REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-2127/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, [adresa], OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se u cijelosti glavni tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.02.2019.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 3.447,60 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

-39,14 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

-45,39 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

-64,14 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

-66,93 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

-41,92 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

-14,13 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

-29,42 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

-15,01 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

-20,39 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

-11,80 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

-69,71 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

-63,46 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

-39,14 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

-34,16 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

-87,30 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

-54,43 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

-57,21 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

-39,14 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

-11,35 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

-45,39 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

-41,92 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

-32,89 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

-26,64 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

-30,10 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

-25,12 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

-6,43 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

-4,91 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

-15,01 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

-12,87 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

-46,07 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

-3,22 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

-51,64 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

-32,89 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

-48,18 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

-35,67 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

-19,76 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

-35,67 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

-26,64 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

-11,80 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

-105,11 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

-92,66 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

-80,46 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

-33,88 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

-88,93 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

-80,46 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

-88,43 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

-77,30 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

-101,75 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

-85,82 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

-85,82 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

-89,55 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

-50,90 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

-101,81 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

-81,59 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

-55,83 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

-81,53 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

-90,11 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

-21,45 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

-63,75 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

-97,45 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

-93,17 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

-77,24 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

-138,91 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

126,65 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.390,45 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovo sudu dana 11.08.2022. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu više primalje na Klinici za ženske bolesti i porode. Navodi se da tužitelj ima prebivalište na adresi [adresa], a koje da je od mjesta rada [adresa], udaljeno 34,04 km prema planeru putovanja HAK-a. Ističe se da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru. Odredbom iz čl.67.st.18.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), čl.66.st.18. TKU-a (NN br.24/2017), čl.66.st.9.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020), čl.65.st.11.TKU-a (NN br.56/2022) da je propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Ističe se da je odredbom čl.67.st.6.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.6.TKU-a (NN br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. je propisano da ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako zaposlenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac zaposleniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. Sukladno tumačenju br.147/15 da odredba čl.67. stavak 6. ne predviđa mogućnost kombiniranja naknade za trošak prijevoza i naknade po prijeđenom kilometru, a u kojem da se slučaju smatra da ne postoji organizirani prijevoz i da radnik ostvaruje naknadu za trošak prijevoza u visini od 0,75 kn/km. Odredbom iz čl.66.st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjivao od 01.12.2017.g. do 30.04.2022.g., da je propisano ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU-a (NN br.56/2022) koja se primjenjuje od 01.05.2022.g. da je prethodno navedena naknada povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru. Sukladno tumačenju br.136/15 da prijevoz koji ne omogućava svakodnevni dolazak na posao i povratak s posla ne smatra se organiziranim prijevozom, jer da ne zadovoljava kriterije organiziranog prijevoza. Organizirani prijevoz da mora omogućavati radniku svakodnevni dolazak na posao. Obzirom na radno vrijeme tužitelja i raspored vožnje autobusne linije u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz da ne omogućava tužitelju svakodnevni redovit dolazak na posao i povratak s posla, slijedom čega da tužitelj ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. Ovo posebice, kada tužitelj radi noćnu ili praznikom da uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi mu omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Ističe se da je tužitelj prisiljen koristiti osobni automobil te da sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla):za razdoblje do 30.11.2017.g. u dnevnom iznosu od 49,56 kuna; za razdoblje od 01.12.2017.g. do 30.04.2022.g. u dnevnom iznosu od 66,08 kuna;za razdoblje od 01.05.2022.g. u dnevnom iznosu od 89,20 kuna. Navodi se da sve da tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, da tužitelj ima pravo uz mjesečni iznos pokazne karte i na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru za sve dane kada nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Ističe se da isto tako tužitelj pored mjesečne pokazne karte ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru obzirom da mu je mjesto prebivališta od autobusnog kolodvora u [adresa] udaljeno 6,18 km prema planeru putovanja HAK-a. Naime, sukladno tumačenju br.82/19 od 07.veljače 2019.g. da kombinirani prijevoz u smislu članka 66., stavka 13., ostvaruje radnik koji da od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organizirani prijevoz na dijelu udaljenosti. Navodi se da zaposlenik koji ostvaruje pravo na međumjesni prijevoz, ostvaruje pravo i na mjesni prijevoz ukoliko je udaljenost od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza najmanje dva kilometra. Navodi se da je tuženik pogrešno vršio umanjivanje naknade troškova prijevoza. Ističe se da je odredbom čl.67.st.14.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), čl.66.st.14. TKU-a (NN br.24/2017), čl.66.st.16.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te čl.65.st.21.TKU-a (NN br.56/2022) propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a troškovi naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru da se mogu smanjiti samo za određene dane i to kada tužitelj nije u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Nadalje, se ističe da sve da tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te čl.65.st.23.TKU-a (NN br.56/2022) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., a kojima je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, da je tužitelju naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Tužitelj napominje da i prije 01.12.2017.g. nije bilo moguće umanjivati iznos isplate mjesečne pokazne karte iz razloga što se mjesečna pokazna karta plaća na mjesečnoj razini bez obzira na broj putovanja, odnosno da se ista mogla neisplatiti jedino za mjesec u kojem tužitelj nije cijeli mjesec putovao na posao. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom tužitelja od 26.03.2026.godine (list 106-110 spisa) na način da je isti postavio glavni tužbeni zahtjev i podredni tužbeni zahtjev s time da glavnim tužbenim zahtjevom na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.02.2019.godine do 30.09.2024.godine potražuje ukupan iznos od 3.447,60 Eur-a, , a ukoliko sud ne prihvati navedeni glavni tužbeni zahtjev isti postavlja eventualni podredni tužbeni zahtjev kojim na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza potražuje kombinirane troškove prijevoza u iznosu od 1.105,73 Eur-a sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 12 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelju troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru o radu kojeg je s njim sklopio, odredbama Zakona o radu i kolektivnog ugovora te da je na tužitelju teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se ne radi o slučaju za koji je člankom 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku. Navodi da se tužitelj paušalno poziva na odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, ali da je u utuženom razdoblju bilo na snazi nekoliko Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, a koji da su na različit način regulirali troškove prijevoza. Ističe se da je između [adresa] i [adresa] dobro organiziran međumjesni prijevoz. Navodi se da tužitelj ničim nije dokazao svoje tvrdnje, a da financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnov tužbenog zahtjeva, te se ističe da je tuženik sukladno članku 66. točci 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužitelju umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došao na radno mjesto, te da ako tužitelj nije došao na radno mjesto kod tuženika da nije imao ni troškove za taj dan. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrde HAK-a (list 5-7 spisa); platnih lista i evidencija radnog vremena dostavljenih uz podnesak tuženika od 24.10.2024.godine (list 45-55 spisa); podataka o voznom redu i cijenama karte na relaciji [adresa] (list 81-82 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljan (list 91-98 spisa); Tumačenja TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (list 113-118, te 127-199, te 212-213 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu od 10.03.2025.godine (list 57-58 spisa).

4. Ovaj sud je prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan, a prema prvoj varijanti vještačenja u vidu isplate po prijeđenom kilometru iz nalaza i mišljenja vještaka Ivan Buljan, te je tužitelju dosudio na ime razlike neplaćene naknade troškova prijevoza iznos od 3.447,60 Eur-a prema prijeđenom kilometru, te je odlučio kao u točki I/ izreke ove presude.

5. Predmet ovog spora je naknada razlike troškova prijevoza tužitelju (dolaska na posao i odlaska sa posla) polazeći od mjesta prebivališta tužitelja [adresa], N do mjesta rada, a za utuženo razdoblje od veljače 2019.. do rujna 2024.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju imao stalno prebivalište na adresi [adresa], a koja činjenica proizlazi i iz iskaza saslušanog tužitelja kao i da je mjesto prebivališta tužitelja udaljeno od mjesta rada kod tuženika u Spinčićevoj 1, 34,04 km , a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledane potvrde HAK-a (list 5 spisa). Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni činjenica da je tužiteljevo mjesto prebivališta na adresi [adresa] udaljeno od mjesta stanice međumjesnog prijevoza u [adresa], na adresi [adresa],18 km, a što nedvojbeno proizlazi i iz pregledane potvrde HAK-a (list 7 spisa). Nije sporna ni činjenica da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao viša primalja na Klinici za ženske bolesti i porode.

7. Ono što je sporno je da li tužitelj u utuženom razdoblju od veljače 2019. do rujna 2024. godine ima pravo na naknadu troškova prijevoza i u kojem iznosu, odnosno da li je tuženik tužitelju u navedenom razdoblju na pravilan način obračunavao i plaćao navedene troškove prijevoza, te ukoliko tužitelj ima pravo na troškove prijevoza da li tužitelj ima pravo na troškove prijevoza po prijeđenom kilometru ili kombinirano (po prijeđenom kilometru i mjesečnoj karti). Tuženik je uz podnesak od 24.10. 2024.godine (list 45-55 spisa) dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je vještak Ivan Buljan temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje kojeg je dana 21.02.2026.godine dostavio ovom sudu (list 91-98 spisa), a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužitelju s osnova naknade troškova prijevoza u dvije varijante od kojih je prva prema prijeđenim kilometrima, a druga kombinirana varijanta i to prema prijeđenom kilometru i cijeni međumjesne pokazne karte. Tužitelj je podneskom od 26.03.2026..godine specificirao tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Naime, tužitelj je u tužbi već iznio činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te uređenim tužbenim zahtjevom od 26.03..2026.godine (list 106-110 spisa), samo iz istog činjeničnog osnova potražuje drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 26.03.2026.godine samo konačno uredio tužbeni zahtjev, a što se ne može smatrati preinakom tužbe. Tuženik sudu tijekom postupka nije dostavio odluke o troškovima prijevoza , a koje bi se odnosile na tužitelja niti takav dokaz prileže predmetnom spisu. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u podnesku tuženika od 15.04.2026.godine navedeni prigovor je u cijelosti neosnovan u odnosu na potraživanja iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva budući nije proteklo 5 godina od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 11.08.2022. (članak 139. ZR-a).

8. Autobusni kolodvor Split je uz dopis zaprimljen na ovom sudu 31.12.2025.godine (list 80 spisa) dostavio vozni red i podatke o cijenama autobusnih karata za relaciju [adresa], a u dopisu se naglašava da dostavljaju sudu vozni red za relaciju [adresa], te da se navedeni vozni red koristi dugi niz godina uz određena odstupanja usred nepredviđenih situacija. Iz navedenog pregledanog voznog reda i cijene voznih karata za relaciju [adresa] (list 81-82 spisa) je razvidno da uopće ne postoji vozna autobusna linija na relaciji od tužiteljevog mjesta prebivališta na adresi [adresa] do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa], na adresi [adresa], te da nema nikakvih podataka o visini autobusnih karata na relaciji [adresa] za cijelo utuženo razdoblje 2019. i 2020.godine.

9. Iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 10.ožujka 2025.godine (list 57-58 spisa) proizlazi da je isti zaposlen kod tuženika od veljače 2019. te da nije točno siguran kako mu se isplaćuje naknada za prijevoz jer da je na platnoj listi uvijek različit iznos. Ističe da se ne sjeća da li je kod tuženika potpisao izjavu o načinu korištenja prijevoza. Navodi da živi u [adresa] i da na posao ide automobilom. Ističe da od [adresa] do Splita nema redovite autobusne linije. Također navodi da ujutro iz [adresa] ide samo školski autobus, a koliko mu je poznato negdje oko podne da ide autobus za [adresa]. Također ističe da su [adresa] udaljeni od [adresa] nekih 7 km, te da kada bi koristio autobus za dolazak na posao da bi morao prvo doći do [adresa], a zatim ići autobusom do Splita. Tužitelj nadalje navodi da sa tom linijom ne može ići raditi jer da mu ne odgovaraju sati kad autobus vozi te da je prijevoz nepouzdan. Inače da je njegovo radno vrijeme je od 7:30 do 15:30 te da ima 24-satna dežurstva i da tada radi od 7:30 do 7:30 ujutro sljedećega dana. Zaključno je tužitelj potvrdio u iskazu da kad je izdao punomoć za zastupanje u postupku Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu da je istu posebno ovlastio da troškove parničnog postupka primi na svoj poslovni račun.

10. Temeljem odredbe članka 66.stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), a koji je bio na snazi od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Također je temeljem odredbe članka 66.stavka 9. navedenog TKU-a propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Temeljem odredbe članka 66.stavka 10. navedenog TKU-a je propisano da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 11. navedenog TKU-a propisano da navedeno da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Temeljem odredbe članka 66. stavka 16. navedenog TKU-a je propisano da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, dok temeljem odredbe članka 66.stavka 17. TKU-a je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Odredbama članka 65.stavka 1, 8., 9., 10., 11, TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/2022, 127/2022), a koji se primjenjuje počevši od 01.05.2022.godine je podjednako propisano kao i odredbama članka 66.stavka 8., 9.10. i 11 TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020). Temeljem odredbe članka 65.stavka 14. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/22, 127/22), a koji se primjenjuje od 01.05.2022.godine je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru.

11. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj kod tuženika zaposlen u utuženom periodu kao viša primalja na Klinici za ženske bolesti i porode na adresi tuženika [adresa] u [adresa], te da mu je radno vrijeme kod tuženika od 7,30-15,30 te da isti uz to ima i 24 satna dežurstva sa radnim vremenom od 7,30 do 7,30 ujutro sljedećeg dana. Također iz iskaza tužitelja, a što nije sporno proizlazi da isti stalno ima prebivalište na adresi [adresa], te da na posao cijelo vrijeme ide osobnim automobilom. Sporna je činjenica da li tužitelj ima organizirani adekvatni mjesni i međumjesni javni prijevoz od mjesta prebivališta na adresi [adresa] do mjesta rada kod tuženika na adresi [adresa], a koji mu omogućuju redoviti dolazak na posao i odlazak sa posla. U tom pravcu je potrebno istaći da iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 10.03.2025.godine nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica u ovom postupku da tužitelj uopće nema organizirani adekvatni javni prijevoz autobusom od adrese mjesta prebivališta u [adresa] pa do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] ([adresa]), a koja udaljenost prema potvrdi HAK-a (list 7 spisa) iznosi 6,18 km. Iz iskaza tužitelja je razvidno da na relaciji od njegove adrese prebivališta u [adresa] do stanice međumjesnog prijevoza postoji samo školski autobus, a koji služi isključivo za prijevoz učenika. Ovaj dio iskaza tužitelja ovaj sud cijeni kao logičan i vjerodostojan budući iz pregledanih podataka o voznim linijama i cijenama voznih karata koje je ovom sudu dostavio Autobusni kolodvor Split (list 80-82 spisa) nedvojbeno proizlazi da ne postoji vozna linija na relaciji [adresa] do [adresa], već samo postoje autobusne linije na relaciji [adresa] pa je iz navedenog razvidno da tužitelj jedino osobnim automobilom može doći do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] budući na spomenutoj relaciji od tužiteljevog prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] postoji samo školski autobus , a ne postoji redovna autobusna linija za prijevoz. U odnosu na spornu činjenicu postoji li organizirani adekvatni međumjesni prijevoz od navedene stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] do mjesta rada tužitelja u Splitu, na adresi [adresa], a koji tužitelju omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak sa posla iz iskaza tužitelja nesporno proizlazi da premda postoji organizirani javni prijevoz autobusom od stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] do mjesta rada tužitelja da tužitelju ne odgovara vrijeme polaska navedenih autobusnih linija, a i da je navedena autobusna linija nepouzdana za dolazak na posao budući tužitelj ima radno vrijeme od 7:30 do 15:30, te 24-satna dežurstva od 7:30 ujutro do 7:30 sljedećeg dana. Ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim navedeni iskaz tužitelja budući je iz potvrde HAK-a (list 5 spisa) proizlazi da je trajanje puta automobilom 33 minuta na relaciji duljine puta od 34,04 km od mjesta tužiteljevog prebivališta u [adresa] do mjesta rada u Spinčićevoj 1 u Splitu, dok iz pregledane potvrde HAK-a (list 7 spisa) za trajanje puta automobilom od mjesta prebivališta tužitelja u [adresa] do mjesta stanice međumjesnog prijevoza [adresa] ([adresa]) je 8 minuta, a za duljinu puta od 6,18 km, a iz čega proizlazi da bi u idealnim uvjetima kad bi tužitelj imao pouzdani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada tužitelj vremenski utrošio za dolazak do radnog mjesta 41 minutu, a putovao bi na način da bi morao od mjesta prebivališta u [adresa] do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] doći osobnim automobilom budući na toj relaciji isti nema organizirani javni prijevoz već postoji samo školski autobus, a potom bi od mjesta međumjesnog prijevoza do mjesta rada morao ići autobusom. Vožnja tužitelja autobusom od mjesta stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] do mjesta rada u [adresa] bi trajala duže od vožnje automobilom (vožnja automobilom bi trajala prema potvrdi HAK 33 minute) iz razloga što uvijek može biti zastoja u prometu a i kad bi tužitelj došao u Split da bi došao do radnog mjesta morao bi presjedati u gradski autobus, a što je općepoznato. Radi navedenog opisanog načina prijevoza tužitelj ne bi mogao doći na vrijeme na posao. Naime iz pregledanog voznog reda koji je ovom sudu dostavio Autobusni kolodovor Split (list 82 spisa) proizlazi da ukoliko bi tužitelj krenuo voznom linijom Prometa Split i Litre Tours redovnim radnim danom u 5,00 sati ili 5:45 isti bi čekao duže od 45 minuta od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena, budući mu radnom vrijeme počima u 7,30, a ukoliko bi krenuo voznim linijom počevši od 6:00 i kasnije isti bi vjerovatno zakasnio na posao koji mu počima u 7,30 budući vožnja autobusom znatno duže traje od vožnje osobnim automobilom, a u navedenu vožnju autobusom treba uključiti i nespornu činjenicu da tužitelj kad dolazi u Split mora presjedati u gradski autobus za dolazak do radnog mjesta, a kojeg također mora pričekati. Pored toga treba uzeti u obzir da iz iskaza tužitelja proizlazi da navedene vozne linije koje prometuju na relaciji [adresa] ne odgovaraju tužiteljevom radnom vremenu već da su iste i nepouzdane, osobito prijevoz vikendom i praznicima. Navedena činjenica je razvidna iz toga što se Autobusni kolodvor Split dopisom od 31.12.2025.godine (list 80 spisa) očitovao ovom sudu na način da je istakao da dostavljene vozne linije na relaciji [adresa] se koriste dugi niz godina, ali s naglaskom da postoje odstupanja u prometovanju tih linija na navedenoj relaciji zbog nepredviđenih situacija, a iz čega jasno proizlazi da su navedene linije nepouzdane u smislu redovitosti vožnji na ovoj relaciji budući postoje odstupanja u prometovanju autobusa na navedenoj relaciji pa se tužitelj ne bi mogao pouzdati u vozni red autobusnih linija na navedenoj relaciji. Ovo je posebno vidljivo iz dostavljene visine mjesečnih karata na relaciji [adresa] (list 81 spisa) iz kojih podataka proizlazi da za razdoblje od 2019. te 2020.godine kad je bila pandemija corona virusa uopće nema podataka o visini cijene karata budući tad nije bilo redovnog autobusnog prijevoza, a što je notorna činjenica. Prvenstveno je potrebno istaći u odnosu na navedeno da citirane odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (članak 66. stavak 1., te članak 66.stavak 8.) propisuju pravo zaposlenika na troškove prijevoza dolaska na posao i odlaska na posao pod uvjetom da udaljenost zaposlenikovog prebivališta ili boravišta do mjesta njegovog rada nije manja od 2 km, te je propisano da se organiziranim javnim prijevozom smatraju i mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a radniku omogućuju redovni dolazak na posao i odlazak na posao. U kontekstu navedenih materijalnih odredbi zaposlenik ima pravo na cjelokupne troškove i mjesnog i međumjesnog prijevoza ako mu je relacija od mjesta prebivališta do mjesta rada najmanje 2 km, te u navedenom smislu iz provedenih dokaza u ovom postupku a posebice iskaza tužitelja proizlazi budući je mjesto tužiteljevog prebivališta udaljeno od mjesta rada više od 2 km (prema potvrdi HAK-a 34,04 km) tužitelj ima pravo na cjelokupne troškove i mjesnog i međumjesnog prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta rada.

12.Slijedom svega navedenog, ovaj sud je mišljenja da iz svih pregledanih dokaza u ovom spisu te iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije imao odgovarajući organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta u [adresa], do mjesta rada [adresa] budući od mjesta tužiteljevog prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza nije postojao redoviti javni organizirani prijevoz autobus već samo školski autobus, a od stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] do mjesta rada u Splitu postoji javni prijevoz, ali taj prijevoz nije adekvatan tužiteljevom radnom vremenu i isti mu ne omogućava redovan dolazak na radno mjesto na vrijeme, budući bi tužitelj ukoliko koristi takav javni prijevoz ili dolazio puno ranije na posao i čekao duže od 45 minuta do početka radnog vremena ili bi kasnio na posao, a iz dostavljenog očitovanja Autobusnog kolodvora Split ovom sudu jasno proizlazi da postoje i odstupanja u voznom redu zbog nepredviđenih situacija, a što bi također onemogućilo tužitelju redovan dolazak na posao. Također je iz pregledanog voznog reda i cijene autobusnih karata razvidno da u razdoblju 2019 i 2020 godine uopće nema podataka o visini cijene karata, a dijelom se radilo o razdoblju pandemije corona virusa kad nije ni bilo redovnih autobusnih linija. U navedenom smislu tužitelj je prema mišljenju ovog suda dokazao osnovanost glavnog tužbenog zahtjeva, odnosno da istog pripadaju sukladno odredbi članka 66. stavka 12. TKU-a (''NN'' br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), a koji je u primjeni od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine, te sukladno odredbi članka 65. stavka 14. TKU-a (''NN'' 56/2022) koji je u primjeni od 01.05.2022. troškovi prijevoza prema prijeđenom kilometru, U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da tužitelja u utuženom razdoblju pripada naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru sukladno odredbi članka 66.stavka 12. i 16. spomenutog TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18,123/19, 66/20, 56/22), a koje odredbe su u primjeni od 01.12.2017., te temeljem odredbe članka 65. stavka 14. i 21. TKU-a za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 56/22, 127/22, 58/23, 128/23), a koji je u primjeni od 01.svibnja 2022.godine, a imajući u vidu cjelokupno utuženo razdoblje. Također je potrebno istaći da tuženik sukladno onome što je propisano ne može umanjivati troškove prijevoza za sve dane kad tužitelj ne dolazi na posao. Budući iz provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelja na relaciji od mjesta njegovog prebivališta do mjesta rada pripadaju troškovi prijevoza po prijeđenom kilometru odredbom članka 67.stavka 14. TKU-a (''NN'' 141/2012, 14/2012, 150/13) i članka 66.stavka 14. TKU-a (''NN'' br. 24/2017), te 66.st. 16. TKU- a (''NN'' br. 128/17, 47/18, 123/19, 66/20) te čl. 65.st. 21. TKU-a (''NN'' br. 56/22) je propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kad zaposlenik više od dva dana uzastopno nije u obvezi dolaska na posao. Upravo je iz navedene odredbe razvidno da tuženik ne može umanjiti troškove prijevoza za sve dane kad tužitelj ne dolazi na posao već samo za pojedine dane. Iz pregledanih obračunskih lista plaće koji prileže uz nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik tužitelju pogrešno isplaćivao troškove prijevoza budući mu je iste isplaćivao u visini karte međumjesnog prijevoza na cijeloj relaciji od mjesta prebivališta tužitelja u [adresa] pa do mjesta rada u Splitu na adresi [adresa] premda je iz iskaza tužitelja i podataka o voznom redu i cijenama autobusnih karata razvidno da tužitelj uopće nije ima organizirani javni prijevoz na relaciji od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa], a od stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] nije imao javni prijevoz adekvatan njegovom radnom vremenu a koji bi mu omogućio redovan i točan dolazak na posao, te u tom prijevozu na relaciji [adresa] ima i neočekivanih odstupanja u voznom redu. Pored toga je tuženik neosnovano smatra da tužitelja ne pripadaju troškovi prijevoza za sve dane kad isti ne dolazi na posao umjesto samo za pojedine dane prema citiranim odredbama. Upravo je zbog navedenog pogrešnog stava tuženika da tužitelja pripadaju troškovi prijevoza u visini cijene karte međumjesnog prijevoza došlo do neisplaćene razlike u troškovima prijevoza, a o kojoj razlici se očitovao vještak Ivan Buljan u svom nalazu i mišljenju. Tuženik ničim nije pobio navode tužitelja koji proizlaze iz njegova iskaza kao ni činjenice koje proizlaze iz pregledanih isprava u ovom postupku budući nije priložio ni predložio nikakve dokaze koji bi išli u prilog njegovim tvrdnjama. Naime, tuženik se poziva na odluke o prijevozu koje je donosio u odnosu na tužitelja, ali takve odluke nije dostavio u dokazne svrhe u predmetni spis pa se njegove tvrdnje u postupku u tom smislu ne mogu smatrati dokazanim.

13. U svrhu utvrđenja visine predmetnog potraživanja izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivanu Buljanu.

14. Iz pregledanog nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljana (list 91-98 spisa) proizlazi da je vještaku dostavljen plan rada i evidencija o radnom vremenu tužitelja, obračunski listići plaće tužitelja, podaci prijevoznika o cijenama karte. Vještaku su dostavljeni podaci do prosinca 2023.godine pa je do tada izvršen izračun, a koji je prikazan u Tablicama 1 i 2. Izračun je izvršen u varijanti po prijeđenom kilometru i u varijanti po kombiniranom prijevozu (prijeđeni kilometri i cijena karte). U odnosu na varijantu po prijeđenom kilometru vještak navodi da je u koloni 3, Tablice 1 vještva prikazana naknada po km, u koloni 4 prosjek udaljenosti km, u koloni 5 dvostruki umnožak naknade i prosjek udaljenosti, u koloni 6 odrađeni dani po evidenciji rada, u koloni 7 ukupno po tužbenom zahtjevu (5X6), u koloni 8 ono što je isplaćeno prema obračunskim listićima, u koloni 9 pozitivna razlika između tužbenog potraživanja i isplaćenog (7-8), te u koloni 10 razlika u Eur-ima. U odnosu na varijantu kombiniranog prijevoza vještak navodi da je u koloni 3 Tablice 2 naknada po km, koloni 4 udaljenost km po tužbenom zahtjevu, u koloni 5 dvostruki umnožak naknade i udaljenosti, u koloni 6 odrađeni dani prema evidenciji rada, u koloni 7 iznos vrijednosti mjesečne pokazne karte, u koloni 8 mjesečna karta sukladno dostavljenim podacima AK Split, u koloni 9 isplaćeno prema obračunskim listićima, u koloni 10 pozitivna razlika između tužbenog potraživanja i isplaćenog, te kolona 11 razlika u Eur-ima. Vještak je istakao da sukladno dostavljenim podacima Autobusnog kolodvora Split d.o.o. od 31.12.2025.godine da je utvrdio da isti nemaju podatke za 2019. i 2020.godinu te da je stoga to doba izračunato kao i u Tablici 1 po prijeđenim kilometrima. Navedeno je utvrdio pregledom istih podataka i ovaj sud. Vještak dodatno objašnjava da daljnji dostavljeni podaci ne definiraju kada je došlo do promjene cijene unutar godine, te da je stoga proporcionalno mijenjano pod pretpostavkom pravilnog mijenjanja (kvartalno, polugodišnje). U navedenom smislu vještak dodatno ističe da naglašava da navedeno nije precizno točna dokumentacija pa da je mjerodavniji obračun po Tablici 1 odnosno prijeđenim kilometrima. Zaključno iz nalaza i mišljenja vještaka Buljan proizlazi da je tužitelju u razdoblju od veljače 2019. godine do rujna 2024.godine isplaćeno manje na ime troškova prijevoza i to prema varijanti isplate po prijeđenim kilometrima 3.447,60 Eur-a kako je prikazano u koloni 10 tablice 1, a prema varijanti isplate po kombiniranom prijevozu 1.105,73 Eur-a kako je prikazano u koloni 11 Tablice 2.

15. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasniva na relevantnoj dokumentaciji dostavljenoj u predmetni spis i nalogu ovog suda.

16. Tužitelj nije imao primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan, te je isti sukladno navedenom nalazu i mišljenju Ivana Buljan podneskom od 26.03.2026.godine uredio tužbeni zahtjev na način da isti glavnim tužbenim zahtjevom potražuje za utuženo razdoblje od 01.02.2019.g do 30.09.2024.godine ukupan iznos od 3.447,60 Eur-a na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza, a eventualno podrednim zahtjevom iznos od 1.105,73 Eura s osnova kombiniranog prijevoza (po kilometru i mjesečnoj karti). Tuženik je podneskom od 02.03.2026.godine (list 103-105 spisa) paušalno prigovorio nalazu i mišljenju ističući da je vještak sačinio vještvo isključivo po parametrima koje predložio tužitelj. U tom smislu treba istaći da je tuženik na ročištu od 23.listopada 2024.godine po svom punomoćniku imao mogućnost staviti svoje prijedloge vezano za način provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, Isti nije stavio nikakve prijedloge vezano za način provedbe financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, a sud je samo donio odluku da će se provesti vještačenje na okolnost utvrđivanja visine predmetnog potraživanja i odredio je osobu vještaka. Vještak je sukladno nalogu ovog suda proveo vještačenje na jedini mogući način, a koji uključuje i varijantu po prijeđenom kilometru i kombinaciju mjesečne karte i prijeđenih kilometara, a imajući u vidu dokaze koji su provedeni u ovom postupku i priležeće isprave te je vještak Ivan Buljan i postupio prema navedenom. U navedenom smislu tuženik neosnovano prigovara da je vještačenje izvršeno samo po prijedlogu tužitelja, a kod nesporne činjenice da sam nije imao nikakav prijedlog za vještačenje. U prigovoru na vještvo se navodi da vještak ne može utvrđivati osnov već samo visinu potraživanja. Ovaj prigovor je također neosnovan jer je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno da je isti temeljem raspoložive dokumentacije u spisu samo i izvršio izračun visine potraživanja, dok se isti uopće nije ni upuštao u ocjenu pravnog osnova. Što se tiče pitanja tuženika da li je tuženik u utuženom periodu isplaćivao tužitelju troškove prijevoza na način kako ih je i obračunavao iz pregledanih obračunskih isprava plaće tužitelja u utuženom periodu, a koje je vještak Buljan priložio uz vještvo jasno proizlazi da je tuženik plaćao tužitelju naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini karte, a istome nije uopće plaćao troškove mjesnog prijevoza do stanice međumjesnog prijevoza. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj podnosio tuženiku prigovore oko načina isplate i obračuna troškova prijevoza potrebno je istaći da je ovo pitanje potpuno irelevantno za predmet ovog spora jer čak i da tužitelj tuženiku nije podnosio prigovore na način isplate i obračun troškova prijevoza tuženik mu je troškove prijevoza dužan isplaćivati sukladno citiranim odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a način obračuna i plaćanja troškova prijevoza ovisi o tome da li tužitelj na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada ima organizirani mjesni i međumjesni prijevoz koji mu omogućuje da redovno i na vrijeme dođe na posao. U tom kontekstu treba reći da budući je tuženik taj koji plaća troškove prijevoza tužitelja on je dužan prikupiti sve informacije od tužitelja vezano za način na koji tužitelj koristi prijevoz, a tuženik donosi odluke o odobravanju troškova prijevoza kojeg obračunava i plaća mjesečno pa u tom smislu je tuženik upoznat i bez da ga tužitelj o tome obavještava o voznom redu javnih prijevoznika budući nema smetnje da tuženik i sam po službenoj dužnosti po svojim službama pribavi vozni red. Sve navedeno proizlazi i iz činjenice što je tuženik cijelo utuženo razdoblje plaćao tužitelju troškove prijevoza u visini karte za međumjesni prijevoz, a što proizlazi iz pregledanih obračunskih lista plaće tužitelja, te iz čega proizlazi da je tuženik bio upućen i u vozni red autobusnih linija i u cijenu karte. Što te tiče pitanja tuženika o postojanju i nepostojanju organiziranog javnog prijevoza na relaciji od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta rada ovaj sud je detaljno odgovorio na to pitanje budući je istaknuto da je sud iz provedenih dokaza u ovom postupku utvrdio da na relaciji od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] ne postoji uopće organizirani javni prijevoz već samo prijevoz koji prevozi đake (školski prijevoz), a od mjesta stanice međumjesnog prijevoza postoji organizirani javni prijevoz, ali vrijeme tog prijevoza ne odgovara radnom vremenu tužitelja, te tužitelj takvim prijevozom ne može na vrijeme doći na posao, a u razdoblju pandemije corona virusa nije bilo uopće adekvatnog javnog prijevoza kojim bi tužitelj mogao doći na posao te je navedeni prijevoz neredovit budući postoje odstupanja od reda vožnje navedenih voznih linija, a o čemu se izjasnio ovom sudu i Autobusni kolodvor Split. Upravo iz navedenih razloga jer tužitelj na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada nije imao organizirani adekvatni mjesni i međumjesni prijevoz tuženik mu je sukladno citiranim odredbama TKU-a za državne službenike i namještenike bio dužan plaćati troškove prijevoza u utuženom razdoblju na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada tužitelja po prijeđenom kilometru budući je tužitelj koristio i jedino mogao koristiti na navedenoj relaciji prijevoz do radnog mjesta osobnim automobilom. Što se tiče mogućnosti umanjivanja troškova prijevoza od stane tuženika tužitelju sud je odgovorio u ovom postupku i na takvo pitanje ističući da se u slučaju kad tužitelj može na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada jedino koristiti osobni automobil tuženik mu može neisplatiti troškove prijevoza samo za dane kad je je isti na godišnjem odmoru ili je privremeno spriječen za rad i to samo za dane kad tužitelj kao zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, a sve sukladno citiranim odredbama TKU-a za državne službenike i namještenike. Tuženik je u pravu kad u podnesku od 02.03.2026.godine ističe da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari iznio svoje stavove o tim pitanjima, ali isti nije u pravu kad ističe da je vještak sukladno isključivo tvrdnjama i stavovima tužitelja izvršio financijski izračun visine. Naime, tuženik nije ovom sudu priložio ni predložio niti jedan dokaz kojim bi pobio navode svog protivnika budući nije sudu dostavio ni odluke kojima je utvrđivao način obračuna i visinu iznosa za koje smatra da tužitelju pripadaju s osnova prijevoza, a nije predložio nijedan dokaz na okolnost dokazivanja svojih tvrdnji, a sud odluku donosi analizom dokaza koji postoje u predmetnom spisu. Sud je analizirao isprave koje prileže spisu (vozni red i cijene karata), platne liste, potvrdu HAK-a i iskaz tužitelja dok drugi dokazi ne prileže predmetnom spisu niti ih je tuženik predlagao. U navedenom smislu ne može se izvesti zaključak da je činjenično stanje u ovom spisu i pravna pitanja ocjenjivao tužitelj i vještak. Tuženik u prigovoru na vještvo vještaka samo ističe da prigovara vještvu vještaka i navodi pitanja na koja po njegovom mišljenju treba odgovoriti ovaj sud dok isti ne prigovara matematičkom izračunu vještaka niti predlaže da sud pozove vještaka da raspravi ikakve prigovore pa se prigovori tuženika na vještvo ne mogu smatrati konkretnim već isključivo paušalne prirode. Imajući u vidu svi navedeni tuženikovi prigovori istaknuti u ovom postupku, a posebice na nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan upotpunosti su neosnovani.

17. Sud je iz svih provedenih dokaza u ovom postupku izveo zaključak da je osnovana varijanta prema kojoj je postavljen glavni tužbeni zahtjev u ovom postupku, a to je varijanta prema prijeđenim kilometrima slijedom čega je i prihvatio glavni tužbeni zahtjev u ovom postupku kao osnovan.

18. Na dosuđeni ukupni iznos tužitelju s osnova razlike manje isplaćenih troškova prijevoza, a prema usvojenoj prvoj varijanti izračuna naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan budući je sud u predmetnom postupku iz provedenih dokaza utvrdio da tužitelja isključivo za utuženo razdoblje iz navedenih razloga pripada razlika naknade neisplaćenih troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, a u iznosu od 3.447,60 Eur-a tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz I. varijante nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR). Navedena zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice potraživanja od 3.447,60 Eur-a izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tuženik mu je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan naknaditi parnične troškove. Tužitelj je popisao troškove postupka u podnesku od 26.03.2026.godine. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastav tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 18.04.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 13.09.2024. u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 20.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 23.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 10.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 25.03.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 24.04.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova; a što ukupno iznosi 850 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.700,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 425,00 Eur-a ukupno iznosi 2.125,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 2.390,45 Eur-a, a koji iznos je tuženik tužitelju dužan isplatiti na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

20.Tuženik je u podnesku 15.04.2026. je prigovarao preinačenju tužbenog zahtjeva smatrajući pogrešno da je tužitelj podneskom od 26.03.2026.godine, time što je postavila glavni i podredni tužbeni zahtjev preinačio tužbu. Međutim, ovako postavljeni tužbeni zahtjev premda predstavlja preinaku tužbe u dijelu u kojem je postavljen glavni tužbeni zahtjev budući je riječ o povećanju tužbenog zahtjeva je preinaka kojoj se tuženik ne može protiviti budući tužitelj samo nakon provedenog vještačenja iz iste činjenične osnove potražuje drugi iznos (članak 191.stavak 2. ZPP-a.) Naime, tužitelj je najprije podneskom od 20.09..2024.godine postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je potraživala iznos od 1.497,00 Eur-a (list 32-33 spisa), a potom je podneskom od 26.03.2026. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da glavnim tužbenim zahtjevom kojeg je ovaj sud u ovom postupku prihvatio kao osnovan potražuje iznos od 3.447,60 Eur-a, s time da ista predlaže da ako sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev da tada postavlja podredni tužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od 1.105,73 Eur-a. Naime, iz postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužitelja postavljenog podneskom od 20.09.2024 je razvidno da tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije raspolagao cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Isti je postavio kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 20.09.2024.godine potražujući iznos glavnice od ukupno 1.497,00 Eur- a s time da je u navedenom podnesku istakao da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 26.03.2026.godine nije raspolagao svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 24.10.2024..godine dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je vještak Ivan Buljan temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužitelju s osnova naknade troškova prijevoza u dvije varijante od kojih je prva prema prijeđenim kilometrima, a druga kombinirana (prema prijeđenog kilometru i mjesečnoj karti). Tužitelj je citiranim podneskom od 26.03..2026..godine specificirao tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Budući je navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan izrađen u dvije varijante i to prema prijeđenom kilometru i kombiniranoj varijanti (prijeđeni kilmetri i mjesečna karta), a ovaj sud je iz provedenih dokaza utvrdio da tužitelju isključivo pripada neisplaćena naknada troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru prema prvoj varijanti, a tužitelj uređenim glavnim tužbenim zahtjevom u konačnici potražuje veći iznos sukladno nalazu i mišljenju vještaka Buljan budući potražuje iznos od ukupno 3.447,60 Eur-a, od onog iznosa kojeg je potraživao ranijim kondemnatornim zahtjevom i to iznosa od 1.497,00 Eur-a u konkretnom slučaju se radi o povećanju-preinaci tužbenog zahtjeva iz istog činjeničnog osnova, a kojoj se preinaci tuženik ne može protiviti. (članak 191.stavak 2. ZPP-a) Naime, tužitelj je u tužbi već iznijela činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te sad iz istog činjeničnog osnova potražuje drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 26.03..2026.godine ista samo konačno uredila tužbeni zahtjev. U navedenom smislu tuženik neosnovano prigovara preinaci tužbe. Također je neosnovan i prigovor zastare potraživanja u odnosu na potraživanja iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva budući nije proteklo 5 godina od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 18.01.2023. (članak 139. ZR-a). Tuženik se u podnesku od 04.10.2024.godine protivio da se tužitelju dosude parnični troškovi na račun njene punomoćnice. Međutim, tužitelju je dosuđen parnični trošak kako je i potraživao na račun punomoćnice tužitelja budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužitelj izdao odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 8 spisa) proizlazi da je isti izričito ovlastio istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastio da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužitelja. Tužitelj je i na ročištu od 10.ožujka 2025.godine potvrdio činjenicu da je ovlastio odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da za njega može primiti troškove parničnog postupka putem svog računa., a čime joj je tužitelj u navedenom smislu izdao specijalnu punomoć za primitak navedenih troškova. Radi navedenog dosuđen je tužitelju parnični trošak na račun njegove punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ ove presude.

21. Radi svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti glavni tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude. Tužitelj je uz glavni tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 188.stavka 2. ZPP-a podneskom od 26.03.2026.godine (list 112-119 spisa) istakao i eventualni (podredni zahtjev) za slučaj da sud ne prihvati glavni zahtjev. Budući je sud utvrdio u postupku da je glavni tužbeni zahtjev osnovan, te je usvojio glavni tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I/ izreke ove presude pa u tom smislu ovaj sud nije odlučivao o podrednom zahtjevu jer za to nisu bile ispunjene procesne pretpostavke.

U Splitu,12. lipnja 2026.

SUDAC

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku