Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-294/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UL, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-75/2026-8 od 21. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog UL odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog UL produljen istraži zatvor iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08, i to nakon što je podignuta optužnica u kojoj se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni po branitelju Luki Kelemeniću, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava“, s prijedlogom da se žalba prihvati, te ukine istražni zatvor, podredno da se odredi jedna ili više mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Premda se okrivljeni žali zbog „pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava“, u žalbi ne navodi o kojim povredama je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, postojanja opasnosti od bijega, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, kao i ocjenu i zaključak suda prvog stupnja da se sa mjerama opreza opasnost od bijega ne bi mogla prevenirati.
7. Što se tiče utvrđenja postojanja osnovane sumnje, suprotno žalbenim navodima kojima se nastoji uvjeriti sud da je okrivljenik bio uvjeren da se radi o legalnom prijevozu stranih državljana, kao što okrivljenik navodi u svojoj obrani, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, koje utvrđenje je obrazložio s jasnim, opširnim i uvjerljivim razlozima, pozivajući se na sadržaj dokaza na kojima se temelji optužnica, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud. Naime, i prema ocjeni ovog suda, iz načina na koji je organizirano u okviru međunarodnog lanca ilegalno prevoženje državljana Afganistana u druge države članice Europske unije iz koristoljublja, a koji način su opisali ispitani svjedoci, državljani Afganistana koje je okrivljenik nesporno prevozio, te načina na koji je okrivljenik angažiran od strane nepoznatih osoba za prijevoz stranih državljana, a koji proizlazi iz korespondencije putem mobitela do koje se došlo pretragom mobitela okrivljenika, čiji sadržaj se navodi u pobijanom rješenju (točka 6.6.), proizlazi potrebiti stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik svjesno i voljno sudjelovao u počinjenju kaznenog djela za koje se tereti, motiviran koristoljubljem pogotovo ako se ima u vidu javno dostupne informacije o ilegalnim migracijama na području Europske unije, koje informacije su i okrivljeniku bile poznate kao što i sam navodi.
8. Također nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da sama činjenica stranog državljanstva i odsustva veze sa zemljom ne može automatski opravdati lišenje slobode, zatim da je u Bjelorusiji politički progonjen, dok mu je u Poljskoj istekla dozvola privremenog boravka, zbog čega mu je Hrvatska jedina država u kojoj se trenutačno može nalaziti uz pravnu osnovu boravka. Naime, suprotno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog suda, činjenica da je okrivljeni državljanin Bjelorusije, s prebivalištem u [adresa], s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nikakvim osobnim ili poslovnim vezama nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiva, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogla napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Što se tiče žalbenih navoda, valja navesti čak i da su isti osnovani, premda ničim nisu potkrijepljeni, ti navodi samo dodatno upućuju na realnu opasnost da će okrivljenik otići u neku treću državu i time postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, tim više što u Republici Hrvatskoj nema regulirano boravište niti osigurani smještaj. Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega.
9. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja opasnosti od bijega protiv okrivljenog potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu dosadašnji boravak okrivljenog u istražnom zatvoru (od 24. ožujka 2026.) te očekivanu kaznu ukoliko bude proglašen krivim.
10. Na kraju, što se tiče žalbenih navoda da su pobijanim rješenjem okrivljeniku povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda tj. pravo na slobodu, valja navesti da su ti žalbeni navodi neosnovani, budući da je pobijanim rješenjem okrivljeniku pravilno i osnovano produljen istražni zatvor radi postizanja legitimnog cilja a to je preveniranje opasnosti od bijega, s time da je mjera istražnog zatvora proporcionalna tom cilju. Što se tiče žalbenih navoda da je istražni zatvor produljen bez jasno određenog vremenskog okvira, žalitelja valja uputiti na odredbu čl. 131. st. 3. ZKP/08 prema kojoj se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, već samo postoji zakonska obveza suda da svaka dva mjeseca preispituje postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.
11. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenog nije osnovana, zbog čega je valjalo, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 12. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
