Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Ps-4/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari prvotužiteljice ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku iz Virovitice, protiv tužene IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dariu Grbavcu, odvjetniku iz Virovitice, radi stambenog iseljenja, 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženici IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude iseli iz kuće tužitelja koja se nalazi u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čkbr. [katastarska čestica] [adresa], dvorište 1211 m2, gospodarska zgrada 42m2, kuća, [adresa], pomoćna zgrada 57 m2, ukupno 1397 m2, te da istu preda tužiteljima slobodnu od osoba i stvari."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine prvotužitelja i drugotužitelja kojom se tuženoj IA zabranjuje boravak i približavanje kući prvotužitelja i drugotužitelja u [adresa], koja mjera traje do okončanja parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvotužitelj i drugotužitelj su podnijeli tužbu protiv tužene IA, kćerke, radi iseljenja iz kuće tužitelja koja se nalazi u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čkbr. [katastarska čestica] [adresa], dvorište 1211 m2, gospodarska zgrada 42m2, kuća, [adresa], pomoćna zgrada 57 m2, ukupno 1397 m2 , i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.1. Tužitelji su istovremeno uz tužbu podnijeli i prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere kojom će se tuženoj zabraniti boravak i približavanje kući tužitelja u [adresa], uz obrazloženje da istu predlažu radi njihove sigurnosti i zdravlja te sprečavanja nasilja i nenadoknadive štete, pozivajući se pri tom na odr. čl. 347 Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 1142/22, u daljnjem tekstu OZ).

2. Tužitelji u historijatu tužbe navode da su roditelji tužene i da svo troje žive u obiteljskoj kući u [adresa], koje su tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela.

2.1. Navode da je tužena rođena 1979. godine, da nigdje ne radi i ne želi raditi, tako da živi od novčanih sredstava koje joj tužitelji trajnim nalogom sa svojih računa daju, kao i drugih uplata i novčanih davanja u manjim i većim iznosima, te su joj iz obitel jskih razloga dopustili koristiti kuću, kao i oni, bez ikakve naknade i bez sklapanja ugovora.

2.2. Međutim, tužena se posljednjih godina prema njima ponaša neprimjereno, grubo i nasilnički, vrijeđa ih, viče, prijeti, odbija poštovati kućni red, onemogućava im miran život i korištenje nekretnine, i da je to često na granici fizičkog nasilja, tako da su zbog takvog njezinog ponašanja odnosi postali nepodnošljivi, a zajednički život nemoguć. Ističu da su se najdramatičnije promjene počele dešavati nakon značajnog pogoršanja zdravlja tužiteljice ČA (rođena 1950.) od 7. rujna 2025., kada je pala s kreveta pa su u pomoć bili pozvani vatrogasci da je podignu, kojom prilikom su ju dodatno ozlijedili tako da od tada ima otvorene rane na obje potkoljenice. Inače boluje od 12 različitih bolesti, nije u stanju samostalno uzimati lijekove ni hranu, niti obavljati osobnu higijenu u čemu joj bez naknade pomaže prijateljica iz djetinjstva. Nalazi se u invalidskim kolicima te joj je potrebna cjelodnevna tuđa pomoć i njega, a rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 13. listopada 2025. utvrđeno joj je postojanje tjelesnog oštećenja od 100% i da postotak tjelesnog oštećenja, koji se odnosi na donje ekstremitete, iznosi 90%.

2.3. Tužitelji navode da tužena ne samo da tužiteljici ne želi pomagati, nego da joj je u zadnje vrijeme u nekoliko navrata u bijesu prijetećim glasom rekla da želi da što prije crkne. Ističu da tužena, iako živi u njihovoj kući, nikada ništa nije radila, ne radi niti na održavanju kuće ili okućnice, te kuha sama za sebe i eventualno svoje posjetitelje. Uslijed opisanog ponašanja tužene, tužitelji su od nje u više navrata zahtijevali da napusti obiteljsku kuću u koju svrhu su joj bili spremni platiti iznajmljeni stan i sl., što je ona odbila učiniti, a spremni su joj staviti na raspolaganje i kuću, vlasništvo drugotužitelja JA u [adresa] kod [adresa] na adresi [adresa], koja je podobna za stanovanje jer ima struju, vodu, sanitarni čvor, namještaj i sve što je potrebno za stanovanje, no da ona unatoč tome i dalje odbija se iseliti iz kuće.

3. S obzirom da tuženica odbija svaki mirni dogovor i nastavlja se nasilnički i nepristojno ponašati, stanje je za tužitelje postalo neizdrživo te nemaju više nikakvog izbora osim da sudskim putem isele tuženu iz njihove obiteljske kuće.

4. Slijedom navedenoga tužitelji predlažu usvojiti tužbeni zahtjev i određivanje predložene privremene mjere.

5. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere, pozivajući se pri tom i na "pravo na dom."

5.1. Tužena navodi da nije istinita tvrdnja kako svi tužitelji i tužena žive zajedno u obiteljskoj kući. Ističe da je 1. tužiteljica smještena u Domu za starije i nemoćne osobe u Suhopolju te da u predmetnoj nekretnini žive samo drugotužitelj i tužena, bez svađa i sukoba. Nadalje, navodi da nije točno da ne radi i da ne želi raditi te da živi od novčanih sredstava koja joj uplaćuju roditelji. Ističe da je osposobljena njegovateljica starijih i nemoćnih osoba te da je radila u Domu Baturina. Navodi kako aktivno traži zaposlenje, ali da od 2021. godine skrbi o 1. tužiteljici zbog njezina zdravstvenog stanja. Kada se 1. tužiteljica razboljela i više nije mogla samostalno brinuti o sebi, tužena je preuzela brigu o njoj sve do njezina smještaja u dom. Nakon toga je, p rema navodima tužene, 1. tužiteljica prekinula kontakt s njom te sada traži njezino iseljenje iz obiteljskog doma.

5.2. Tužena smatra da su se odnosi promijenili nakon što je 1. tužiteljicu počela posjećivati OA, osobito nakon događaja iz rujna 2025. godine kada je 1. tužiteljica zbog visoke temperature pala i postala slabije pokretna.

Tužena osporava navode da se prema tužiteljima ponaša neprimjereno, nasilnički ili prijeteće. Navodi da s ocem normalno komunicira, dok s majkom nema kontakta njezinim izborom. Ističe da tužitelji svoje tvrdnje nisu potkrijepili dokazima te osporava pisanu izjavu predložene svjedokinje. Također navodi da intervencija vatrogasaca u rujnu 2025. godine nije bila posljedica njezina postupanja.

5.3. Tužena ukazuje da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi mogućnost postojanja poremećaja svijesti i promjena ponašanja kod 1. tužiteljice povezanih s organskim oštećenjem mozga (F07), zbog čega smatra potrebnim utvrditi njezinu parničnu i poslovnu sposobnost. Dalje navodi da nisu istiniti navodi o njezinim navodnim željama za smrću 1. tužiteljice niti o bijesnim ispadima. Ističe da je posljednje četiri godine skrbila o majci te da je zbog njezina zdravstvenog stanja morala prekinuti zaposlenje. Također navodi da je imala nekoliko operacija očiju zbog kojih nije mogla obavljati teže fizičke poslove.

5.4. Tužena osporava i tvrdnju da nema pravni temelj za boravak u predmetnoj nekretnini. Navodi da je riječ o njezinu obiteljskom domu u kojem je odrasla i u kojem živi bez ometanja roditelja. Smatra da bi njezino iseljenje predstavljalo nerazmjerno zadiranje u pravo na dom zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, pri čemu tužitelji nisu dokazali okolnosti koje bi opravdale takvu mjeru.

5.5. Tužena ističe da je iznenađena podnošenjem tužbe jer joj prethodno nije ponuđeno nikakvo nagodbeno rješenje te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5.6. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere, tužena navodi da tužitelji nisu dokazali postojanje opasnosti od nasilja niti nastanka nenadoknadive štete te predlaže da se prijedlog odbije kao neosnovan.

6. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja, suvlasnika obiteljske kuće u [adresa], u kojoj sa njima živi i tužena IA, njihova kći, i to radi iseljenja tuženice iz njihove obiteljske kuće i predaje iste u njihov isključivi pos jed, pri čemu se tužitelji pozivaju na odr. čl. 167. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo vlasništva nekretnina ("Narodne novine" br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZV).

6.1. Sporno je i to da li je pravo tuženice pozivanja na pravo na dom osnovan, kao i to da li su ispunjenje pretpostavke za donošenje predložene privremene mjere tužitelja kao predlagatelja osiguranja nenovčane tražbine.

7. Radi razjašnjenja spornih okolnosti sud je izveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige br. 1441 k. o. [katastarska općina] (str. 4-5), izvadak iz zemljišne knjige 3247. k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] ukupne površine 2146m2, rješenje HZMO ( str. 8-9), medicinsku dokumentaciju za I. tužiteljicu ČA (str. 10-13), izvadak iz zemljišne knjige br. 3247 k. o. [katastarska općina] (str. 23), te dokaz saslušanjem stranaka, prvotužiteljice ČA (str. 37-40), drugotužitelja JA (str. 40-41) i tuženice IA (str. 42-43).

7.1. Valja napomenuti da je sud odbio dokazne prijedloge tužene kao irelevantne za odlučivanje o tužbenom zahtjeva prvotužitelja i drugoutužitelja, a to su:

-da se provede psihijatrijsko odnosno psihološko vještačenje obiteljskih odnosa radi utvrđenja dinamike odnosa i utjecaja istih na životne okolnosti tuženice

- da se pribave ispisi svih transakcija po računima tuženice, uključujući i pribavu podataka putem FINE o svim računima koje ima otvorene kod banaka

- da se pribavi cjelokupna dokumentacija od knjigovodstvenog servisa "Poslovni servis" Melita Ivoš, [adresa], u vezi zaposlenja tuženice

-da se pribave podaci HZMO o statusu osiguranja tuženice za razdoblje od 1999. do danas, kao i dokaz da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja postojanja i visine neisplaćenih plaća.

7.2. Sud je ocijenio nepotrebnim izvođenje dokaza i saslušanjem svjedoka OA i VA smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i bez njihovog saslušanja, što je ujedno i punomoćnik tužitelja naveo na raspravnom zapisniku od 12. lipnja 2026.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. ZPP-a ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), cijeneći posebno iskaze stranaka ispitanih na raspravi održane dana 12. lipnja 2026. (str. 37-44), sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da stranke žive zajedno u obiteljskoj kući u [adresa], na adresi [adresa], u kojoj prvotužiteljica nije živjela samo 2 mjeseca za koje vrijeme je bila smještena u Domu za starije i nemoćne osobe u Suhopolju nakon bolničkog liječenja, iz kojeg se je vratila kući nakon što joj se stanje poboljšalo,

- da je kod prvotužiteljice ČA utvrđeno tjelesno oštećenje od 100%, time da se postotak od 90% odnosi na donje ekstremitete,

- da je tužena, ne samo da je neprekidno živjela sa svojim roditeljima u navedenoj kući, već je bila i prijavljena u ordinaciji svojeg oca dr. JA, nekih 16-17 godina,

- da tužena sada radi kao osobni asistent u kulturnom društvu Prosvjeta Virovitica, na koji posao dolazi sa svojim osobnim automobilom kupljenog novčanim sredstvima koji su joj na račun uplatili tužitelji, radi se o iznosu od 40.000,00 eura, od kojeg je 8.000,00 eura potrošila za kupnju auta, a ostatak uložila u investicijske fondove,

- da su, analizirajući iskaze stranaka, odnosi između istih teško i očito trajno poremećeni, tako da nastavak zajedničkog života u navedenoj kući više doista nije moguć, pri čemu valja posebno cijeniti i okolnost da su tužitelji osobe stare životne dobi, prvotužiteljica još i sa 100% tjelesnih oštećenja, kojima je u toj životnoj dobi potreban mir, a koji sada očigledno nemaju,

- da su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni , potvrđuje i činjenica da je tužena podnijela kaznenu prijavu protiv drugotuženika zbog izbjegavanja poreznih obveza u vrijeme kada ju je drugotužitelj godinama formalno vodio kao zaposlenicu, navodeći da stvarni rad i isplata plaće nisu postojali u deklariranom obliku,

- da je tužena sada u dobi od 47 godina, zaposlena, vlasnica osobnog vozila, koja se ne želi iseliti iz kuće tužitelja koja je njihovo suvlasništvo, kojoj su tužitelji ponudili i drugi primjereni smještaj u drugom mjestu, konkretno, kuću u [adresa], prikladnoj za život i stanovanje, a koji smještaj tužena odbija,

- da tužitelji prilikom njihovog neposrednog saslušanja nisu ničim doveli u sumnju postojanje njihove ubrojivosti i poslovne sposobnosti.

9. Iskaz tužene u dijelu u kojemu je navela da je imala svoje mišljenje i svoje stavove koje nisu prihvaćali tužitelji, već da se je trebala prilagoditi njihovim stavovima, da bez njihove dozvole nije smjela izlaziti van, da im je morala govoriti na što je potrošila novac koji su joj dali, da ima 47 godina, da ima svoje stavove i da može donositi samostalno odluke, nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovom postupku, već samo potvrđuje jednu od bitnog značaja činjenicu da su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni, i da nastavak njihove životne zajednice više nije moguć. Takav zaključak proizlazi i iz dijela iskaza tužene koja je i sama izjavila da je manje vjerojatno da bi ostala živjeti u ovoj kući, jer bi se u tom slučaju morali zadovoljiti neki njeni uvjeti, te da bi se iselila iz obiteljske kuće kada bi joj tužitelji kupili kuću ili stan u [adresa].

10. U konkretnom slučaju, bez obzira tko je prouzročio tako teško narušene obiteljske odnose stranaka u kući u kojoj zajedno žive, od odlučnog je značaja da su tužitelji suvlasnici predmetne obiteljske kuće u kojoj tuženica, koja sada ima 47 godina, živi bez bilo kakve stvarnopravne i obveznopravne osnove teme ljem koje bi imala pravo trajnog stanovanja u kući tužitelja protiv njihove volje.

11. Nadalje, valjalo je odlučiti o prigovoru o pravu na dom na koji se poziva tuženica.

11.1. Kada je istaknut prigovor prava na dom, sud treba u tom slučaju odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići mjerom iseljenja. Taj test razmjernosti sastoji se od utvrđenja može li se obiteljska kuća koja je u suvlasništvu prvotužitelja i drugotužitelja u [adresa], smatrati domom tuženice i da li je došlo do miješanja u pravu na dom. Ovisno o tom utvrđenju, ocjenjuje se je li miješanje utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako je, da li je mjera iseljenja tužene u konkretnom slučaju bila nužna u demokratskom društvu.

11.2. Odredba čl. 161. st. 1. ZV-a propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

11.3. Nasuprot tome odr. čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa Zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

11.4. Republika Hrvatska ratificirala je Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 7. studenoga 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, po pravnoj snazi iznad Hrvatskih zakona.

11.5. Pravo na dom u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34. st. 1. u svezi s čl. 35. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske prema kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i prava zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

12. Dakle, kada vlasnici nekretnine, u konkretnom slučaju to su roditelji tužene, podnesu tužbu za iseljenje punoljetnog djeteta, punoljetno dijete se može pozivati na pravo na dom kako bi pokušalo spriječiti ili odgoditi iseljenje. Međutim, u ovakvim ozbiljnim konfliktnim odnosima između stranaka, sud provodi tzv. test razmjernosti p ri čemu se pravo na dom djeteta važe u odnosu na vlasnička prava i pravo na miran život roditelja. Pravo na dom ne ovisi o tome tko je vlasnik nekretnine. Ako punoljetno dijete godinama živi u obiteljskoj kući, kao što je to u konkretnom slučaju, ta nekretnina pravno predstavlja njegov "dom".

12.1. Međutim, imajući u vidu sve prethodno navedeno, sud je provođenjem testa razmjernosti zaključio da test razmjernosti ide u prilog tužitelja jer su isti starije životne dobi, prvotužiteljica sa još utvrđenom 100% tjelesnom invalidnošću, kojoj su ne samo suvlasnici predmetne kuće, već oni žive u toj kući koja predstavlja i njihov dom, te koji imaju pravo na miran, siguran i dostojanstven život u toj kući.

12.2. Nastavno, sud je cijenio hoće li iseljenje tuženice ugroziti njenu egzistenciju i privatni život, a obzirom da je tužena u dobi od 47 godina, poslovno sposobna, zaposlena, vlasnica i osobnog automobila i vlasnica udjela u investicijskim fondovima, što je nesporno, imajući pri tom u vidu i to da joj tužitelji nude primjereni smještaj u kući u [adresa], prikladnoj za život i stanovanje, koju su joj spremni i darovati, što ona odbija, sud je iz svega navedenog izveo zaključak da je prigovor tužene pravo na dom neosnovan.

13. Slijedom navedenog presuđeno je kao u točci I. izreke.

14. U odnosu na prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja radi donošenja privremene mjere, pobliže navedene u izreci rješenja, sud je isti odbio kao neosnovan.

14.1. Za određivanje predložene privremene mjere trebaju biti ispunjene pretpostavke propisane odr. čl. 347. st. 2. OZ, i to: opća pretpostavka koja se odnosi na vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja te alternativne pretpostavke: (a) ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, (b) ako je to nužno radi sprječavanja nasilja ili (c) ako je to potrebno radi osiguranja pravnog reda.

14.2. Ispitujući postojanje pretpostavki za određivanje spomenute regulatorne privremene mjere iz čl. 347. st. 2. OZ-a, imajući pritom u vidu utvrđenu činjenicu da su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, kao i tvrdnje tužitelja da bi to privremeno uređenje odnosa bilo nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete te radi sprječavanja nasilja, sud je ocijenio da nisu ispunjene sve pretpostavke za određivanje predložene regulatorne privremene mjere iz čl. 347. st. 2. OZ-a, prihvativši iskaz tužene u dijelu u kojem je izjavila da stanuje na katu te da se rijetko spušta u zajedničku kuhinju jer tamo zatiče majčinu prijateljicu OA kako kuha, a u večernjim satima kuha i majka, drugim riječima tužena izbjegava neposredne susrete sa svojim roditeljima. Slijedom navedenog sud smatra da određivanje predložene privremene mjere nije nužno potrebno. Slijedom navedenog sud je odbio prijedlog radi određivanja privremene mjere i riješio kao u izreci rješenja.

15. O troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke presude obzirom da tužitelji koji su u cijelosti uspjeli u ovoj parnici glede glavne stvari, trošak nisu zahtijevali. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

16. Slijedom svega navedenog presuđeno je i riješeno je kao u izreci.

U Virovitici 12. lipnja 2026.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Odvj. Kosta Lacmanović, Virovitica

2. Odvj. Dario Grbavac, Virovitica