Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-179/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku br. K-48/2024-25 od 9. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. LJ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) proglašen je krivim opt. LJ zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 118. st. 1. u svezi čl. 44. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju čl. 145. i čl. 148. ZKP/08 naloženo je optuženiku da u roku 15 (petnaest) dana, od dana pravomoćnosti presude, plati 50,00 (pedeset) eura troškova postupka koji su određeni u paušalnom iznosu, troškove vještačenja koje je provedeno u prethodnom postupku, kao i troškove braniteljice postavljene po službenoj dužnosti, a o visini troškova donijet će se posebno rješenje.
2. Protiv te presude žali se opt. LJ putem braniteljice Morise Mikić, odvj. iz Donjeg Miholjca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog kaznenopravne sankcije, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe ili da se kaznu ublaži, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da je prvostupanjska presuda nerazumljiva, proturječna i da nema razloga, koje zakonske osnove navodi iz zakonskog teksta navedenog članka, ali ne konkretizira. Upire da je pogrešno vrednovana obrana optuženika i izvedeni dokazi i da uslijed toga je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno sadržajem upire na povredu Kaznenog zakona na štetu optuženika.
6.1. Suprotno takvim prigovorima, presuda je razumljiva i jasna i u njoj nema proturječja. To stoga, što prvostupanjska presuda u obrazloženju sadrži valjane i provjerljive razloge i o odlučnim činjenicama i o dokazima kojima su utvrđene te činjenice i o pravnim pitanjima, time da su, i po ovom drugostupanjskom sudu, pozorno i pravilno ocijenjeni svi dokazi pojedinačno i u međusobnoj vezi i da je pravilno ocijenjena obrana optuženika u odnosu na sadržaj izvedenih dokaza na raspravi. Stoga nije počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
6.2. Suprotno optuženikovom prigovoru nije ostvarena povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika. To stoga, što obrazlažući takav žalbeni osnov u suštini prigovara pravilnosti činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, odnosno daje preocjenu izvedenih dokaza. Međutim, Kazneni zakon se ima primijeniti na ono činjenično stanje koje na raspravi utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.
7. Žalitelj upire i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika, navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio obranu opt. LJ i izveo pravilan zaključak.
7.1. Suprotno takvom prigovoru, prvostupanjski sud je pravilno iz svih izvedenih dokaza, koje je pojedinačno pravilno ocijenio i u međusobnoj vezi i u odnosu na danu obranu optuženika, pravilno je i po ovom drugostupanjskom sudu zaključio da dijelovi obrane optuženika na raspravi kada je izjavio da je samo odgurnuo oštećenika i da ga nije udarao, a koja je u suprotnosti sa ranijim iskazom u prethodnom postupku kada je isti priznao da je dva puta udario u glavu oštećenika, a što je u potpunosti suglasno sa materijalnim dokazima – medicinskom dokumentacijom ozljeda ošt. PJ, provedenim medicinskim vještačenjem i snimke video nadzora i izvedenim personalnim dokazom iskazom ošt. PJ, pa je prvostupanjski sud pravilno vrednovao dio obrane optuženika kao nevjerodostojnu.
7.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio obranu optuženika u tom dijelu i pravilno zaključio da je optuženik na opisani način iz izreke presude ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11, za koje djelo ga je pravilno proglasilo krivim, pa nema navedene povrede.
8. Žalitelj prigovara i na odluku o kaznenopravnoj sankciji koja je izrečena optuženiku za kazneno djelo za koje je oglašen krivim. Upire da je kaznenopravna sankcija prestrogo određena kao bezuvjetna kazna, bez mogućnosti da se ista zamijeni radom za opće dobro ili uvjetnom osudom.
8.1. Suprotno takvom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti i svrhu kažnjavanja, pa je tako pravilno kao olakotno utvrdio da je optuženik otac djeteta o kojem skrbi, a otegotno, da je optuženik višestruko pravomoćno osuđivan i na bezuvjetne kazne zatvora i da je nastavio sa činjenjem protupravnih djela, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se svrha kažnjavanja opt. LJ ne može ostvariti blažom sankcijom osim kaznom zatvora. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11 je primjerena i dostatna svim utvrđenim okolnostima i svrsi kažnjavanja optuženika te ciljevima specijalne i generalne prevencije a da je kažnjavanje počinitelja pravedno i da će se upravo takvom izrečenom kaznenom sankcijom u navedenom trajanju izraziti dostatna društvena osuda, koja je u skladu sa dosadašnjim ponašanjem optuženika jer je isti devet puta pravomoćno osuđivan za kaznena djela protiv imovine i na bezuvjetne kazne koje na njega nisu djelovale odvraćajući da nakon izdržane kazne više ne čini protupravna djela. Stoga nije ostvarena navedena povreda.
9. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 12. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Mitrović
