Poslovni broj: Us I-1232/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi priznavanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava na osobnu invalidninu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 15. svibnja 2026. u odsutnosti stranaka, dana 12. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-05/25- 03/11, Urbroj: 522-4/1-1-2-25-6 od 17. travnja 2025. te za poništenje rješenja Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Splitsko- dalmatinske županije, Klasa: UP/I-563-02/21-02/0007, Urbroj: 2181/1-07/03/606-24- 29 od 2. prosinca 2024.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-05/25-03/11, Urbroj: 522- 4/1-1-2-25-6 od 17. travnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje), odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP/I-563-02/21- 02/0007, Urbroj: 2181/1-07/03/606-24-29 od 2. prosinca 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1947., za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata.
2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu, pobijajući zakonitost navedenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja, u bitnome navodi kronologiju postupanja u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, te ističe da navedena rješenja pobija iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se nadalje navodi da se u konkretnom slučaju odluka temelji na mišljenju liječničkih vijeća, a koja da su u suprotnosti sa izviješćem zatvorskog liječnika od 3. srpnja 1992. koje je dostavljeno ex. Vojnom sudu u Splitu o, između ostalih, kod njega utvrđenih ozljeda. Tužitelj se poziva i na posebno izviješće Policijske uprave Šibensko-kninske od 10. veljače 2014. Ističe i da je u životnoj ugroženosti dana 17. listopada 1992. pobjegao u Njemačku odakle se vratio 16. veljače 1995. Tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba usvoji, da se poništi osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje a podredio da sud donese odluku sukladno stanju u spisu.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u istome, koje u bitnome i ponavlja. Vezano za tužbene navode dodaje da je nadležno tijelo vještačenja u drugostupanjskom postupku dalo obrazloženi nalaz i mišljenje te postotak oštećenja tužitelja ocijenilo sukladno odredbama Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata („Narodne novine“ broj 118/21) a na osnovu zakonom propisane medicinske dokumentacije tužitelja. Tuženik smatra da je činjenično stanje pravilno utvrđeno uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4.Generalni opunomoćenik tuženika se u podnesku od 14. siječnja 2026. u bitnome pridružuje navodima iz tuženikova odgovora na tužbu.
5.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima „(Narodne novine“, br. 36/24 – dalje: ZUS).
5.1.Tuženik odnosno opunomoćenik istoga na ročišta za raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga su sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a ročišta za raspravu održana u odsutnosti tuženika odnosno opunomoćenika istoga.
5.2.Tužitelj je na ročištu za raspravu držanom dana 6. ožujka 2026. ustrajao u navodima tužbe te je predložio da se na sporne okolnosti provede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti psihijatru.
5.3.Na ročište za raspravu održano dana 15. svibnja 2026. tužitelj nije pristupio iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je to ročište za raspravu održano u odsutnosti istog.
6.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Sud je odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem obzirom da tužitelj nije predujmio troškove vještačenja. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
7.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.
8.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9.Među strankama nije sporno da je tužitelj dana 6. prosinca 2021. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za utvrđivanja statusa civilnog invalida Domovinskog rata i prava osobnu invalidninu, i to zbog ozljeđivanja glave u vojnom zatvoru gdje je bio zatočen od 24. lipnja 1992. do 21. srpnja 1992.
10.Odredbom članka 9. stavkom 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine“ broj: 84/21 – dalje Zakon) propisano je da je civilni invalid iz Domovinskog rata osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996, odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko - eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., c) od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan, ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata. Stavkom 2. istog članka propisano je da je civilni invalid iz Domovinskog rata i osoba kojoj je organizam oštećen najmanje 60% zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.
11.Odredbom članka 73. Zakona propisano je da se činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje ispravama. Ispravama u smislu stavka 1. ovoga članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona smatra se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela i(b) medicinska dokumentacija o liječenju neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka 3.a), b) i d) ovoga Zakona medicinska dokumentacija najkasnije od 30 rujna 1996. Osim dokumen tacije iz stavka 2. ovoga članka, za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona.
12.Odredbom članka 74. stavkom 1. Zakona propisano je da se činjenica da je bolest nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona utvrđuje na osnovi medicinske dokumentacije koja potječe iz vremena zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva ili iz vremena od 30 dana nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva i drugim dokazima propisanim pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, činjenica da je bolest psihe nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona može se utvrditi na osnovi prve medicinske dokumentacije koja nije starija od dvije godine nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva.
13.Člankom 76. Zakona je propisano da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma civilnog invalida iz Domovinskog rata, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na dodatak za njegu i pomoć druge osobe, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na ortopedski dodatak, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na dodatak za pripomoć u kući, činjenica oštećenja organizma radi ostvarivanja prava na naknadu troška prilagodbe osobnog automobila i činjenica nesposobnosti za privređivanje utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 77. ovoga Zakona.
14.Pravilnik o načinu imenovana i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivana prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 118/21 – dalje Pravilnik) propisuje način imenovanja i metodologija rada liječničkih vijeća koja u postupku ostvarivanja statusa i prava prema Zakonu o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Zakon) daju nalaz i mišljenje o: a) uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata b) oštećenju organizma radi priznavanja prava na dodatak za njegu i pomoć druge osobe c) oštećenju organizma radi priznavanja prava na ortopedski dodatak d) oštećenju organizma radi priznavanja prava na dodatak za pripomoć u kući e) oštećenju organizma radi ostvarivanja prava na naknadu troška prilagodbe osobnog automobila i f) nesposobnosti za privređivanje (stavak 1.).
15.Prema članku 2. Pravilnika nalaz i mišljenje o činjenicama iz članka 1. stavka 1. ovoga Pravilnika, a prije donošenja prvostupanjskog rješenja, po pisanom zahtjevu prvostupanjskog tijela daje prvostupanjsko liječničko vijeće i revizijsko liječničko vijeće u postupku revizije nalaza i mišljenja prvostupanjskog liječničkog vijeća kojim su utvrđene činjenice za stjecanje prava prema Zakonu (stavak 1.). Nalaz i mišljenje o činjenicama iz članka 1. stavka 1. ovoga Pravilnika u drugostupanjskom upravnom postupku daje žalbeno liječničko vijeće po pisanom zahtjevu drugostupanjskog tijela koje rješava o žalbi (stavak 2.). Nalaz i mišljenje u slučaju iz članka 1. stavka 2. ovoga Pravilnika daje žalbeno liječničko vijeće na zahtjev prvostupanjskog tijela kod kojeg se nalazi upravni predmet u svezi utvrđivanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata (stavak 3.). Nadležno tijelo koje odlučuje u upravnom postupku o ostvarivanju prava može zatražiti ispravak ili dopunu nalaza i mišljenja (stavak 4.).
16.Prema članku 38. Pravilnika ako oštećenje organizma nije predviđeno ovim Pravilnikom, odnosno Listom I, postotak oštećenja organizma utvrđuje se prema načelima medicinske znanosti i analognom primjenom odredaba ovog Pravilnika, odnosno Liste I, koje se odnose na slična oštećenja s tim da se može utvrditi i manji postotak od postotka predviđenoga u Listi I za analogno oštećenje organizma.
17.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi te među strankama nije sporno, da se tužitelj nalazio u istražnom zatvoru Vojnog suda u Splitu od 24. lipnja 1992. do 21. srpnja 1992. kada je rješenjem Vojnog suda u Splitu broj KIO-138/92 ukinut istražni zatvor te da je Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona na sjednici održanoj 9. studenog 2023. dalo mišljenje da u pogledu tužitelja ne postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.
18.Iz zapisnika od 19. prosinca 2023. je razvidno da je tužitelj dao izjavu da posjeduje izvješće Okružnog zatvora Split od 2. srpnja 1992. danog od dr DU te da drugu medicinsku dokumentaciju ne posjeduje.
19.Prvostupanjsko tijelo je, nakon što je temeljem pribavljene dokumentacije utvrdio da je stradavanje tužitelja nastalo pod okolnostima iz članka 9 stavak 1. Zakona, predmet uputilo prvostupanjskom liječničkom vijeću u Splitu radi utvrđivanja postotka oštećenja organizma kod tužitelja.
20.Prvostupanjsko liječničko vijeće je donijelo svoj nalaz i mišljenje Klasa: 562- 05/23-03/220, Urbroj: 522- 4/5-ST-24-7 od 27. kolovoza 2024. kojim utvrđuje da postoje rane, ozljede koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma te se navodi Istražni zatvor u Splitu od 24. lipnja do 21. srpnja 1992., čl. 32. manje od 20% te da postoje rane, ozljede, bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i to ozljeda glave. Utvrđeno je da oštećenje organizma iznosi manje od 20%, stalno uz obrazloženje da se u spisu nalazi ovjerena preslika liječničkog izvještaja u istražnom postupku Vojnog suda u Splitu izdana 2. srpnja 1992. u kojem se navodi da tužitelj pri dolasku u zatvor nema povreda vidljiv ih po sebi niti se tuži na eventualnu bol, osjeća bol u glavi, psihičke prirode te da drugih zdravstvenih problema nema. Navodi se da u spisu nema druge dokumentacije kojom bi se utvrdila ozljeda glave. Opisana bol u glavi od zatvorskog liječnika dr. DU, je psihogene etiologije. Spisu prileži i zapisnik o vještačenju istog datuma iz kojeg je razvidno da je tužitelj suglasan sa sastavom liječničkog vijeća kao i sa iznesenim nalazom i mišljenjem i da nema pitanja.
21.Slijedom prednjih utvrđenja prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata je odbijen.
22.Tužitelj je na navedeno rješenje izjavio žalbu, povodom koje je tuženik predmet dostavio Žalbenom liječničkom vijeću u Zagrebu, koje je donijelo nalaz i mišljenje, Klasa: UP/II-562-05/25-03/11, Urbroj: 522-4/5-Ž-25-5 od 9. travnja 2025. kojim je utvrđeno da postoje rane, ozljede koje se uzimaju kao osnova za priznavan je postotka oštećenja organizma i to ozljede glave, da oštećenje organizma po T152 iznosi manje od 20%, stalno. U obrazloženju se navodi da se u spisu nalazi brojna dokumentacija o postupku suđenja, da nema medicinske dokumentacije o liječenju ozljede, da ima zapis kako ga boli glava i kako pati od psihičkih smetnji te mu je ordiniran sedativ. Kako nema opisa nastanka, odnosno okolnosti stradavanja te opisa fizikalnog nalaza niti kliničke manifestacije ozljede, nema kontinuiteta u praćenju i liječenju posljedica ozljede to da nema niti trajnih posljedica koje se mogu dovesti u vezi s ozljedom. Stoga se oštećenje organizma cijeni sa manje od 20% po T 152. Iz zapisnika o vještačenju istog datuma je razvidno da je tužitelj suglasan sa sastavom vijeća kao i sa iznesenim nalazom i mišljenjem te da nema pitanja.
23.Temeljem navedenog nalaza i mišljenja donijeto je osporavano drugostupanjsko rješenje, u bitnome, da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 9. stavka 1. Zakona za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata jer mu oštećenje organizma sa osnova ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona iznosi manje od 20 jer joj oštećenje organizma sa osnova ranjavanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. iznosi manje od 20%.
24.Tužitelj u tužbi i tijekom spora u suštini izražava nezadovoljstvo nalazom i mišljenjem prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja.
25.Tužitelj je predložio da se na sporne okolnosti provede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti psihijatru. Ovaj prijedlog tužitelja je raspravnim rješenjem od 6. ožujka 2026. usvojen te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana, računajući od tog dana, predujmi troškove predloženog vještačenja te je ujedno upozoren da će se odustati od izvođenja tog dokaza ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po nalogu suda. Međutim, tužitelj u ostavljenom roku a ni do ročišta za raspravu održanog dana 15. svibnja 2026. nije predujmio troškove vještačenja niti je pristupio na navedeno ročište za raspravu iako uredno pozvan a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sud odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem.
26.Suprotno navodima tužitelja iz podataka spisa je razvidno da su predmetni nalazi i mišljenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja donesen i temeljem dokumentacije koja prileži spisu tuženog tijela. Iz zapisnika o vještačenju je razvidno, kako je to i gore navedeno, da je tužitelj bio suglasan sa sastavom prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja te da nije imao primjedbi na nalaze i mišljenja istih. Nalazima i mišljenjima je utvrđeno da u spisu nema medicinske dokumentacije o liječenju ozljede tužitelja, da ima zapis kako ga boli glava i kako pati od psihičkih smetnji te mu je ordiniran sedativ. Stoga je, kako nema opisa nastanka odnosno okolnosti stradavanja te opisa fizikalnog nalaza niti kliničke manifestacije ozljede niti kontinuiteta u praćenju i liječenju posljedica ozljede utvrđeno da nema niti trajnih posljedica koje se mogu dovesti u vezi s ozljedom te je oštećenje organizma tužitelja ocijenjeno sa manje od 20%.
27.Polazeći od svih prednjih utvrđenja, te citiranih odredbi Zakona i Pravilnika, ovaj sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru gore navedenim nalazima i mišljenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja da kod tužitelja postoji oštećenje organizma manje od 20%. Nalazi i mišljenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja, su po ocjeni ovoga suda, mogla poslužiti tuženiku i prvostupanjskom tijelu za donošenje zakonitih rješenja jer su doneseni sukladno mjerodavnim odredbama Zakona i Pravilnika, ista su dostatno obrazložena, izrađena su sukladno pravilima struke te su u suglasju sa dokumentacijom u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Pri svemu navedenom valja cijeniti i okolnost da tužitelj nije osnovano osporio stručno-medicinska utvrđenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje te prvostupanjsko rješenje.
28.U izloženim okolnostima osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je, po ocjeni ovoga suda, zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju istih nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.
29.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 12. lipnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
