Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1634/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka, d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi isplate , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 8. Ugovora o kreditu br. . 9914593289 sklopljenog dana 04.06.2013. god između tužiteljice PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatska Poštanska Banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, a koja glasi:

„Za obradu kreditnog zahtjeva Banka obračunava i naplaćuje naknadu u visini od 1,00% od iznosa odobrenog kredita sukladno Uvjetima.“

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska Poštanska Banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, da tužiteljici PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 190,00 EUR odnosno trošak obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 07. lipnja 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska Poštanska Banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217 da tužiteljici PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 387,45 EUR sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 4. lipnja 2013. godine s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 9914593289, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 19.000,00 eura. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 8. ugovorena je i naknada za obradu kreditnog zahtjeva. Tužitelj drži da je predmetna naknada ništetna jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ovu naknadu osim toga da je sporna naknada neodređena i neodrediva, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer je naknada kao takva proizvodno nametnuta tužitelju ponudom ugovora, te on na nju nije mogao utjecati niti pregovarati o istoj, a osim toga osporavana naknada ne odgovora nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i ista je na strani tužitelja izazvala samo dodatne nepotrebne troškove. Tužitelj predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za osiguranje potraživanja bilo propisana ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. Tuženik ističe prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužiteljicu.

4. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 4. lipnja 2013. godine sklopile ugovor o kreditu broj 9914593289, te da je tužiteljica po sklopljenom ugovoru dana 7. lipnja 2013. godine platila tuženiku na ime naknade za osiguranje potraživanja iznos od 1.428,74 HRK / 190,00 eura.

5. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

6. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

7. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

8. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

10. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

11. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika 2013. godine realizirala kredit za adaptaciju nekretnine konkretno obiteljske kuće a koja je korištena isključivo za obiteljske potrebe i nije iznajmljivana na tržištu, da je ugovor o kreditu sastavila banka i tužiteljica nije mogla mijenjati ugovorne odredbe, da je ugovor o kreditu pročitala no da joj isti nije baš bio jasan, da je tuženik nije upozorio da mora platiti trošak obrade kredita niti joj je pojasnio zašto to mora platiti, da u vrijeme realizacije kredita nije u svome vlasništvu imala niti obrt niti OPG niti trgovačku firmu, da je shvatila kako je naplaćena naknada u razgovoru s odvjetnikom a nije se nikome obratila da joj objasni ugovorne odredbe.

12. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 8. Ugovora o kreditu broj 9914593289, sklopljenog dana 4. lipnja 2013. godine budući je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je kao takva ništetna u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

13. Kako je tuženik temeljem ništetne odredbe od tužitelja primio iznos od 190,00 eura, to je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju traženi iznos počevši od 7. lipnja 2013., a temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

14. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 50,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 26. veljače 2026. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT -a), zastupanje na ročištima od 22. travnja 2026. i 11. lipnja 2026. svako po 50,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 25,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT -a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu od 53,10 eura i sudske pristojbe na presudu od 53,10 eura daje konačni iznos troška od 387,45 eura.

Osijek, 12. lipnja 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika