REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. Psp-117/2022-23

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ivani Dominković Cecelja odvjetnici iz Odvjetničkog društva Dominković i Osrečak d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene ZHC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Nataši Vučinić odvjetnici iz [adresa], radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave dana 5. svibnja 2026. godine zaključene u prisutnosti stranaka osobno uz punomoćnike, dana 12. lipnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e :

I. Utvrđuje se da je tuženica ZHC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] samovlasno i protupravno oduzela tužitelju NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] posljednji neposredan miran posjed dijela nekretnine koja predstavlja odgovarajući suvlasnički udio broj 1 od 1276/10000 idealnih dijelova KUĆE BROJ 7/A, KLANJČIĆ I DVORIŠTE ukupne površine 196,3 čhv (706 m2), izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb, koji je suvlasnički dio povezan s vlasništvom određenog posebnog dijela nekretnine upisanog pod rednim brojem 1. kao Suvlasnički dio: 1276/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), što u naravi predstavlja: poslovni prostor oznake 1 u suterenu, površine 133,43 čm, spremište broj 1 u suterenu površine 2,52 čm, idealni dio terase oznake 13 površine 0,52 čm, ukupne površine 136,47 čm sa pripadajućim dvorištem - predvrtom oznake 1d, sjeverozapadni dio građevine tako što je na njenoj sjeverozapadnoj strani – predvrt oznake 1d, sjeverozapadni dio građevine, odnosno na području predvrta na tu nekretninu bez dopuštenja i pravne osnove postavila lokot za bicikl kojim je zaključala vrata predvrta za bočnu ogradu te zatim postavila bicikl na vrata predvrta koji je isti zajedno s vratima zaključala za bočnu ogradu te tako onemogućila nesmetano kretanje i korištenje predvrtom te onemogućila zatvaranje vrata od predvrta te na taj način smetala tužitelja u zadnjem mirnom i neposrednom posjedu.

II. Nalaže se tuženici ZHC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati oduzeti posjed i uspostavi prijašnje posjedovno stanje, na način da ukloni lokot i bicikl koje je postavila na području predvrta, sve na trošak tuženice, uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja i uznemiravanja, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 811,02 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana20. listopada 2022. godine navodi da je vlasnik i posljednji miran posjednik cijele etaže (E-1) koja predstavlja odgovarajući suvlasnički udio broj 1 od 1276/10000 idealnih dijelova KUĆE BROJ 7/A, KLANJČIĆ I DVORIŠTE ukupne površine 196,3 čhv (706 m2), izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb koji je suvlasnički dio povezan s vlasništvom određenog posebnog dijela nekretnine upisanog pod rednim brojem 1. kao Suvlasnički dio:

1276/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), što u naravi predstavlja: poslovni prostor oznake 1 u suterenu, površine 133,43 čm, spremište broj 1 u suterenu površine 2,52 čm, idealni dio terase oznake 13 površine 0,52 čm, ukupne površine 136,47 čm sa pripadajućim dvorištem - predvrtom oznake 1d, sjeverozapadni dio građevine, Tužitelj dio te nekretnine, točnije predvrt oznake 1d - sjeverozapadni dio građevine trenutačno koristi za parkiranje svojih vozila Tužitelj nadalje navodi da godinama parkira svoje vozilo na području predvrta, odnosno niže od toga dijela ukoliko istovremeno svoje vozilo parkira i tužiteljeva supruga, RH. Na ulazu u predvrt su vrata koja su se dosad mogla slobodno otvoriti i zatvoriti. Tužitelj je običavao zatvoriti vrata kada u predvrtu nisu bila parkirana njegova vozila, osobito u slučaju dužeg izbivanja. Navodi da je tužena vlasnica susjedne nekretnine, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kat. čestice br. [katastarska čestica], u naravi DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA, [adresa], te je koristila područje predvrta samo nekoliko puta godišnje, i to samo kada bi zamolila tužitelja da oslobodi prolaz, odnosno pomakne svoje vozilo/a, kada joj stiže roba i namještaj ili zbog toga što mora izvaditi prikolicu. Tužena je svoju molbu uvijek slala par dana unaprijed, te bi tužitelj zbog dobrosusjedskih odnosa, ovisno o svojoj raspoloživosti, privremeno oslobodio prolaz predvrtom tuženoj. Između stranaka je već pravomoćno okončan postupak radi smetanja posjeda pred ovim sudom u predmetu pod poslovnim brojem Psp-135/20. Tada je tužena ometala tužiteljev posjed na način da je na području predvrta parkirala osobno vozilo marke Hyundai i10 registarske oznake [registarska oznaka], odnosno osobno vozilo marke Škoda Kamiq registarske oznake [registarska oznaka]. Sud je rješenjem utvrdio da je tuženica samovlasno i protupravno oduzela tužitelju posljednji neposredan miran suposjed dijela nekretnine te naložio tuženoj da vrati tužitelju oduzeti suposjed i uspostavi suposjedovno stanje kakvo je bilo prije započinjanja smetanja. Tužitelj naglašava da je u ranijem postupku već utvrđeno da tužena i članovi njezine obitelji nisu parkirali svoja vozila na području predvrta. Osim parkiranja, tuženica nije ostavljala niti druge stvari u predvrtu (bicikle, otpad, dijelove namještaja itd.) koje bi onemogućilo ranije parkiranje dvaju vozila od strane Tužitelja (koje je nesporno). Tužitelj i dalje osporava da je tužena u suposjedu spornog dijela nekretnine u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-nastavno ZV). Naime, rješenjem suda pos.br. Psp-135/2020 utvrđeno je „da su unazad nekoliko godina prije spornog događaja ona [RH, supruga Tužitelja] i tužitelj znali parkirati svoje vozilo/a na spornom dijelu nekretnine, na način vidljiv na fotografiji I. 167. spisa odnosno nešto niže od tog dijela ukoliko bi istovremeno parkirali svoja 2 vozila...“, dok je tužena znala povremeno zatražiti od Tužitelja da oslobodi prolaz predvrtom, odnosno da pomakne vozilo/a. Tuženica je svoju molbu uvijek slala par dana unaprijed, nikada nije bilo riječ o instant zahtjevima koji bi ukazivali da je to pravo tužene, a obveza tužitelja. Tužitelj je u tim situacijama nastojao, zbog dobrosusjedskih odnosa, osloboditi prolaz. Tužitelju stoga nije jasno kako bi takvo postupanje predstavljalo zajedničko korištenje predvrta i što bi točno ulazilo u pojam suposjeda tužene. Tužena je dana 23. rujna 2022. godine postavila lokot za bicikl na vrata predvrta te ih zaključala zajedno s bočnom ogradom. Dana 24. rujna 2022. godine, istim lokotom je i obuhvatila bicikl koji je postavila uz vrata predvrta te bicikl, vrata i bočnu ogradu zajedno zaključala i time prouzročila smetanje posjeda zbog sljedećih razloga. U potpunosti je onemogućeno slobodno korištenje vratima predvrt i to ostavljanjem bicikla onemogućeno je nesmetano otvaranje vrata vozila parkiranog na području predvrta, jer je postavljanjem bicikla dodatno sužen već ionako uzak prostor predvrta, otežano nesmetano parkiranje vozila, nemogućnost parkiranja vozila većih dimenzija, nemogućnost parkiranja dva vozila u isto vrijeme te je ugrožena sigurnost tužitelja, zbog nemogućnosti zatvaranja vrata predvrta koji direktno vodi u dvorište tužitelja. Iz fotografija se dodatno vidi da je bicikl star i zahrđao te izgleda kao neprikladan za vožnju. Zbog toga tužitelj zaključuje da je jedini razlog njegova postavljanja smetanje tužiteljeva posjeda. Tužitelj također napominje da ga od početka smetanja posjeda tijekom 2020. godine pa dosada tužena niti jednom nije zamolila da joj omogući prolaz predvrtom, pa zbog toga tužitelj nije ni bio u mogućnosti udovoljiti njezinoj molbi. Slijedom svega navedenog tužitelj traži posjedovnu zaštitu na način kako je to opisano izrekom ovog rješenja uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 9. studenog 2022.godine tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe da tužitelj u tužbi navodi da ga je tužena smetala u njegovom posjedu na način da je dana 23.rujna 2022., postavila lokot za bicikl na vrata predvrta te ih zaključala zajedno s bočnom ogradom, te da je dana 24.rujna 2022 istim lokotom obuhvatila bicikl koji je postavila uz vrata predvrta i bicikl vrata i bočnu ogradu zaključala i time prouzročila smetanje posjeda, s time da ne dostavlja niti jedan dokaz, niti isti predlaže na okolnost da je to učinila tuženica. Iz rješenja poslovni broj Psp-135/2020 neosnovano se presumira kako je tužena izvršila smetanje, iako se u navedenom predmetu radilo o drugom činu smetanja, te je također utvrđeno kako se tuženica nalazi u suposjedu predmetnog dijela nekretnine , odnosno predvrta oznake 1d-sjeverozapadni dio građevine, predvrt. Prema tome, podredno se ističe da ukoliko se i dokaže da je tuženica učinila radnju, koju tužitelj opisuje kao čin smetanja, kako se takva radnja odnosno čin ne može smatrati smetanjem posjeda. Prvenstveno se navodi, iako to tužitelj neosnovano osporava , kako je tužena u suposjedu dijela predmetne nekretnine odnosno predvrta, a šta je uostalom i utvrđeno u postupku pod posl.br. Psp-135/20. Naime, tužena je vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od kat. čestice br. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA, [adresa], a koja nekretnina je susjedna nekretnina tužiteljevoj, međutim ista je u suposjedu zajedno sa tužiteljem, dijela nekretnine predvrta, koji se proteže rubom uz njezinu nekretninu i služi kao pristup istoj njezinom parkirnom natkrivenom mjestu. Tužena znači svakodnevno koristi i izvršava svoj suposjed na predmetnom dijelu nekretnine, s obzirom da je to jedini način na koji može pristupiti svojoj nekretnini i svom parkirnom mjestu. Tužitelj upravo svojim ponašanjem pokušava isključiti tuženu iz posjeda predmetnog dijela nekretnine, te upravo tužitelj uporno smeta tužiteljicu u njezinom suposjedu. Iz priloženih fotografija, sasvim je razvidno kako tužitelj i dalje nesmetano parkira svoje vozilo bez ikakvih poteškoća na tom istom mjestu, a isto tako zaključani bicikl nimalo ne umanjuje niti isključuje tu mogućnost niti pravo tužitelja. Činjenica kako tužitelj ne može zatvoriti i zaključati ogradu predvrta samo upućuje na činjenicu kako tužitelj zaključavanjem ograde želi u potpunosti isključiti, na bespravan način, tuženicu od korištenja nužnog prolaza te suposjedovanja predvrta, a s time da je već u zaključeno u prethodnom postupku , koji se vodio pred sudom, posl.br. Psp-135/20, kako tužitelj nije isključivi posjednik tog dijela nekretnine. Prema tome, čak da je i tuženica zaključala lokotom bicikl uz ogradu , koja se nalazi na spornom dijelu nekretnine, a što se s obzirom na istaknuti prigovor treba dokazati, takvim činom nije isključila tužitelja u suposjedu niti bitno ograničila u izvršavanju uobičajenog načina suposjedovanja, s obzirom da isti i dalje na tom mjestu parkira vozilo. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze i to dokaz uvidom u spis ovog suda posl.br. Psp-85/2022, izvadak iz zemljišne knjige na listu 10 spisa, u izvod iz katastarskog plana na listu 11 spisa, prijepis posjedovnog lista na listu 12 do 13 spisa, u elaborat etažiranja na listu 16 spisa, u rješenje o nasljeđivanju na listu 17 do 19 spisa, u fotografije na listu 31 do 39, 50, 76 do 79 i 83 do 85 spisa, proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, dokaz saslušanjem svjedoka RH, dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. U konkretnom slučaju, valja napomenuti, da je u ovom postupku jedino bitna činjenica posljednjeg mirnog posjeda i sam čin smetanja temeljem čl. 441 ZPP-a stoga sud nije analizirao, a niti cijenio navode svjedoka i stranaka koji prelaze okvire raspravljanja u ovoj pravnoj stvari.

6. Odredbom čl. 20 st. 2 i čl. 21 st.1 čl. ZV-a propisano je da do smetanja posjeda i prava na zaštitu posjeda dolazi u slučaju kad netko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjetu uznemirava. Isto znači da oduzimanjem posjeda dolazi do potpunog prestanka faktične vlasti dotadašnjeg posjednika, a uznemiravanjem se ta njegova faktična vlast ograničava i ometa. Po stavu ovog suda do uznemiravanja posjeda može doći u situaciji kada je posjednikova faktična vlast u nekom pogledu ograničena tuđom faktičnom vlasti glede istog predmeta posjedovanja, kada se faktična vlast dotadašnjeg posjednika smanjuje odnosno biva ograničena.

6.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

6.2. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

6.3. Međutim, osnovni preduvjet za nastanak čina smetanja posjeda jest da faktična vlast jedne osobe (ovdje tužitelja) prestaje ili je ograničena, a što je već rečeno dok se na istoj stvari makar i privremeno uspostavlja faktična vlast druge osobe (tuženika). To znači da je bitan voljni element za uspostavom faktične vlasti tj. posjedovanja tuženika na stvari u posjedu tužitelja.

7. Radi utvrđenja posljednjeg mirnog posjeda tužitelja i čina smetanja sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

8. Dana 12. rujna 2025. proveden je uviđaj na licu mjesta kojom prilikom je tužitelj naveo da je predvrt nogostupa do vrta, a ulazi se između dvije nekretnine. Gledajući prema vrtu tužitelj naveo je da živi u nekretnini lijevo, a tužena je navela da živi u kući desno. Između te dvije nekretnine nalazi se asfaltirani put koji vodi do vrta i na kojem se trenutno nalazi do nogostupa jedno vozilo. Navedeni put ima ulazna vrata koja su trenutno otvorena i na kojima je naslonjen bicikl koji je vezan lokotom, po procjeni suda hrđav, derutan, probušene gume i nije za uporabu. Tužitelj je naveo da taj bicikl predstavlja čin smetanja u ovoj pravnoj stvari, a vozilo koje je parkirano je njegovo, a vozilo koje se nalazi u vrtu je od tužene. Tužitelj je naveo da put ne ide samo ravno nego i lijevo.

9. Iz iskaza svjedoka RH, supruge tužitelja proizlazi da je čin smetanja u ovom postupku bicikl, bicikl se nalazi na njihovom predvrtu na mjestu gdje parkira automobil, misli na supruga i sebe. Bicikl je tamo stavila gđa. ZHC, nije vidjela , pitali su ju i ona je rekla da je. Nakon što je svjedokinji predočena slika na listu 31 spisa, ista je navela da je to taj bicikl, nije u voznom stanju. Posjed tog djela nekretnine koristi na način da se svakodnevno parkira i to do jeseni prošle godine kad su preselili, a od onda povremeno. Sad posjed koristi na način da parkira vozilo prijateljica od njene kćeri. Osim parkiranja vozila posjed se koristio na način da dok su djeca bila mala su se igrala. Dodala je da se vrata za ulaz u njihovo dvorište ne mogu zatvoriti iz razloga što je bicikl zavezan za ogradu. I prije čina smetanja ograda je zatvarana i to na način da nakon prve tužbe su zatvarali svaki put kad bi izašli s parkinga ili ispred vrta i isto su zaključavali. Ne zna da li je isto predmet postupka u ovom predmetu, a prije prvog postupka smetanja posjeda su zatvarali vrata povremeno kad bi bili odsutni duže i u tom periodu nisu zaključavali jer nisu imali ključ. Taj bicikl joj smeta prilikom parkiranja jer mora paziti gdje će stati, kako će se parkirati, ima vozilo Opel corsa.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je slušao iskaz saslušane svjedokinje, svoje supruge i u cijelosti je suglasan s istim. Osim njega i njegove obitelji gore na tom mjestu parkiraju vozilo jedino oni, nitko nije vršio posjed. Od kad su supruga i on odselili u novije doba parkira prijateljica njegove kćeri. Osim Opel corse imaju još 2 auta koji su veći i širi i njih ne može parkirati zbog vezanog bicikla. Dodao je da kad je vezan bicikl se ne mogu otvoriti vrata od vrta i kad nema parkiranog auta su ljudi počeli koristiti kao prolaz između dvije ulice, a nedavno su imali pokušaj provale. Nakon prvog smetanja kad je tužena trebala maknuti vozilo istoj nije dao ključ od vrata tj. ograde. Ta vrata od 2014. od kad se doselio nisu se zaključavala ali su se povremeno zaključavala. Tužena osim navedenim putem ne može doći do svoje nadstrešnice gdje ima parkirano vozilo, nema neki drugi prilaz nadstrešnici.

11. Tužena je u svom iskazu navela da bicikl na ogradu nije postavila ona, ali je ona tužena. Stavila ga je na ogradu iz isključivog razloga jer joj je bilo onemogućeno korištenje nizbrdice, zaključavanjem vrata, a nizbrdicu su koristili njena obitelj, na način da su prolazili istom radi parkiranja i radi dostave radi raznih radova. Nakon što je tuženoj predočena slika 31 spisa , tužena je navela da je to taj put koji naziva nizbrdicom, a isti se nalazi između njene nekretnine i nekretnine u vlasništvu tužitelja. Kad je nizbrdica bila slobodna koristila ju je na način da je mogla izaći s autom van, a kad su bila parkirana vozila, nije ju koristila, slala je sms poruke. Ima ključ od lokota kojim je privezan bicikl za ogradu. Hoće ga otključati kad će joj tužitelj omogući bez uvjeta prolaz prema njenom vrtu. Nije istinito da se pored bicikla ne može proći i s većim vozilom.

12. Analizirajući iskaze saslušanog svjedoka i dovodeći ih međusobno u vezu sa iskazima stranaka nedvojbeno je utvrđeno da su stranke susjedi koji zbog međusobne netrpeljivosti i neriješenog pitanja vlasništva, a što nije i ne može biti predmet raspravljanja u posjedovnoj parnici, doslovno jedan drugome zagorčavaju život i čine nesnošljivim zajednički suživot. Da je tomu tako proizlazi iz e-spisa u kojem je utvrđen veći broj parničnih postupaka između stranaka. Sve navedeno nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari ali upućuje na zaključak o međusobnoj netrpeljivosti i tzv. obijesnom parničenju stranaka. No, iz iskaza tužene nedvojbeno je utvrđeno da je ista počinila čin smetanja posjeda na način da je bicikl, a kako je navela stavila na ogradu iz isključivog razloga jer joj je bilo onemogućeno korištenje nizbrdice, zaključavanjem vrata.

13. U konkretnom slučaju tužitelj je u svom iskazu, a čiji iskaz sud cijeni istinitim naveo na koji način je vršio posjedovne čini, a isto je detaljno obrazložio i u činjeničnim navodima tužbe. Saslušana svjedokinja, supruga tužitelja isto je iskazivala u svom iskazu kojeg je sud prihvatio kao istinit i uvjerljiv. Kod tužene je postojao voljni element koji je bitan za smetanje posjeda jer isti treba u sebi nositi još i znakove svjesnog zadiranja u tuđi posjed te znakove samovlašća budući je sama u svom iskazu navela da je postavila bicikl uz ogradu. Razlozi zbog kojeg je ista počinila čin smetanja posjeda nisu i ne mogu biti predmet raspravljanja u ovoj parnici. Sud iskaz tužene u preostalom dijelu cijeni kao ne bitnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

14. Slijedom svega navedenog valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

15. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl. 154 ZPP-a u s vezi s čl. 155 ZPP-a, a odluka o kamati na parnični trošak na odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

15.1. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja po odvjetniku i istom je dosuđen u obliku jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak, a s obzirom na vrstu spora temeljem tbr. 7 toč.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) od 250 bodova što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, sveukupno iznosi 500,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 125,00 eur uz trošak plaćenog predujma za izlazak sudske komisije u iznosu od 49,48 eur te plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eur i rješenju u iznosu od 110,00 eur sveukupno iznosi i čini trošak tužene od 811,02 eur.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna.

1.Punomoć. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na rješenje u iznosu od 110,00 eur

2.Punomoć tužene