Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-102/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u pravnoj stvari tužiteljice ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dejan Đerić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Bjelovaru, Josipa Jurja Strossmayera 4, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o., OIB: 85127306373, Zagreb, Radnička cesta 22, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 28. travnja 2026., u prisutnosti tužiteljeve punomoćnice i zamjenice tuženikove punomoćnice, 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj 041- 0-2020955 od 30. rujna 2003. potvrđenog 1. listopada 2003. kod javnog bilježnika Mladena Bureca, Zagreb, Ivanićgradska 61, broj OU- 1047/23, sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kao kreditora i FL, [adresa], kao korisnika kredita te tužiteljice ĐL, [adresa], kao sudužnika i Izjave o ustupanju, ovjerene 22. srpnja 2025. kod javnog bilježnika Vanje Popov Kalec, Zagreb pod brojem Ov-7252/25, kojom je kreditor Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, ustupio tuženiku tražbinu na temelju navedenog Ugovora o kreditu.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, u roku od 15 dana tužiteljici ĐL, [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 956,55 EUR-a (slovima: devetstopedesetšesteurapedesetpetcenti).

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe navedene u točki I izreke ove presude.

1.1. U tužbi je navela da je 22. kolovoza 2025. u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured Bjelovar, zaprimljen tuženikov prijedlog za ovrhu na tužiteljičinoj mirovini. Nakon uvida u spis tužiteljica je utvrdila da je tuženik pokrenuo naplatu tj. izvansudsku ovrhu na temelju Ugovora o kreditu od 30. rujna 2003. ovjerenog 1. listopada 2003. pod brojem OU -1047/03, koji je sklopio tužiteljičin suprug FL s Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kao korisnik kredita, a tužiteljica je bila sudužnik po tom kreditu te je Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, 3. srpnja 2025. Izjavom o ustupanju ovjerenom kod javnog bilježnika Vanje Popov Kalec, Zagreb, broj Ov-7252/25 od 22. srpnja 2025. ustupila tražbinu po kreditu tuženiku, a preslika kojeg Ugovora o kreditu je ovjerena kod javnog bilježnika Mladena Bureca, Zagreb, 21. lipnja 2022. pod brojem Ov-8958/22, što je sve priloženo u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Bjelovar. Predmetni Ugovor o kreditu je 28. rujna 2007. kreditor otkazao korisniku kredita i sudužniku te im o tome dostavio Izjavu o otkazu kredita. Tužiteljica navodi da je za predmetnu tražbinu nastupila zastara, zbog čega je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-2521/2025-5 od 15. prosinca 2025. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

1.2. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji, tužiteljica je predložila izvest dokaz svojim saslušanjem u svojstvu stranke te dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka FL, predložila je uvid u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Bjelovar povodom predmetne ovrhe na mirovini ovršenice, priložila je Ugovor o kreditu od 30. rujna 2003., Izjavu o otkazu Ugovora o kreditu od 28. rujna 2007., te je predložila obaviti uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-2521/2025.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Tuženik ukazuje da je tužiteljica sudužnik po Ugovoru o kreditu broj 041 -50-2020955 koji je korisnik kredita FL, tužiteljičin suprug, sklopio s Raiffesenbank Austria d.d., Zagreb, kao kreditorom, koji je sklopljen 30.rujna 2003., da je tom prilikom sklopljen Ugovoru o kreditu 041-50-2020955 u kunskoj protuvrijednosti od 8.925,98 EUR-a koji je sklopljen u formi ovršnog javnobilježničkog akta te je solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burecu pod poslovnim brojem OV-1047/2003 dana 1. listopada 2003., koji je postao ovršan 23. siječnja 2008. Predmetnim Ugovorom o kreditu broj 041-50-2020955 kao sredstvo osiguranja ugovoreno je sudužništvo (sudužnik ĐL - tužiteljica), zapljena primanja, prijenos prava vlasništva na vozilu te da Ugovor u čl. 11. sadrži ovršnu klauzulu. Kreditor je dana 28. rujna 2007. otkazao Ugovor o kreditu zbog neurednog ispunjenja obveza iz Ugovora te je obveza iz Ugovora dospjela u cijelosti, o čemu su tužiteljica i korisnik kredita obavješteni. Tuženica je, postupajući po odštetnom zahtjevu kreditora od 4. prosinca 2007. kreditoru temeljem Ugovora o osiguranju tražbine, isplatila ukupni iznos od 43.769,54 HRK / 5.809,22 EUR-a, s čime je stekla pravo regresno naplatiti dug po čl. 90. Zakona o obveznim odnosima. Kreditor je 4. ožujka 2008. izdao Izjavu o ustupu prava tuženiku te naveo da dospjeli dug iznosi 43.769,54 HRK, odnosno 5.809,22 EUR-a. Tuženik je 8. svibnja 2008. pokrenuo protiv korisnika kredita FL ovršni postupak te predložio donošenje rješenja o ovrsi na plaći dužnika u postupku pod poslovnim brojem Ovr-1853/09, a da je Općinski sud u Bjelovaru, nakon promjene suda, prihvatio tuženikov prijedlog te je 4. travnja 2011. donio Rješenje o ovrsi na plaći pod poslovnim brojem Ovr-1382/10, a sve temeljem gore navedenog Ugovora o kreditu prema kojem je tužiteljica sudužnik. Predmetna ovrha obustavljena je 11. kolovoza 2015. Tuženik je protiv tužiteljice podnio prijedlog radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na tužiteljičinoj nekretnini, a koji je prijedlog prihvaćen pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima pod poslovnim brojem Ovr-1469/2022 od 18. srpnja 2022. te je Općinski sud u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel, donio rješenje poslovni broj Z-13934/2022 od 22. srpnja 2022. kojim je uknjižio pravo zaloga i zabilježio ovršivost tražbine na tužiteljičinoj nekretnini, sve temeljem predmetnog Ugovora o kreditu broj 041-50-2020955. Tuženik je podnio prijedlog radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini korisnika kredita FL, a koji je prijedlog prihvaćen pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-1890/22 od 5. srpnja 2022., a sve temeljem predmetnog Ugovora o kreditu broj 041-50-2020955. Korisnik kredita FL podnio je protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja ovrhe poslovni broj Ovr-1890/2022 nedopuštenom, uz isticanje prigovora zastare naplate temeljem Ugovora o kreditu broj 041-50-2020955, temeljeći svoj tužbeni zahtjev na istom činjeničnom supstratu kao i ovdje tužiteljica, a koji je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5221/2022 od 25. listopada 2024. Tuženik je radi naplate svoje tražbine pokrenuo ovršni postupak na mirovini tužiteljice kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na temelju Ugovora o kreditu broj 041-50-2020955. Tuženik ističe da se sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, čl. 241., zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi određivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kreditorova je tražbina zakonskom subrogacijom nakon isplate osigurnine prešla na tuženika na temelju čl. 90. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik ukazuje da je odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa se u ovoj pravnoj stvari ima primjenjivati upravo desetogodišnji zastarni rok. S obzirom da korisnik kredita, a ni tužiteljica kao sudužnica nisu dobrovoljno namirili tražbinu, tuženik ima pravo iskoristiti sva zakonom predviđena pravna sredstva radi naplate i osiguranja svoje tražbine pa je tako tuženik prvenstveno pokrenuo ovršni postupak protiv korisnika kredita, a zatim i osigurao svoje tražbine na nekretninama korisnika kredita kao i sudužnice. Tako je tuženik temeljem ovršne isprave, Ugovora o kreditu broj 041-50-2020955 kao ovrhovoditelj ishodio rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-4382/10 od 4. travnja 2011., koji je ovršni postupak okončan 11. kolovoza 2015. S obzirom da je tuženik poduzimanjem navedenih radnji prekinuo tijek zastare sukladno čl. 241. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, zastara potraživanja po predmetnoj osnovi počinje teći iznova tek od dana okončanja ranijeg ovršnog postupka, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj ukazuje na članak 126. Zakona o obveznim odnosima, koji jasno i nedvosmisleno u svom stavku 1. i 3. određuje da zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca i da prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika. Tuženik ističe kako se, sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, svaka vjerovnikova radnja poduzeta protiv dužnika pred sudom i drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine, mora smatrati prekidom tijeka zastare, a s obzirom da je tužitelj iste kontinuirano činio i neprekidno i kontinuirano pokušavao ostvariti naplatu svog potraživanja sve od 2009. godine kako od korisnika kredita tako i od sudužnika kao solidarnog jamca, jasno je da za predmetno potraživanje po Ugovora o kreditu broj 041-50-2020955 zastara nije nastupila. Navode tuženika je u istoj stvari te po istoj pravnoj osnovi potvrdila pravomoćna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5221/2022 od 25. listopada 2024. Osim svega navedenog, tuženik ukazuje da je kontinuirano poduzimao radnje radi provjere imovine kako tužiteljice tako i korisnika kredita, no isti nisu imali imovine s obzirom da je tužiteljica zajedno s korisnikom kredita bila prezadužena dugi niz godina. Osim toga, tuženik je kontinuirano provjeravao kod nadležnih javnih tijela i sudova imovinu oba dužnika pa tako i tužiteljice, a kako bi mogao pokrenuti daljnje ovršen postupke radi naplate svog potraživanja, no dužnici su za cijelo vrijeme provjeravanja bili prezaduženi. Isto tako tužiteljica zanemaruje da je već kreditor radi naplate svog potraživanja dostavio predmetni Ugovor o kreditu poslodavcu tužiteljice, a koji se poslodavac očitovao da nije u mogućnost izvršiti isplatu s obzirom da je tužiteljica bila opterećena drugim ovrhama. Tuženik također napominje da izjava o ustupu prava, predstavlja javno ovjerovljenu privatnu ispravu u smislu članka 32. Ovršnog zakona kojom se potvrđuje da je tražbina prenesena na tuženika sa svim sporednim pravima, dok je prijenos same tražbine na ovdje tuženika izvršen danom isplate osigurnine ranijem vjerovniku. Zaključno, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a kao dokaz predložio je uvid u spis poslovni broj Ovr-1382/2010 Općinskog suda u Bjelovaru, uvid u spis poslovni broj Ovr-1469/2022 Općinskog suda u Bjelovaru, uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1890/2022, uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5221/2022 te je priložio rješenja o ovrsi i osiguranju koja su navedena u odgovoru na tužbu, kao i potvrda o vlasništvu vozila Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, uvjerenje državne geodetske uprave, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i obavijest o aktivaciji izvansudske mirovine.

3. Tužiteljica je osporila navode iz odgovora na tužbu. Napominje da je u odnosu na tužiteljicu jedina ovršna isprava Ugovora o kreditu od 30. rujna 2003. koji je otkazan 2007., nakon čega do predmetne izvansudske ovrhe na tužiteljičinoj mirovini protiv tuženice nije pokretan nikakav sudski ili izvansudski postupak radi naplate tražbine. Također je navela da je u rješenje Županijskog suda u Karlovcu broj Gž Ovr-316/2023 od 18. siječnja 2024., priloženom uz odgovoru na tužbu, u točki osam obrazloženja navedeno da će prvostupanjski sud povodom žalbenog razloga zastare uputiti tužiteljicu, kao protivnika osiguranja u tom predmetu, na pokretanje parnice protiv predlagatelja osiguranja, odnosno tuženika, no tužiteljica nikada nije dobila zaključak suda o upućivanju u parnicu.

4. Radi utvrđivanja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj zaključka Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Ovr-2521/2025-5 od 16. prosinca 2025. (stranica 3-4), Ugovora o kreditu od 30. rujna 2003. s potvrdom (6-11), izjave o otkazu kredita od 28. rujna 2007. (12), prijedloga za osiguranje s rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr- 1469/2022-2 od 18. srpnja 2022. (33-37), rješenja Općinskog suda Bjelovaru, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj: Z-13934/2022 od 22. srpnja 2022. (38), rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ovr-316/2023-2 od 18. siječnja 2024. (39-41), rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi poslovni broj Z-14325/2022 od 6. ožujka 2023. (42-43), rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi poslovni broj: Z-7200/2023 od 4. svibnja 2023. (44-45), presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5221/2022-13 od 25. listopada 2024. (46-50), potvrda pravomoćnost i ovršnosti (51), zahtjeva za pljenidbu plaće - mirovine (52-57), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (58), uvjerenja Državne geodetske uprave od 17. rujna 2020. (59), prijepisa posjedovnog lista broj 939 (60), dopisa MUP-a, PU Bjelovarsko-bilogorske (61-63), prijedloga za ovrhu s rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1382/10-2 od 4. travnja 2011. (64-68), obavljen je uvid u spise Općinskog suda u Bjelovaru - Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1469/2022 i Ovr-1382/2010 i spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5221/2022 u prilogu kojega se nalazi spisi istog suda poslovni broj Ovr-1853/09 i Ovr-1890/22, pročitan je sadržaj rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1890/2022-2 od 5. srpnja 2022. (97-101), pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5221/2022-13 od 25. listopada 2024. (102-107).

4.1. Kao nepotreban, sud nije izvodio dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke i dokaz saslušanjem FL u svojstvu svjedoka, jer je sud spornu činjenicu o zastari tražbine utvrdio na temelju sadržaja isprava.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5.1. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora tužiteljičin je zahtjev za proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj 041-0-2020955 od 30. rujna 2003. potvrđenog 1. listopada 2003. kod javnog bilježnika Mladena Bureca, Zagreb, Ivanićgradska 61, broj OU-1047/23, sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kao kreditora i FL, [adresa], kao korisnika kredita te tužiteljice ĐL, [adresa], kao sudužnika i Izjave o ustupanju, ovjerene 22. srpnja 2025. kod javnog bilježnika Vanje Popov Kalec, Zagreb pod brojem Ov-7252/25, kojom je kreditor Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb ustupio tuženiku tražbinu na temelju navedenog Ugovora o kreditu, zbog zastare tražbine.

7. Tužiteljica je u parnicu upućena zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-2521/2025-5 od 16. prosinca 2025., koji je tužiteljici dostavljen 23. prosinca 2025., a tužba u ovom predmetu podnesena je 7. siječnja 2026. te je tužba pravodobna.

8. Nije sporno da je tužiteljica sudužnik po Ugovoru o kreditu broj 041-50- 2020955 koji je korisnik kredita FL, tužiteljičin suprug, 30. rujna 2003. sklopio s Raiffesenbank Austria d.d., Zagreb, kao kreditorom. Tom je prilikom sklopljen Ugovor o kreditu 041-50-2020955 u kunskoj protuvrijednosti od 8.925,98 EUR-a. Ugovor je sklopljen u formi ovršnog javnobilježničkog akta te je solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burecu pod poslovnim brojem OV-1047/2003 dana 1. listopada 2003. Predmetnim Ugovorom o kreditu broj 041-50-2020955 kao sredstvo osiguranja ugovoreno je sudužništvo (sudužnik ĐL - tužiteljica), zapljena primanja, prijenos prava vlasništva na vozilu, a Ugovor u čl. 11. sadrži ovršnu klauzulu. Kreditor je 28. rujna 2007. dao izjavu o otkazao kredita zbog neurednog ispunjenja obveza iz Ugovora te je obveza iz Ugovora dospjela u cijelosti, o čemu su tužiteljica i korisnik kredita obavješteni. Tuženica je, postupajući po odštetnom zahtjevu kreditora od 4. prosinca 2007. kreditoru temeljem Ugovora o osiguranju tražbine isplatila ukupni iznos od 43.769,54 HRK / 5.809,22 EUR-a, čime je stekla pravo regresno naplatiti dug na temelju zakonske subrogacije. Kreditor je 4. ožujka 2008. izdao Izjavu o ustupu prava tuženiku te naveo da dospjeli dug iznosi 43.769,54 HRK, odnosno 5.809,22 EUR-a.

9. Sporno je, je li nastupila zastara tražbine zbog čega je izvansudska ovrha nedopuštena.

10. Odredbom čl. 379 st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91), propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka ili nagodbe i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja.

11. Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila da od davanja Izjave o otkazu kredita koja je uslijedila 28. rujna 2007. pa do pokretanja izvansudske ovrhe koju je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo 22. kolovoza 2025., nije prekinut tijek zastare, zbog čega je tuženikova tražbinu koja je predmet izvansudske ovrhe zastarjela.

11.1. Tuženik je osporio tužiteljičine navode o zastari tražbine navodeći da je zastara prekinuta pokretanjem postupka protiv glavnog dužnika FL i to 8. svibnja 2008., kada je na tuženikov prijedlog doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1382/2010, kojim je određena ovrha na plaći glavnog dužnika FL, a na temelju predmetnog Ugovora o kreditu po kojemu je tužiteljica sudužnik. Predmetna ovrha obustavljena je 11. kolovoza 2015. Nadalje, tuženik tvrdi da je zastara prekinuta i podnošenjem prijedloga radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na tužiteljičinoj nekretnini, koji je prijedlog prihvaćen rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1469/2022 od 18. srpnja 2022. te je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Bjelovaru donio rješenje poslovni broj Z-13934/2022 od 22. srpnja 2022. kojim je uknjiženo pravo zaloga i zabilježena je ovršnost tražbine na tužiteljičinoj nekretnini, a sve na temelju Ugovora o kreditu broj 041-50-2020955. Tuženik je i protiv glavnog dužnika FL podnio prijedlog radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na njegovoj nekretnini, koji je prijedlog prihvaćen pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1890/2022 od 5. srpnja 2022., a sve na temelju Ugovora o kreditu broj 041- 50-2020955 kao ovršne isprave.

11.2. Prema odredbi čl. 388. ZOO-a/91, zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

11.3. Nije sporno da je tuženik u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1469/2022 podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine uknjižbom založnog prava na tužiteljičinoj nekretnini, što je ovaj sud utvrdio uvidom u navedeni spis predmeta, koji je priklopljen ovome spisu predmeta. Na temelju Ugovora o kreditu broj 041-50-2020955, kao ovršne isprave, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 43.769,54 HRK sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2008. do isplate, određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava na tužiteljičinoj nekretnini i to rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1469/2022-2 od 18. srpnja 2022., a uknjižba založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, dopuštena je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Z-13934/2022 od 22. srpnja 2022., a ujedno je dopuštena i zabilježba ovršivosti tražbine radi čijeg je osiguranja uknjižba prava zaloga određena. Tužiteljica kao protivnica osiguranja podnijela je žalbu protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1469/2022-2 od 18. srpnja 2022., u kojoj je, među ostalim, istaknula prigovor zastare. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ovr-316/2023-2 od 18. siječnja 2024. odbijena je kao neosnovana žalba protivnice osiguranja (tužiteljice u ovom postupku) i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr - 1469/2022-2 od 18. srpnja 2022., s tim da je u točki 8. obrazloženja navedeno kako u odnosu na žalbene navode o tome da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom ne odlučuje sud drugog stupnja, već o tom razlogu odlučuje prvostupanjski sud koji je donio rješenje o osiguranju, uz uputu da će prvostupanjski sud povodom žalbenom razloga zastare zaključkom uputiti protivnicu osiguranja (tužiteljicu) na pokretanje parnice protiv predlagatelja osiguranja (tuženika) zbog tog razloga. Iz sadržaja spisa Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-1469/2022 ne proizlazi da je protivnica osiguranja (tužiteljica) u tom predmetu upućena u parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenom zbog zastare tražbine. Ovaj sud smatra da je o pitanju zastare novčane tražbine koja je osigurana rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne Službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1469/2022-2 od 18. srpnja 2022. ovlašten u ovoj parnici odlučiti kao o prethodnom pitanju s učinkom samo u ovoj parnici, budući da o tužiteljičinom prigovoru zastare u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne Službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1469/2022-2 nije odlučeno.

11.4. Budući da ja tuženikova tražbina iz Ugovora o kreditu broj 041-50- 2020955 u cijelosti dospjela nakon Izjave kreditora o otkazu kredita od 28. rujna 2007., a da je postupak osiguranja tuženikove novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na tužiteljičinoj nekretnini pokrenut 23. ožujka 2022. pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, u predmetu poslovni broj Ovr - 1469/2022., sud utvrđuje da je protekao zastarni rok od deset godina od dospijeća tuženikove tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu pa do pokretanja postupka osiguranja, slijedom čega je osnovan tužiteljičin prigovor zastare koji je kao protivnica osiguranja istakla u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Ovr-1469/2022. Zbog toga je predmetno osiguranje nedopušteno i nije prekinut tijek zastare u odnosu na tužiteljicu pokretanjem navedenog postupka osiguranja. Slijedom toga, protekao i zastarni rok od deset godina od dospijeća tuženikove tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu kao ovršne isprave do pokretanja izvansudske ovrhe od 22. kolovoza 2025. čije proglašenje nedopuštenom tužiteljica zahtijeva u ovom postupku.

11.5. Neosnovana je tuženikova tvrdnja da je pokretanjem ovršnog postupka i postupka osiguranja protiv glavnog dužnika FL na temelju predmetnog Ugovora o kreditu prekinuta zastara u odnosu na tužiteljicu kao sudužnika iz tog Ugovora, jer se prekidom zastare u odnosu na glavnog dužnika ne prekida zastara u odnosu na sudužnika.

12. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženikova tražbina po Ugovoru o kreditu broj 041-50-2020955 u cijelosti dospjela Izjavom o otkazu kredita od 28. rujna 2007., a da je prijedlog za izvansudsku ovrhu podnesen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Bjelovaru, 22. kolovoza 2025., iz čega proizlazi da je za naplatu tražbine protekao rok od deset godina. Budući da tuženik nije dokazao da je u međuvremenu došlo do prekida zastare, sud je prihvatio tužbeni zahtjev zbog osnovanosti žalbenog razloga da je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave na temelju koje je pokrenuta izravna naplata te je odlučeno kao u točki I izreke.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu i dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

13.1. Visina tužiteljičinih parničnih troškova odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23), vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.500,00 EUR-a i tužiteljičinom troškovniku.

13.1. Tužiteljičini parnični troškovi sastoje se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT), zastupanja na ročištima od 25. ožujka 2026. i 28. travnja 2026., za svako ročište iznos od 200,00 EUR-a (Tbr. 9.1. OT), sastava podneska od 5. veljače 2026. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8.2. OT), troška PDV-a u iznosu od 175,00 EUR-a (Tbr. 46 OT), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR-a i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 55,00 EUR-a, što ukupno iznosi 956,55 EUR-a te je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Virovitici 12. lipnja 2026.

Sudac

Siniša Rajnović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Dejan Đerić

2. Odvjetnica Dora Hanžeković Žuža