Pr-5333/2021-42
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OČ, [adresa], zastupane po pun. Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika KBC Split, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. lipnja 2026. u nazočnosti pun. tužiteljice Maria Skejića, odvjetnika u Splitu, objavljene dana12. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.01.2020.g. do 31.07.2024.g. u ukupnom iznosu od 228,30 EUR bruto zajedno s pripadajućom:
zakonskom kamatom koja na iznos od 13,98 EUR koja teče od 15. veljača 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 40,17 EUR koja teče od 15. ožujak 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 38,34 EUR koja teče od 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 17,45 EUR koja teče od 15. lipanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 2,18 EUR koja teče od 15. rujan 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,36 EUR koja teče od 15. studeni 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,06 EUR koja teče od 15. siječanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 26,87 EUR koja teče od 15. lipanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,70 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 25,05 EUR koja teče od 15. rujan 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,80 EUR koja teče od 15. prosinac 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,35 EUR koja teče od 15. siječanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,39 EUR koja teče od 15. rujan 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,15 EUR koja teče od 15. ožujak 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 33,70 EUR koja teče od 15. lipanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 13,75 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.062,15 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 26. ožujka 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Jedinici intenzivne skrbi. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU- a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57.KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55.KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik na Klinici za onkologiju i radioterapiju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, razliku za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je u bitnome osporio osnov i visinu tužbenu zahtjeva, navodeći kako je tužba nepodobna za raspravljanje, da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, da je se pozove na uređenje . Istakao je da se tužiteljica prije podnošenja tužbe nije zatražila potrebnu dokumentaciju potrebnu za uređenje tužbenog zahtjeva.
3. Podneskom od 25. svibnja 2026. tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev prema izračunu dipl. oec. Marijana Jovića zatraživši isplatu ukupnog iznosu od 228,30 eura za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 31. srpnja 2024. sve zajedno s pripadajućom kamatom.
6. Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom izveden je dokaz vještačenja po vještaku dipl. oec. Daliboru Krklecu i vještačenje po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću; izveden je pregled ostale dokumentacije koja prileže spisu
7.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
8. Punomoćnik tužitelja popisao je parnični trošak.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće po osnovi naknade za prekovremeni rad i za razlike naknade plaće za otežane uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi te za manje isplaćenu naknadu plaže za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od siječnja 2020. do 31. srpnja 2024.
10.Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženome razdoblju bio zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Jedinici intenzivne skrbi.
11.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).
12.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.
12.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
12.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.
12.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
12.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl.58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.
12.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“
12.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
13. Vještačenje je obavljeno po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. Marijanu Joviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Za vještačenje u ovom postupku prvotno je izradio stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije dipl. oec. Dalibor Krklec, kako je vještvo trebalo nadopuniti po prigovoru tužitelja, te obzirom na činjenicu da je dipl. oec. Dalibor Krklec zbog bolesti zamolio da se za vještačenje u ovom postupku imenuje drugi vještak, imenovan je dipl. oec. Marijan Jović, stalni sudski vještak za financije. Dipl. oec. Marijan Jović u vještvu od 08. svibnja 2026. naveo je da je nalaz izrađen nastavno na nalaz vještaka dipl. oec. Krkleca, s tim u svezi da se izračuni podudaraju, ali da je produljeno utuženo razdoblje. Pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće da je utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su obračunima plaća ispravno izračunali osnovnicu i dodatke na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, ni za jedan mjesec u utuženom razdoblju do travnja 2020. da tužiteljici nisu bili obračunavani dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za iznimnu odgovornost za rad, za sati provedene na prekovremenom radu. U odnosu na vrijeme provedeno u radu, vikendom, noću, blagdanom i u drugoj smjeni isto je jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena i zasebno plaćeno tužiteljici što da je vidljivo iz platnih lista bez obzira što na platnim listama nije bilo zasebno istaknuto da je tužiteljica radila prekovremeno. Slijedom navedenog, vještak je na osnovi podataka dostavljenih od nadležne službe tuženika izvršio obračun za razbolje od 01. siječnja 2020. do 31. srpnja 2024. Dakle, tuženik kao poslodavac da nije tužiteljici za sate u prekovremenom radu isplaćivao dodatak za otežane uvjete rade u ukupnom iznosu od 71,93 eura. Nadalje, ni dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u ukupnom iznosu od 20,56 eura. Na koncu, s tim u svezi posljedično kako je tuženik manje platio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznos od 135,81 eur, pa da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti ukupan bruto iznos od 228,30 eura.
14. Člankom 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 29/24.), a na koji TKU se Vlada RH poziva u svojoj Odluci od 20.03.2024., propisano je da se plaća zaposlenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću utvrđenih Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama te ostalih primitaka u skladu s tim Zakonom i općim propisom o radu. Člankom 52. st. 9 određeno je što su dodaci na plaću, a tu bi spadali dodatak za radni staž, dodatak za učinkovitost rada, dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini, dodatak za rad u izvanrednim radnim okolnostima, poseban dodatak u slučaju okolnosti koje dovode u pitanje redovito obavljanje poslova iz djelokruga javne službe te dodaci za različite oblike organizacije rada. Člankom 59. istog TKU propisani su dodaci za različite oblike organizacije rada.
14.1.Člancima iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.) koji se navode u toč.I, pod točki 5 Odluke (NN 35/24) propisano je slijedeće: - članak 45. glasi: (st.1.)Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. (st.2.) Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. (st.3.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.
- člankom 55. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koja su takstaktivno navedena upravo u predmetnom KU
- članak 56. navodi da će se osnovna plaća uvećat radnicima po osnovi položajnog dodatka na radnim mjestima i poslovima koja su također taksativno navedena u KU.
- članci 57. i 58. propisuju dodatke na plaću nastale zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i to da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.
15. Prema stajalištu ovog suda navedenom Odlukom Vlade RH od 20.ožujka 2024. zaposlenicima u ustanovama u sustavu zdravstva i zdravstvenog osiguranja na koje se primjenjuje TKU/24, a koji su svoja materijalna i nematerijalna prava ostvarili na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.) će se ta materijalna prava i dalje priznavati i primjenjivati u istoj visini i opsegu počevši od 01.ožujka 2024. Dakle, navedena Odluka odnosi se prvenstveno i osnovno na materijalna prava radnika (naknade troškova, potpore i nagrade), dok prava sadržana u čl.45. i 46. (plaća i dodaci na plaću), čl.55., 56. i 58a (uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada-pravo na dodatak, položajni dodatak, itd.), te čl.57. (dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi) ostaju na način kako su ista propisana i određena upravo Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.), odnosno Odlukom o primjeni prava iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nakon isteka produžene primjene za zaposlenike u sustavu zdravstva (NN 68/23). Naime, ista nisu određena i propisana u fiksom, neoporezivom iznosu na način kako je to slučaj s materijalnim pravima radnika. Stoga je sasvim nelogično da bi Vlada RH predmetnom Odlukom ukinula odnosno ne priznala pravo na plaću radnicima u djelatnosti zdravstva, a što upravo i propisanom čl. 45. predmetnog KU odnosno što čini plaću radnika, kako se ista izračunava i što se smatra dodacima na plaću. Dakle, navedenom Odlukom od 20.03.2024. nije bila intencija donositelja da se ukine odnosno prestane važiti, između ostalog, i primjena upravo te odredbe, a koja počiva na odredbama čl.92. -95. Zakona o radu, odnosno odredbi čl.54. i 55. Ustava RH (NN br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014)., već da će se i dalje priznavati (u visini i opsegu prema važećem KU) sva materijalna i nematerijalna prava radnika. Sve navedeno odnosi se i na ostale članke taksativno navedene u toč.5 predmetne Odluke. Dakle, zaključno se navodi da Odlukom od 20.03.2024. nisu prestali postojati dodaci na plaću pa samim time niti pravo na isplatu istih.
16.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to navedeno u toč.I izreke presude.
17.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
18.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), te se punomoćniku tužiteljice obistinjuje parnični trošak: za sastav tužbe –50,00 eura, za sastav podnesaka od 04. lipnja 2024. i 22. svibnja 2026 po 50,00 eura, za zastupanje na ročištima od 16.7.2024.,19.11.2024.,11.02.2025.,09.7.2025.,02.6.2026. i pristup na objavno ročište po 25,00 eura za pristup na ročište od 09. svibnja 2023. 50,00 eura- Tako se pun. tužiteljice obistinjuje parnični trošak u 425,00 eura. Ovom iznosu trebalo je pripadati iznos od 106,25 eura na ime pripadajućeg PDV-a kojem je trebalo pridodati iznos od 530,90 eura za troškove provedenog vještačenja tako se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.062,15 eura kao što je odlučeno pod toč. II izreke presude.
Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pristoji pravo i na isplatu zakonske zatezne kamate koje teće od presuđenja pa do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kao i Uredbe o izmijeni Zakona o obveznim odnosima zato je odlučeno kao toč. II izreke presude.
U Splitu, 12. lipnja 2026.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
DNA: -pun. tužiteljice
-tuženiku
-u spis
