Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-295/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CB, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-81/2026-9 od 29. svibnja 2026., u sjednici održanoj 12. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CB.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. , 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv okrivljenog CB produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 2. ožujka 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni ŠB putem branitelja po službenoj dužnosti Davorina Zlatareka, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene zakona“, s prijedlogom „da se razmotri mjera opreza zabrane napuštanja vlastitog doma, uz obavezno javljanje nadležnoj policijskoj postaji“.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-352/2026 od 11. lipnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uloženim pravnim lijekom okrivljenik samo osporava postojanje istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a uz tvrdnje da je do sada neosuđivan, da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da mu je pretragom doma u kolovozu 2025. pronađena opojna droga radi daljnje prodaje, jer se zapravo radilo o manjoj količini droge koja je ustvari bila u posjedu njegova sina ĆB i da je taj sud pogrešno utvrdio da on prodajom opojne droge ostvaruje sredstva potrebna za život, s obzirom da je kod njega pronađena i veća količina novca (33.800,00 eura), pojasnivši da on živi sa suprugom, sinom, kćerkom i snahom, koji su zaposleni, a supruga prima relativno visok iznos socijalnih primanja od oko 1.500,00 eura, dok mu je kćer zaposlena u Republici Austriji.

6. Suprotno naprijed u bitnome iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je, pored nesporne temeljne zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo za koje se tereti, također pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti.

7. Nesporno je da je okrivljenik do sada neosuđivana osoba, međutim, imajući u vidu brojnost predmetnih inkriminacija za koje se osnovano sumnjiči da ih je počinio u sklopu optuženog produljenog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 52. KZ-a, tj. da je izvršio ukupno 12 pojedinačnih prodaja opojnih droga u količinama dovoljnima za ostvarenje veće materijalne koristi i to kroz dulje vremensko razdoblje ( preko godine dana), sud prvog stupnja je opravdano zaključio da su to one osobite okolnosti koje u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a upućuju na objektivnu, stvarnu i razumno predvidivu opasnost od okrivljenikova ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela. Naime, opisana količina kriminalne aktivnosti za koju se okrivljenik konkretno osnovano sumnjiči doista je takvog intenziteta, kvalitete i značaja da i nadalje opravdava elemente neophodne za primjenu istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a i to u takvom opsegu i obujmu da blaže zakonske mjere, uključujući i mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 1. i 3. ZKP-a, koje se sugeriraju žalbom, ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u otklanjanju tzv. iteracijske opasnosti, tim više što su žalbom predložene mjere opreza prvenstveno propisane u cilju prevencije istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega), a ne one iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, koja je utvrđena u ovom konkretnom slučaju.

8. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 12. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić