Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-133/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog DN, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ( "Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj K-289/2025 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽN kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu, na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.; dalje: ZKP/08), opt. ŽN proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršenjem sudske odluke iz članka 311. stavak 1. i 3. KZ/11 te je na temelju članka 311. stavak 1. KZ/11 optuženi ŽN za kazneno djelo protiv pravosuđa – neizvršenjem sudske odluke iz članka 311. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora, a za slučaj opoziva uvjetne osude, uračunato je svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 17. srpnja 2025. do 3. listopada 2025.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženiku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 500,00 (petsto) eura (troškovi iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08) u korist Državnog proračuna u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi ŽN putem branitelja Damira Krpana, odvjetnika iz Umaga zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1. i 2. ZKP/08 te povrede kaznenog zakona iz čl. 469. točka 1. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu optuženika i pobijanu presudu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP/08) spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba optuženog DN nije osnovana.
6. Optuženi ŽN žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može valjano ispitati. Navedenu b itnu povredu odredaba kaznenog postupka obrazlaže time što smatra da prvostupanjski sud ne navodi na temelju čega nalazi utvrđenim da je optuženi dana 24. lipnja 2025. i dana 28. lipnja 2025. tijekom vožnje na području Tara i Poreča svojim automobilom upravljao iza automobila SN jer se na dostavljenim snimkama nadzornih kamera optuženi ne vidi. Nastavno navedenom, žalbom upire da pobijana presuda nema objašnjenja zbog čega bi se prometna situacija u kojoj optuženi svojim automobilom pretječe automobil SN uopće mogla smatrati nepridržavanjem mjere opreza kada nedvojbeno optuženik nije ni na koji način prilazio toj osobi.
6.1. Neosnovano u žalbi upire optuženi ŽN da pobijana presuda trpi naprijed navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud pozorno je cijenio obranu optuženog ŽN, sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj vezi (iskaz žrtve SN, svjedoka UN, reproducirani snimak video nadzora) te u pobijanoj presudi dao je jasne, argumentirane i provjerljive razloge o odlučnim činjenicama i okolnostima koji čine obilježja kaznenog djela. Stoga pobijana presuda ne trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju žalbom upire optuženi ŽN , a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08. Obrazlažući navedeni žalbenu osnovu žalitelj upire u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
7. Optuženi ŽN žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju iskaza SN a koji iskaz nije kritički ocijenio. Žalitelj ponavlja navode obrane te prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja daje svoju ocjenu izvedenih dokaza predlažući u suštini drukčiju ocjenu izvedenih dokaza od one koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
7.1. Neosnovano u žalbi upire optuženi ŽN da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno da je iz potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su se u radnjama optuženika stekli elementi bića kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavak 1. i 3. KZ/11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da se optuženi ŽN sa izravnom namjerom nije pridržavao samostalnih mjera opreza koje su određene sudskom odlukom i to zabrana približavanja i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom SN i ĆN na način kako je to pobliže opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice glede kaznenog djela i krivnje optuženika te u obrazložen ju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.
8. Optuženi ŽN žali se zbog povrede Kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP/08. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon na štetu optuženika kada ga je proglasio krivim za dovršeno kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavak 1. i 3. KZ/11 već da je kazneno djelo ostalo u pokušaju jer je optuženi u dva navrata nazivao broj telefona sina ĆN no nije uspostavio komunikaciju.
8.1. Promašeni su žalbeni navodi optuženog DN da postoji povreda Kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP/08 na štetu optuženika kada je proglašen krivim za dovršeno kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavak 1. i 3. KZ/11, dakle je li kazneno djelo za koje se optuženi progoni kazneno djelo s obzirom na odredbu članka 34. KZ/11 glede kažnjivosti za pokušaj kaznenog djela, a s obzirom na granice propisane kazne za kazneno djelo neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavak 1. i 3. KZ/11. Naime, kazneno djelo neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavak 1. i 3. KZ/11 dovršeno je kada se ne pridržava samostalne mjere opreza koja je određena sudskom odlukom . Da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio te jasno i argumentirano obrazložio u obrazloženju pobijane presude pod točkom 12. do 19.
9. S obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona podnesena u korist optuženika shodno članku 478. ZKP/08 u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu glede odluke o uvjetnoj osudi.
9.1. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne utvrdio i vrednovao olakotne i otegotne okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne o čemu je dao jasne, provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud na koje se upućuje radi nepotrebnog ponavljanja. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim u okviru granica propisane kazne za navedeno kazneno djelo (kazna zatvora do dvije godine) pravilno je prvostupanjski sud optuženog ŽN za počinjeno kazneno djelo neizvršenja sudske odluke na temelju članka 311. stavak 1. i 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora od šest mjeseci te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora od šest mjeseci zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi ŽN u vrijeme provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku je dostatna da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članka 41. i 47. KZ/11).
10. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana te je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu shodno članku 482. ZKP/08.
Osijek, 12. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Mitrović
