Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Stalna služba u Ogulinu
Bernardina Frankopana 1
47300 Ogulin
Ovr-85/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Gradska Toplana d.o.o., Karlovac, Tina Ujevića 7, OIB:84300617934, zastupanog po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u ZOU Josip Janković i Mate Burazin, odvjetnici u Karlovcu, protiv ovršenika GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi donošenja rješenja o troškovima postupka izvansudske ovrhe, 12. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 187,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.lipnja 2026. pa do isplate kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je 21. siječnja 2026. podneskom ovrhovoditelja u kojem je postavljen zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka koji su mu nastali u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA).
2. Ovrhovoditelj svoj zahtjev temelji na rješenju Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Ovr-506/2024-2 od 19. srpnja 2024., kojim je ovršeniku naloženo isplatiti ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od 109,37 eura. Nakon što je navedeno rješenje postalo pravomoćno i ovršno, a ovršenik po njemu nije dobrovoljno postupio, ovrhovoditelj je pokrenuo postupak izravne naplate putem FINA-e.
3. Dakle, u konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je, nakon pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o troškovima izravne naplate rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Ovr-506/2024-2 od 19. srpnja 2024., te njegove provedbe putem FINA-e podnio novi zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, zahtijevajući donošenje novog posebnog rješenja o troškovima postupka . Prema tome, ovrhovoditelj je, nakon provedbe ovrhe radi naplate troškova, pokrenuo novi postupak isključivo radi naplate troškova nastalih u postupku naplate prethodnih troškova, pri čemu između tih troškova i glavne tražbine više ne postoji stvarna povezanost.
4. Prema tome, prihvaćanjem zahtjeva u ovom postupku i donošenjem još jednog posebnog rješenja o troškovima izravne naplate, koje rješenje bi ovrhovoditelj (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) opet mogao uputiti FINA-i, a potom i podnijeti novi zahtjev za naknadu troškova, troškovi postupka bi se neprestano generirali. Time troškovi postupka gube svoju akcesornu narav i pretvaraju se u samostalni, samoreproduktivni izvor obveza.
5. Naime, troškovi ovršnog postupka po svojoj su naravi akcesorno potraživanje koje dijeli pravnu sudbinu glavne tražbine i postoje isključivo radi njezina ostvarenja. Oni ne mogu postati samostalna osnova za sukcesivno generiranje novih troškova koji više nisu u funkciji naplate glavnog duga. Suprotno shvaćanje dovelo bi do apsurdne situacije u kojoj bi ovrha izgubila svoju svrhu i pretvorila se u mehanizam proizvodnje dugova. Premda je ovršenik, sukladno čl. 14. st. 4. OZ, dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, potrebnost i nužnost takvih troškova se ocjenjuje kada oni služe ispunjenju glavne tražbine, a ne kada oni služe ispunjenju naknadno nastalih troškova koji više nemaju stvarne veze sa glavnom tražbinom.
6. Nadalje, sukladno čl. 6. OZ, pri provedbi ovrhe mora se voditi računa o dostojanstvu ovršenika i o tome da ovrha za njega bude što manje nepovoljna. Nekontrolirano gomilanje troškova, očito dovodi ovršenika u nerazmjerno težak položaj. Odredbom čl. 10. ZPP je propisano da su sud i stranke dužni postupak provoditi sa što manje troškova, dok je sud dužan spriječiti svaku zlouporabu prava.
7. U duhu citiranih odredbi, treba istaknuti da je u provedbi ovrhe potrebno voditi računa o dostojanstvu ovršenika, načelu ekonomičnosti postupka i načelu razmjernosti troškova postupka. Nametanje troškova koji nisu nužni za ostvarenje glavne tražbine, već predstavljaju troškove koji su primarno nastali radi potraživanja prethodno nastalih troškova, dovodi ovršenika u nerazmjerno nepovoljan položaj, a što nije u skladu sa zaštitom dostojanstva ovršenika.
8. Također, čl. 3. st. 3. ZPP je propisano da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Ovrha je sredstvo koje služi da vjerovnik (ovrhovoditelj) namiri svoju glavnu tražbinu, a ne da ostvari dodatnu korist na teret ovršenika. Kada troškovi ovršnog postupka postanu dominantni i generiraju sami sebe, ovrha postaje mehanizam proizvodnje novih dugovanja.
9. Dakle, zahtjev ovrhovoditelja predstavlja upravo takvu zlouporabu procesnih ovlaštenja, jer se procesna prava koriste suprotno njihovoj svrsi – ne radi ostvarenja glavne tražbine, već radi generiranja novih troškova. Takvo postupanje nije spojivo ni s načelom razmjernosti, niti s načelom ekonomičnosti postupka. Stoga ovaj sud ocjenjuje da troškovi koji su predmet ovog postupka nisu „potrebni troškovi ovrhe“ u smislu čl. 14. st. 4. OZ, već predstavljaju posljedicu neprihvatljivog kružnog generiranja troškova.
10. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate.
U Ogulinu 12. lipnja 2026.
Sudac
Blaženka Glad
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba putem ovoga suda županijskom sudu u roku od 8 dana po primitku rješenja, pisano. Žalba ne odgađa provedbu rješenja.
Dostaviti:
1. Mate Burazin, odvjetnik u ZOU Josip Janković i Mate Burazin, odvjetnici u Karlovcu
2. NG, [adresa] 3
