Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

OVR-1969/2026-11

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Mateji Vukmir, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Jurić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika EUROHERC Osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Iva Kaselj Šabić, odvjetnik u Osijeku, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika, 12. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odgađa se izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u izravnoj naplati koju je ovrhovoditeljica pokrenula 22. travnja 2026. kod Financijske agencije Regionalni centar Osijek temeljem presude Općinskog suda u Osijeku broj Pn-27/2025-13 od 19. kolovoza 2025., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku Gž-2556/2025-34 od 26. veljače 2026., i to do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji ovršenika.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podneskom od 22. svibnja 2026. predložio sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji odgodu davanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, koja su izvršena dana 22. travnja 2026. godine u iznosu od 105.711,31 €, i to temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja 22. travnja 2026. Financijskoj agenciji Regionalni centar Osijek temeljem presude Općinskog suda u Osijeku broj Pn-27/2025-13 od 19. kolovoza 2025., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž- 2556/2025-34 od 26. veljače 2026. godine. Ovršenik je predložio da odgoda traje do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji ovršenika.

2. Prijedlog je ovršenik podnio temeljem čl. 210. st. 1. – st. 4. Ovršnog zakona, a u vezi sa čl. 65. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona.

3. U prijedlogu je ovršenik naveo da je presudom Općinskog suda u Osijeku Pn- 27/2025-13 od 19. kolovoza 2025. u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice CV, a ovdje ovrhovoditeljice, uz obrazloženje da je, s obzirom da se radi o ugovornom osiguranju, došlo do nastupa zastare. Međutim, presudom Županijskog suda u Osijeku Gž-2556/2025-34 od 26. veljače 2026. preinačena je prvostupanjska presuda te je utvrđeno da nije došlo do nastupa zastare i tužiteljici, a ovdje ovrhovoditeljici, priznat je tužbeni zahtjev za naknadom nematerijalne i materijalne štete. Nadalje, Financijska agencija je 22. travnja 2026. godine zaplijenila novčana sredstva na žiro računu ovršenika kod Agram banke d.d. u iznosu od 105.711,31 €, a što predstavlja i cjelokupni dosuđeni iznos na ime naknade nematerijalne i materijalne štete, zakonskih zateznih kamata na glavnicu te troška postupka i zakonskih zateznih kamata na trošak postupka zajedno s iznosom na ime predujma za postupanje Financijske agencije.

4. Ovršenik je 3. travnja 2026. godine, po primitku drugostupanjske odluke (presude Županijskog suda u Osijeku Gž- 2556/2025-34 od 26. veljače 2026.), koju je primio od 17. ožujka 2026., podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a koji predstavlja podnošenje izvanrednog pravnog lijeka temeljem odredbe čl. 388. Zakona o parničnom postupku. Razlozi za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu pogrešno utvrđenog zastarnog roka i u dijelu pogrešne ocjene o prenosivosti zahtjeva za naknadom štete na CV kao nasljednicu i novu tužiteljicu. Naime, spor radi naknade štete uslijed smrti bliske osobe, a temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju od odgovornosti podnijeli su pok. ČV i pok. OV kao roditelji pok. FV, koja je dana 16. travnja 2002. godine u Poliklinici za kirurgiju dr. Šimundić bila povrgnuta operativnom zahvatu rinoplastike te je uslijed posljedica zahvata preminula dana **.**.2002., a Poliklinika za kirurgiju dr. Šimundić je s tuženikom, a ovdje ovršenikom, imala sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti. Prethodni tužitelji su preminuli tijekom trajanja prethodnog postupka, i to u trenutku kada još nije bila donesena pravomoćna odluka o njihovom zahtjevu te je postupak nastavila njihova kći CV kao nasljednica. S obzirom da je šteta nastala 2002. godine, materijalno pravo se primjenjuje po odredbama „starog“ Zakona o obveznim odnosima iz 1991. godine (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) koji je u odredbi čl. 204. propisao da potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravomoćnom odlukom, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Također, tužba je protiv tuženika, a ovdje ovršenika, podnesena tek 25. srpnja 2014. godine, i to nakon što je inicijalno vođen postupak protiv osiguranika ovršenika, i to Poliklinike za kirurgiju dr. Šimundić te je materijalno pravo za nastup zastare propisano u odredbi čl. 380. st. 1. „starog“ Zakona o obveznim odnosima iz 1991. godine i određen je zastarni rok od 3 godine koji počinje teći od prvog dana poslije kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.

5. Ukratko, ovršenik je u prijedlogu za odgodu naveo da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio šest materijalnopravnih pitanja temeljem kojih je zatražio intervenciju revizijskog suda jer pobijana odluka odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja revizijskog suda, pozivajući se pritom na sudsku praksu te s obrazloženjem razloga važnosti postavljenih pitanja zbog kojih smatra da su ista važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je došlo do situacije opisane u čl. 385. a Zakona o parničnom postupku. Drugostupanjski sud je donio pobijanu odluku kojom je preinačio presudu prvog stupnja obrazlažući odluku samo u odnosu na pitanje zastare, i to bez davanja mogućnosti tuženiku kao stranci u postupku da se dopunski izjasni o navodima iz odgovora na žalbu obzirom na okolnosti slučaja temeljem čl. 362. Zakona o parničnom postupku pozivom stranaka na sjednicu vijeća.

6. U prijedlogu je ovršenik ponovio da su prvotni tužitelji preminuli prije pravomoćnog okončanja postupka, da nasljednica, ovdje ovrhovoditeljica, nema pravo potraživati nematerijalnu štetu svojih pokojnih roditelja jer je to pravo čl. 204. st. 1. ŽOO/91 isključeno. Kako se u ovoj pravnoj stvari radi o potraživanju temeljem ugovora o neživotnom osiguranju zastara je nastupila u smislu odredbe čl. 380. st. 1. ŽOO/91, a zastarni rok je tri godine i isti se računa od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. U konkretnom slučaju zastara je počela teći od 1. siječnja 2003. godine s obzirom je potraživanje nastalo kada se dogodio osigurani slučaj odnosno kada je nastala šteta (smrt pok. FV – **.**.2002.). Zastara je nastupila nakon proteka zakonom određenog vremena u kojem su tužitelji iz tužbe mogli zahtijevati ispunjenje obveze, a to je u konkretnom slučaju bilo najkasnije do 31.12.2005. godine kada je istekao posljednji dan tog vremenskog razdoblja (zastarni rok). Budući su tužitelji iz tužbe pok. ČV i pok. OV svoju tužbu podnijeli nakon isteka zastarnog roka, kada je već dopustio stupanje u parnicu nove tužiteljice CV, pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, radi zastare. Međutim, drugostupanjski sud je odluku prvostupanjskog suda preinačio, zauzevši pravni stav da zastare nema jer je šteta prouzročena kaznenim djelom, te je svojom preinačenom odlukom obvezao tuženika na plaćanje naknade štete novoj tužiteljici CV, kako je to presuđeno izrekom drugostupanjske presude. Tuženik odluku drugostupanjskog suda drži nezakonitom i nepravilnom budući odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i to odluka posl. Broj Rev-30/2002-2 od 17. ožujka 2014. godine, Rev x 489/2010-2 od 01. rujna 2010. godine, Rev-236/2009-2 od 09. ožujka 2011. godine i Rev 1640/01-2 od 09.12.2003. godine, i to jer je sud pogrešno primijenio materijalnu odredbu koja se odnosi na izvanugovorne odnose, a u konkretnoj pravnoj stvari pravna osnova tužbe je sklopljeni ugovor o odgovornosti između ovdje ovršenika i Poliklinike za kirurgiju dr. Šimundić.

7. Tuženik je u postupku pred prvostupanjskim sudom istaknuo i prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva nove tužiteljice CV, nasljednice potraživanja naknade nematerijalne štete iza roditelja iz razloga što utuženo potraživanje naknade nematerijalne štete iz čl. 200. ZOO/91 nije moglo prijeći na nasljednicu, tj. novu tužiteljicu CV, budući da to potraživanje u ovoj pravnoj stvari nije bilo priznato pravomoćnom odlukom niti pismenim sporazumom tužiteljima ČV i OV za njihova života, a o tom prigovoru se drugostupanjski sud nije valjano pravno očitovao. Ovršenik je istaknuo da nova tužiteljica CV kao nasljednica nije potraživala svoju štetu, nego naknadu nematerijalne štete tužitelja iz tužbe sada pok. ČV i pok. OV, koji su umrli tijekom trajanja prethodnog postupka, a prije pravomoćnog okončanja istog. Prema odredbi čl. 204. st. 1. ŽOO/91 potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednike samo ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom. U trenutku smrti tužitelja pok. ČV i pok. OV njihov potraživanje naknade nematerijalne štete u odnosu na tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb nije bilo priznato pravomoćnom odlukom suda niti pismenim sporazumom. S obzirom da su prethodni tužitelji preminuli u 2017. i 2019. godini, a da njihovo potraživanje naknade nematerijalne štete do dana njihove smrti u odnosu na tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb nije bilo priznato pravomoćnom odlukom niti pismenim sporazumom, nisu postojale pretpostavke da se nasljednici i novoj tužiteljici CV dosudi naknada nematerijalne štete I. i II. tužitelja iz tužbe. Ovršenik smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 204. st. 1. ZOO/91 kada je pozivom na odluku Općinskog suda u Osijeku broj P-388/2014-23 od 27. veljače 2015. u kojoj Euroherc osiguranje d.d. Zagreb nije bio stranka u postupku, obvezao ovdje tuženika na plaćanje štete nasljednici i novoj tužiteljici CV. Tuženik opisanu odluku i u tom dijelu drži nezakonitom i nepravilnom jer odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev-x 278/2016-2 od 14. veljače 2018. godine, Rev-282/2024-2 od 04. lipnja 2025. godine, Rev 334/2008-2 od 21. listopada 2009. godine Rev-x 439/2018-2 od 25. travnja 2019. godine, Rev-x 427/2011-2 od 29. lipnja 2011. godine i Rev 1035/2010-2 od 15. lipnja 2011. godine.

8. Ovršenik je istaknuo da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu davanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika propisane člankom 65. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona. Naime, s obzirom da je ovršenik protiv ovršne isprave podnio prijedlog za dopuštenje revizije koji se za potrebe primjene odredaba Ovršnog zakona smatra kao da je izjavljena revizija temeljem odredbe čl. 388. Zakona o parničnom postupku, ovršenik smatra da je ispunjen prvi uvjet iz odredbi Ovršnog zakona o odgodi ovrhe.

9. U odnosu na drugi uvjet propisan Ovršnim zakonom, koji je nužan da bi prijedlog za odgodu ovrhe bio osnovan, a to je vjerojatnost nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe, ovršenik je u prijedlogu u nastavnom dijelu izložio financijsko stanje ovrhovoditeljice sukladno dokaznom materijalu koji je ovršeniku bio dostupan, a koji pokazuje da bi bez odgode prijenosa za slučaj uspjeha ovršenika s revizijom za ovršenika nastala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta. Prije svega ovršenik je istaknuo da je u velikoj mjeri ograničen u pribavi podataka o visini imovine ovrhovoditelja temeljem važećih zakonskih propisa o zaštiti osobnih podataka fizičkih osoba kao i jer unatoč odredbi čl. 18. Ovršnog zakona u okolnostima konkretnog slučaja nije moguće nadležnim tijelima dostaviti valjani i njima razumljiv dokaz o pravnom interesu odnosno o tražbini jer ovršenik po osnovi za plaćanje nema nikakvu tražbinu, nego tražbinu ima ovrhovoditeljica. Također, odredba čl. 18. Ovršnog zakona kakva je trenutno na snazi uređena je posljednjim izmjenama objavljenim u Narodnim novinama br. 93/14 od 30. srpnja 2014. i zastarjela je te ju je nužno revidirati s obzirom na zakonske propise o zaštiti osobnih podataka iz 2018. godine, i to odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, koji je stupio na snagu 25. svibnja 2018. (NN 42/18), Uredbe EU 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ na snazi od 10. prosinca 2018. godine te Zakona o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprečavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija (NN 68/18 na) na snazi od 4. kolovoza 2018. Ovršenik, stoga, nije imao mogućnost pribaviti podatke od Financijske agencije o blokadi računa ovrhovoditeljice te o njezinoj insolventnosti, iako je izravno stranka u postupku jer je takve potvrde Financijska agencija prestala izdavati te je moguće pribaviti samo stanje o blokadi za samoga sebe, ali ne i za suprotnu stranku. Upravo bi podacima iz Financijske agencije bilo osnovano dokazati nenadoknadivu štetu odnosno teško nadoknadivu ovršeniku ukoliko bi se utvrdilo da je ovrhovoditeljica u blokadi bez mogućnosti naplate po zavedenim osnovama za plaćanje. Predmetne podatke bi na zahtjev mogao pribaviti isključivo sud po čijem bi nalogu Financijska agencija postupila, no, odredba čl. 210. st. 3. Ovršnog zakona nalaže da sud donese odluku o prijedlogu za odgodu prijenosa već u roku od 8 dana, slijedom čega ovršenik zaključuje kako zakonodavac nije predvidio da ovršenik neće moći pribaviti dokaze radi ograničenja pribave podataka za fizičku osobu ovrhovoditelja, a nije predvidio niti da isto sud pribavlja službenim putem. Opreza radi, ovršenik će svakako predložiti da sud isto pribavi službenim putem jer je istome navedeno onemogućeno.

10. Javno dostupnim podacima, i to putem sustava e-oglasna ploča ovršenik je utvrdio da je ovrhovoditeljica kao potrošač oslobođena osnova za plaćanje temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Sp-1049/2022-8 od 29. ožujka 2023., prema pravilima jednostavnog postupka stečaja potrošača za dugove koji su u ukupnom iznosu glavnice manji od 2.654,46 € te u odnosu na vjerovnika HEP-PLIN d.o.o., BESSERA d.o.o. i ISKON INTERNET d.o.o., a što jasno ukazuje da ovrhovoditeljica u periodu od najmanje 3 godine nije imala mogućnost namiriti potraživanje vezano za osnovne režijske troškove u ukupnom iznosu od 2.654,46 €, a koji iznos je naspram iznosa koji će se istoj prenijeti temeljem predmetne osnove za plaćanje od 105.711,31 € zanemariv. Dakle, ovršenik temeljem opisanog rješenja Sp- 1049/2022-8 ima osnove smatrati da je ovrhovoditeljica i nadalje u blokadi. Naime, sve gore opisane tražbine za koje je ista oslobođena bile su evidentirane u očevidniku u vremenu duljem od tri godine. Stoga je ovim putem dokazano da je ovrhovoditeljica u vremenu najmanjem od 2020. godine do 2023. godine bila u neprekidnoj blokadi računa. Sud je u postupku jednostavnog stečaja potrošača utvrdio da ovrhovoditeljica nije ostvarila dohodak niti u jednom od zadanih promatranih razdoblja (period od prethodne tri godine), i to za 2020. godinu, 2021. godinu, 2022. godinu te za siječanj 2023. godine, s obzirom je to posljednji razmatrani period prethodno donošenju odluke. Dakle, osnovano ovršenik pretpostavlja da ovrhovoditeljica i nadalje ne ostvaruje nikakav dohodak. Ovo stoga što je ista rođena 1970. godine, dakle u vrijeme sastava prijedloga ista ima navršenih 56 godina života.

11. Dakle, tvrdi nadalje ovršenik, ovrhovoditeljica, s obzirom da nema vlastitih sredstava za život jer ne ostvaruje nikakav dohodak, nije u mogućnosti izvršiti povrat ovršeniku pod uvjetom uspjeha s revizijom te ukidanja pravne osnove niti u jednom najmanjem dijelu. Isključiva imovina s kojom ovrhovoditeljica raspolaže je ona koju je stekla od svojih roditelja odnosno od oca. Dakle, svojim radom za života ista nije stekla imovine niti ostvaruje ikakav dohodak.

12. Dana **.**.2017. preminuo je prethodni tužitelj pok. ČV iza kojega je vođen ostavinski postupak po javnom bilježniku Krešimiru Milasu iz Osijeka pod O-3470/17-4. Ostavinsku imovinu je u cijelosti naslijedila njegova supruga, također prethodna tužiteljica pok. OV. Dana **.**.2019. preminula je i prethodna tužiteljica pok. OV iza koje je vođen ostavinski postupak po javnom bilježniku Hrvatinu Šustiću iz Osijeka pod posl. Brojem O-248/19 te je cjelokupnu ostavinsku imovinu, a koju je činila ranije naslijeđena imovina od pok. supruga ČV, naslijedila kći CV. Ostavinsku imovinu činile su nekretnine, i to obiteljska kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor opisano u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], ukupne površine 430 m2, u kojoj ovrhovoditeljica i prebiva te dvostruka grobnica na groblju u [adresa], polje XI, red 1, grob 4, položaj groba 1195 kod UKOP-a. Od pokretnina ista je naslijedila samo sredstva po tekućem računu u neutvrđenom iznosu, zaostalu neisplaćenu mirovinu kod HZMO-a te osobno vozilo marke Fiat Punto reg. oznake [registarska oznaka] koje je u trenutku nasljeđivanja bilo staro 17 godina te stoga niti tad, a niti sad nema nikakve vrijednosti.

13. Od cjelokupne ostavinske imovine koju je od roditelja odnosno od oca naslijedila ovrhovoditeljica, a koje ima vrijednost koja se može unovčiti je opisana nekretnina, i to obiteljska kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor opisano u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], ukupne površine 430 m2 (dvorište 274 m2, kuća 156 m2), no, ista nije raspoloživa za ovrhu temeljem odredbe čl. 75. st. 1. t. 5. Ovršnog zakona. Ovršenik je uvidom u sustav oss.uredjenazemlja.hr utvrdio kako ovrhovoditeljica u cijeloj Republici Hrvatskoj nema nastavnih nekretnina osim predmetne naslijeđene, dakle ista za života nije stekla svojim radom imovine. Primjenom čl. 18. Ovršnog zakona ovršenik je uspio pribaviti isključivo podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koje se dana 13. svibnja 2026. istome očitovalo s podatkom da ovrhovoditeljica nije osiguranica zavoda niti se istoj isplaćuju mirovinska primanja. Dakle, predmetnom potvrdom je samo potvrđeno obrazloženje da ovrhovoditeljica i nadalje nema vlastitih dohodaka te je sasvim sigurno u neprekidnoj blokadi i danas s obzirom da nema podataka o priljevima kojima bi ista namirila dugovanja. Sasvim sigurno se stoga može iznijeti zaključak da je ovrhovoditeljica u proteklih 6 godina od 2020. -2026. godine a to je samo period za koji su ovršeniku podaci bili dostupni, ostvarila mjesečni prihod od 0,00 €. Osim navedenoga, Uvjerenjem Policijske uprave Osječko-baranjske izdanog dana 5. svibnja 2026. godine utvrđeno je kako ovrhovoditeljica u vlasništvu ima samo od oca naslijeđeno osobno vozilo marke Fiat Punto staro u trenutku pisanja prijedloga 24 godine, odjavljeno 20. listopada 2025. godine, za koje je u postupku stečaja potrošača i to obrazloženju br. 9. rješenja poslovni broj Sp-1049/2022-8 utvrđeno da nema nikakve vrijednosti odnosno da je vrijednost istoga 0,00 €. Osim toga, na opisanom Uvjerenju je jasno uočljiva napomena kako je za predmetno vozilo evidentirana zabrana otuđenja, a što upućuje na činjenicu da se nad imovinom ovrhovoditeljice provode ovršni postupci odnosno da ista ne podmiruje svoje obveze. Pored opisanih podataka, ovršenik je pribavio i podatke od Lučke kapetanije Osijek od 6. svibnja 2026. kojom je potvrđeno kako ista nije upisana kao vlasnik bilo kojeg objekta upisanog u njihovu evidenciju. Od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva ovršenik nije uspio pribaviti podatke o ovrhovoditeljici kao imateljici vrijednosnih papira obzirom opisano tijelo nije priznalo ovršeniku dokaz o pravnom interesu a o čemu je isti obaviješten putem e mail komunikacije dana 5. svibnja 2026. godine.

14. Kako je ovrhovoditeljica naslijedila navedenu nekretninu 2019. godine, a da je unatoč istome u 2022. godine nad istom proveden postupak stečaja potrošača pred Općinskim sudom u Osijeku jer je ista bila u neprekidnoj blokadi u periodu duljem od 3 godine i nije imala dohotke te nije mogla snositi osnovne režijske troškove, to je sasvim jasno da ista nije imala namjeru raspolaganja s opisanom nekretninom odnosno otuđenja iste radi popravljanja svoje financijske situacije. Predmetna nekretnina međutim ne može služiti ovršeniku u pretpostavljenom budućem ovršnom postupku za unovčenje jer je ista ovrhovoditeljičina jedina nekretnina u kojoj i prebiva te je prema odredbi čl. 75. st. 1. st. 5. Ovršnog zakona istoj zajamčena zaštita ovršenika fizičke osobe i predmetna nekretnina kao jedina nekretnina koju ista ima u svom vlasništvu i u kojoj prebiva (Uvjerenje PU Osječko-baranjske o prebivališnoj adresi) istoj služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba i ne može biti predmetom ovrhe. Dakle, unatoč vlasništvu nad nekretninom koju je ovrhovoditeljica naslijedila od oca 2019. godine, ista nema vlastitog interesa za njezinim raspolaganjem odnosno unovčenjem iako je gore dokazano da nema vlastitih sredstava za život jer je osoba bez vlastitog dohotka, dakle nezaposlena, bez stečene vlastite druge imovine osim naslijeđene i koja je tri godine nakon stjecanja predmetne nekretnine dakle 2022. godine unatoč navedenome bila insolventna te nije mogla namiriti tražbine vjerovnika koje se odnose na osnovne režijske troškove, (HEP-PLIN d.o.o. i ISKON Internet d.o.o.) te je iste prema Zakonu o stečaju potrošača umjesto nje oslobodio sud. Ovršenik je, stoga, izrazio osnovanu sumnju da bi ovrhovoditeljica u slučaju uspjeha ovršenika s revizijom imala vlastitog moralnog interesa za unovčenjem predmetne nekretnine radi povrata ukupnog iznosa od 105.711,31 € jer je ista fizička osoba koja egzistira s računom koji je u višegodišnjoj blokadi i na kojem nema priljeva za prisilnu naplatu jer ista godinama ne ostvaruje nikakav dohodak niti ima pretpostavki za buduće dohotke obzirom na životnu dob iste. Osim tako pretpostavljenog neuspjeha za dragovoljni povrat ustegnutog iznosa od 105.711,31 €, ovršenik nema zakonske mogućnosti da istoj prisilno ustegne imovinu jer iste, osim opisane nekretnine koja je naslijeđena, niti nema, a kako se radi o jedinoj nekretnini u kojoj i prebiva, to je ista zaštićena odredbom čl. 75. Ovršnog zakona od prodaje u ovršnom postupku. Dakle, ovršenik bi time trpio nenadoknadivu štetu. S druge strane, ovrhovoditeljica je u slučaju odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u cijelosti zaštićena jer su cjelokupna sredstva koja istoj pripadaju temeljem presude Županijskog suda u Osijeku posl. Broj Gž-2556/2025-3 od 26. veljače 2026. godine rezervirana, i to isti dan po zaprimljenom zahtjevu za izravnu naplatu te s navedenim sredstvima ovršenik više ne može raspolagati i ista će ovrhovoditeljici biti prenesena po odluci o reviziji. Usvajanje predmetnog prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne čini štetu ovrhovoditeljici, upravo suprotno, istu štiti od pretpostavljene buduće blokade računa na tako veliku tražbinu koju ista ne može nikako svojim radom steći do kraja života. Međutim, odbijanje predmetnog prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava čini nenadoknadivu štetu ovršeniku jer isti, kako je to gore i dokazao, do stupnja sigurnosti po uspjehu u revizijskom postupku, a nakon što sva sredstva budu prenesena na račun ovrhovoditeljice neće moći izvršiti povrat istih niti u jednom najmanjem dijelu. Dakle, ukoliko sud usvoji prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, ovrhovoditeljici su sva sredstva koja su ovršeniku već ustegnuta u cijelosti osigurana te će biti i konačno prenesena u slučaju neuspjeha ovršenika u revizijskom postupku ili će u cijelosti biti vraćenu ovršeniku u slučaju uspjeha u revizijskom postupku po donošenju pravomoćne odluke o uloženom izvanrednom pravnom lijeku.

15. Ovršenik je u spis priložio rješenje Općinskog suda u Osijeku Sp-1049/2022- 8, popis imovine iz sustava oss.uredjenazemlja.hr, izvadak iz z. k. ul. [broj ZK uloška] zemljišnoknjižnog odjela u Osijeku, Potvrdu Lučke kapetanije Osijek kojom se potvrđuje da ovrhovoditeljica nije vlasnica brodova, odgovor na e-mail ulagatelja iz Središnjeg klirinškog društva o nemogućnosti davanja podataka jer ovršenik nije s uspjehom mogao dokazati pravni interes, Potvrdu HZMO-a da ista nije prijavljena na mirovinsko osiguranje te Uvjerenje Policijske uprave Osječko-baranjske da ista prebiva na adresi naslijeđene nekretnine te da je ista vlasnica od oca naslijeđenog osobnog vozila marke Fiat Punto starog 24 godine, odjavljenoj 2025. godine bez ikakve novčane vrijednosti.

16. Dakle, ovršenik je naveo da je kumulativno ispunio subjektivne i objektivne uvjete za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona.

17. Prijedlog ovršenika dostavljen je na odgovor ovrhovoditelju koji je u podnesku od 3. lipnja 2026. istaknuo da je prijedlog za odgodu neosnovan iz više razloga. Najprije, ovršenik je dužan na razini vjerojatnosti dokazati postojanje šanse za uspjeh s izvanrednim pravnim lijekom kojeg je uložio, a uvidom u drugostupanjsku presudu i prijedlog za dopuštenje revizije je potpuno jasno da ovršenik to nije učinio. Naime, prijedlog za dopuštenje revizije se temelji na tvrdnji da je osnovan ovršenikov prigovor zastare te da tražbina ovrhovoditeljice nije mogla prijeći s njenih roditelja na nju zbog sadržaja članka 204. st.1. ZOO’91. U odnosu na prigovor zastare je drugostupanjski sud na potpuno jasan način u točkama 8.1. do 11. obrazloženja presude ovršeniku ukazao da se poziva na pogrešne zakonske odredbe, koje se ne primjenjuju u tom slučaju. Pored toga je jasno da je i sudska praksa na koju se poziva ovršenik u svom prijedlogu takva da se odnosi na potpuno druga činjenična i pravna utvrđenja. Ovršenik ponovno u prijedlogu ponavlja potpuno neosnovane teze iz parničnog postupka, iako je potpuno jasno i nesporno da je osiguranik ovršenika GV pravomoćno proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela kojim je prouzročen štetni događaj smrt FV. Kaznena presuda je postala pravomoćna 26. rujna 2013. godine te je u smislu čl. 377. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tada počeo teći desetogodišni zastarni rok koji se temelji na čl. 19. st.1. al.

2. Kaznenog zakona. Tužba u predmetu protiv ovršenika podnesena je 2014. godine tako da zastara ni u kojem slučaju nije nastupila. U odnosu na tvrdnje kako ovrhovoditeljica nije mogla naslijediti tražbinu, tj. ista nije mogla prijeći na nju se ističe kako ovršenik ispravno citira odredbu čl. 204. st. 1. ZOO’91 i njen sadržaj, ali, uporno tijekom svih godina trajanja parničnog postupka ignorira činjenicu da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. P-388/2014 od 27. veljače 2015. godine prednicima ovrhovoditeljice bilo priznato pravo na naknadu štete. Dakle, sukladno odredbi čl. 204. st. 1. ZOO’91 pravomoćnom presudom je priznato pravo na naknadu štete prednicima ovrhovoditeljice za njihova života. Drugostupanjski sud je u točki 14. obrazloženja presude pojasnio da je pravomoćna presuda donesena te da je prednicima ovrhovoditeljice za njihova života priznato pravo na naknadu štete. Sva praksa na koju se ovršenik poziva se odnosi na činjenični supstrat u kojem nije postojala pravomoćna presuda kojom je priznato pravo na naknadu štete pa je očigledno da ovršenik potpuno neosnovano i pogrešno tvrdi kako postoji šansa za uspjeh s prijedlogom za dopuštenje revizije. Na taj način je, koristeći sva raspoloživa sredstva za odugovlačenje postupka, ovršenik uspio postići da se samo parnični postupak iz kojeg proizlazi ovršna isprava, a u kojem je odgovornost za štetni događaj utvrđena pravomoćnom kaznenom presudom vodi čak 12. godina. Nadalje je važno za sud imati saznanje o tome da se potraživanje ovrhovoditeljice temelji na štetnom događaju (smrt njene sestre FV), od 16. travnja 2002. godine za koji je osiguranik ovršenika pravomoćno osuđen. Dakle, kazneni postupak i postupak naknade štete su ukupno trajali gotovo 24 godine. Nakon svog tog vremena je ovrhovoditeljica uspjela ishoditi pravomoćnu i ovršnu presudu da bi ovršenik podnio prijedlog za odgodu ovrhe, i to tvrdeći da će uspjeti s prigovorima koji su u parničnom postupku već raspravljeni i argumentirano odbijeni. Potrebno je napomenuti da sud u postupku izravne naplate ne može i ne smije prejudicirati odluku nadležnog suda o podnesenom pravnom lijeku, ali je, u svrhu donošenja pravilne i zakonite odluke o prijedlogu za odgodu, dužan, ako je to obzirom na pravnu složenost konkretnog predmeta moguće, razmotriti i vjerojatnost ovršenikovog uspjeha u postupku povodom pravnog lijeka jer će ovršenik imati pravo na povrat prenesenih iznosa samo ako osnova za plaćanje bude izmijenjena na način da konačnom odlukom ovrhovoditelju ne bude priznato pravo na isplatu iznosa koji je predmet postupka izravne naplate. Ako bi se odgoda ovrhe dopuštala samo na temelju činjenice da je protiv ovršne isprave podnesena revizija, to bi omogućilo strankama da samim podnošenjem revizija koje su nedopuštene ili očigledno neosnovane, ili nemaju velike mogućnost za uspjeh, odgađanje plaćanje svojih obveza koje proizlaze iz pravomoćnih presuda. Kako je ranije rečeno, uspjeh ovršenika u postupku povodom pravnog lijeka utvrđuje na razini vjerojatnosti. U tom smislu ovrhovoditeljica moli sud da izvrši uvid u drugostupanjsku presudu kao i prijedlog za dopuštenje revizije ovršenika te utvrdi relevantnost pitanja koja postavlja ovršenik, kao i to postoji li vjerojatnost za uspjeh s tim izvanrednim pravnim lijekom.

18. Nadalje, ovršenik tvrdi kako bi činjenica da je nad ovrhovoditeljicom proveden jednostavni stečaj potrošača u 2022. godini značila da je ona insolventna. Takva konstatacija je neosnovana sama po sebi i to zbog proteka vremena od kada je predmetni postupak proveden pa do trenutka podnošenja zahtjeva od strane ovršenika. Nadalje, priloženom dokumentacijom ovršenik nije učinio vjerojatnim da je ispunjen drugi, subjektivni uvjet za odgodu ovrhe. Naime, sam ovršenik navodi da je ovrhovoditeljica jedina vlasnica nekretnine koja je upisana kod Općinskog suda u Osijeku u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to obiteljska kuća u [adresa] koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] te pripadajuće dvorište, ukupne površine 430 m2. Radi se o nekretnini koja ima značajno veću vrijednost od ukupne tražbine koju ima ovrhovoditeljica prema ovršeniku pa nema govora o tome da je ovršenica osoba bez igdje ičega, kako je ovršenik u prijedlogu pokušava predstaviti. Nadalje, osobe u njenom kućanstvu, suprug i djeca su zaposleni i imaju primanja. Paušalni i ničim dokazani navodi ovršenika kako se radi o nekretnini iz koje se ovršenik ne bi mogao naplatiti u slučaju uspjeha s pravnim lijekom su neosnovani. Pored činjenice da je nekretnina ovršenice bez ikakvih tereta (što jasno proizlazi iz zk izvatka), za istaknuti je da ovršenik ničim ne dokazuje to da ta nekretnina nije vrijednost iz koje se može naplatiti. Osim toga, pretraga nekretnina koju obavlja ovršenik putem aplikacije nije nikakav dokaz o tome da je ovrhovoditeljica vlasnica samo jedne nekretnine (uslijed činjenice da upisi mogu biti i bez OIB [osobni identifikacijski broj]a itd.). Ovrhovoditeljica napominje kako je njen suprug kao pripadnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske stambeno zbrinut i to na adresi [adresa] u [adresa] (koja je adresa bila i adresa prebivališta ovrhovoditeljice sve do smrti njenih roditelja a što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku br. O-248/19 od 11. veljače 2019. koje je rješenje dostavio ovrhovoditelj uz prijedlog), te su iz tog razloga potpuno neosnovani navodi ovršenika kako ovrhovoditeljica nema drugih nekretnina u kojima može živjeti osim ove koje je vlasnica. Na kraju se ističe kako ovršenik u prijedlogu zapravo implicira da bi ovrhovoditeljica poput kakvog okorjelog kriminalca novac koji joj je pravomoćno dosuđen odmah potrošila i sakrila tako da se od nje ne bi moglo ništa naplatiti u slučaju uspjeha izvanrednog pravog lijeka. Za takav zaključak nema osnove u podnesenom prijedlogu kao što nema mjesta difamiranju ovrhovoditeljice. Ovrhovoditeljica je, suprotno neosnovanim tvrdnjama ovršenika, bila zaposlena i ima radnog staža te je u ostalom razdoblju kućanica. Na taj način ovrhovoditeljica u dijelu svog života obavlja posao brige o obitelji i kućanstvu te zasigurno nije time zaslužila da ovršenik u prijedlogu navodi kako: „ista za života nije stekla svojim radom imovine“. Radi se o potpuno neprimjerenim navodima koji su ničim dokazani. Ovršeniku se stoga ukazuje da Obiteljski zakon propisuje što je bračna stečevina te se doprinos kućanice u stjecanju imovine vrednuje na isti način kao i zaposlenog člana obitelji, a briga i skrb o obitelji jesu rad čak i za ono razdoblje u kojem nije bila zaposlena. Ovrhovoditeljica smatra kako ovršenik nije uspio na razini vjerojatnosti dokazati mogućnost uspjeha izvanrednog pravnog lijeka te da osobito nije uspio dokazati postojanje subjektivnog uvjeta nužnog za odgodu ovrhe jer ona ima u vlasništvu vrijednu nekretninu i mogućnost stanovanja u nekretnini u [adresa] pa se predlaže da sud odbije prijedlog kao neosnovan. Ovrhovoditeljica je uz podnesak priložila jedino zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

19. Sukladno odredbi iz članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 6/24, dalje: OZ), koja se ovdje primjenjuje s obzirom da je ovršenik podnio prijedlog za odgodu temeljem odredbe čl. 210. st. 2. OZ, sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

- ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, i

- ako je ostvaren koji od taksativno navedenih zakonskih razloga za odgodu ovrhe propisanih člankom 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ.

20. S obzirom da nije sporno da je ovršenik protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2556/2025-34 od 26. veljače 2026. godine, kojom je preinačena ovršna isprava presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-27/2025-13 od 19. kolovoza 2025., temeljem koje je ovrhovoditelj pokrenuo izravnu naplatu kod Financijske agencije 22. travnja 2026. (list 14-15 spisa), što nije sporno, podnio prijedlog za dopuštenje revizije kao izvanredan pravni lijek protiv odluke na temelju koje je pokrenuta izravna naplata, ispunjen je uvjet iz čl. 65. st. 1. t. 1. OZ. Naime, sukladno čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Stoga, preduvjet za podnošenje revizije je upravo podnošenje prijedloga za njezino dopuštenje, s tim da se prijedlog podnosi protiv drugostupanjske odluke, a izravna naplata je pokrenuta na temelju prvostupanjske presude, a koje predstavljaju jedinstvenu i nerazdvojnu cjelinu.

21. Nadalje, suprotno navodima obiju stranaka, ovaj sud nije ovlašten prejudicirati odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije, već isključivo utvrditi je li ispunjena pretpostavka za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ, odnosno, je li pravni lijek podnesen, što ovdje nesporno jest slučaj.

22. Dakle, ispunjena je jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe, ali je sporno je li ispunjena druga pretpostavka – odnosno, je li ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, s tim da je nedostatak imovine ovrhovoditelja izravno povezan s vjerojatnošću nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršeniku u slučaju uspjeha u povodu podnesenog izvanrednog pravnog lijeka, što predstavlja svojevrsni pravni standard u slučaju utvrđivanja vjerojatnosti takve štete.

23. Nadalje, valja reći da je teret dokazivanja ovakvih okolnosti na ovršeniku, a da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

24. Naime, iako za utvrđivanje sposobnosti fizičke osobe da dugoročno podmiruje svoje obveze nije relevantna činjenica da je u postupku jednostavnog stečaja potrošača, u kojem se u obzir uzimalo vremensko razdoblje od 2020. do 2023., ovrhovoditeljica oslobođena određenih obveza jer je ispunjavala uvjete iz Zakona o stečaju potrošača, odnosno, utvrđeno je da potrošač nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici, preostalim navodima je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

25. Naime, sud je ocijenio da nije nužno da po službenoj dužnosti zatraži od Financijske agencije podatke o eventualnoj blokadi računa i novčanih sredstava ovrhovoditelja te o eventualnim danima insolventnosti ovrhovoditeljice, a koje ovršenik nije bio u mogućnosti pribaviti, kako proizlazi iz provjere statusa predanog zahtjeva u kojem stoji da Financijska agencija daje ovršeniku ili ovrhovoditelju samo podatke i preslike koje se odnose na njega, temeljem čl. 30. st. 1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (list 69-70 spisa). Naime, iz navoda i ovršenika, a i same ovrhovoditeljice, proizlazi da je ovrhovoditeljica kućanica i da nema vlastite prihode, a što samo dodatno dokazuje i Potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 13. svibnja 2026., u kojoj stoji da ovrhovoditeljica nije prijavljena na mirovinsko osiguranje niti joj se isplaćuje mirovina (list 84 spisa), odnosno, jasno je da nije evidentirana kao osiguranik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje po osnovi zaposlenja, obrta, samostalne djelatnosti ili druge osnove osiguranja te da ne ostvaruje pravo na starosnu, prijevremenu, invalidsku ili obiteljsku mirovinu. Sud ne omalovažava doprinos ovrhovoditeljice njezinom kućanstvu, ali u konkretnom slučaju je ključno ocijeniti imovinske prilike fizičke osobe ovrhovoditelja, a iz navedenog nedvojbeno proizlazi da ovrhovoditeljica ne ostvaruje vlastite prihode, s tim da ovdje ne mogu biti relevantni paušalni navodi ovrhovoditeljice da živi u kućanstvu s drugim članovima obitelji koji su zaposlene osobe (bez ikakvih dokaza, pa čak ni navođenja imena tih osoba).

26. Dalje, za fizičku osobu koja ne ostvaruje prihode važno je utvrditi živi li ta osoba od štednje te ima li u vlasništvu nekretnine. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Krešimira Milasa iza pok. ČV pod O-3470/2017 od 24. listopada 2017. (list 77-78 spisa), kojeg je priložio ovršenik, proizlazi da je vlasništvo na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada zk. ul. [broj ZK uloška]), pravo korištenja grobnice – dvostruke na groblju [adresa], osobni automobil marke KIA Pride, u prometu od 2000., potraživanje prema HZMO s osnova dospjele,a neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, račun kod Addiko banke naslijedila OV, supruga ostavitelja, dok iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Hrvatina Šustića iza pok. OV pod O-248/2019 od 11. veljače 2019. (list 79-80 spisa), kojeg je priložio ovršenik, proizlazi da je OV naslijedila ovdje ovrhovoditeljica, a da ostavinu čine nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sad zk. ul. [broj ZK uloška]), dvostruka grobnica u [adresa] na korištenje, dospjelo, neisplaćeno potraživanje prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine, novčana sredstva na računu kod Addiko bank d.d., osobni automobil Fiat Punto, u prometu od 2002. , polica osiguranja od automobilske odgovornosti kod Wiener osiguranje.

27. Dakle, nije sporno da ovrhovoditeljica u svom vlasništvu ima nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 82 spisa), kč. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište i kuća, koju je naslijedila od roditelja, na kojoj ima prijavljeno prebivalište, a koja nema upisanih tereta. Vanjskim provjerama u Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra, koje su sudu u e-spisu na raspolaganju, i to prema OIB [osobni identifikacijski broj]u i prema imenu i prezimenu ovrhovoditeljice, sud je utvrdio da ovrhovoditeljica nije upisana kao vlasnik ijedne druge nekretnine, osim nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 99 spisa). Naime, pretragom je pronađena vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - na listovima 100- 154 spisa istog imena kao ovrhovoditeljica, CV pok. C, [adresa], a koja osoba je različita od ovrhovoditeljice u ovom postupku, a što je jasno budući da je otac ovrhovoditeljice bio ČV, a ne Č. Sve navedeno proizlazi i iz pretraživanja popisa nekretnina (list 83 spisa), koji je priložio ovršenik u spis. Nadalje, iz uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova od 5. svibnja 2026. (list 86 spisa), koji je priložio ovršenik, proizlazi da je ovrhovoditeljica vlasnica vozila M1 Fiat Punto 1.2 SX 5V, godina proizvodnje 2002., broj šasije [broj šasije] , reg. oznake [registarska oznaka], kojeg je naslijedila od majke, a koje je odjavljeno 20. listopada 2025., i na kojem je ranije evidentirana zabrana otuđenja. Nadalje, iz dopisa Lučke kapetanije od 6. svibnja 2026. proizlazi da ovrhovoditeljica nije upisana kao vlasnik objekta iz Upisnika brodova Republike Hrvatske. Iz prepiske punomoćnika ovršenika s Središnjim klirinškim depozitarnim društvom (list 88-90 spisa) proizlazi da navedeno društvo smatra da ovršenik nema pravni interes za uvid u podatke ima li osoba ubilježene vrijednosnice na računu kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, budući da društvo tvrdi da takve podatke dostavlja na zahtjev osobe koja tvrdi da namjerava pok renuti ovršni postupak ili postupak osiguranja.

28. Navedene i priložene isprave predstavljaju postupanje ovršenika kojim je itekako učinio vjerojatnim da će provedbom ovrhe trpiti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, s tim da ovrhovoditeljica navode ovršenika glede pokretnina, broda i vrijednosnih papira nije u odgovoru na prijedlog niti osporavala. Naime, budući da iz svega navedenog proizlazi da je ovrhovoditeljica vlasnica samo nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], valja reći da bi se u slučaju uspjeha povodom revizijskog postupka ovršenikova prisilna naplata bila otežana na jedinoj nekretnini ovrhovoditeljice, na kojoj ovršenik, k tome, nema ni zasnovano založno pravo.

29. Naime, sukladno čl. 75. st. 1. OZ, ovrha radi ostvarenja novčane tražbine na može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, dok je st. 5. istog članka propisano da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.

30. Dakle, ako je predmet ovrhe jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, tada se ovrha može odrediti samo ako je za to ovršenik dao pisanu suglasnost koju je ovrhovoditelj dužan podnijeti uz prijedlog za ovrhu . Nadalje, čak i ako bi se utvrdilo da nekretnina koja je predmet ovrhe ne predstavlja jedinu nekretninu u kojoj stanuje ovršenik koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati iz čl. 75. st. 1. i 5. OZ, potrebno je da za određivanje ovrhe budu ispunjeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini propisani odredbom čl. 80.b. OZ.

31. Prema odredbi čl. 80.b st. 2. OZ, ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Odredbom čl. 80.b st. 3. OZ propisano je da pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. tog članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga i je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

32. Sukladno odredbama iz čl. 80. b st. 2. OZ, budući da ovrha na drugim predmetima nije moguća (jer je ovrhovoditeljica osoba bez prihoda, koja nije evidentirana kao vlasnik vozila ili broda), a da joj predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu i služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, a ovršenik, osim toga, kao pravna osoba, ne može imati interes za hitnim namirenjem radi uzdržavanja sebe ili drugih osoba, posebno ako je tržišna vrijednost nekretnine nerazmjerno manja od vrijednosti zaplijenjene tražbine u iznosu od 105.711,31 eura, u slučaju uspjeha ovršenika u revizijskom postupku i povodom njegova pokušaja prisilne naplate zaplijenjenog i prenesenog iznosa, sud bi mogao odbiti prijedlog za ovrhu na takvoj nekretnini. Valja istaknuti da činjenica, koju je istaknula ovrhovoditeljica, a to da je suprug ovrhovoditeljice kao pripadnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske stambeno zbrinut na adresi [adresa] u [adresa], na kojoj adresi je ovrhovoditeljica i imala prebivalište prije smrti njezinih roditelja, ne mijenja činjenicu da je ovrhovoditeljica vlasnik samo nekretnine u [adresa]. Naime, to što ima priliku živjeti u drugoj nekretnini na nekoj osnovi različitoj od prava vlasništva ne znači da tom drugom nekretninom može raspolagati kao vlasnik, odnosno, ne znači da kuća u [adresa] ne predstavlja jedinu nekretninu ovrhovoditeljice na kojoj bi se ovršenik, u slučaju uspjeha povodom prijedloga za dopuštenje revizije odnosno povodom revizije naplatio samo s iznimno velikim teškoćama.

33. Budući da su kumulativno ispunjene obje pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ u vezi čl. 210. st. 2. OZ, odnosno da je podnesen pravni lijek protiv odluke na temelju koje je pokrenuta izravna naplata, a ovršenik je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, riješeno je kao u izreci ovog rješenja te je rješenje dostavljeno Financijskoj agenciji, sukladno čl. 210. st. 3. OZ.

34. Valja naglasiti da je uvidom u e-spis za predmet ovog suda pod Pn-27/2025- 13 utvrđeno da je prijedlog za dopuštenje revizije ovdje ovršenik podnio 3. travnja 2026., da ovdje ovrhovoditeljica još nije odgovorila na prijedlog (i tužiteljica, ovdje ovrhovoditeljica podnijela je 13. travnja 2026. protiv iste drugostupanjske odluke prijedlog za dopuštenje revizije), odnosno, da prijedlog za dopuštenje revizije još nije dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje. Ukoliko prijedlog za dopuštenje revizije, koji je preduvjet za podnošenje revizije, ne bude dopušten, okončan je postupak po izvanrednom pravnom lijeku i izravna naplata se nastavlja. Ako prijedlog bude dopušten, odgoda izravne naplate traje do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji ovršenika.

35. Odluku o troškovima postupka sud će donijeti naknadno.

Osijek, 12. lipnja 2026.

Sudac:

Mateja Vukmir

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

Dostaviti:

- ovrhovoditelju po pun.

- ovršeniku po pun.

- Financijskoj agenciji