Poslovni broj: UsI-1772/2022-44

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Ani Jurišić, sucu pojedincu, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravom sporu tužitelja: pod 1) DJI, [adresa], zastupane po opunomoćeniku Miroslavu Šariću, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 2/B, i Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, Ulica Domovinskog rata 27b, pod 2) DJ, [adresa], pod 3) RJ, [adresa], pod 4) CJ, [adresa], pod 5) IJ, [adresa] D 64, pod 6) BJ, [adresa], pod 7) VJ, [adresa], pod 8) LJ, [adresa], pod 9) SJ, Split, [adresa], pod 10) TJ, Split, [adresa], pod 11) OJ, [adresa], pod 12) PJ, Split, [adresa], pod 13) HJ, [adresa], pod 14) ČJ, [adresa], pod 15) ĆJ, [adresa], pod 16) ŠJ, [adresa], pod 17) AJ, [adresa], R [adresa], pod 18) ŽJ, [adresa], pod 19) ZJ, [adresa], pod 20) MJ, [adresa], pod 21) EJ, [adresa], ovi pod 3-16 i 18-21 zastupani po opunomoćeniku Miroslavu Šariću, odvjetniku u Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 2/B, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe White marketing d.o.o., Zagreb, Prijavišće 17 G, OIB: 38639394845, zastupano po opunomoćeniku Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, radi lokacijske dozvole, nakon glavne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja pod 1,3 -16 i 18-21, te opunomoćenika zainteresirane osobe te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Obija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), 3) -16) i 18) -21) za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-350-05/21-02/115, URBROJ: 531-07-03- 01/02-22-2 od 13. lipnja 2022., kao i za poništenje rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja KLASA: UP/I-350-05/19-01/000059, URBROJ: 2181/01-03-02/13-21-0034 od 11. listopada 2021.

r i j e š i o je

Odbacuje se tužba tužitelja pod 2) FJ i tužiteljice pod 17) AJ.

O b r a z l o ž e nj e

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-350-05/21-02/115, URBROJ: 531-07-03-01/02-22-2 od 13. lipnja 2022. odbijena je žalba uvodno označenih tužitelja, izjavljena protiv lokacijske dozvole Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja Klasa: UP/I-350-05/19-01/000059, urbroj: 2181/01-03-02/13-21-0034 od 11. listopada 2021.

2. Predmetna lokacijska dozvola izdana je za građenje građevine stambene namjene, katnosti E=Po+Pr+4K+teh.et., s ukupno 9 stambenih jedinica, 2.b skupine, na postojećoj građevnoj čestici kat. čest. zem. [katastarska čestica] (čest. zgr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] ([adresa]), prema idejnom projektu - Arhitektonski, strojarske instalacije, elektro instalacije — ispravak 2, oznake KLARA, br. 01/19 od veljače 2021. za koji je projektant RJI, mag.ing.arch., broj broj ovlaštenja A 4046m iz STUDIO R d.o.o. Split.

3. Tužitelji u tužbi u bitnome navode kako su osporeno rješenje tuženika , kao i lokacijska dozvola doneseni uz bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Posebno ističu kako tuženik u osporenom rješenju kojim je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv lokacijske dozvole, nije dao dostatne i logički prihvatljive razloge zbog kojih žalbene navode smatra neosnovanima niti se očitovao na žalbene prigovore. Tužitelji nadalje ističu kako idejni projekt na temelju kojeg je izdana lokacijska dozvola nisu pribavljeni posebni uvjeti Grada Splita, propisani čl. 53. Generalnog urbanističkog plana Grada Splita, niti posebni uvjeti tijela nadležnog za zaštitu kulturne baštine za zahvat unutar Zone zaštite C, kao ni odgovarajući uvjeti koji se tiču javne pješačke komunikacije. Tužitelji osporavaju zaključak upravnih tijela da se predmetni zahvat prema idejnom projektu može smatrati blokovskom izgradnjom, odnosno dovršenjem postojećeg bloka kojeg čine građevine povezane zabatnim zidovima u nizu, sa otvorima orijentiranim prema unutarnjem dvorištu i ulici koja omeđuje blok budući da obje zgrade između kojih bi se trebala ugraditi nova zgrada i ostvariti kontinuirani građevinski pravac imaju otvore prema predmetnoj čestici. Posebno ističu kako se planiranom građevinom ne zamjenjuje prizemnica koja je postojala na mjestu na kojem se predmetni zahvat predviđa obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o izgradnji nove građevine katnosti Po+Pr+4k koja svojim volumenom, visinom i gabaritima bitno odstupa od te ranije postojeće zgrade te se ne može smatrati niti zamjenskom građevinom, niti dovršetkom bloka. Pritom se pozivaju na presudu Visokog upravnog suda RH posl.br. Usž-2042/19-5 od 2. srpnja 2020. Ističu kako planirani zahvat nije usklađen s odredbama GUP-a jer ne poštuje lokalno stanje i prosječna obilježja prostora, ne ispunjava uvjete u pogledu udaljenosti od susjednih građevina i otvora prema susjednim građevinama, zadire u postojeću javnu pješačku komunikaciju i vatrogasni prilaz, onemogućava ostvarivanje upisane služnosti prolaza te pogoršava uvjete zaštite od požara i evakuacije. Posebno navode kako s obzirom da se ne radi o gradnji u prostoru u kojemu postojeća struktura ima obilježja bloka, da projekt ne zadovoljava odredbu GUP-a prema kojem je u takvom slučaju potrebno da minimalna površina čestice iznosi m800m2. Također, ističu da sve i kada bi se prihvatilo da se u konkretnom slučaju radi o bloku, tada bi projekt trebao biti usklađen s lokalnim stanjem i prosječnim obilježjima blok, što ovdje nije slučaj.

Navode kako je u konkretnom slučaju, zahvat predviđen na već izgrađenoj površini koja predstavlja uređeno dvorište i komunikaciju postojećeg stambenog sklopa, pa na istoj nije dopuštena nova gradnja .

4. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

5. Sud je u smislu odredbe tada važećeg članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/2010, 143/2012, 152/2014, 94/2016, 29/2017 i 110/21) pozvao zainteresiranu osobu White marketing d.o.o., na sudjelovanje u sporu.

6. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba navodi kako tužbeni navodi tužitelja po svome sadržaju predstavljaju ponavljanje žalbe izjavljene u upravnom postupku, koje navode je tuženik pravilno i zakonito otklonio pozivom na relevantne zakonske i prostorno-planske odredbe. Predlaže da sud odbije tužbu tužite lja kao neosnovanu.

7. U sporu je održavanjem ročišta za raspravu dana 26. rujna 2024., 5. prosinca 2024., 17. prosinca 2025., 3. veljače 2026., 27. ožujka 2026. i 12. svibnja 2026. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8. Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te je izveden dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Silviji Škare, dipl. ing. arh. koja je izradila nalaz i mišljenje od 20. studenog 2025. i dopunu nalaza i mišljenja od 25. ožujka 2025., te koja je ona ročištu održanom 12. svibnja 2026. odgovarala na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje te dopunu istoga od 25. ožujka 2026 . Sud nije prihvatio prijedloge tužitelja da se u sporu izvedu dokazi saslušanjem stranaka smatrajući izvođenje tog dokaza suvišnim kraj svih dokaza izvedenih tijekom trajanja upravnog postupka i ovog upravnog spora. Također sud, obzirom da je iz razloga koji se navode u daljnjem tekstu obrazloženja presude, vještvo vještakinje Silvije Škare ocijenio stručnim, jasnim i uvjerljivim, nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog građevinsko-arhitektonskog vještačenja.

9. Sud je odbacio tužbe tužitelja pod 3. i 17. obzirom na činjenicu da uz tužbu nije priložena punomoć za zastupanje tih tužitelja, a isti se, premda pozvani da odobre radnju koje je u njihovo ime podnio odvjetnik Miroslav Šarić, tom pozivu suda nisu odazvali i radnju nisu odobrili, pa je tužbe tih tužitelja valjalo odbaciti pozivom na odredbu čl. 34. st.4. ZUS-a.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo rješenjem Klasa: UP/I-350-05/19-01/000059, Urbroj: 2181/01-03-02/13-21-0034 od 11. listopada 2021., u ponovnom postupku nakon što je rješenjem tuženika Klasa: UP/II-350-05/20- 02/51, Urbroj: 531-09-2-20-2 od 30. rujna 2020. poništeno prvostupanjsko rješenje kojim je bio odbijen zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, po zahtjevu ovdje zainteresirane osobe, izdalo lokacijsku dozvolu za zahvat u prostoru: građenje građevine stambene namjene, katnosti E=Po+Pr+4K+teh.et., s ukupno 9 stambenih jedinica, 2.b skupine, na postojećoj građevnoj čestici kat. čest. zem. [katastarska čestica] (čest. zgr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] ([adresa]), prema idejnom projektu - Arhitektonski, strojarske instalacije, elektro instalacije — ispravak 2, oznake KLARA, br. 01/19 od veljače 2021. za koji je projektant RJI, mag.ing.arch.

12. Predmetna lokacijska dozvola donesena je nakon što je strankama u postupku sukladno odredbi čl. 141. st. 3. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19) pružena mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjavanja, a kojem pozivu su se tužitelji i odazvali iznoseći prigovore identičnog sadržaja kao i u tužbi, koje pak prvostupanjsko javnopravno tijelo nije prihvatilo te je pozivom na odredbu članka 146. stavak 1. Zakona o prostornom izdalo zahtijevanu lokacijsku dozvolu, a žalbu podnesenu od tužitelja, tuženik je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovanu s obrazloženjem da je su u konkretnom slučaju svi parametri zahvata usklađeni s GUP-om Grada Splita, te da je uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložena sva potrebna dokumentacija iz članka 127. i članka 129. ZPU-a. S navedenim stavom tuženika suglasan je i ovaj sud te ga prihvaća kao pravilno i zakonito.

13. Člankom 146. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju propisano je da se lokacijska dozvola izdaje nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da je uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložena propisana dokumentacija, da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, da su utvrđeni svi posebni uvjeti, da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je ovim Zakonom propisana obveza njegova donošenja te da je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost iz članka 171. ovoga Zakona, ako takva dužnost postoji. Stavkom 4. istog članka tog Zakona propisano je da se lokacijska dozvola za građenje nove zgrade izdaje nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da: 1. su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka; 2. da postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine; 3. da postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i 4. da postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom, ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.

14. U konkretnom slučaju je o zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole zainteresirane osobe odlučeno na temelju Generalnog urbanističkog plana Splita („Službeni glasnik Grada Splita- broj: 1/06, 11/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 5213, 41/14 ), prema kojem se predmetna čestica nalazi u zoni mješovite namjene — pretežito stambene (Ml), u visokokonsolidiranom području oznake 1.4. (Zaštita, uređivanje i dogradnja zaštićene blokovske izgradnje XIX. I XX. stoljeća) za koje vrijede odredbe članka 53. GUP-a Splita te unutar dijela povijesnog gradskog tkiva — kulturno dobro od lokalnog značaja — Zona C.

15. Općim pravilima iz članka 53. GUP-a propisano je: zaštita, održavanje i uređivanje cjelina koje imaju vrijednost povijesne baštine, uz zadržavanje mjera parcele i gradnje, zadržavanje postojeće urbane strukture i mreže javnih površina zadržavanje postojećih zatvorenih ili poluzatvorenih blokova bez nove građe u unutrašnjosti blokova, osim kroz zamjenu postojećih legalnih građevina, zadržava se postojeći kontinuirani građevinski pravac, zadržavaju se postojeće konstrukcijske visine vijenaca građevina, omogućava se uređivanje dvorišta postojećih blokova s time da je u unutrašnjosti bloka moguće samo uklanjanje i zamjena postojeća građevina (izgrađenost unutrašnjosti bloka ne može se povećati bez izrade provedbenog dokumenta prostornog uređenja) te se omogućava gradnja podzemnih potpuno ukopanih garaža.

16. Prema Posebnim pravilima iz istoga članka u mješovitoj namjeni Ml i M2 omogućava se nova izgradnja, rekonstrukcija ili zamjena postojećih građevina te uređenje javnih i drugih prostora temeljem ovog plana uz slijedeće uvjete: - za novu gradnju i zamjene kig, E, kisN, usklađeno s lokalnim stanjem i prosječnim obilježjima bloka, posebno sa susjednim građevinama, u slučaju s posebnim uvjetima i uz suglasnost nadležne službe za zaštitu kulturne baštine, visinu građevine uskladiti s prevladavajućom visinom građevina u uličnom potezu (pri čemu visina nove građevine ne može prijeći visinu više od dvije susjedne građevine).

17. Uzimajući u obzir navedene prostorno planske odredbe te u postupku utvrđene činjenice, ovaj sud je stava kako je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja te kada je ustvrdio da je idejnim projektom predviđeni zahvat u skladu s odredbama čl. 53. GUP-a Grada Splita.

18. Naime, radi utvrđenja ove među strankama sporne činjenice sud je proveo dokaz građevinsko-arhitektonskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za arhitekturu i graditeljstvo Silviji Škare, dipl. ing. arh., koja je izradila nalaz i mišljenje iz studenog 2025., a nakon očitovanja stranaka i dopunu nalaza i mišljenja od 25. ožujka 2026.

19. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vještakinja nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa, idejni projekt , odredbe GUP-a Grada Splita te relevantnu stručnu literaturu utvrdila da se predmetna čestica na kojoj je predviđen zahvat nalazi u visokokonsolidiranom području unutar zone zaštite, uređenja i dogradnje zaštićene blokovske izgradnje XIX i XX stoljeća s time da postojeća struktura ima obilježja poluotvorenog bloka. Nadalje, vještakinja utvrđuje da je planirana građevina usklađena s lokalnim stanjem i prosječnim obilježjima bloka, da svojim položajem, volumenom i visinskim gabaritima ne odstupa od susjednih građevina, da zadržava postojeći kontinuirani građevinski pravac te da predstavlja završetak postojećeg poluotvorenog bloka. U odnosu na postojeće otvore na zgradi [adresa] , vještakinja je zaključila da je projektom predviđen svjetlarnik upravo radi očuvanja njihove funkcionalnosti te da njihova uporaba neće biti dovedena u pitanje odnosno osujećena.

20. Nakon što su joj dostavljene primjedbe tužitelja, vještakinja je je izradila i dopunu nalaza i mišljenja (ožujak 2026.) u kojoj je ostala kod svojih prethodnih zaključaka te ih dodatno obrazložila na temelju Uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split iz kojeg proizlazi da su na građevine na k. č. [katastarska čestica] evidentirane na snimci iz zraka iz 1968. te je zaključila da se radi o povijesno formiranom, ali nedovršenom bloku na lokaciji koja predstavlja visokokonsolidirano područje u kojem prevladava blokovska gradnja te da planirani zahvat predstavlja završetak postojeće blokovske strukture u skladu sa čl. 53. GUP-a. Također, utvrdila je da prostor koji tužitelji smatraju javnim prolazom nema pravni status javne površine niti predstavlja javno dobro.

21. Uzimajući u obzir ovakav sadržaj nalaza i mišljenja vještakinje ovaj sud zaključuje kako su istim potvrđena utvrđenja prvostupanjskog tijela i tuženika prema kojima je idejni projekt usklađen s odredbom čl. 53. GUP-a Grada Splita obzirom da se predmetna građevna čestica nalazi u visokokonsolidiranom području oznake 1.4..

– Zaštita, uređivanje i dogradnja zaštićene blokovske gradnje XIX i XX stoljeća a da se predmetnim zahvatom zadržava postojeća urbana struktura i kontinuirani građevinski pravac, te da je zahvat usklađen s pravilima uređenja predmetne blokovske izgradnje.

22. Tužitelji su tijekom spora osporavali nalaz i mišljenje vještakinje navodeći u bitnome u podnesku od 2. veljače 2026. kako isti nije izrađen u s skladu s pravilima struke, te da je vještakinja ograničila predmet vještačenja na usklađenost projekta s pojedinim odredbama čl. 53. GUP-a, a da nije odgovorila na osnovno pitanje da li je na predmetnoj lokaciji, unutar bloka izgrađenog prije 15. veljače 1968. uopće moguća nova gradnja i povećanje izgrađenosti. Tvrde da se radi o dovršenom bloku s javnim prolazom i kolnim pristupom zbog čega nova gradnja nije dopuštena u skladu s odredbama čl. 53. GUP-a. Ističu kako nalaz počiva na netočnim pretpostavkama o postojećim građevinama, javnom prolazu i otvorima na susjednoj zgradi ([adresa]) te da je manjakvo u pogledu zadovoljavanja lokacijskih uvjeta koji se odnose na udaljenosti građevine, zaštite od požara i očuvanja postojeće urbane strukture. U svojem očitovanju na dopunu nalaza i mišljenja vještakinje tužitelji ističu kako istim nisu otklonjeni nedostaci osnovnog nalaza i mišljenja, vještakinja je ostala pri ranijim zaključcima premda ih je obrazlagala drugim razlozima zbog čega smatraju da je vještvo proturječno dokazima koje je sama pribavila tijekom vještačenja. Ponovno ističu kako je vještakinja zanemarila činjenicu da je blok u cijelosti izgrađen prije 15. veljače 1968, pa nije odgovorila na ključno putanje dopuštenosti nove gradnje u takvoj situaciji. Ističu kako iz uvjerenja Državne geodetske uprave proizlazi zakonitost postojeće građevine tužitelja zbog čega osporavaju zaključke vještakinje o otvorima na toj građevini. Drže kako je vještakinja pogrešno ocijenila kako planirani zahvat predstavlja dopuštenu zamjensku gradnju, odnosno dovršetak poluotvorenog bloka. Predlažu provođenje novog vještačenja po drugom sudskom vještaku uz prethodni očevid na licu mjesta.

23. Sud nije prihvatio ovakve prigovore tužitelja kojima osporavaju stručne zaključke vještakinje te kojima se vještačenje vještakinje osporava kao nestručno. Naime, usprkos činjenici da tužitelji opširno polemiziraju s mišljenjem vještakinje, izneseni prigovori se svode na njihovu vlastitu interpretaciju odredbi čl. 53. GUP-a i urbanističkih obilježja predmetnog prostora, pri čemu, po ocjeni ovoga suda nisu doveli u pitanje pravilnost metodologije, odnosno zaključaka sudske vještakinje. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudske vještakinje, kao i njegovu dopunu, ocjenjujući da su izrađeni stručno, logično, cjelovito i u skladu s pravilima struke, pri čemu je vještakinja, a kako je to i prethodno rečeno, svoje zaključke utemeljila na dokumentaciji koja se nalazi u spisu, prostorno-planskoj dokumentaciji, službenim evidencijama i podacima nadležnih tijela te je u bitnome odgovorila na primjedbe tužitelja, a okolnost da se tužitelji ne slažu s njezinim zaključcima nije dostatna za dovođenje u sumnju pravilnosti tih zaključaka.

24. Po ocjeni ovog suda vještakinja je svojim nalazom i mišljenjem i njegovom dopunom jasno definirala pojam bloka, objasnila obilježja pojedinih vrsta blokovske izgradnje te ih dovela u vezu s konkretnim stanjem na mjestu predviđenog zahvata i odredbama čl. 53. GUP-a Grada Splita. Temeljem tako provedene analize, zaključila je, jednako kao što je to zaključio i tuženik u osporenom rješenju, da planirana građevina zadržava postojeću urbanu strukturu i postojeći kontinuirani građevinski pravac te predstavlja dovršetak poluotvorenog bloka, bez nove gradnje u unutrašnjosti bloka. Stoga i ovaj sud, prihvaćajući navedene stručne zaključke ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da je predmetni zahvat u skladu s odredbom čl. 53. GUP -a Grada Splita.

25. Nadalje, po ocjeni ovog suda neosnovani su i prigovori tužitelja kojima osporavaju zaključke tuženika i sudske vještakinje da se projektiranim svjetlarnikom osigurava funkcionalnost postojećih otvora na pročelju zgrade [adresa]. Sud i u tom dijelu prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje iz kojih proizlazi da je svjetlarnik predviđen upravo radi osiguranja funkcionalnosti postojećih otvora, odnosno osiguranja osvjetljenja i prozračivanja nakon izgradnje planirane gradnje. Navedeno projektno rješenje predstavlja uobičajen arhitektonski element u situacijama u kojima se u blokovskoj gradnji nova građevina nastavlja na postojeću jer se na taj način osigurava zadržavanje građevinskog pravca i osigurava funkcionalnost postojećih otvora na susjednoj građevini.

26. Jednako tako, sud nije prihvatio ni prigovore tužitelja u kojima ističu da se predmetnim zahvatom onemogućuje postojeći javni prolaz. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tuženik prihvatio razloge koje je dalo prvostupanjsko tijelo, a prema kojima ne postoje dokazi da predmetna čestica predstavlja javnu pješačku komunikaciju niti da je na istoj osnovana služnost prolaza u korist susjednih čestica. Pritom je posebno navedeno kako iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da na predmetnoj nekretnini nije upisna služnost puta, dok iz kartografskog prikaza GUP- a Grada Splita ne proizlazi da se predmetna čestica nalazi na postojećem ili planiranom pješačkom pravcu. Također, prvostupanjsko tijelo je obrazložilo da je planirana građevina prema projektu, od sjeverne i zapadne granice čestice udaljena 3 m, a na koji način je ostavljena mogućnost prolaza uz predmetnu građevinu. Navedene zaključke potvrdila je i sudska vještakinja navodeći kako predmetni prostor nema status javne površine niti javnog dobra niti je infrastrukturno uređen kao javna komunikacija, te da činjenica njegovog privremenog korištenja za prolaz ili parkiranje ne predstavlja dokaz postojanja javnog prava prolaza. Stoga, ovaj sud drži kako su pravilno prvostupanjsko tijelo i tuženik zaključili da prigovori tužitelja u odnosu na navodno zatvaranje javnog prolaza nisu osnovani, te da ne dovode u pitanje zakonitost predmetne lokacijske dozvole.

27. Nadalje, a u odnosu na prigovore tužitelja kojima ističu kako je na mjestu planiranog zahvata ranije postojala prizemna građevina koja je uklonjena, zbog čega smatraju da se u konkretnom slučaju ne radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu jer da je uklanjanjem te prizemnice, te otvaranjem pješačkog puta i vatrogasnog prilaza blok dovršen te je dobio funkcionalnost u skladu s propisanim urbanim pravilima, slijedom čega se ne može govoriti o gradnji na mjestu postojeće građevine, odnosno o zamjenskoj građevini obzirom na dimenzije nove građevine, kao ni o dovršetku blokovske strukture u smislu čl. 53. GUP-a, valja reći kako ih sud ne drži osnovanima. Naime, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da je na predmetnoj čestici postojala građevina evidentirana na zračnoj snimci iz 1961. godine a za koju je ishođeno uvjerenje nadležnog tijela da je bila evidentirana prije 15. veljače 1968. Vještakinja je pritom navela kako postojanje pa uklanjanje navedene zgrade ne mijenja urbanističku narav predmetnog zahvata. S navedenim stavom a koji je zauzeo i tuženik odgovarajući na žalbene navode tužitelja , suglasan je i ovaj sud. Naime, sama okolnost da je ranije postojeća građevina uklonjena, kao ni pitanje može li se predmetni zahvat podvesti pod pojam zamjenske gradnje, nije od odlučnog značaja za ocjenu zakonitosti lokacijske dozvole obzirom na činjenicu da je za ocjenu dopuštenosti predmetnog zahvata odlučno utvrđenje da je isti usklađen s urbanističkim pravilima iz članka 53. GUP-a Grada Splita, kojima je uz rekonstrukciju dopuštena i nova gradnja uz obvezu usklađivanja s lokalnim stanjem i prostornim obilježjima bloka. Obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da predmetni zahvat ispunjava upravo te uvjete, to okolnost na koju upiru tužitelji nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

28. Nadalje, u odnosu na prigovore tužitelja kojima osporavaju zakonitost lokacijske dozvole zbog navodnog izostanka posebnih uvjeta nadležnih javnopravnih tijela, ovaj sud prihvaća razloge koje je u tom dijelu iznijelo prvostupanjsko tijelo, a koje je pravilnima ocijenio i tuženik. Naime, iz spisa proizlazi da su tijekom upravnog postupka pribavljena očitovanja nadležnih tijela, pri čemu je Ministarstvo kulture i medija, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Splitu izrijekom naveo kako za predmetni zahvat nije nadležno izdavati posebne uvjete niti potvrdu glavnog projekta obzirom je u konkretnom slučaju riječ o dobru od lokalnog značenja a što nije kulturno dobro. Stoga sud ocjenjuje da su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno zaključili kako nije postojala obveza pribavljanja dodatnih posebnih uvjeta.

29. Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocjenjuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a presudio kao u izreci.

U Splitu 12. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljima 1, 3-16 i 17-21 po opunomoćeniku Miroslavu Šariću i odvjetnici Mariji Perić,

- tužiteljima pod 2. i 17.

- tuženiku,

- zainteresiranoj osobi osobama po opunomoćeniku,

- u spis.