REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Ps-7/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja JO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda protiv tužene RO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Bogdanu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi iseljenja, nakon provedene glavne i javne rasprave 12. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice Leopoldine Špicer, odvjetnice, tužene i zamjenika punomoćnika Hrvoja Betlacha, odvjetnika i rasprave održane 12. lipnja 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj RO iz [adresa], iseliti iz stambenog prostora i to 4. suvlasnički dio: 10/50 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), stan broj 4 u prizemlju, koji se sastoji od: 29. stepeništa sa 2,52 m2, 30. spavaće sobe sa 21,54 m2, 31. spremišta sa 3,85 m2, 32. ostave sa 2,28 m2, 33. kupaonice sa 3,60 m2, 34. dnevnog boravka sa 12,68 m2, 35. kuhinje i blagovaonice sa 18,00 m2, ukupne površine: 64,47 m2, koji se nalazi u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te stambeni prostor slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju JO iz [adresa], u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj RO iz [adresa], naknaditi tužitelju JO iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.363,86 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2026. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi iseljenja.
1.1. U tužbi navodi da je 18. studenog 2015. tužitelj kao kupac s Jasinjem d.d. u stečaju kao prodavateljem sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine, u naravi stan, i to 4. suvlasnički dio: 10/50 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), stan broj 4 u prizemlju, koji se sastoji od: 29. stepeništa sa 2,52 m2, 30. spavaće sobe sa 21,54 m2, 31. spremišta sa 3,85 m2, 32. ostave sa 2,28 m2, 33. kupaonice sa 3,60 m2, 34. dnevnog boravka sa 12,68 m2, 35. kuhinje i blagovaonice sa 18,00 m2, ukupne površine: 64,47 m2, koji se nalazi u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem navedenog ugovora tužitelj je kupio predmetnu nekretninu koja nije bila slobodna od osoba i stvari, odnosno u posjedu navedene nekretnine se nalazila tužena. S obzirom da se tužena bez pravnog osnova do danas nalazi u posjedu stambenog prostora tužitelja, iz kojeg ne želi iseliti mirnim putem, tužitelj sudu po provedenom postupku usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbenom zahtjevu i osporava tužbu. Navodi da je pravna osnova njenog posjedovanja stana Rješenje SOUR-a Jasinje od q14. ožujka 1986. kojim je pokojnom suprugu tužene dano stanarsko pravo na predmetnoj nekretnini i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
3. U podnesku od 22. svibnja 2025. tužena nadalje navodi da ne osporava da je tužitelj sadašnji vlasnik stana koji je predmet spora. Međutim osporava osnovanost tužbenog zahtjeva za iseljenje, pozivajući i ističući prigovor prava na dom, razmjernost mjere iseljenja te na okolnosti stjecanja vlasništva od strane tužitelja. Tužena živi u predmetnom stanu od 1986., odnosno od kada je njezin pokojni suprug dobio stan na korištenje od SOUR-a Jasinje u kojem je bio zaposlen. U tom stanu tuženica živi i danas, već gotovo 40 godina, te isti predstavlja njezin stalan i jedini dom. U tijeku stečajnog postupka nad navedenim društvom, tužena i njezin pokojni suprug zaključili su ugovor o kupoprodaji za kupnju stana po cijeni od 49.125,50 kuna, s Jasinjem d.d. u stečaju koji ugovor isti nisu mogli realizirati zbog svojih financijskih mogućnosti, odnosno nemogućnosti. Tužena i njezin pokojni suprug su tada pokušali ishoditi smanjenje cijene, o čemu prodavatelj nije bio voljan pregovarati. Nakon nekoliko godina navedeni stan je na temelju kupoprodajnog ugovora s Jasinjem d.d. u stečaju prodan tužitelju za samo 16.500,00 kuna, što jasno ukazuje na netransparentne i nerazmjerne uvjete prodaje, te potencijalnu povredu načela jednakosti ponuditelja. Tužitelj je kupio stan znajući da je naseljen i da tuženica u njemu živi više desetljeća. Tužena se poziva na članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji štiti pravo svakoga na poštovanje njegova doma, te ukazuje da svako miješanje u to pravo mora biti zakonito, legitimno i razmjerno cilju koji se želi postići. Europski sud za ljudska prava u nizu presuda (npr. McCann protiv [adresa], J protiv [adresa], Winterstein protiv Francuske) ističe da iseljenje osobe iz doma — i kada ona nije vlasnik — mora biti sudski ispitano s obzirom na razmjernost mjere, socijalne okolnosti i mogućnost alternativnog smještaja. U ovom slučaju, tužitelj ne dokazuje ni hitnost ni nužnost vlastitog korištenja stana, niti nudi tuženici alternativni smještaj. To čini tužbeni zahtjev nerazmjernim, osobito uzimajući u obzir da tužena u stanu živi neprekidno 39 godina, da je pokušala kupiti stan po tadašnjoj tržišnoj cijeni, da joj je kupnja onemogućena iz ekonomskih razloga i da je tužitelj isti stan stekao za znatno manji iznos, u okolnostima koje ukazuju na pogodovanje. Ukoliko sud ocijeni da tužitelj ipak ima pravni interes iseliti tuženicu, tada tuženica predlaže da se u cilju očuvanja razmjernosti i zaštite prava na dom, tužitelju naloži osiguranje zamjenskog smještaja tuženici - u skladu s praksom ESLJP i domaćeg Ustavnog suda (primjerice, U-III- 4397/2017). Sudovi su u takvim slučajevima već zauzimali stajališta da je potrebno tražiti fer ravnotežu između vlasničkih i egzistencijalnih prava, pa ako je tuženica u stanu stekla faktični status zaštićenog najmoprimca, mora se zaštititi minimum njezine egzistencije, posebno ako je riječ o osobi starije životne dobi i bez alternativnog smještaja. Unatoč činjenici što tužiteljica nije formalno zaštićeni najmoprimac, ista se poziva na dužinu stanovanja, kao i na činjenicu što je korištenje stana tužiteljice proizašlo iz pravno priznatog odnosa s bivšim vlasnikom, kao i na analogne obveze zaštite stanara, koje je Europski sud kroz praksu pretvorio u čl. 8 EKLJP zaštitu doma. U konkretnom slučaju kod tužene radi se o osobi bez stalnih primanja i starije dobi. Sukladno svemu navedenom, tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, ili da se, u slučaju prihvaćanja osnovanosti zahtjeva, tužitelju naloži osiguranje zamjenskog adekvatnog smještaja tuženici prije donošenja rješenja o iseljenju.
3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji od 18. studeni 2015. nekretnine iz kojeg je vidljivo da su isti zaključili Jasinje d.d. u stečaju i IO u svezi nekretnine koja se nalazi u kući izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -stan od 64,47 m2 koju je kupio JO (str. 4 do 5 spisa). Uvidom u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] je vidljivo da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine - 4. suvlasnički dio: 10/50 etažno vlasništvo (E-4), stan broj 4 u prizemlju, koji se sastoji od: 29. stepeništa sa 2,52 m2, 30. spavaće sobe sa 21,54 m2, 31. spremišta sa 3,85 m2, 32. ostave sa 2,28 m2, 33. kupaonice sa 3,60 m2, 34. dnevnog boravka sa 12,68 m2, 35. kuhinje i blagovaonice sa 18,00 m2, ukupne površine: 64,47 m2. u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nema nije jednog stana površine 48 m2. (str. 6 do 7 spisa). Uvidom u rješenje SOUR-a "Jasinje" br. 2/86 od 24.ožujka 1986. je vidljivo da je VO dodijeljen na neodređeno vrijeme jednosoban stan koji se sastoji od jedne sobe, jedne kuhinje, jednog kupatila jedne ostave u ukupnoj površini od 48 m2 (str. 11 spisa). Uvidom u kupoprodajni ugovor od 11. lipnja 2008. koji je zaključen između Jasinja dd u stečaju kao prodavatelja I Škripek Miodraga i Škripek Barice kao kupaca na iznos od 49,125,00 kn je vidljivo da je isti zaključen za stan površine 64,47 m2 (str. 29 do 30 spisa). Uvidom u rješenje SOUR Jasinje od 24. ožujka 1986. je vidljivo da je navedeno da se radniku VO dodjeljuje na neodređeno vrijeme jednosoban stan u ukupnoj površini od 48 m2 (str. 28 spisa). Uvidom u ostavinski predmet broj O-638/2022 je vidljivo da je proveden ostavinski postupak iza pokojne DO, majke tužene i da su nasljednici bili tužena i njezin brat PO. Ostavinska imovina iza pokojne CO je bila nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište [adresa] sa 608 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 1626 m2 na kojoj je DO bila upisana u ¾ dijela, a PO u ¼ dijela. RO se na ostavinskoj raspravi 9. svibnja 2022. kod Javnog bilježnika odrekla svog nasljednog dijela na nekretnini i PO je postao vlasnik nekretnine. Uvidom u ostavinsko rješenje broj O-516/2014-5 od 27. srpnja 2018. je vidljivo da je proveden ostavinski postupak iza pokojnog FO supruga majke tužene i da su proglašeni nasljednici i to DO i PO. Saslušane su stranke u svrhu dokazivanja.
3.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je postao vlasnik nekretnine 2015. kada je kupio taj stan. Kada je dobio z.k. izvadak otišao je kod tužene i tada je njen pokojni suprug R bio živ i razgovarao je s njima. S obzirom da je osobno poznavao supruga tužene, rekao je da dok je živ da može ostati u tom stanu, a da bi RO nakon toga trebala sebi pronaći smještaj. Kada je pokojni R umro, rekao je RO da bi trebala iseliti, međutim ona mu je počela slati opomene pred tužbu, da će pokrenuti postupak zbog smetanja posjeda. Htio je promijeniti krov na zgradi jer 30 godina nije ništa uloženo, septička nije očišćena 30 godina, ali kada je to htio, opet je dobio opomenu pred tužbu za smetanje posjeda, pa je podnio tužbu za iseljenje. Osobno zna da je RO naslijedila od svoje pokojne majke ½ kuće u [adresa], majka tužene je živjela u tom stanu koji je predmet spora 3 – 4 godine i kada je majka umrla, RO se na ostavinskoj raspravi odrekla svega u korist brata. Inače tužena ima i sina. Tužena je naslijedila mirovinu iza pokojnog supruga, suprug je bio branitelj i ona je naslijedila njegovu mirovinu. Koliko on zna, Baričin brat ne bi imao ništa protiv da ona dođe živjeti u obiteljsku kuću. Nije imao saznanja da je pokojni ŠO sastavio kupoprodajni ugovor s I. On osobno je kupio taj stan za iznos od 16.000,00 kn. Nije imao saznanje niti za rješenje kojim je ŠO dodijelilo stanarsko pravo. Kupio je taj stan u postupku javnog natječaja, kada je bio stečaj Jasinja.
3.2. Iz iskaza tužene utvrđeno je da je živjela ranije sa suprugom. Suprug i ona nisu mogli otkupiti taj stan od Jasinja jer nisu imali novaca. Suprug je imao opskrbninu, a poslije je završio na socijalnoj skrbi, ona nije bila zaposlena, suprug je bio bolestan. Stan se mogao otkupiti za 49.000,00 kn, toliko nisu imali novaca. Išli su kod stečajnog upravitelja Jasinja i pokušali se dogovoriti, nisu uspjeli. Ima polubrata i kada je majka umrla, dala mu je svoj nasljedni dio i to neki mali dio koji bi njoj pripao, jer ih je brat uzdržavao. Kada joj se školovao sin on joj je pomagao, sahranio je i njenog supruga. Da mu se oduži, odrekla se ostavinske imovine u njegovu korist. Njen suprug je bio zaposlen u Jasinju, dok nije otišlo u stečaj. Dobio je otpremninu, ne sjeća se točno kada je to bilo, otpremnina je bila oko 40.000,00 kn. Ona ima mirovinu iza supruga oko 470,00 eura. Ima sina koji je punoljetan i radi, sin ne živi s njom. Kada je bila javna dražba za prodaju tog stana, ona nije znala za to.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.
5. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- je tužitelj knjižni vlasnik nekretnine - 4. suvlasnički dio: 10/50 Etažno vlasništvo (E-4), stan broj 4 u prizemlju, koji se sastoji od: 29. stepeništa sa 2,52 m2, 30. spavaće sobe sa 21,54 m2, 31. spremišta sa 3,85 m2, 32. ostave sa 2,28 m2, 33. kupaonice sa 3,60 m2, 34. dnevnog boravka sa 12,68 m2, 35. kuhinje i blagovaonice sa 18,00 m2, ukupne površine: 64,47 m2, koji se nalazi u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 18. studenog 2015. kada je je kupio taj stan,
- tužitelj nije u posjedu svoje nekretnine,
- je u posjedu nekretnine tužena i to stana u površini od 64,47 m2 koji se sastoji od spavaće sobe, spremišta, ostave, kupaonice, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice,
- je pokojnom suprugu tužene VO bio dodijeljen odlukom SOUR "Jasinja" na neodređeno vrijeme jednosoban stan, - stan koji se sastoji od jedne sobe, jedne kuhinje, jednog kupatila, jedne ostave, u ukupnoj površini od 48 m2,
- su tužena i njezin pokojni suprug zaključili bili Kupoprodajni ugovor za stan površine 64,47 m2 11. lipnja 2008. sa stečajnim upraviteljem Jasinja d.d. i da nisu uplatiti kupoprodajnu cijenu i nisu postali vlasnici stana,
- je majka tužene bila pokojna DO bila vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište [adresa] sa 608 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 1626 m2 na kojoj je DO bila upisana u ¾ dijela, a PO u ¼ dijela. Tužena se je odrekla svog nasljednog dijela u ostavinskom postupku broj O-638/2022, a imala je pravo na 3/8 dijela te nekretnine,
- tužena nije nikada imala stanarsko pravo na nekretnini koju je kupio tužitelj.
6. Tijekom postupka je bilo sporno to što tužena smatra da ona iako nije vlasnica stana ne mora napustiti posjed tog stana i prepustiti ga vlasniku pozivajući se na pravo na dom, a tužitelj se tome protiv i smatra da on kao vlasnik nekretnine ima i pravo na posjed iste.
7. Pravo na dom, zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 34. Ustava Republike Hrvatske nije apsolutno pravo i može se ograničiti u određenim okolnostima, koja se ispituju testom razmjernosti. Ne radi se o nekome apstraktnom pojmu, nego se u svakome pojedinom slučaju mora razjasniti postoji li za osobu koja tvrdi da joj je pravo ugroženo ili povrijeđeno dostatan trajniji odnos prema prostoru u kojem boravi.
8. Nesporno je i da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva (čl. 114. Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje – ZV-a). Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.
9. Po ocjeni ovog suda prigovor prava na dom tužene u ovom predmetu nije osnovan. Nekretnina u kojoj boravi tužena nije njezina jedina nekretnina ona je imala nasljedno pravo na nekretninu koje se je odrekla i to ne može biti na štetu tužitelja i njegovog prava na posjed nekretnine kao vlasnika nekretnine, pa je u svezi navedenog na temelju odredbe čl. 161. st. 1. ZV-a koja ovlašćuje vlasnika zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, sud i usvojio tužbeni zahtjev.
10. Kao nesporno je utvrđeno, tijekom postupka, da tužena bespravno i besplatno koristi predmetnu nekretninu, a što je protivno čl. 48 Ustava Republike Hrvatske. Ovaj sud je i navedeno uzeo također u obzir prilikom provođenja testa razmjernosti. Po ocjeni ovog suda nesporno je u konkretnom slučaju miješanje državne vlasti (sudova), u pravo posjednika na poštivanje njegova doma je bilo opravdano. Niti tužena niti njezin pokojni suprug nikada nisu dobili stanarsko pravo na stanu koji je predmet spora nego su samo uselili u isti. Kada im je stečajni upravitelj ponudio da ipak otkupe stan tužena i njezin suprug iako su potpisali Ugovor o kupoprodaji nisu uplatili kupoprodajnu cijenu. Ne može sada tužena isticati to da je ta cijena bila previsoka. Da su zaista željeli mogli npr. podići kredit, posuditi novac, isplatiti dug iz otpremnine pokojnog supruga tužene, ali oni to nesporno nisu učinili i nisu postali knjižni vlasnici stana, a kada je stan bio prodavan u stečajnom postupku tužena također nije sudjelovala u tom postupku nego je pustila da stan kupi tužitelj. Taj stečajni postupak kada se provodio o tome su nesporno izvještavali i mediji na području naše županije, nije to bio nikakav tajni postupak nego javan, sa javno objavljenim podacima kada se i što se prodaje.
11. Okolnosti po kojoj je cijeni tužena, odnosno njezin pokojni suprug pokušao kupiti nekretninu i po kojoj je cijeni kupio ju tužitelj i nije bitna za odluku u ovom postupku, jer je tužitelj postao vlasnik nekretnine još 18. studeni 2015. i u proteklom vremenu mu nitko nije osporio pravo vlasništva te nekretnine. Da je sudjelovala u stečajnom postupku prodaje nekretnine za ista novčana sredstva ga je mogla nesporno kupiti i sama tužena.
12. Nesporno je da i da tužitelj nema nikakve obveze prema tuženoj da joj osigura zamjenski smještaj. Tužena živi bez pravne osnove u njegovom stanu, bez plaćanja najamnine 10 godina i za to vrijeme si je nesporno mogla osigurati i smještaj na neki drugi način npr. nasljeđivanjem, iznajmljivanjem nekretnine i tome sl. 13.Na temelju čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025) tužena je u obvezi naknaditi tužitelju troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.
13.1. Tužitelju je priznat trošak u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 eura (tbr. 7. st.2. Tarife o nagradama i naknadama za radi odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025; dalje – OT) za provedene četiri radnje (sastav tužbe, zastupanje na ročištu održanom 19. ožujka 2015., sastav podneska od 22. veljače 2025. i trošak sastava podneska od 23. veljače 2025.). Nadalje u skladu sa odredbom tbr. 7.st. 2. OT Za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova x 2,00 eura (tbr. 54 OT) = 100,00 eura. Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 24. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 eura, trošak zastupanja na ročištu održanom 12. veljače 2026. u iznosu od 100,00 eura, 12. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 eura i trošak zastupanja na ročištu održanom radi objave odluke u iznosu od 50,00 eura. Priznat je i troška sastava podneska od 16. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 eura. Pripadajući porez iznosi 237,50 eura, pristojba na tužbu je plaćena u iznosu od ukupno 66,36 eura, pristojba na presudu iznosi 110,00 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.363,86 eura.
14. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 12. lipnja 2026. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a.
Slavonski Brod, 12. lipnja 2026.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik po pun.
