Poslovni broj: Ps-157/2021-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice LZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Liljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv I. tuženice UZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i II. tuženice VZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), obje iz iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Domagoj Dumančić, Željka Rajković i Slaven Martić, Zagreb, radi iseljenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 04. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice PZ i zamjenika punomoćnika tuženika TZ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zatjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se I. tuženici UZ i II. tuženici VZ iseliti iz nekretnine upisane u zemljšne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 7368/161, u naravi porodična stambena zgrada i dvorište u [adresa].,ukupne površine 236 m[2] , i to posebnog dijela nekretnine: suvlasnički dio: 21,9/100 Etažno vlasništvo (E-2), stan u prizemlju ukupne površine 49,08 čm u elaboratu označen crvenom bojom, te ga predati u posjed tužiteljici LZ, slobodnog od osoba i stvari, u roku od 15 dana.“

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se I. tuženici UZ i II. tuženici VZ solidarno isplatiti tužiteljici LZ iznos od 195,10 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na način kako slijedi:

-iznos od 32,52 EUR, za 10/2020 koji je dospio dana 15.10.2020.g.

-iznos od 32,52 EUR, za 01/2021 koji je dospio dana 15.01.2021.g.

-iznos od 32,52 EUR, za 03/2021 koji je dospio dana 15.03.2021.g.

-iznos od 32,52 EUR , za 05/2021 koji je dospio dana 15.05.2021.g.

-iznos od 32,52 EUR, za 07/2021 koji je dospio dana 15.07.2021.g.

-iznos od 32,52 EUR, za 09/2021 koji je dospio dana 15.09.2021.g.

sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana, kao i daljnje iznose od po 32,52 EUR mjesečno, onako kako budu dospijevali, sve do iseljenja tuženica i predaje predmetne nekretnine tužiteljici u posjed, slobodne od osoba i stvari, koji će iznos tužiteljica konačno postaviti nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.“

III Nalaže se I. tuženici UZ i II. tuženici VZ naknaditi tužiteljici LZ troškove parničnog postupka u iznosu od 355,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženica za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 7368/161, u naravi porodična stambena zgrada i dvorište u [adresa].,ukupne površine 236 m[2] , i to posebnog dijela nekretnine: suvlasnički dio:

21,9/100 Etažno vlasništvo (E-2), stan u prizemlju ukupne površine 49,08 čm u elaboratu označen crvenom bojom, a koje vlasništvo je stekla nasljeđivanjem iza pokojne majke MZ, rođ. L. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 5.7.2007. br. Ps-184/00 zamijenjen je ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom za gore opisani stan između najmodavca tamo tuženice – majke tužiteljice MZ i najmoprimca tamo tužitelja – supruga I. tuženice i oca II. tuženice DZ, a ovdje tuženice su kao članovi obiteljskog domaćinstva najmoprimca koje mogu koristiti stan upisane u ugovor. Zaštićeni najmoprimac DZ umro je 11.11.2020., a o istome I. tuženica je obavijestila tužiteljicu 8.12.2020. te navela da nastavlja koristiti gornji stan kao zaštićeni najmoprimac. Nadalje, tužiteljica navodi da je I. tuženica bila suvlasnica nekretnine upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 393/1, 394 i 395, u naravi oranica Melinišće ukupne površine 466 čhv, koju je zajedno s pok. DZ prodala kupcu ĆZ **.**.2024., a sredstvima ostvarenim tom prodajom I. tuženica je mogla pribaviti drugu nekretninu pogodnu za stanovanje. Osim toga, II. tuženica koja zajedno s I. tuženicom stanuje u spornom stanu u [adresa] vlasnica je nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 6702, u naravi stambena zgrada, [adresa] i dvorište, ukupne površine 623 m2 i to posebnog dijela nekretnine: suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-26), stan na II. katu lijevo, ulaz br. 17, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe u površini od 42,58 m², a koju nekretninu – stan je stekla nasljeđivanjem iza bake, majke I.tuženice te ju sada iznajmljuje trećim osobama. S obzirom na sve navedeno, tužiteljica je dopisom od 19.2.2021. tuženicama otkazala ugovor o najmu te ih pozvala na iseljenje i predaju u posjed stana uz otkazni rok od 6 mjeseci, na što su se iste oglušile. Slijedom toga, tužiteljica u tom dijelu predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženicama iseljenje i predaja stana u posjed tužiteljici. Nadalje, a budući da tuženice nisu uredno i na vrijeme plaćale iznose zaštićene najamnine u iznosu od tadašnjih 245,00 kn mjesečno, sada 32,52 EUR mjesečno, tužiteljica ujedno od tuženica po toj osnovi potražuje ukupni iznos od ranijih 1.470,00 kn sada 195,10 EUR (najamnine za listopad 2020., siječanj, ožujak, svibanj, srpanj i rujan 2021) sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos, uz isplatu takve najamnine do iseljenja i predaje u posjed, sve uz naknadu troškova postupka.

2. I. i II. tuženice u odgovoru na tužbu protive se tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističu da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila predmet raspravljanja u pravomoćno dovršenom postupku u kojem je zamijenjen ugovor o najmu stana te je tada utvrđeno da okolnost vlasništva te nekretnine (koja nije useljiva) ne predstavlja zapreku pravu na zaštićenu najamninu. Uostalom, ta nekretnina prodana je za iznos od tadašnjih 150.000,00 kn, a koji je nedovoljan za stjecanje najelementarnije useljive kuće ili stana u naseljenom mjestu s razvijenom cjelokupnom infrastrukturom, odnosno polučeni iznos je utrošen na liječenje pok. DZ. Ne osporavaju vlasništvo II. tuženice na stanu u [adresa] koji je stekla oporučnim nasljeđivanjem iza pok. bake (oporuka je sastavljena još 2002.), ali poriču navode o iznajmljivanju istoga. II. tuženica ima prijavljeno prebivalište na adresi toga stana od 3.8.2018. i stanuje u istome, slijedom čega prigovara i promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na nju. I. tuženica uredno podmiruje iznose ugovorene zaštićene najamnine i nema dugovanja po toj osnovi, zbog čega osporava osnovanost i visinu zahtjeva za isplatu. Slijedom izloženoga, a kako se tužbeni zahtjevi u cijelosti ukazuju neosnovanima, tuženice ih predlažu kao takve odbiti uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pok. MZ javnog bilježnika Vesne Kelečić u Zagrebu od 31.05.2016. posl. br. O- 3452/16, UPP-OGS-36/16, presudu i rješenje ovog suda od 05.06.2007. posl. br. Ps- 184/2000, presudu Županijskog suda u Zagrebu od 21.10.2008. posl. br. Gž-5728/07, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopis I. tuženice od 8.12.2020., rješenje o nasljeđivanju iza pok. KZ javnog bilježnika Terezije- Zinke Sabol u Zagrebu od 06.03.2012. br. O-1091/12, UPP-OS-11/2012, ugovor o kupoprodaji stana od 5.6.1996. br. 14985, rješenje o nasljeđivanju iza pok. SZ Općinskog suda u Zagrebu od 19.5.2003. br. O-10045/1999, otkaz ugovora o najmu od 19.2.2021. s povratnicama, izvješće detektivske agencije Kadirah j.d.o.o., Zagreb od 10.2.2021., povijesne izvatke iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], potvrdu Policijske uprave zagrebačke od 9.2.2021., obračun najamnina, ugovor o kupoprodaji nekretnine od 23.4.2014., uplatnice o plaćenim najamninama, novinski članak o pok. DZ, promet po računima tuženica, saslušane su svjedokinje IZ, LZA, JZ, MZ, EZ i stranke.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed je osnovan, dok zahtjev za isplatu nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine

– stana u prizemlju zgrade u [adresa], pobliže opisane u izreci presude, a koje vlasništvo je stekla nasljeđivanjem iza pok. majke MZ na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba od 31.5.2016. br. O-3452/16, UPP-OGS-36/16. Isto tako, nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 5.6.2007. br. Ps-184/2000 zamijenjen ugovor o najmu toga stana sa zaštićenom najamninom između najmodavca tamo tuženice MZ i najmoprimca tamo tužitelja DZ. Zaštićena najamnina iznosila je tadašnjih 116,07 kn (sada 15,41 EUR), dok su ovdje I. tuženica UZ i II. tuženica VZ (supruga i kćer DZ) bile navedene u ugovoru kao članovi obiteljskog domaćinstva koji mogu koristiti stan sa zaštićenim najmoprimcem.

7. U konkretnom slučaju uslijed smrti ranijeg najmodavca na tužiteljicu su sukladno odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20. - dalje: ZNS) prešla prava i obveze najmodavca iz gornjeg ugovora o najmu. Nadalje, nije niti sporno da je raniji zaštićeni najmoprimac DZ umro **.**.2020., kao i da je I. tuženica dopisom od 8.12.2020. o tome obavijestila tužiteljicu te navela da nastavlja koristiti stan kao zaštićeni najmoprimac. Nesporno je i da je tužiteljica preporučeno poštom dopisom od 19.2.2021. tuženicama otkazala ugovor o najmu iz razloga predviđenog odredbom čl. 21. st. 1. ZNS-a (namjera useljenja u stan) uz otkazni rok od 6 mjeseci koji počinje teći 1.3.2021. te ih pozvala nakon proteka otkaznog roka iseliti iz stana i predati ga tužiteljici. Nije sporno da su taj otkaz tuženice zaprimile 24.2.2021.

8. Nesporno je i da je ovdje II. tuženica VZ vlasnica nekretnine – stana u [adresa], II. kat lijevo, ulaz br. 17, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe u površini od 42,58 m2 s pripadajućim spremištem u podrumu, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje vlasništvo je stekla nasljeđivanjem (oporučno) iza pok. bake KZ na temelju rješenja javnog bilježnika Terezije-Zinke Sabol od 6.3.2012. br. O-1091/12, UPP-OS-11/2012. U odnosu na navode tuženica da je II. tuženica odselila iz stana u [adresa] još 2012. u stan u [adresa] gdje od tada stanuje, a ima prijavljeno prebivalište na toj adresi od 3.8.2018., za istaknuti je, a s obzirom da je ista bila upisana u ugovor o najmu stana kao član obiteljskog domaćinstva koji može koristiti stan i taj stan je tada nesporno koristila, na II. tuženici je bio teret dokazivanja te eventualne činjenice iseljenja i nekorištenja stana u [adresa], što prema nalazu suda nije uspjela učiniti, odnosno upravo suprotno je i utvrđeno provedenim dokazima. Tako iz iskaza svjedokinja IZ, JZ (susjede) i EZ (kćer tužiteljice) u bitnom proizlazi da II. tuženica zajedno s I. tuženicom neprekidno živi u stanu u [adresa], a isto je potvrdila i svjedokinja LZA čiju je detektivsku agenciju tužiteljica 2020. angažirala za utvrđivanja stanovanja u stanovima u [adresa] i [adresa]. Potonja svjedokinja je istraživanjem i operativnim radom utvrdila da II. tuženica stan u [adresa] iznajmljuje ĐZ, dok ona stanuje u [adresa]. Stanovanje ĐZ u stanu II. tuženice u [adresa] koji ista iznajmljuje navedeno je i u priloženom izvješću detektivske agencije svjedokinje Kadirah j.d.o.o. od 10.2.2021. gdje je utvrđeno da se ime ĐZ nalazi i na interfonu zgrade za navedeni stan uz ime i prezime ranije vlasnice (KZ), a ista je i prema potvrdi PU zagrebačke bila prijavljena na toj adresi. Neprekidno stanovanje II. tuženice u stanu u [adresa] u svom iskazu potvrđuje i tužiteljica (koja živi u stanu ispod spornog stana), a iako to izrijekom ne tvrdi to se ne može isključiti niti iz iskaza svjedokinje MZ (živi u stanu iznad predmetnog stana) koju II. tuženicu viđa otprilike jedanput tjedno. Sud je prihvatio navedene iskaze u tim bitnim dijelovima cijeneći ih iskrenim, životnim i uvjerljivim te u suglasju kako međusobno, tako i s priloženom dokumentacijom. Tako npr. iz potvrde Policijske uprave zagrebačke, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Služba za upravne poslove od 9.2.2021. br. 511-19-22/1-7-500/21 proizlazi da je ĐZ imala prijavljeno boravište na adresi [adresa] u razdoblju od 21.8.2020. do 20.8.2021., dok je iz dostavljenog prometa po tekućem računu II. tuženice koji je imala kod Zagrebačke banke d.d. br. [broj bankovnog računa] razvidno da je na isti račun u razdoblju od rujna 2020. do zaključno listopada 2021. ĐZ vršila uplate s naznakom "stanarina", odnosno u dva navrata u studenom i prosincu 2021. s naznakom "HEP račun". Suprotno svemu tome, sud iskaze I. tuženice (u bitnom da je II. tuženica preselila u [adresa] još 2012. i samo povremeno dolazi u [adresa]) i II. tuženice (kao i I. tuženica, dodajući još da je ĐZ kao prijateljici dopustila besplatno stanovanja samo 2-3 mjeseca) nije prihvatio cijeneći ih neiskrenim i neuvjerljivom posebice zbog izravnog nesuglasja s gore pobrojanom dokumentacijom (prijava prebivališta II. tuženice na adresi [adresa] izvršena 2018. sama za sebe ne predstavlja dokaz da ona doista i živi na toj adresi). Sve navedeno ukazuje da II. tuženica stan u vlasništvu u [adresa] očito nije koristila za vlastito stanovanje, već za iznajmljivanje, dok je kao i ranije stanovala i stanuje u spornom stanu u [adresa] zajedno s I. tuženicom.

9. Tužiteljica u tom dijelu svog iskaza koji je sud također prihvatio kao iskren i uvjerljiv, navodi da sa suprugom živi u stanu u suterenu zgrade u [adresa], koji je vlasništvo njihove kćerke EZ (što je razvidno i iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Suprug i ona su u mirovini te narušenog zdravstvenog stanja, a osim spornog stana u kojem stanuju tuženice tužiteljica nema u vlasništvu drugih nekretnina, a isto tako niti njezin suprug. Kćerka stanuje kao podstanar. Svjedokinja EZ u iskazu suglasnom iskazu tužiteljice i stoga ovdje prihvaćenom, potvrdila je stanovanje svojih roditelja, dakle tužiteljice i supruga u njezinom stanu s time da i svjedokinja s njima živi od travnja 2024. kada je doselila s Jaruna gdje je bila podstanar. I. tuženica je u iskazu između ostalog navela da nema u vlasništvu nekretnina niti vrijednijih pokretnina, a osim stana u [adresa] niti II. tuženica. Nalazi se u mirovini. II. tuženica o tim okolnostima navodi suglasno iskazu I. tuženice te je taj iskaz I. tuženice u tim dijelovima prihvatljiv, dok tužiteljica nije odgovarajuće dokazala tvrdnje o navodnoj znatnoj ušteđevini I. tuženice (to iz prikaza stanja i prometa po njezinim računima nigdje ne proizlazi).

10. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZNS-a najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme pored razloga iz čl. 19. ZNS-a, ako se u taj stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje je prema posebnim propisima dužan uzdržavati, dok prema st. 2. istoga članka u tom slučaju najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana sklopljen na neodređeno vrijeme samo ako je najmoprimcu osigurao drugi odgovarajući stan s pravima najma stana na neodređeno vrijeme. Nadalje, odredbom čl. 40. st. 1. ZNS-a određeno je da zaštićenom najmoprimcu najmodavac može dati otkaz ugovora o najmu stana i pored razloga iz čl. 19. ZNS-a, između ostaloga i zbog razloga propisanog u čl. 21. st. 1. ZNS-a. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZNS-a, u slučaju otkaza zbog razloga iz čl. 21. st. 1. ZNS-a najmodavac može zaštićenom najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana samo ako je najmoprimcu prethodno osigurao drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca, dok je odredbom st. 4. istoga članka propisano da to nije dužan učiniti ukoliko najmoprimac ima u vlasništvu useljivi odgovarajući stan na području općine ili grada gdje se nalazi stan u kojem stanuje.

11. Primjenjujući prethodno citirane odredbe ZNS-a na konkretan slučaj razvidno je da je tužiteljica kao najmodavac mogla tuženicama otkazati ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom i iz razloga namjere useljenja u taj stan. Nesporno je da tužiteljica prethodno nije tuženicama osigurala drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca, a ovdje je svakako sporno da li je to bila i dužna učiniti s obzirom na vlasništvo II. tuženice na stanu u [adresa] koji je očito useljiv i ne postoje eventualna prava trećih osoba koja bi ograničavala vlasnička ovlaštenja II. tuženice. Ovdje je prvenstveno za istaknuti da su se I. tuženica i II. tuženica u vrijeme smrti zaštićenog najmoprimca DZ nalazile u istom pravnom položaju glede spornog stana budući da su bile upisane u ugovor o najmu stana kao članovi obiteljskog domaćinstva koje mogu koristiti stan, što ukazuje da su iste sukladno odredbi čl. 38. ZNS-a sporazumno mogle odrediti na koju od njih će preći prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca. Na taj način se I. tuženica i legitimirala prema tužiteljici dopisom od 8.12.2020., ujedno znajući kao i II. tuženica da je potonja vlasnica useljivog stana te kao takva ne bi imala pravo na zaštićenu najamninu (čl. 31. st. 2. podst. 1. ZNS-a). Cijeneći sve navedeno, kao i osnovnu karakteristiku zaštićene najamnine kao socijalno-zaštitne kategorije prilikom čijeg izračuna valja cijeniti i platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva, sud nalazi da bi u takvoj situaciji obvezivanje tužiteljice na osiguravanje drugog odgovarajućeg stana tuženicama s pravima i obvezama zaštićenih najmoprimaca svakako predstavljalo prekomjerni teret za istu kao vlasnicu, što onda svakako nije dopustivo, a time u konkretnom slučaju niti nužno.

12. Slijedom svega izloženoga, a s obzirom da je tužiteljica dokazala postojanje otkaznog razloga iz odredbe čl. 21. st. 1. u svezi odredbe čl. 40 st. 1. podst. 1. sve ZNS-a (namjera useljenja u stan) zbog kojeg je i otkazala najam tuženicama, a kako tuženice nakon proteka propisanog otkaznog roka od 6 mjeseci nisu iselile iz stana i predale ga tužiteljici (čl. 17. ZNS-a), valjalo je primjenom odredbe čl. 22. st. 4. ZNS-a u svezi odredaba čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.) prihvatiti tužbeni zahtjev kao pod toč. I. izreke za iseljenje tuženica i predaju stana u posjed tužiteljici.

13. U odnosu na preostali zahtjev tužiteljice za isplatom zaostale zaštićene najamnine u ukupnom iznosu od sada 195,10 EUR, odnosno mjesečno iznos od sada 32,52 EUR koji bi se odnosili na mjesece listopad 2020. siječanj, ožujak, svibanj, srpanj i rujan 2021., kao i plaćanje takve najamnine do iseljenja tuženica, sud je takav zahtjev našao neosnovanim. Tako tužiteljica nije na odgovarajući način (dostavljeni obračun najamnine iz kojeg nije razvidno tko ga je sastavio i na temelju kojih isprava i podataka to svakako nije) dokazala da bi zaštićena najamnina u utuženom razdoblju uopće iznosila mjesečno sada 32,52 EUR (ranije 245,00 kn) kako ovdje potražuje, s time da je u ugovoru o najmu ona bila određena u iznosu od sada 15,41 EUR mjesečno (ranije 116,07 kn mjesečno) koja je i prema dostavljenim uplatnicama plaćena (na uplatnicama je uz pojedine uplate od tadašnjih 245,00 kn u opisu plaćanja navedeno da se odnose na dva mjeseca), a što naposljetku potvrđuje i sama tužiteljica u svom iskazu navodeći da nema takvih dugovanja. Budući da stoga općenito u smislu odredaba čl. 3. st. 1. i čl. 6. ZNS-a ne postoji dugovanje tuženica s osnova neplaćene zaštićene najamnine u utuženom razdoblju, kao i obveza tuženica za daljnje plaćanje najamnine u utuženom mjesečnom iznosu, to je takav tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao u toč. II. izreke.

14. Preostale navode stranaka i dostavljene dokaze, sud nije posebice cijenio budući da su činjenice utvrđivane istima nesporne ili kraj gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, odnosno u preostalom dijelu nije ih uzeo u obzir s obzirom da su izneseni i dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP-a). Okolnost da je I. tuženica zajedno s pok. DZ bila vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 393/1, 394 i 395, u naravi oranica Melinišće, ukupne površine 466 čhv, na kojoj je bila sagrađena i kuća, a koja je ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 23.4.2014. prodana kupcu ĆZ za tamo naznačenu cijenu od tadašnjih 150.000,00 kn (sada 19.908,42 EUR) također nije odlučna u ovom postupku, a sve stoga što je u pravomoćno dovršenom postupku br. Ps-184/2000 utvrđeno da isto vlasništvo (neuseljive kuće) nije predstavljalo zapreku za zaštićenu najamninu (tužiteljica ničim ne dokazuje da bi se stanje nekretnine eventualno promijenilo od tada do kupoprodaje iste), dok kupoprodajom polučeni iznos cijene prema nalazu suda svakako ne predstavlja vrijednost najosnovnije useljive kuće ili stana u naseljenom mjestu s razvijenom infrastrukturom koje su prednik tuženica i I. tuženica možebitno mogli pribaviti tim iznosom.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a budući da su stranke djelomično uspjele u parnici (tužiteljica gleda zahtjeva za iseljenje i predaju u posjed, a tuženice glede zahtjeva za isplatu). Uzimajući u obzir navedeno te sve okolnosti konkretnog predmeta i osnovnu narav ovog spora sud nalazi da je u konačnici tužiteljica uspjela u ovoj parnici u omjeru od 80 %, a tuženice u omjeru od 20 %. Kada se oduzmu ti postoci na strani tužiteljice ostaje omjer od 60 %. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak zastupanja iste po punomoćnici odvjetnici i to budući da se radi o sporu iz stambenih odnosa: - jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak - 200 bodova (Tbr. 7. t. 2. al. 3. ovdje primjenjiveTarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje Tarifa/) koji primjenom Tbr. 50. Tarife daju iznos od 398,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak PDV-a na trošak zastupanja u iznosu od 99,50 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 EUR i ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 EUR, sve sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23.) i na tužbu tada važećom Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19. i 92/21.) te na presudu važećom Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.), odnosno i plaćeni predujam za sudskog dostavljača radi dostave svjedokinji u iznosu od 15,46 EUR, što ukupno čini trošak tužiteljice u iznosu od 592,60 EUR. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi poduzimanja pojedinačnih procesnih radnji s obzirom da su obuhvaćeni priznatom jednokratnom nagradom.

16. Slijedom toga, valjalo je primjenom gore navedene zakonske odredbe odmjeriti tužiteljici razmjerni dio gornjeg troška u iznosu od 355,60 EUR (60 %) te naložiti tuženicama naknadu tih troškova tužitelju, odnosno odbiti zahtjev tuženica za naknadu troškova.

17. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbama čl. 29. st. 2. i 8. („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu, 12. lipnja 2026.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. I. i II. tuženici po pun.