REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

52000 PAZIN, Dršćevka 1

P-260/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Pazinu, po sucu pojedincu Damiru Rabaru, u pravnoj stvari tužiteljice RČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Kristini Mikuličić, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja i činidbe, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, 12. lipnja 2026. donio je sljedeću

p r e s u d u  i  r j e š e n j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva da se tuženiku RČ i upravi društva E. STUDIO d.o.o., odnosno tuženiku, naloži da provedu upis utvrđenja iz točke I. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-32/2024-68 od 25. srpnja 2024. u knjizi poslovnih udjela društva E. STUDIO d.o.o. i u sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu.

II. Odbacuje se tužba u dijelu podredno postavljenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva da ju se ovlasti da sama zatraži upis utvrđenja iz točke I. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-32/2024-68 od 25. srpnja 2024. u knjizi poslovnih udjela društva E. STUDIO d.o.o. i u sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu, odnosno da od uprave društva ili tuženika zatraži provedbu takvog upisa.

III. Odbija se kao neosnovan daljnji podredni tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen podneskom od 19. prosinca 2025. kojim zahtijeva:

da se utvrdi da jedan poslovni udjel nominalnog iznosa od 20.000,00 kn i jedan poslovni udjel nominalnog iznosa od 400.000,00 kn u trgovačkom društvu E. STUDIO d.o.o. za promociju i usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MBS: [matični broj subjekta], čine izvanbračnu stečevinu tužiteljice RČR i tuženika RČ,

da se naloži tuženiku RČ da tužiteljici u roku od 15 dana izda ispravu podobnu za upis tužiteljice kao ovlaštenika na navedenim poslovnim udjelima u knjigu poslovnih udjela i sudski registar, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. studenoga 2025. podnijela tužbu protiv tuženika navodeći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu P-32/2024-68 od 25. srpnja 2024., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž - 3970/2024-2 od 5. ožujka 2025., utvrđeno da je tužiteljica s osnova izvanbračne stečevine ovlaštenik u 1/2 dijela na jednom poslovnom udjelu nominalnog iznosa od 20.000,00 kn i jednom poslovnom udjelu nominalnog iznosa od 400.000,00 kn u društvu E. STUDIO d.o.o., na kojima je tuženik upisan kao član društva i imatelj u cijelosti. Tužiteljica tvrdi da, unatoč navedenoj pravomoćnoj presudi, u knjizi poslovnih udjela i sudskom registru i dalje kao jedini nositelj poslovnih udjela stoji tuženik, koji je ujedno jedini član uprave društva, te da je tuženik odbio poduzeti radnje potrebne za njezin upis.

2. Tužiteljica je stoga primarno zatražila da sud naloži tuženiku i upravi društva E. STUDIO d.o.o., odnosno tuženiku, da provedu upis utvrđenja iz točke I. izreke pravomoćne presude P-32/2024-68 u knjizi poslovnih udjela i u sudskom registru. Podredno je zatražila da se nju ovlasti da sama zatraži takav upis, odnosno da zatraži od uprave društva ili tuženika provedbu upisa, a ako tuženik to ne učini, da tužiteljica sama temeljem ove presude zatraži upis.

3. Podneskom od 19. prosinca 2025. tužiteljica je, za slučaj neprihvaćanja ranije postavljenih zahtjeva, dodatno predložila da sud utvrdi da navedeni poslovni udjeli čine izvanbračnu stečevinu stranaka te da naloži tuženiku da joj izda ispravu podobnu za upis kao ovlaštenika na tim poslovnim udjelima, s time da presuda zamijeni tu ispravu ako ju tuženik ne izda.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i sve postavljene tužbene zahtjeve u cijelosti.

5. Tuženik prvenstveno ističe prigovor presuđene stvari. Navodi da je u ranijem postupku, vođenom pred ovim sudom pod P-32/2024, pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da tuženik prizna i trpi njezin upis u sudski registar kao člana društva E. STUDIO d.o.o. te da prizna i trpi da se u knjizi poslovnih udjela i sudskom registru upiše kao ovlaštenik u 1/2 dijela poslovnih udjela. Prema stajalištu tuženika, sadašnji zahtjev, iako drukčije formuliran, ima isti objektivni i subjektivni identitet kao i već pravomoćno odbijeni zahtjev.

6. Tuženik nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je tužiteljica kao tuženika označila samo RČ kao fizičku osobu, dok tužbenim zahtjevom traži nalaganje činidbe i „upravi društva E. STUDIO d.o.o.“. Prema navodima tuženika, uprava društva nema pravnu osobnost i ne može biti adresat sudske obveze ako nije stranka postupka, a tuženik kao fizička osoba ne može biti osobno obvezan na činidbu koja po zakonu pripada društvu, odnosno njegovoj upravi kao organu.

7. Tuženik se poziva i na pravnu narav poslovnog udjela. Smatra da, u slučaju kada poslovni udio čini bračnu ili izvanbračnu stečevinu, posljedica može biti samo postojanje više suovlaštenika na istom poslovnom udjelu u smislu članka 417. Zakona o trgovačkim društvima, a ne podjela poslovnog udjela na idealne polovice. Poziva se na praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, osobito na odluke Pž - 3073/2013, Pž-4469/2017 i Pž-692/2020, prema kojoj poslovni udio ne biva automatski podijeljen, niti se može zahtijevati upis jednog bračnog ili izvanbračnog druga kao imatelja „1/2 poslovnog udjela“ ako do podjele poslovnog udjela nije došlo odlukom skupštine društva.

8. U odnosu na podredni zahtjev iz podneska od 19. prosinca 2025., kojim tužiteljica traži izdavanje isprave podobne za upis, tuženik ističe da se takva isprava ne može poistovjetiti s ugovorom o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik, te da je riječ o jednostranoj izjavi koja ne može proizvesti učinke prijenosa poslovnog udjela.

9. Sud je proveo dokaz uvidom u pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Pazinu P-32/2024-68 od 25. srpnja 2024. na listu 4-16 spisa, u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3970/2024-2 od 5. ožujka 2025. na listu 17- 24 spisa, te u izvadak iz sudskog registra za društvo E. STUDIO d.o.o. na listu 25-29 spisa.

10. Sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka jer činjenice odlučne za ovu odluku nisu sporne u činjeničnom smislu, nego je sporna pravna dopuštenost i osnovanost tužbenih zahtjeva. Činjenica da tužiteljica nije upisana u knjigu poslovnih udjela i sudski registar, kao i činjenica da je tuženik prema izvatku iz sudskog registra i dalje jedini član društva i član uprave, proizlaze iz priloženog izvatka. Činjenica postojanja i sadržaja ranije pravomoćne presude proizlazi iz samih presuda P - 32/2024-68 i Pž-3970/2024-2.

11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu P-32/2024-68, potvrđenom presudom VTS RH Pž-3970/2024-2, utvrđeno je da je tužiteljica s osnova izvanbračne stečevine ovlaštenik u 1/2 dijela na jednom poslovnom udjelu nominalnog iznosa od 20.000,00 kn i jednom poslovnom udjelu nominalnog iznosa od 400.000,00 kn u društvu E. STUDIO d.o.o., na kojima je tuženik upisan kao član društva i imatelj u cijelosti.

12. Istom pravomoćnom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila da tuženik prizna i trpi njezin upis u sudski registar kao člana društva E. STUDIO d.o.o. te da prizna i trpi da se u knjizi poslovnih udjela i sudskom registru upiše kao ovlaštenik u 1/2 dijela poslovnih udjela.

13. Iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je društvo E. STUDIO d.o.o. upisano pod MBS [matični broj subjekta], OIB [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], da je tuženik RČ upisan kao jedini član društva i član uprave, te da temeljni kapital društva iznosi 420.000,00 kn, odnosno informativno 55.743,58 eura. Iz istog izvatka proizlazi da je temeljni kapital 22. srpnja 2014. povećan s 20.000,00 kn za 400.000,00 kn, pretvaranjem rezervi iz dobiti društva za 2013.

14. Tužiteljica ovim postupkom ne traži novo utvrđenje izvanbračne stečevine u odnosu na još neutvrđenu imovinu, nego u bitnome traži provedbu, odnosno upis učinaka ranije pravomoćne presude u knjigu poslovnih udjela i sudski registar.

15. Prema članku 333. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023), sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, a ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, tužbu odbacuje.

16. Prema članku 36. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drukčije ugovorili. Prema članku 11. Obiteljskog zakona, izvanbračna zajednica koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica.

17. Prema članku 409. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 52/00.-Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11-Kazneni zakon, 152/11-pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15. i 40/19, dalje: ZTD), poslovni udio određuje se prema nominalnom iznosu poslovnog udjela, ako društvenim ugovorom nije drukčije određeno. Prema članku 410. ZTD-a, uprava vodi knjigu poslovnih udjela, a promjene članova društva i njihovih poslovnih udjela uprava prijavljuje registarskom sudu dostavljanjem popisa članova društva.

18. Prema članku 411. ZTD-a, u odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu obaviješten registarski sud, a promjena popisa članova društva provodi se dostavom novog popisa s dokazima o promjenama.

19. Prema članku 412. ZTD-a, poslovni udjeli mogu se prenositi i nasljeđivati, pri čemu je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik, odnosno sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor.

20. Prema članku 417. ZTD-a, ako na poslovnom udjelu ima više ovlaštenika, oni prava iz poslovnog udjela mogu ostvarivati samo zajedno i solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio. Prema članku 441. ZTD-a, skupština društva odlučuje, između ostalog, o podjeli, spajanju i povlačenju poslovnih udjela.

21. Poslovni udio u društvu s ograničenom odgovornošću nije stvar u stvarnopravnom smislu, nego skup članskih, upravljačkih i imovinskih prava i obveza člana društva. Stoga se pravila obiteljskog prava o jednakim dijelovima bračne odnosno izvanbračne stečevine ne mogu mehanički primijeniti tako da bi drugi bračni ili izvanbračni drug samim utvrđenjem stečevine postao samostalni imatelj idealne polovice poslovnog udjela.

22. To je stajalište ustaljeno u praksi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. U odluci Pž-3073/2013 zauzeto je stajalište da, ako poslovni udio predstavlja bračnu stečevinu, posljedica može biti postojanje više suovlaštenika na istom poslovnom udjelu u smislu članka 417. ZTD-a, ali ne i automatska podjela poslovnog udjela.

23. U odluci Pž-4469/2017 VTS RH dodatno pojašnjava da, kada jedan bračni drug drži poslovni udio u društvu osnovanom za vrijeme trajanja braka, drugi bračni drug može imati položaj ovlaštenika na tom poslovnom udjelu u smislu članka 417. ZTD-a, ali se time ne stječe vlasništvo na 1/2 poslovnog udjela niti pojedinačno članstvo svakog bračnog druga u društvu.

24. U odluci Pž-692/2020 VTS RH izričito navodi da, s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela koji daje i upravljačka i imovinska prava, dvije osobe mogu biti samo zajednički suovlaštenici na jednom poslovnom udjelu, a ne svaka u 1/2 dijela, jer se ne može glasovati s „1/2 glasa“ jednog poslovnog udjela.

25. I Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvaća da poslovni udio može biti predmet bračne stečevine. U odluci Rev 2771/2015-2 Vrhovni sud navodi da je poslovni udio skup članskih prava i obveza koji se stječe unošenjem temeljnog uloga u društvo te da poslovni udio, ako je stečen sredstvima bračne stečevine ili potječe iz takve imovine, može činiti bračnu stečevinu. U odluci Rev 573/2019-2 Vrhovni sud potvrđuje da se za ocjenu režima bračne stečevine primjenjuje zakon koji je vrijedio u vrijeme stjecanja imovine te da, ako drukčije nije ugovoreno, vrijedi zakonska predmnjeva jednakih dijelova.

26. Iz navedenog proizlazi da ranija pravomoćna presuda P-32/2024-68 pravilno razlikuje dvije razine: obiteljskopravnu razinu, na kojoj je utvrđeno da tužiteljica ima pravo iz izvanbračne stečevine, i statusno-pravnu razinu društva, na kojoj se prava iz poslovnog udjela prema društvu ostvaruju prema pravilima Zakona o trgovačkim društvima.

27. Prigovor presuđene stvari je osnovan u odnosu na primarni i prvi podredni tužbeni zahtjev.

28. U ranijem postupku P-32/2024 tužiteljica je već zahtijevala da tuženik prizna i trpi njezin upis u sudski registar kao člana društva E. STUDIO d.o.o. te da prizna i trpi njezin upis u knjigu poslovnih udjela i sudski registar kao ovlaštenika u 1/2 dijela poslovnih udjela. Taj zahtjev je pravomoćno odbijen. U obrazloženju ranije presude izričito je navedeno da trgovački sudovi, odnosno sudski registar, ne upisuju imatelje poslovnih udjela na temelju zahtjeva treće osobe, pa ni osobe koja ima pravni interes, niti na temelju presude suda, nego na temelju prijave i popisa članova društva koje uprava društva dostavlja registarskom sudu s odgovarajućim dokazima o nastalim promjenama.

29. Iako je sadašnji zahtjev formuliran kao zahtjev za „provedbu upisa“, odnosno kao ovlaštenje tužiteljici da sama zatraži upis, on se temelji na istim strankama, istom poslovnom udjelu, istoj pravnoj osnovi i istom cilju pravne zaštite: postizanju upisa tužiteljice u knjigu poslovnih udjela i sudski registar na temelju ranije utvrđenog p rava iz izvanbračne stečevine.

30. Razlika u formulaciji tužbenog zahtjeva ne mijenja njegov objektivni identitet. Bit zahtjeva ostaje ista: tužiteljica traži sudsku odluku kojom bi se omogućio ili naložio upis njezina položaja u knjigu poslovnih udjela i sudski registar. O toj pravnoj zaštiti već je pravomoćno odlučeno odbijanjem zahtjeva u ranijem postupku. Stoga je, sukladno članku 333. stavku 2. ZPP-a, tužbu u tom dijelu trebalo odbaciti.

31. Podredni zahtjev iz podneska od 19. prosinca 2025. u dijelu kojim se traži utvrđenje da predmetni poslovni udjeli čine izvanbračnu stečevinu stranaka također nije osnovan, jer je o toj pravnoj stvari već pravomoćno odlučeno u korist tužiteljice.

32. Ranijom presudom nije samo općenito utvrđeno da su određeni poslovni udjeli stečevina, nego je utvrđeno konkretnije i jače pravno stanje: da je tužiteljica s osnova izvanbračne stečevine ovlaštenik u 1/2 dijela na točno određenim poslovnim udjelima u društvu E. STUDIO d.o.o. Time je pitanje pripadnosti tih poslovnih udjela izvanbračnoj stečevini već obuhvaćeno pravomoćnom odlukom.

33. Stoga tužiteljica nema pravni interes za ponovno donošenje deklaratorne odluke istog sadržaja u blažem obliku, a u mjeri u kojoj bi se zahtjev tumačio kao ponovno odlučivanje o istom pravnom odnosu, riječ je o presuđenoj stvari.

34. Zahtjev kojim tužiteljica traži da se tuženiku naloži izdavanje isprave podobne za upis, a da presuda zamijeni tu ispravu ako ju tuženik ne izda, nije osnovan.

35. Prije svega, prema člancima 410. i 411. ZTD-a, knjigu poslovnih udjela vodi uprava društva, a promjene članova društva i poslovnih udjela prema registarskom sudu prijavljuju se dostavom popisa članova društva i odgovarajućih dokaza. Ta je obveza statusnopravna obveza društva, odnosno njegove uprave kao organa društva. U ovom postupku, međutim, društvo E. STUDIO d.o.o. nije označeno kao tuženik, a „uprava društva“ nije samostalna pravna osoba i ne može biti nositelj procesnih prava i obveza ako društvo nije stranka postupka.

36. Nadalje, tuženik RČ jest prema izvatku iz sudskog registra upisan kao član uprave društva, ali zahtjev nije usmjeren protiv društva, nego protiv njega kao fizičke osobe. Sud ne može obvezati osobu kao fizičku osobu na činidbu koja po zakonu pripada društvu, odnosno njegovoj upravi u okviru statusnopravnog režima vođenja knjige poslovnih udjela i obavještavanja registarskog suda.

37. Osim toga, tražena isprava nije ugovor o prijenosu poslovnog udjela u smislu članka 412. ZTD-a. Tužiteljica ne traži prijenos određenog, prethodno podijeljenog poslovnog udjela, nego traži ispravu kojom bi se provela posljedica ranije utvrđenog obiteljskopravnog odnosa. Međutim, ranija presuda nije utvrdila da je došlo do prijenosa poslovnog udjela s tuženika na tužiteljicu, niti je utvrdila da postoji samostalni poslovni udio tužiteljice. Utvrđeno je samo da je tužiteljica ovlaštenik na poslovnim udjelima koje drži tuženik.

38. Takvo stajalište odgovara i praksi VTS RH iz odluke Pž-4469/2017, prema kojoj se izdavanje „isprave podobne za upis“ ne može poistovjetiti s ugovorom o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave potvrđene po javnom bilježniku, jer je tražena isprava jednostrana izjava, dok je ugovor o prijenosu poslovnog udjela dvostrani pravni posao.

39. Ni važeća formulacija članka 412. ZTD-a, prema kojoj sudska odluka može zamijeniti ugovor o prijenosu poslovnog udjela, ne dovodi do drukčijeg zaključka. Da bi sudska odluka zamijenila takav ugovor, mora biti riječ o zahtjevu koji sadržajno odgovara prijenosu poslovnog udjela. Ovdje to nije slučaj. Tužiteljica ne traži prijenos poslovnog udjela, niti postoji odluka skupštine o podjeli poslovnih udjela, nego traži provedbu statusnog upisa na temelju ranije presude o izvanbračnoj stečevini. Takva pravna posljedica ne može se ostvariti presudom protiv fizičke osobe kojom se nalaže izdavanje jednostrane isprave.

40. Tužiteljica je ranijom pravomoćnom presudom već ostvarila deklaratornu zaštitu u bitnom dijelu: pravomoćno je utvrđeno da je s osnova izvanbračne stečevine ovlaštenik na predmetnim poslovnim udjelima. Ta pravomoćna odluka obvezuje stranke i sud.

41. Međutim, predmet ovog postupka nije ponovno utvrđenje tog prava, nego pitanje može li tužiteljica novom parnicom ishoditi odluku kojom bi se naložio ili omogućio upis tog prava u knjigu poslovnih udjela i sudski registar, odnosno kojom bi se tuženiku naložilo izdavanje isprave podobne za upis. Na to pitanje valja odgovoriti negativno.

42. Dakle, primarni i prvi podredni zahtjev nedopušteni su zbog presuđene stvari, jer se njima u bitnome ponovno traži pravna zaštita koja je u ranijem postupku pravomoćno odbijena. Daljnji podredni zahtjev za izdavanje isprave podobne za upis nije osnovan jer nije riječ o ispravi koja bi mogla zamijeniti ugovor o prijenosu poslovnog udjela, niti je tuženik kao fizička osoba pasivno legitimiran za činidbu koja pripada društvu odnosno njegovoj upravi prema pravilima ZTD-a.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

44. O trošku postupka odlučeno je na temelju članaka 154. i 155. ZPP-a. Budući da tužiteljica nije uspjela u postupku, dužna je tuženiku naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

45. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura te PDV od 25% u iznosu od 50,00 eura, te trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku dana 5. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura te PDV od 25% u iznosu od 50,00 eura, odnosno ukupno 500,00 eura. Zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak pripadaju od dana donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima, tj. za ostale odnose po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

U Pazinu, 12. lipnja 2026.

Sudac

Damir Rabar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.