REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-1731/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-26956/2024 od 26. travnja 2024. kojim se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB - OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096 iznos od 195,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:
- na iznos od 15,31 EUR od 24.11.2023. pa do isplate,
- na iznos od 79,00 EUR od 23.12.2023. pa do isplate,
- na iznos od 101,66 EUR od 25.01.2024. pa do isplate,
po stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB - OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096 trošak parničnog postupka u iznosu od 38,27 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 52634238587 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-26956/2024 od 26. travnja 2024. koje je donio javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba radi naplate novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 195,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, kako osnovu, tako i visinu potraživanja. Ističe da prijedlog za ovrhu treba odbaciti te ovrhu obustaviti jer je prijedlogom za ovrhu naznačeno tijelo koje u smislu čl. 77. Zakona o parničnom postupku u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ne može biti stranka u postupku jer nema pravnu osobnost pa se ovrha ne može provesti. Navodi da ako tužitelj u nastavku postupka odluči podneskom ispraviti točan naziv tuženika da je već doneseno rješenje o ovrsi te da se nakon donošenja rješenja o ovrsi više ne može ispravljati osoba tuženika. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik obveznik tražbine koju potražuje. Osporava visinu potraživanja navodeći da tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo kako je tražbina obračunata. Prigovara tijeku kamata navodeći da tužitelj ničim nije dokazao da je obveza dospjela kako je naznačeno u vjerodostojnoj ispravi. Ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije navodeći da tužitelj nije dokazao da je ovlašten podnijeti takav prijedlog, odnosno da je vjerovnik tražbine. Ističe prigovor zastare potraživanja te ujedno prigovara troškovima postupka.
3. Radi izjavljenog prigovora, pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1731/2024-2 od 30. siječnja 2025., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.
3.1. Stoga, protivno navodima tuženika, nema osnove za odbacivanje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (sada tužbe) ili obustavu ovrhe jer je postupak, nakon podnesenog prigovora protiv rješenja o ovrsi, nastavljen po pravilima parničnog postupka, pravomoćnim rješenjem ovog suda.
4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj navodi da je tuženik evidentirani kupac plina po šifri 256942, na adresi obračunskog mjernog mjesta (plinomjera) u utuženom vremenskom razdoblju te se poziva na odredbe Općih uvjeta opskrbe plinom, Zakona o tržištu plina te Zakona o obveznim odnosima. Navodi da se potraživanje odnosi na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje prostora preko sustava zajedničke kotlovnice gdje se jedan plinomjer nalazi u kotlovnici te se obračun potrošnje vrši prema kvadraturi prostora koji se grije. Navodi kako dostavlja popratnu dokumentaciju u prilog pasivne legitimacije tuženika, konkretno dopis ranijeg korisnika Grada Bjelovara, Upravnog odjela za gospodarstvo koji je upućen tužitelju putem elektroničke pošte 22. veljače 2017., a kojim Grad Bjelovar podnosi zahtjev za promjenu korisnika od 1. veljače 2017. u stambeno-poslovnoj zgradi [adresa] u [adresa] te moli da tužitelj obvezu prenese na Republiku Hrvatsku, odnosno Državne nekretnine d.o.o. te u privitku dostavlja izvadak iz zemljišnih knjiga kao dokaz da je navedena nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske. Isto tako, navodi da dostavlja dopis Državne nekretnine d.o.o. od 21. ožujka 2018. te navodi da iz istog proizlazi da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine te da je ista na upravljanju i raspolaganju upravo Ministarstvu državne imovine. Skreće pozornost na Zakon o upravljanju i djelokrugu tijela državne uprave kojim je Ministarstvo državne imovine promijenilo naziv u Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Dostavlja Ugovor o opskrbi plinom članova kotlovnice STP-Z-2013/37343, sklopljen između tužitelja i predstavnika suvlasnika kojim se uređuju ugovorni odnosi s naslova isporuke plina zajedničkoj kotlovnici te se utvrđuje način raspodjele troškova prema očitanom stanju na obračunskom mjernom mjestu za isporučeni plin za grijanje zajedničke kotlovnice. Navodi da ako tuženik i dalje bude ustrajao kod istaknutog prigovara, da predlaže da sud službenim putem zatraži od upravitelja zgrade RENOVA d.o.o. i Beming d.o.o. podatke o suvlasnicima predmetne nekretnine te eventualnih ostalih podataka i dokaza po potrebi. Isto tako, predlaže da sud službenim putem zatraži od predstavnika suvlasnika podatke o suvlasnicima.
4.1. Tužitelj podneskom od 12. studenog 2025. naznačuje osobu tuženika:
"REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO PROSTORNOG UREĐENJA, GRADITELJSTVA I DRŽAVNE IMOVINE, OIB: 52634238587, Ulica Republike Austrije 20."
5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ostao kod svojeg prigovora i ponovno istaknuo da se prijedlog za ovrhu treba odbaciti, odnosno ovrha obustaviti.
5.1. U pogledu navoda tuženika iz toč. 5 obrazloženja upućuje se na toč. 3. i 3.1. obrazloženja ove presude.
6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga na datum 13.3.2024. (list 70), prijepisa računa (list 90-92), obveze kupca – analitike za partnera u razdoblju od 1.01.2000 do 11.03.2025. (list 93), ispisa elektroničke poruke od 22. veljače 2017. (list 94), ispisa elektroničke poruke od 21. ožujka 2018. (list 95- 96), izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 97-98), Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. STP-Z-2013/37343 od 1. kolovoza 2020. (list 99-101), dopisa RENOVA d.o.o. od 30. ožujka 2021. (list 112- 113).
7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćene usluge opskrbe plinom.
9. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva, tijek kamata, prigovor zastare i trošak.
10. U odnosu na tuženikov prigovor aktivne legitimacije tužitelja navodi se da je isti neosnovan iz razloga što je tužitelj energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost opskrbe plinom na temelju Zakona o tržištu plina (Narodne novine br. 18/18., 23/20. – dalje ZTP) i Općih uvjeta opskrbe plinom (Narodne novine br. 50/18., 88/19., 39/20., 100/21., 103/22., 68/23. – dalje Opći uvjeti). Dakle, tužitelj je obvezan isporučivati plin krajnjim kupcima i naplaćivati uslugu pa tužitelj ima legitimaciju pokretati postupke protiv kupaca (čl. 3. st. 1. toč. 38. ZTP-a).
11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO), odnosno primjenjuje se zastarni rok od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. S obzirom da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 21. ožujka 2024. (utvrđeno uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovrv-26956/2024), a najstariji utuženi račun dospijeva na naplatu 23. studenog 2023. (list 70 spisa), to proizlazi da tuženikov prigovor zastare nije osnovan temeljem čl. 226. st. 1. u svezi sa čl. 215. i 241. ZOO-a.
12. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga na datum 13.3.2024. (list 70), prijepisa računa (list 90-92), obveze kupca – analitike za partnera u razdoblju od 1.01.2000 do 11.03.2025. (list 93) sud je utvrdio da je tužitelj kao korisnika svojih usluga imao zavedenog tuženika za nekretninu koja se nalazi na adresi u [adresa], šifra kupca: 256942, kao i da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje listopad 2023., studeni 2023. i prosinac 2023. sa zateznim kamatama koje počinju teći na svaki pojedinačni iznos od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do isplate.
13. Čitanjem prijepisa računa (list 90-92) sud je utvrdio da tužitelj svoje potraživanje temelji na dospjelim, a neplaćenim računima za uslugu potrošnje plinom i to za potrošnju prirodnog plina – Ts1, odnosno energiju i trošarinu, uvećao za pripadajući porez na dodanu vrijednost. Iz prijepisa računa (list 90-92) razvidna je potrošnja plina u odnosu na predmetnu nekretninu, odnosno da je usluga pružena od strane tužitelja, kao i način obračuna cijene za pruženu uslugu.
14. Čitanjem ispisa elektroničke poruke od 22. veljače 2017. (list 94) utvrđeno je da je Grad Bjelovar, u odnosu na predmetnu nekretninu, podnio tužitelju zahtjev za promjenu korisnika od 1. veljače 2017. sa zamolbom da se obveza prenese na tuženika, odnosno na DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., kao i da je dostavio tužitelju izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz da je nekretnina u vlasništvu tuženika.
15. Čitanjem ispisa elektroničke poruke od 21. ožujka 2018. (list 95-96) utvrđeno je da je društvo DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o. obavijestilo tužitelja da se predmetna nekretnina nalazi na upravljanju Ministarstva državne imovine.
16. Čitanjem izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 97-98) utvrđeno je da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi u [adresa].
17. Čitanjem Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. STP-Z- 2013/37343 od 1. kolovoza 2020. (list 99-101) utvrđeno je da su istim tužitelj, kao opskrbljivač, i Stambena zgrada – Zajednička kotlovnica, [adresa], kao krajnji kupac, uredili svoje međusobne odnose temeljem energetske suglasnosti za broj obračunskog mjernog mjesta: 000010, za adresu obračunskog mjernog mjesta: [adresa], za tarifni model: TM5.
18. Čitanjem dopisa RENOVA d.o.o. od 30. ožujka 2021. (list 112-113) utvrđeno da je društvo RENOVA d.o.o., kao upravitelj zgrade u [adresa], obavijestilo tužitelja da je jedan od korisnika navedene usluge i "Ministarstvo prostornog uređenja i državne imovine".
19. Posebno se napominje da tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost isprava koje je tužitelj dostavio kao dokaz.
20. Sukladno odredbama Općih uvjeta, ZTP-a, kao i čl. 4., 8. i 9. ZOO-a, propisano je da opskrbljivač plina, ovdje tužitelj, dužan kupce opskrbljivati plinom, a kupac je dužan platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin.
21. Odredbom čl. 16. st. 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin. Potrošnja plina iz st. 1. ovog članka je isporučena energija plina utvrđena na temelju podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava.
22. Odredbom čl. 17. Općih uvjeta propisano je da obračunsko razdoblje iz čl. 16. st. 1. Općih uvjeta iznosi jedan mjesec, dok iznimno, obračunsko razdoblje za obračunska mjerna mjesta krajnjeg kupca iz tarifnog modela TM1, TM2, TM3, TM4 može iznositi tri ili šest mjeseci.
23. Odredbom čl. 18. st. 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da opskrbljivač plinom utvrđuje mjesečne novčane obveze za isporučeni plin za naredno obračunsko razdoblje, za obračunsko mjerno mjesto iz čl. 17. st. 2. Općih uvjeta, na temelju procijenjene potrošnje plina, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima te krajnjem kupcu ispostavlja mjesečne novčane obveze za isporučeni plin, koje je dužan ispostaviti kupcu s rokom dospijeća za isporučeni plin za prethodno obračunsko razdoblje. St. 3. istog članka propisano je da potrošnju plina iz st. 1. ovog članka, opskrbljivač plinom utvrđuje na temelju procjene potrošnje za obračunsko mjerno mjesto krajnjeg kupca, a prema potrošnji plina u istom razdoblju prethodne godine.
24. Stoga je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj ispunio svoju obvezu isporuke plina, čime je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine i korisnik komunalne usluge u obvezi podmiriti dugovanje za utuženo razdoblje prema tužitelju sukladno čl. 9. i čl. 342. ZOO-a.
25. Slijedom navedenog, kako tuženik u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a ničim nije dokazao da nije bilo potrošnje u utuženom iznosu ili da tužitelj nije niti pružio predmetnu uslugu u utuženom razdoblju, odnosno da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju plina niti ne dostavlja dokaze da je stvarna potrošnja bila manja, odnosno da plinomjer ne pokazuje stvarnu potrošnju plina ili da je plaćao stvarnu potrošnju plina prema osobnim očitanjima, niti je čime osporio izvadak iz poslovnih knjiga na datum 13.3.2024. (list 70) i/ili prijepise računa (list 90-92) koji predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, to je sud utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istog te je tuženik u obvezi podmiriti utuženo dugovanje.
26. Nadalje, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, čime je sud utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose koje teku od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a, a koje dospijeće je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga na datum 13.3.2024. (list 70) i prijepise računa (list 90- 92), obzirom tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća istih.
27. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke presude u svezi sa čl. 451. st. 3. ZPP-a.
28. Odluka o stopi zatezne kamate donesena je primjenom čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a.
29. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).
29.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, priznat mu je trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21. i 18/22.), kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu koji je tužitelj zatražio, odnosno u iznosu od 13,27 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.).
29.2. Zatezne kamate na odmjereni trošak teku od dana donošenja presude pa do isplate sukladno zaključku broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u svezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a.
29.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod toč. II. i III. izreke presude.
U Zagrebu 12. lipnja 2026.
Sudac:
Andrijana Markić Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu (30,00 EUR)
2. Tuženiku po OGDO