Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-298/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih ĐL i LL zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1., čl. 36. st. 2. i čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ĐL i LL protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-164/2026-7, K-104/2026 od 20. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalbe optuženog ĐL i optuženog LL odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08), protiv optuženih ĐL i LL produljen istražni zatvor iz zakonskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. te u svezi s čl. 228. st. 1., čl. 36. st. 2. i čl. 34. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žale se optuženici ĐL i SL.

2.1. Optuženi ĐL se žali po branitelju odvjetniku Davorinu Zlatareku, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine te istražni zatvor zamijeni odgovarajućim mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

2.2. Optuženi SL se žali po branitelju odvjetniku Marijanu Fosinu, bez navođenja žalbenih osnova s prijedlogom da se žalba prihvati i istražni zatvor ukine uz izricanje mjere opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalbe optuženika nisu osnovane.

5. Nije u pravu optuženi ĐL kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti s bitnom tvrdnjom da niti iz jednog provedenog dokaza se ne može i ne smije izvoditi zaključak o postojanju osnovane sumnje. Naime, kao što se navodi u pobijanom rješenju, osnovana sumnja da su optuženici počinili kazneno djelo koje im je optužnicom stavljeno na teret proizlazi iz činjenice da je sudskom odlukom optužnica potvrđena, s time da se predmet nalazi u fazi rasprave. Potvrđivanjem optužnice pravomoćno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje, zbog čega je i predmet ušao u slijedeću fazu tj. fazu rasprave. Stoga u toj fazi pravno nije moguće s uspjehom osporavati osnovanu sumnju kao osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.

6. Također nije u pravu optuženi ĐL kada sadržajno osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor također produljen. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost proizlazi iz okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje su optuženici osnovano sumnjivi, zatim činjenice da im je u vozilu pronađena oprema koja može poslužiti za počinjenje istovrsnog kaznenog djela, s time da su nezaposleni i ne ostvaruju prihode. Naime, okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi (dolazak optuženika iz strane države u Republiku Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela, obijanje bankomata na inkriminirani način koji ukazuje na određenu obučenost optuženika za počinjenje kaznenog djela teške krađe obijanjem bankomata), ukazuju na odlučnost optuženika i veći stupanj njihove kriminalne volje. Kad se tome doda da je pretragom njihovog vozila pronađena oprema koja može poslužiti za počinjenje istovrsnog kaznenog djela, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da navedene okolnosti ukazuju da se optuženici bave činjenjem imovinskih kaznenih djela i na taj način pribavljaju sredstva za život, tim više što su nezaposleni i ne ostvaruju prihode. Stoga nije u pravu optuženi ĐL kada sadržajno osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.

7. Što se tiče utvrđenja postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a zbog koje je istražni zatvor također produljen, a koje utvrđenje se žalbama ne pobija, valja samo navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u pobijanom rješenju u svezi navedenog utvrđenja, te se žalitelji u tom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuju na razloge navedene u pobijanom rješenju (točka 6.1.).

8. Nisu u pravu optuženici kada u žalbama osporavaju zaključak i ocjenu suda prvog stupnja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i ocijenio da se sa blažim mjerama, tj. mjerama opreza i jamstvom (u odnosu na opasnost od bijega) ne bi mogle prevenirati opasnost od bijega i iteracijska opasnost, koje utvrđenje je obrazložio s jasnim, relevantnim i dostatnim razlozima, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud (točka 8. pobijanog rješenja). Posebno što se tiče jamstva (kao blažom mjerom u odnosu na preveniranje opasnosti od bijega), valja dodatno navesti da optuženici u žalbama ničim ne konkretiziraju niti argumentiraju mogućnost polaganja jamstva, zbog čega je potpuno neosnovana paušalna tvrdnja optuženog ĐL da bi se istražni zatvor mogao zamijeniti jamstvom.

9. Na kraju, nisu u pravu optuženici kada tvrde da će daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora biti povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, optuženici se nalaze u istražnom zatvoru osam mjeseci, a za predmetno kazneno djelo propisana je kaza zatvora od jedne do osam godina. Kad se uzme u obzir okolnosti i način počinjenja kaznenog djela za koje su optuženici osnovano sumnjivi, te očekivanu kaznu ukoliko budu proglašeni krivim, i prema ocjeni ovog suda daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti, dodatno imajući u vidu i potrebu za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora radi preveniranja opasnosti od bijega i iteracijske opasnosti.

10. Zbog navedenih razloga žalbe optuženika nisu osnovane, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 12. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke