REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pn 458/20-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. iz odvj. društva Vuković & Lalić u Splitu protiv tuženika PARTUM USLUGE d.o.o. ZAGREB, OIB: 35516118197, Horvaćanska cesta 47, zastupanog po pun. iz odvj. društva Živković i Sarić u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2026. g. u prisutnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 12. lipnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik Partum usluge d.o.o. Zagreb, OIB: 35516118197, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.725,40 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 31. siječnja 2020. g. do isplate po stopi:

-koja se u periodu od do 31. prosinca 2022. g. izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate koja na dosuđeni iznos glavnice teče od 22. studenog 2019. g. do 31. siječnja 2020. g. , tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e :

I.Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda izjavljen u odgovoru na tužbu kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.662,04 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 12. lipnja 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 29. rujna 2020. g. tužitelj je naveo da je dana 28. rujna 2015. g. u trgovini TechnoMarket u Trgovačkom centru Joker u Splitu kupio televizor, model: LG 60LB870V koji je platio 12.999,99 kn. Za kupljeni uređaj kod tuženika da je ugovorio Technomarket super jamstvo na 5 godina. Dana 16. studenog 2019. g. uređaj da je, ničim izazvan, prestao s radom. U garantnom roku tužitelj da je 21. studenog 2019. g. popunio obrazac Izjave za ostvarenje prava iz protecto jamstva te predmetni kvar prijavio tuženiku. Uređaj je poslan na servis i nakon 10 dana vraćen tužitelju nepopravljen. Naposljetku da je ustanovljeno da se predmetni uređaj ne može popraviti odnosno da njegov popravak nije isplativ. Tada je, sukladno Općim uvjetima poslovanja tuženika, tužitelj zatražio od tuženika isporuku uređaja jednakih ili boljih specifikacija. Uslijedile su višemjesečne prepiske i pregovori između tužitelja i tuženika, a za koje vrijeme je tužitelj bio bez uređaja. Tuženik da nije popravio predmetni uređaj, premda je bio pod garancijom, a niti je osigurao tužitelju drugi jednakih ili boljih specifikacija. Tužitelj da se preko svojih punomoćnika obratio tuženiku s opomenom pred tužbu 4. i 19. kolovoza 2020. g., zahtijevajući od tuženika da, s obzirom na neispunjenje obveze, podmiri tužitelju iznos od 12.999,99 kn ali tuženik nije preuzeo pismena. Tužitelj je dana 19. kolovoza 2020. g. opomenu poslao i emailom te se tuženik očitovao 2. rujna 2020. g. ne navodeći ništa novo. Tužitelj je još jednom zatražio od tuženika da mu u roku od 3 dana ponudi uređaj istih ili boljih specifikacija (a ne sličnih!), što tuženik u ostavljenom roku nije učinio jer je još jednom ponudio tužitelju uređaje lošijih specifikacija. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženik obvezati isplatiti tužitelju iznos od 12.999,99 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući, prvenstveno, prigovor mjesne nadležnosti s obrazloženjem da su stranke u poslovnom odnosu temeljem zaključenog Protecto jamstva tuženika i pripadajućim Općim uvjetima Protecto jamstva te da je u odredbi čl. 18. Općih uvjeta poslovanja Protecto jamstva za slučaj spora nadležan stvarno nadležni sud u Zagrebu. Osim toga, sve i da P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

mjesna nadležnost nije ugovorena Općim uvjetima Protecto jamstva, da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, a registrirano sjedište tuženika da se nalazi na području grada Zagreba. U odnosu na meritum stvari navedeno je da nije jasno temeljem koje pravne osnove tužitelj postavlja i temelji tužbeni zahtjev za naknadu štete: da li na temelju izvanugovorne ili ugovorne odgovornosti tuženika. Ukoliko je tužbeni zahtjev postavljen temeljem izvanugovorne odgovornosti navedeno je da tuženik niti jednom radnjom nije pridonio prestanku rada televizora kupljenog u trgovini TechnoMarket u trgovačkom centru Jocker (model: LG 60LB870V) te ne može biti odgovoran za bilo koju štetu na predmetnom televizoru. Ukoliko se radi o ugovornoj odgovornosti da se radi o primjeni Općih uvjeta Protecto jamstva na koje se i tužitelj poziva. Sukladno preuzetim obvezama za izdano Protecto jamstvo i sukladno Općim uvjetima Protecto jamstva (čl. 6. t. 3. A i čl. 4.), tuženik da je tužitelju u više navrata ponudio više modela televizora koji su istih ili boljih karakteristika, a tužitelj je sve ponude odbio ili se na njih nije očitovao te je odbio sve ponude tuženika osim isplate novčanog iznosa. Sukladno odredbi čl. 6. t. 6. Općih uvjeta Protecto jamstva tuženik ne isplaćuje novac za štetu pokrivenu Protecto jamstvom i jamstvo se ne može zamijeniti za novac. Stoga da je razvidno da se tuženik u cijelosti pridržavao preuzetih obveza i cijelo vrijeme nastojao na miran i proaktivan način pristupiti tužitelju.

U podnesku od 14. svibnja 2021. g. tuženik je, dodatno navodima iz odgovora na tužbu vezanim za mjesnu nenadležnost ovog suda, naveo da iz računa priloženog uz tužbu proizlazi da su TV uređaj i Protecto jamstvo kupljeni od strane kupca Stomatološka ordinacija dr. Branimir Beus. Drugim riječima, TV uređaj nije kupljen od strane tužitelja kao potrošača (fizičke osobe), pa nije moguće primijeniti argumentaciju o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora. Radi ove okolnosti, osim prigovora mjesne nenadležnosti suda, tuženik je istakao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

Tužitelj se u podnesku od 10. lipnja 2022. g. očitovao o tuženikovom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije i potvrdio da je i na računu i Protecto jamstvu naveden ''prefiks'' Stomatološka ordinacija dr. ĐĐ, tužitelj da je stomatolog koji ima osnovanu privatnu praksu koja, temeljem odredbe čl. 47. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, spada u djelatnost slobodnih zanimanja, a to da su profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima što uređuju obvezna osiguranja. Ordinacija tužitelja da nema posebnu pravnu osobnost, već se postojanje i rad ordinacija veže uz tužitelja kao fizičku osobu. Tužitelj da je evidentno ušao u obvezno pravni odnos s tuženikom kao fizička osoba, te da je sklopio pravni posao (kupio televizor) i djelovao na tržištu izvan svoje profesionalne djelatnosti (stomatologa), odnosno u svojstvu potrošača. Stoga, ne samo da je tužitelj aktivno legitimiran za vođenje postupka, već je za predmetni spor mjesno i stvarno nadležan sud u Splitu.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom računa broj 196716/110/1 od 28. rujna 2015. g., obrasca TechnoMarket super jamstva, obrasca izjave za ostvarenje prava iz Protecto jamstva, prepiske stranaka emailom u periodu od 12. prosinca 2019. g. do 25. svibnja 2020. g., opomene pred tužbu od 4. kolovoza 2020. g. s omotnicom, očitovanja tuženika od 1. rujna 2020. g., odgovora tužitelja od 4. rujna 2020. g. na očitovanje, očitovanja tuženika od 9. rujna 2020. g., Općih uvjeta Protecto jamstva u primjeni od 5. prosinca 2017. g., rješenja Ministarstva zdravstva od 9. rujna 2019. g., podataka za tužitelja kao poreznog obveznika, knjigovodstvene kartice, odgovora savjetnika iz LG P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

centra za informiranje korisnika od 21. ožujka i 14. prosinca 2023. g., saslušanjem tužitelja i vještačenjem po ad hoc određenom vještaku, vlasniku Servisa audio i video opreme Elko u Rijeci Draženu Radojčiću koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 16. listopada 2022. g.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.999,99 kn odnosno 1.725,40 EUR s pripadajućim kamatama, a nakon što tuženik, po navodima tužitelja, nije ispunio svoju ugovornu obvezu iz Protecto jamstva te tužitelju umjesto prodanog TV na kojem se u jamstvenom roku pojavio kvar predao TV prijamnik jednakih ili boljih karakteristika, radi čega je tužitelj bio prisiljen sam kupiti novi televizor.

Među strankama nije bilo sporno da je dana 28. rujna 2015. g. u trgovini TechnoMarket u Trgovačkom centru Joker u Splitu tužitelj, kao vlasnik stomatološke ordinacije, kupio televizor, model: LG 60LB870V koji je platio 12.999,99 kn te da je za kupljeni uređaj ugovorio TechnoMarket super jamstvo na 5 godina.

Prije ocjene osnovanosti zahtjeva na isplatu bilo se potrebno osvrnuti na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda i nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, u koju svrhu je potrebno interpretirati dio iskaza tužitelja vezano za oznaku kupca iz računa broj 196716/110/1 od 28. rujna 2015. g. o kupovini televizora.

Tužitelj je naveo da je TV uređaj kupljen za njegove osobne potrebe odnosno za stan, a ne za njegovu stomatološku ordinaciju. Objasnio je kako je došlo do toga da se na računu i na garanciji spominje stomatološka ordinacija kazavši da se radi o pogrešci prodavača jer da je u tom dućanu već kupovao neke sitnice za ordinaciju pa je u bazi podataka ostao podatak o nazivu obrta koji se vezuje uz njegovo ime i njegov OIB, tu pogrešku da je primijetio i kazao da ne kupuje TV za ordinaciju nego za dom ali da je prodavač kazao da je to sasvim svejedno i da će garancija vrijediti, samo na drugo ime pa da ja u garanciju upisao iste podatke koji su bili na računu, a po uputi radnika tuženika. Pokazao je fotografiju sa svog mobitela na kojoj se vidi da je TV u kući u njegovom dnevnom boravku, a ne u ordinaciji. Kako TV nije kupljena za ordinaciju da nije zavedena u poslovnim knjigama niti je došlo do korištenja povrata poreza. TV da se i u vrijeme davanja iskaza (siječanj 2023. g.) nalazi u njegovoj kući odnosno da ga nije bacio jer da čeka ishod spora.

Prema ocjeni ovog suda, okolnost što je u računu i u izjavi za ostvarenje prava iz Protecto jamstva kao kupac i korisnik jamstva navedena stomatološka ordinacija dr. ĐĐ ne svjedoči o tome da je tužitelj uređaj kupio za potrebe ordinacije odnosno u poslovne svrhe. Prema odredbi čl. 5. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora i ugovora o jamstvu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je TV kupljen za njegove osobne potrebe, da se oduvijek nalazio u njegovom dnevnom boravku, da nije ostvario povrat poreza niti je uređaj registriran u poslovnim knjigama obrta, što je sud prihvatio kao logično i u cijelosti točno i istinito. Stoga se na tužitelja kao potrošača odnose odredbe ZZP-a.

P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

To, nadalje, znači i da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan jer je stvarni kupac tužitelj, a ne obrt u njegovom vlasništvu i jer je sud poklonio vjeru iskazu tužitelja da je nakon pogrešnog imenovanja kupca u računu na nagovor radnika tuženika na isti način ispunio i obrazac super jamstva koje je nudio tuženik uz kupnju TV uređaja.

Prema navodima tuženika stranke su u Općim uvjetima Protecto jamstva, kao sastavnim dijelom ugovorenog jamstva odnosno produljene garancije ugovorile (u čl. 18.) mjesnu nadležnost suda u Zagrebu.

Prije svega, treba navesti da je tuženik u spis uz odgovor na tužbu dostavio Opće uvjete Protecto jamstva u primjeni od 5. prosinca 2017. g., a tužitelj je televizor kupio 28. rujna 2015. g. pa je jasno da ovi Opći uvjeti nisu primjenjivi.

Tužitelj, međutim, tome nije prigovorio, a tuženik nije dostavio uvjete koji su vrijedili na dan kupoprodaje, pa je sud zaključio da su stranke pristale na primjenu kasnije donesenih Općih uvjeta iz razloga što se ne razlikuju u bitnim stvarima od onih koji su vrijedili kad je kupoprodaja izvršena.

Prema odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Prema st. 3. ovog čl. sporazum o mjesnoj nadležnosti važi ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

U odredbi čl. 49. st. 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi st. 2. ovog čl. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

Nadalje, odredbom čl. 50. ZZP-a propisano je koje bi se odredbe ugovora mogle smatrati nepoštenima pa je tako u al. 19. tog čl. navedeno da je to i odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu.

Prema ocjeni ovog suda odredba čl. 18. Općih uvjeta Protecto jamstva predstavlja unaprijed formuliranu odredbu Općih uvjeta tuženika, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o odredbi o kojoj stranke nisu pregovarale (a tuženik nije P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

ni tvrdio da se o ovoj odredbi posebno pregovaralo) te tužitelj nije mogao utjecati na njeno postojanje u Općim uvjetima i na njezin sadržaj. Osim toga, radi se o odredbi koja uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu procesnopravne neravnoteže na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom na prostornu udaljenost između mjesta njegovog prebivališta koje se nalazi na području nadležnosti ovog suda i sjedišta Općim uvjetima određenog suda u Zagrebu gdje se nalazi sjedište tuženika, jer je time vođenje postupka za tužitelja otegotnije i iziskuje veće troškove. Stoga je trebalo zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe Općih uvjeta ne može zasnovati nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao suda registriranog sjedišta tuženika. Dakle, odredba Općih uvjeta kojom se za slučaj spora ugovara nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika je ništetna, pa je zaključak da između stranaka ne postoji valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. ZPP-a, radi čega je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda trebalo ocijeniti neosnovanim.

Tuženik je, nadalje, prigovarajući i dalje mjesnoj nadležnosti ovog suda, naveo da bi, sve da nije valjana odredba Općih uvjeta o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti, mjesno nadležan trebao biti sud u Zagrebu prema mjestu sjedišta tuženika.

U odredbi čl. 59. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, a u ovom slučaju Općinski sud u Splitu gdje se nalazila poslovnica tuženika (Poslovnica Joker) u kojoj je zaključen kupoprodajni ugovor. Stoga je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda trebalo ocijeniti neosnovanim i iz ovog aspekta i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

Slijedeći prigovor tuženika koji je trebalo raspraviti tiče se početne okolnosti koja se trebala ispuniti u svrhu aktiviranja Protecto jamstva: trebalo se raditi o slučaju koji je obuhvaćen ovim jamstvom nakon čijeg ostvarenja tuženik ima obvezu izvršiti popravak odnosno zamjenu kupljenog elektroničkog uređaja korisnika, a prema čl. 2. t. 1. Uvjeta.

Prema navodima tužitelja iz tužbe došlo je do kvara na prodanom uređaju te je tuženik procijenio da je popravak ekonomski neisplativ radi čega je aktivirano Protecto jamstvo.

U odredbi čl. 6. t. 1. Općih uvjeta pod naslovom Troškovi vraćanja u prvobitno stanje navedeno je da se u slučaju štete razlikuje djelomična i potpuna šteta, pri čemu se o potpunoj šteti radi ukoliko su troškovi popravka viši od Protecto vrijednosti uređaja, u kojem će slučaju tuženik zamijeniti elektronički uređaj obuhvaćen Protecto jamstvom. Nadalje, prema odredbi t. 3. a) pod naslovom Potpuna šteta navedeno je da će korisnik u slučaju potpune štete ili ekonomski neisplativog popravka u zamjenu za stari neispravni uređaj dobiti novi uređaj koji će prema tehničkim specifikacijama biti najmanje jednak ili bolji u odnosu na stari uređaj. Ekonomska neisplativost da znači da troškovi popravka prelaze Protecto vrijednost. Nadalje, u slučaju raspoloživosti istovrijednih uređaja ne može se isticati pravo na tehnički bolje uređaje niti u slučaju kada je njihova vrijednost manja od izvorne Protecto vrijednosti.

P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

Što je to Protecto vrijednost odnosno vrijednost elektroničkog uređaja obuhvaćenog Protecto jamstvom propisuje odredba čl. 4. Općih uvjeta: to je cijena novog uređaja ili uređaja jednake tehničke vrijednosti na dan nastupanja štete pri čemu se vrijednost elektroničkog uređaja obuhvaćenog Protecto jamstvom uvijek odnosi na kupoprodajnu cijenu uređaja bez poreza na dodanu vrijednost i bez subvencija ili prigodnih popusta.

Tuženik je u podnesku od 19. listopada 2023. g., dakle, a kako je tužitelj pravilno primijetio, nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu od 2. rujna 2022. g., po prvi put u parnici naveo slijedeće: ovlašteni TV servis, koji je u predmetnom odnosu jedini mjerodavan za utvrđivanje takvih činjenica i okolnosti, nije utvrdio nikakav kvar na predmetnom TV prijemniku, odnosno da tužitelj kao obrtnik i vlasnik stomatološke ordinacije, uopće nije ostvario pravo na zamjenski TV prijemnik već su sve radnje i dogovori između stranaka isključivo rezultat dobre volje tuženika, a ne njegove ugovorne obveze.

Tuženik se, naime, u dotadašnjem tijeku postupka u odgovoru na tužbu i u četiri podneska skoncentrirao gotovo isključivo na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

Očitujući se o ovom prigovoru tuženika, tužitelj je u podnesku od 13. svibnja 2024. g. istaknuo da do trenutka podneska tuženika od 19. listopada 2023. g. ova okolnost nije bila uopće istaknuta kao sporna činjenica, što je na isti način uočio i ovaj sud.

Osim toga, da se radi o neistinitom navodu jer da je sam tuženik u korespondenciji s tužiteljem u pogledu predmetnog problema kao razlog zašto je tužitelju ponuđen drugi model TV prijemnika naveo upravo visinu iznosa popravka tužiteljevog TV prijemnika i to riječima: ''uvidom u Vašu dokumentaciju i ponudu popravka od strane servisa Kiki, popravak Vašeg uređaja iznosi 12.100,00 kn bez PDV-a te je popravak totalno neisplativ. Shodno Vašem mailu, mi nismo odbili popravak Vašeg uređaja nego smo zbog neisplativosti popravka odlučili ići na novi uređaj te smo Vam ponudili model LG 60UM7100 PLB.''. Stoga da je tuženik bio upoznat s kvarom na predmetnom TV prijemniku i s visinom iznosa popravka.

Na listu 10 spisa nalazi se email tuženika od 22. siječnja 2020. g. istog sadržaja kao i dio podneska tužitelja koji sadrži citat emaila.

Dodatno, u emailu od 11. veljače 2020. g. tuženik je još jednom jasno istaknuo: ''…nama je u interesu da se Vama isporuči uređaj najsličnijih karakteristika ili bolji jer popravak TV uređaja iz 2015. g. totalno je neisplativ.''.

Tuženikov prigovor da je procjenu isplativosti popravka tužiteljevog TV uređaja trebao izvršiti samo ovlašteni servis sud je ocijenio u cijelosti protivnim dostavljenoj korespondenciji uz tužbu iz koje proizlazi da je televizor nakon prestanka rada 16. studenog 2019. g. bio poslan u servis Super Mea i vraćen bez da je dijagnosticiran kvar (a pogotovo ne i otklonjen), da je tuženik nakon obavijesti tužitelja o tome predložio tužitelju provjeru ispravnosti daljinskog upravljača, da je tužitelj nakon toga u opširnom emailu tuženiku priložio video zapise iz kojih da se vidi da daljinski upravljač radi normalno ali da ne radi ekran TV uređaja, da je nakon toga u slijedećem emailu tužitelj upućen kontaktirati drugi ovlašteni servis, da je tužitelj u emailu od 20. siječnja 2020. g. pozvao P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

tuženika na izjašnjenje iz kojeg razloga cijeli postupak toliko traje te je istaknuo da je tuženik sam odabrao opciju nabave novog TV-a jer da je tužitelj savršeno zadovoljan opcijom popravka kupljenog TV uređaja.

Tužitelj je i u svom iskazu pojasnio da je, nakon što se televizor pokvario, TV uređaj donio u servis i tražio popravak, ali da ga je osiguravatelj obavijestio da je to za njih neisplativo, što da nije prihvatio jer je njemu to bilo isplativo. Usprkos tome da je obaviješten da će dobiti drugu televiziju i da ima pravo na istu ili bolju nakon čega da su mu ponuđene redom televizije koje su sve bile lošije, a ne iste ili bolje od njegove i to ne samo po cijeni nego prema pet karakteristika koje su mu bile bitne i radi kojih je i kupio prvu televiziju, a radi se o: njemu najvažnijoj karakteristici 200 Hz osvježenje zaslona radi koje se i odlučio na kupnju konkretne televizije, što da označava koliko se puta u sekundi slika osvježava jer da mu se kod manje frekvencije osvježenja zaslona počnu javljati glavobolje, druga značajka da je zvučnik od 40 W, zatim potpora za 3D sliku, kao četvrta karakteristika da je daljinski upravljač koji je ujedno i miš što se zove magicremote i posljednja karakteristika da je energetska klasa A++. Naveo je da sve ponuđene televizije nisu uopće imale navedene karakteristike. Prva ponuđena televizija da je koštala otprilike 4.300,00 kn, slijedeća 4.700,00 kn, a treća 5.300,00 kn, a razlika je protumačena napretkom tehnologije jer da prvu televiziju kupio za 12.999,99 kn. Unatoč tom napretku da niti jedna od ponuđenih TV nije imala pet karakteristika koje je naveo. Kazao je da je novu TV kupio za 18.000,00 kn iz čega se vidi da cijena ne samo da nije pala nego je i narasla, kazao je da je pronašao i kupio TV sa svih navedenih pet karakteristika i to baš model LG 65C9 koju je u email prepisci ponudio tuženiku da mu bude isporučena, s tim da je bio spreman platiti razliku u cijeni.

Ovaj navod tužitelja je točan: takvu je namjeru iskazao u emailu od 15. siječnja 2020. g. a tuženik je u emailu od 22. siječnja 2020. g. naveo da je predloženi TV u drugoj kategoriji televizora po specifikaciji u odnosu na stari uređaj pa da nisu u mogućnosti prihvatiti prijedlog tužitelja. Na ponovni email tužitelja od 23. siječnja 2020. g. u kojem je izraženo nastojanje da se problem što prije riješi tuženik je u odgovoru od 24. siječnja 2020. g. obavijestio tužitelja da je osiguranje limitiralo zamjenu iznosom od 5.400,00 kn s PDV-om, a ukoliko je tužitelj i dalje zainteresiran za model LG 65C9 da će biti potrebna nadoplata te neće biti moguće zaključiti ugovor o petogodišnjem jamstvu. U slijedećem emailu od 24. siječnja 2020. g. tužitelj je izrazio nezadovoljstvo ponuđenim cjenovnim limitom za zamjenu uređaja, izostankom ugovaranja petogodišnjeg jamstva te je obavijestio tuženika da će novi uređaj kupiti sam u roku od tri dana.

Ponovno treba navesti da iz emaila tuženika od 22. siječnja 2020. g. proizlazi da je televizor tužitelja bio na procjeni kvara i popravka u servisu Kiki, da je taj servis procijenio trošak popravka uređaja u visini od 12.100,00 kn bez PDV-a te da je tuženik popravak ocijenio totalno neisplativim.

Stoga je prigovor tuženika da nije uopće utvrđeno da je postojao kvar na televizoru tužitelja u cijelosti neosnovan.

U nastavku obrazloženja trebalo je odgovoriti na pitanje da li je tuženik ponudio zamjenski televizor na način kako je propisano Općim uvjetima, odnosno da li je u slučaju ekonomski neisplativog popravka u zamjenu za stari neispravni uređaj tužitelju ponuđen P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

novi uređaj koji je prema tehničkim specifikacijama najmanje jednak ili bolji u odnosu na stari uređaj.

Prije očitovanja ad hoc određenog vještaka, o čijem su se imenu i svojstvu stranke usuglasile, sud je prihvatio prijedlog pun. stranaka da se od ovlaštenog servisera ili od uvoznika LG televizora zatraže komparativni podaci i uspoređivanje tehničkih karakteristika svih ponuđenih TV uređaja u odnosu na TV uređaj koji se tužitelju pokvario, a kupljen

je 2015. g.

Tužitelj je organizirao očitovanje savjetnika iz LG centra za informiranje korisnika te je sud pregledao dva očitovanja od 21. ožujka i 14. prosinca 2023. g. u kojima je, u najkraćim crtama, potvrđena tvrdnja tužitelja da ponuđeni uređaji nisu bili ni jednaki ni bolji od uređaja koji se tužitelju pokvario, ali, s obzirom da je tuženik imao prigovore na oba očitovanja te s obzirom da ovim poduzetim radnjama tužitelja postupak nije uspješno skraćen nego je trebalo angažirati vještaka, u ovom obrazloženju nije bilo potrebno navoditi detalje očitovanja savjetnika iz LG centra za informiranje korisnika jer na tim očitovanjima sud nije temeljio ovu presudu.

Ad hoc određeni vještak Dražen Radojčić je u svom pisanom nalazu i mišljenju usporedio je original uređaj, odnosno TV koji je kupio tužitelj 2015. g. s tri ponuđena TV uređaja i naveo da sve tri ponuđene televizije:

-LG 60UM7100 PLB,

-LG 65UM7100 PLA i

-LG LED TV LG 65SM8200

nisu jednake ili bolje po tehničkim specifikacijama od TV LG 60LB870V te je objasnio da TV LG 60LB870V:

-ima frekvenciju osvježenja ekrana od 200 Hz, a sve ponuđene televizije imaju frekvenciju osvježenja ekrana od samo 50-60 Hz, a radi se o tehničkoj karakteristici bitnoj za kvalitetu slike,

-ima zvučnike ukupne snage 40 W, a sve ponuđene televizije imaju zvučnike ukupne snage 20 W,

-ima subwoofer, a niti jedna ponuđena televizija ga nema,

-ima prosječnu potrošnju struje od 63 W, a sve ponuđene televizije imaju znatno veću potrošnju struje (136 W, 145 W i 118 W).

U zaključku je napomenuo da je TV LG 60LB870V televizija premium klase, a svi ponuđeni TV uređaj da ne spadaju u premium klasu uređaja.

Stoga je sud zaključio da tužitelju nije ponuđen novi uređaj koji je prema tehničkim specifikacijama najmanje jednak ili bolji u odnosu na stari uređaj ili, drugim riječima, tuženik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o jamstvu.

P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

Tuženik je u postupku u više navrata ukazivao na odredbu čl. 6. t. 6. Općih uvjeta koja glasi: Otkup štete nije moguć u gotovini niti u slučaju potpune štete, čime je sugerirano da je zahtjev tužitelja za isplatu u novcu protivan odredbama jamstva te time neosnovan.

Prema ocjeni suda, tužitelj isplatu novčanog iznosa nije zatražio temeljem zaključenog ugovora o jamstvu, jer to, zaista, ne predstavlja ugovornu obvezu tuženika. Obveza tuženika sastojala se u isporuci novog uređaja u slučaju totalne štete, a kako je predviđeno u odredbi čl. 10. t. 3. Općih uvjeta koja govori o ispunjenju Protecto jamstva- saniranju nastale štete.

Međutim, tuženik je izgubio iz vida da je od njegove strane došlo do neispunjenja ugovorne obveze pa da se radi o primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) o neispunjenju ugovora, a kako je to naveo i tužitelj sastavljajući tužbu i navodeći u uvodnom dijelu o primjeni kojeg se instituta radi.

Prema odredbi čl. 342. st. 2. ZOO-a kad vjerovnik u obveznom odnosu ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njenim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Odredba čl. 346. ZOO-a govori o obujmu štete te je u st. 1. propisano da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi i naknadu neimovinske štete.

Prema odredbi čl. 360. ZOO-a kod dvostranoobvezujućih ugovora, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

Tužitelj je, temeljem zaključenog ugovora o jamstvu, a radi se o komercijalnom jamstvu iz odredbe čl. 423. ZOO-a, imao pravo na zamjenu uređaja koji nije isplativo popraviti na način da mu tuženik isporuči novi uređaj jednakih ili boljih tehničkih karakteristika u odnosu na uređaj koji se neće popravljati. Tužitelj je ocijenio da se radi o šteti u minimalnom iznosu cijene uređaja koji se pokvario, odnosno o 12.999,99 kn, što predstavlja 1.725,40 EUR, što je sud u cijelosti prihvatio.

Tužitelj je u svom iskazu, treba naglasiti, naveo da je, nakon što mu je tuženik nudio u zamjenu televizije koje nisu jednakih ili boljih tehničkih karakteristika od njegove kupljene televizije, sam otklonio štetu na način da je kupio uređaj koji po tehničkim karakteristikama odgovara pokvarenom uređaju i to za 18.000,00 kn, odnosno da cijene takvih uređaja nisu pale nego čak i narasle, usprkos tehničkom napretku. Iako je sud na ročištu od 26. siječnja 2023. g. prihvatio prijedlog tužitelja da se u dokazne svrhe priloži i pregleda račun o kupnji novog TV i nakon zaključenja prethodnog postupka, smatrajući da za to postoji opravdan razlog, tužitelj taj račun do zaključenja glavne rasprave nije dostavio u spis, a niti je preinačio tužbeni zahtjev na iznos veći od 12.999,99 kn odnosno 1.725,40 EUR. Stoga je taj iznos sud prihvatio kao iznos štete koja je nanesena tužitelju radi toga što mu tuženik temeljem odredbi ugovora o jamstvu nije isporučio novi TV uređaj na koji je imao pravo, iako bi točan iznos bio onaj iznos koji je tužitelj platio radi toga što je sam kupio novu televiziju jednakih ili boljih karakteristika od one koja je bila obuhvaćena Protecto jamstvom.

P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

Što se tiče zadržavanja starog, ''pokvarenog'' TV uređaja, niti jednom odredbom Općih uvjeta nije predviđeno da je obveza korisnika odnosno tužitelja, u slučaju utvrđene neisplativosti popravka uređaja, taj uređaj vratiti. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se taj TV uređaj još uvijek nalazi u njegovom domu jer je ovaj postupak u tijeku.

Što se tiče tuženika, u ovom postupku tuženik uopće nije spominjao vraćanje uređaja, s tim da je u podnesku od 19. listopada 2023. g., ustrajući u tome da je TV uređaj kupio tužitelj kao vlasnik obrta, ukazao na porezno-računovodstvene propise temeljem kojih se elektronski aparati tipa TV prijemnika smatraju amortiziranim nakon proteka 3 (tri) godine od dana kupnje pa da je s porezno-računovodstvenog aspekta vrijednost predmetnog TV uređaja u biti pozitivna nula, odnosno da se radi o pokretnini bez vrijednosti.

Stoga je tužitelj izrazio stajalište da TV uređaj koji je ostao kod tužitelja nema nikakvu vrijednost pa je sud odlučio ne obvezivati tužitelja na vraćanje uređaja, a ukoliko bi se odnos između stranaka ocijenio kao raskid dvostranoobvezujućeg ugovora.

Na iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 22. studenog 2019. g. do isplate, a to je dan nakon dana kad je tužitelj, po navodima iz tužbe i dostavljenoj dokumentaciji, u garantnom roku ispunio obrazac izjave za ostvarenje prava iz Protecto jamstva.

Postavlja se pitanje u kojem je roku tuženik bio dužan izvršiti svoju obvezu iz ugovora o jamstvu. O tome se u Općim uvjetima govori u čl. 10. t. 3. u kojem je navedeno da će tuženik procjenu i saniranje nastale štete provesti u najkraćem mogućem roku od zaprimljene kompletne i uredne dokumentacije od strane korisnika.

Korespondencija između stranaka putem emaila trajala je u periodu od primitka izjave za ostvarenje prava iz Protecto jamstva pa do 28. siječnja 2020. g. kada je tužitelj poslao zadnji email u kojem je najavio kupnju nove TV i to najkasnije do 31. siječnja 2020. g. u 12 sati. Uvažavajući da je tužitelj iznimno precizna osoba s nadarenošću za detalje, što je jasno sud shvatio saslušavajući tužitelja, sud je prihvatio da je tužitelj novi TV zaista kupio 31. siječnja 2020. g. (petak), a i da je taj dan označio kraj perioda u kojem je tuženik mogao u razumnom i najkraćem mogućem roku ispuniti svoju obvezu. Stoga je tužitelju trebalo na iznos od 12.999,99 kn odnosno 1.725,40 EUR zateznu kamatu priznati od dana kad je tužitelj otklonio štetu i bio izložen trošku kupovine novog TV uređaja, a u preostalom dijelu, kojim je na dosuđeni iznos glavnice tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 22. studenog 2019. g. do 31. siječnja 2020. g., tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

Sud je odredio stopu kamate temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a na način kako je to tužitelj pravilno zatražio do 31. prosinca 2022. g.: po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužitelj u postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženika trebalo obvezati na plaćanje cijelog parničnog troška kojem je bio izložen tužitelj.

Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe i podnesaka od 20. siječnja 2021. g., 10. lipnja 2022. g. i 23. svibnja i 18. prosinca 2023. g. i zastupanja na ročištima od 2. rujna 2022. g. i 26. siječnja 2023. g. po 100 bodova (ukupno 700 bodova), trošak sastava opomene pred tužbu i podneska od 13. svibnja 2023. g. i zastupanja na ročištu od 5. ožujka 2026. g. po 50 bodova (ukupno 150 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 7. svibnja 2021. g., 13. svibnja 2022. g., 16. studenog 2023. i 22. svibnja 2024. g. i sastava podnesaka od 29. prosinca 2022. g., 23. kolovoza i 2. listopada 2024. g. po 25 bodova (ukupno 175 bodova).

Ukupan broj bodova od 1025 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se dobije na opisan način (2.050,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV, zatraženu pristojbu tužbe (33,18 EUR) i presude (66,36 EUR) i tako dobiti iznos od 2.662,04 EUR koji predstavlja iznos troška kojem je bio izložen tužitelj u ovom sporu i kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke II. izreke rješenja.

Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja tužitelju, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 17. lipnja i 9. rujna 2025. g. jer je sud ocijenio da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a kako propisuje odredba čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava podneska od 1. listopada 2022. g. jer se taj podnesak ne nalazi u spisu (ni u eSpisu).

U Splitu, 12. lipnja 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

P n 4 5 8 / 2 0 - 5 2

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).