Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: Pp-968/2025-6

Varaždin, Kapucinski trg 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Hani Strnišćak uz sudjelovanje Valentine Bunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene HU, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine” 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022., 47/2023.), u povodu prigovora na prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin Klasa: 211-07/25-3/6042, Urbroj: 511-14-05-25-1 od 4. travnja 2025., nakon završene glavne rasprave 11. lipnja 2026. te objavljene presude istog dana bez prisutnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljena HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, prekršajno nekažnjavana

k r i v a j e

I. što je 26. ožujka 2025. oko 14,00 sati u Varaždinu, u Ulici Augusta Cesarca remetila javni red i mir na način da je na javnom mjestu, na ulici, uslijed nesuglasica u prometu zaustavila svoj osobni automobil i izašla iz istog nakon čega je počela vikati i galamiti na SU riječima: „Stara kurvo, nisi ti to kupila!“,

dakle što je narušavala javni red i mir vikom i galamom,

II. čime je počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po istom članku navedenog Zakona te se okrivljenoj HU, na temelju članka 33. stavak 3. i članka 36. Prekršajnog zakona

III. i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura.

Okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a po nalogu za nacionalna plaćanja koji je prilog ovoj presudi.

Okrivljenica se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenica u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati, ista će se na temelju članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

IV. Trošak postupka iznosi 50,00 (pedeset) eura, a odnosi se na paušalni trošak ovog postupka koji se temelji se na članku 138. stavak 2. točka 2. i točka 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine” 18/2013.) i dužna ga je nadoknaditi okrivljenica u istom roku kao i novčanu kaznu po pravomoćnosti presude, a po nalogu za nacionalna plaćanja koji je prilog ovoj presudi.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenice zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude. Okrivljenica je pravodobno izjavila prigovor protiv prekršajnog naloga, pa je isti stavljen izvan snage i proveden je redovni postupak.

2. Očitujući se o optužbi, okrivljenica je izjavila da u cijelosti poriče prekršaj koji joj se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku pročitana je Potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 8. siječnja 2026. (list 11-12 spisa) i ispitana je svjedokinja SU te je okrivljenica iznijela svoju obranu pisanim putem.

4. U svojoj obrani je okrivljenica izjavila da se 26. ožujka 2025. nalazila u svom vozilu koje je bilo propisno parkirano. U trenutku događaja započela je kretanje s mjesta parkiranja, pri čemu ni u jednom trenutku nije ugrozila sigurnosti pješaka niti se bilo koja osoba nalazila neposredno iza njenog vozila. Nakon što je krenula, nepoznata ženska osoba naknadno dolazi biciklom do njenog vozila te započinje s agresivnim ponašanjem, glasnim vikanjem i udaranjem kišobrana po njenom automobilu. Tom prilikom iznosi neistinite tvrdnje da je pokušala pregaziti dijete, što kategorički odbacuje kao netočno i neosnovano. Ističe da se u njenom vozilu nalazio i njen unuk koji se uslijed njenog ponašanja vidno uznemirio i uplašio. Navedena osoba pritom nije pokazivala brigu za dijete koje spominje već je bila usmjerena isključivo na verbalni napad i stvaranje konflikta. U potpunosti odbacuje navode da je koristila uvredljive izraze koji joj se stavljaju na teret. Jedina njena reakcija je bila da je ozbiljno zatražila od navedene osobe da se udalji od njenog vozila, upravo zbog njenog agresivnog ponašanja i oštećivanja njene imovine. Napominje kako na mjestu događaja nije bilo osobe koju je ista kasnije dovela kao svjedoka u Policijsku postaju, a koja bi potvrdila njene navode o događaju na pješačkom prijelazu. Na mjestu događaja nalazili su se mladići koji su fotografirali situaciju zbog njenog neprimjerenog ponašanja. S obzirom na sve navedeno, smatra da u njenom postupanju nema obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret niti je došlo do narušavanja javnog reda i mira s njene strane.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da je okrivljena HU počinila djelo za koje se optužuje na način opisan u izreci presude. Sud je takvo činjenično stanje utvrdio ocjenom vjerodostojnosti obrane okrivljenika kao i svjedokinje SU koja je u svom iskazu navela da je kritične zgode išla po svog unuka H u II. osnovnu školu u [adresa]. Išla je od II. osnovne zajedno sa djetetom preko pješačkog prijelaza u smjeru parka na zeleno svjetlo. Sa desne strane, kako su prelazili zebru, nalazila se HU koja je bila parkirana dijagonalno, ali izvan obilježenog parkirnog mjesta i nalazila se u svom vozilu koje je bilo najbliže zebri. U jednom trenutku je okrivljenica počela svojim vozilom izlaziti na rikverc i točno je išla prema njoj i prema njenom unuku S. Iskazala je da je u jednom ruci imala kišobran, a Č je hodao njoj uz nogu. Ona nije odmah vidjela da okrivljenica ide vozilom prema njima već su ljudi koji su se nalazili u blizini događaja vidjeli što se događa i krenuli su vikati. Tada je bacila bicikl, stavila je H iza sebe da ga zaštiti i kako okrivljenica nije stajala, ona je sa kišobranom udarila po njenom autu, ali da joj signalizira da su oni iza. Čak je u jednom trenutku neki dečko skočio pred auto okrivljenice i počeo joj mahati rukama prema dolje signalizirajući joj da zaustavi auto. Misli da je taj dečko mahao rukama okrivljenici poslije nego što je udarila kišobranom u njen auto. Nakon što je stala, izletjela je van iz auta, krenula je na nju, unosila joj se u lice i počela vikati i galamiti na nju „stara kurvetino“ da što lupa po autu. Iskazala je da joj je okrivljenica rekla „nisi ti to kupila stara kurvo", ali nije ju uhvatila za jaknu niti ju je tresla, ali u trenutku kada joj se unosila u lice i kada je vikala i galamila njen mlt. unuk starosti devet godina počeo je vrištati jer se uplašio i ljudi su počeli vikati da spriječe da incident eskalira. Navela je da ju okrivljenica nije uhvatila za jaknu niti ju je tresla jer je držala u ruci kišobran i nastojala je na neki način sebe zaštititi, a nakon što joj je okrivljenica sve to rekla sjela je u auto i odvezla se s mjesta događaja. Prije nego što je okrivljenica sjela u auto jer ona možda ne bi niti otišla, rekla joj je da će zvati policiju, a okrivljenica joj je nešto na to mrmljala, ali se ne sjeća točno što i nakon toga je sjela u vozilo i otišla s mjesta događaja. Pojasnila je da je na mjestu događaj u to vrijeme bilo mnogo ljudi i djeca su išla iz škole, a njen mlt. unuk je uslijed tog događaja bio u šoku, kao i ona sama. Iskazala je da je mlt. Č bio uznemiren i da su mu usnice poplavile.

6. Sud je prihvatio iskaz SU kao vjerodostojan, uvjerljiv i sveobuhvatan jer je svjedokinja detaljno opisala inkriminirano ponašanje okrivljenice tog dana. Iz njenog je iskaza sud utvrdio da je inkriminirane zgode došlo do nesuglasica u prometu s okrivljenicom na način da se okrivljenica svojim vozilom kretala u rikverc i da je umalo udarila svjedokinju i njenog unuka zbog čega je svjedokinja SU udarila kišobranom u vozilo okrivljenice. Nadalje je sud utvrdio iz iskaza imenovane svjedokinje da je zbog te situacije s vozilom, okrivljenica vikala i galamila na nju riječima: „nisi ti to kupila stara kurvo“, a to se sve zbilo na ulici ispred II. osnovne škole kada su se na istoj nalazili drugi ljudi i djeca koja su išla iz škole. Svjedokinja SU je treća osoba, nesrodna s okrivljenicom, nezainteresirana je za ishod ovog postupka te nema razloga iskazivati drugačije niti svjedočiti u ničiju korist, to tim više što se člankom 13. Zakona o prekršajima javnog reda i mira ne štiti konkretna osoba već javnost. Osim toga, iskaz imenovane svjedokinje potvrđuje i obranu okrivljenice u dijelu gdje okrivljenica opisuje da se tog dana nalazila u svom vozilu i da je započela kretanje s mjesta parkiranja, a da je zatim njoj nepoznata ženska osoba udarila kišobranom po njenom vozilu pa je dakle razvidno da je narušavanju javnog reda i mira vikom i galamom od strane okrivljenice prethodio incident u prometu. Ipak, u preostalom dijelu neuvjerljiva je obrana okrivljenice gdje ona iskazuje da odbacuje navode da je koristila uvredljive izraze koji joj se stavljaju na teret jer je ista suprotna naprijed izvedenim dokazima, tim više što okrivljenica u svojoj obrani ne daje potpuno objašnjenje inkriminiranog događaja već nastoji prebacivanjem odgovornosti isključivo na svjedokinju SU što ovaj sud ocjenjuje neuvjerljivim, neživotnim i nelogičnim, od sebe otkloniti odnosno umanjiti svoju prekršajnopravnu odgovornost.

7. Članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da će se tko na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana. Prema kategorizaciji javnih mjesta ulica je neograničeno javno mjesto koje je neograničeno dostupno javnosti pa je sud utvrdio da je u konkretnom slučaju vika i galama okrivljenice te riječi koje je uputila SU bila dostupna neograničenom broju osoba, primjerice djeci koja su išla iz škole te usputnim prolaznicima što je i potvrdila svjedokinja SU u svom iskazu. Slijedom svega iznijetog, okrivljenica je svojim radnjama kritičnog dana ispunila biće prekršaja iz citiranog članka za koji se optužuje.

8. Optužni prijedlog je izmijenjen na način da je iz činjeničnog opisa istog sud ispustio navod: „…VŽ851-JB…a potom je krenula prema SU i s obje ruke SU uhvatila za jaknu i počela ju tresti i unositi joj se u lice, a koji događaj je kod SU izazvao osjećaj straha i uznemirenosti.“ sve sukladno rezultatima dokaznog postupka s obzirom da je SU navela da ju okrivljenica nije uhvatila za jaknu niti ju je tresla. Stoga te radnje okrivljenice u ovom postupku nije utvrđene, a takvom izmjenom sud nije izmijenio optužbu na teže niti je okrivljenici stavio na teret veću količinu kriminalne volje nego što je optužuje tužitelj, već je kao što je ranije iznijeto, samo specificirao radnje okrivljenice sukladno rezultatima dokaznog postupka.

9. Na temelju članka 179. stavak 5. Prekršajnog zakona, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju ocjene ukupnosti dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljena HU kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

10. Pri odmjeravanju kazne sud je vodio računa o vrsti i težini prekršaja, a pritom je kao olakotnu okolnost uzeo neosuđivanost okrivljenice vidljivu iz Potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 8. siječnja 2026. zbog čega okrivljenici nije izrekao kaznu zatvora za počinjeni prekršaj. Međutim, u konkretnom slučaju sud nije našao osobito olakotnih okolnosti iz članka 37. Prekršajnog zakona za ublažavanje novčane kazne okrivljenici te je stoga prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja i okrivljenici je izrekao novčanu kaznu u zakonskom minimumu u iznosu od 300,00 eura. Izrečenom će se novčanom kaznom u zakonom propisanim granicama sukladno članku 33. stavak 3. Prekršajnog zakona ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu, na način da će ova vrsta sankcije izraziti društvenu osudu zbog počinjenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i ostale da ne čine prekršajna djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja prekršajnih djela i o pravednosti kažnjavanja.

11. Na temelju članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljenici je izrečen trošak postupka u iznosu od 50,00 eura koji se odnosi na paušalni trošak ovog postupka koji je odmjeren na temelju trajanja i složenosti istog te broj izvedenih radnji, a u kojem je održana jedna rasprava uz ročište za objavu presude. Sveukupni trošak dužna je nadoknaditi okrivljenica jer je presudom proglašena krivom te je trošak svojim prekršajem prouzročila.

U Varaždinu 12. lipnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Valentina Bunić, v.r.

Hana Strnišćak, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostavna naredba:

Presudu dostaviti:

- okrivljenici, HU, [adresa]

- tužitelju, Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin, A. Cesarca 18, odmah i po pravomoćnosti