REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7145/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužiteljice GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćniku Ana-Marija Žužul Horvat odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bužurelo&Žužul d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 zastupan po punomoćniku Andreji Šeša odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene dana 28. travnja 2026. u prisutnost punomoćnika stranaka, dana 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u odredbi članka 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj 9012912144, sklopljenog dana 21. kolovoza 2007. godine između tužitelja i tuženika, koji glasi: „promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.“, te odredba članka 4. st. 2. Ugovora o kreditu koja glasi: „Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01.(slovima: prvi siječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.6. tekuće godine, i na dan 01.07. a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.„

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužiteljici GZ iznos od ukupno 2.889,98 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa i to:

- na iznos od 24,44 EUR za razdoblje od 15.2.2008. pa do isplate,

- na iznos od 24,44 EUR za razdoblje od 15.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 24,44 EUR za razdoblje od 15.4.2008. pa do isplate,

- na iznos od 24,44 EUR za razdoblje od 15.5.2008. pa do isplate,

- na iznos od 24,44 EUR za razdoblje od 15.6.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.7.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.8.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.9.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR za razdoblje od 15.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.2.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.3.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.4.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.5.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.6.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.7.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.8.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.9.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.1.2014. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.2.2014. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.3.2014. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.4.2014. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.5.2014. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.6.2014. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.7.2014. pa do isplate,

- na iznos od 24,38 EUR za razdoblje od 15.8.2014. pa do isplate,

- na iznos od 18,12 EUR za razdoblje od 15.9.2014. pa do isplate,

- na iznos od 18,12 EUR za razdoblje od 15.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 18,12 EUR za razdoblje od 15.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 18,12 EUR za razdoblje od 15.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 18,12 EUR za razdoblje od 15.1.2015. pa do isplate,

- na iznos od 18,12 EUR za razdoblje od 15.2.2015. pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR za razdoblje od 15.3.2015. pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR za razdoblje od 15.4.2015. pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR za razdoblje od 15.5.2015. pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR za razdoblje od 15.6.2015. pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR za razdoblje od 15.7.2015. pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR za razdoblje od 15.8.2015. pa do isplate,

- na iznos od 13,92 EUR za razdoblje od 15.9.2015. pa do isplate,

- na iznos od 13,92 EUR za razdoblje od 15.10.2015. pa do isplate,

- na iznos od 13,92 EUR za razdoblje od 15.11.2015. pa do isplate,

- na iznos od 13,92 EUR za razdoblje od 15.12.2015. pa do isplate,

- na iznos od 13,92 EUR za razdoblje od 15.1.2016. pa do isplate,

- na iznos od 13,92 EUR za razdoblje od 15.2.2016. pa do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR za razdoblje od 15.3.2016. pa do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR za razdoblje od 15.4.2016. pa do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR za razdoblje od 15.5.2016. pa do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR za razdoblje od 15.6.2016. pa do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR za razdoblje od 15.7.2016. pa do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR za razdoblje od 15.8.2016. pa do isplate,

- na iznos od 10,26 EUR za razdoblje od 15.9.2016. pa do isplate,

- na iznos od 10,26 EUR za razdoblje od 15.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 10,26 EUR za razdoblje od 15.11.2016. pa do isplate,

- na iznos od 10,26 EUR za razdoblje od 15.12.2016. pa do isplate,

- na iznos od 10,26 EUR za razdoblje od 15.1.2017. pa do isplate,

- na iznos od 10,26 EUR za razdoblje od 15.2.2017. pa do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR za razdoblje od 15.3.2017. pa do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR za razdoblje od 15.4.2017. pa do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR za razdoblje od 15.5.2017. pa do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR za razdoblje od 15.6.2017. pa do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR za razdoblje od 15.7.2017. pa do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR za razdoblje od 15.8.2017. pa do isplate,

- na iznos od 6,07 EUR za razdoblje od 15.9.2017. pa do isplate,

- na iznos od 6,07 EUR za razdoblje od 15.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 6,07 EUR za razdoblje od 15.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 6,07 EUR za razdoblje od 15.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 6,07 EUR za razdoblje od 15.1.2018. pa do isplate,

- na iznos od 6,07 EUR za razdoblje od 15.2.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,57 EUR za razdoblje od 15.3.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,57 EUR za razdoblje od 15.4.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,57 EUR za razdoblje od 15.5.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,57 EUR za razdoblje od 15.6.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,57 EUR za razdoblje od 15.7.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,57 EUR za razdoblje od 15.8.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 EUR za razdoblje od 15.9.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 EUR za razdoblje od 15.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 EUR za razdoblje od 15.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 EUR za razdoblje od 15.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 EUR za razdoblje od 15.1.2019. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 EUR za razdoblje od 15.2.2019. pa do isplate,

- na iznos od 3,62 EUR za razdoblje od 15.3.2019. pa do isplate,

- na iznos od 414,92 EUR za razdoblje od 28.3.2019. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim odredba članka 12. stavka 3. Ugovora o kreditu 9012912144, sklopljenog dana 21. kolovoza 2007. godine između tužitelja i tuženika, koja glasi: „12.3. Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kuna.“

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužiteljici GZ dužni iznos jednokratne naknade u iznosu od 567,39 eur isplaćene tuženiku na dan korištenja kredita, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 11. rujna 2007. godine pa do isplate, po stopi koja se u razdoblju do 1. siječnja 2008. godine određuje u visini stope propisane čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u razdoblju 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena, a u razdoblju od 1.01.2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročen parnični trošak u iznosu od 2.181,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2026.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pravna prednica tužiteljice pokojna TZ u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 5.10.2023. navodi je dana 21. kolovoza 2007. godine sklopila Ugovor o kreditu broj 9012912144 kojim se tuženik, kao kreditor, obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 285.000,00 kn za adaptaciju stambenog objekta dok se tužitelj obvezao vratiti iznos s pripadajućim kamatama na način i rokovima utvrđenim ugovorom. Odredbom članka 4. Ugovora iz točke I. tužbe određeno je da je tužitelj na kredit u otplati dužan platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosi 4,98% godišnje. Citirana odredba članka 4. st. 1. i st. 2. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika (banke) je ništetna.

Odredbom članka 270. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15,29/18,126/21,114/22,156/22,155/23. i 146/25.nastavno- ZOO) određeno je da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva. Kamatna je stopa u predmetnom Ugovoru o kreditu je cijena koja je u trenutku njegova sklapanja bila ugovorena u visini od 4,98 %, a ugovoreno je i da tuženik (banka) može promijeniti visinu kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan 01.01., a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine, i na dan 01.07., a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s tim da kamatna stopa iz Ugovora (u iznosu od 4,98,%) ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. U odnosu na citiranu odredbu o kamati, sadržaj te odredbe nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i precizan kao što bi to sukladno članku 99. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/07) trebao biti. Prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su opći uvjeti ugovora sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru ili da se na ugovor poziva na opće uvjete. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove. U konkretnom slučaju, činidba u pogledu kamatne stope koju je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku nije niti određena niti odrediva. Naime, kamatna stopa po Ugovoru o kreditu mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika te se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo . Sukladno tome, tuženik je svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu te o istome obavještavao tužitelja samo pisanom obavijesti, bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužitelja, pa je tako tuženik u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, a kojim promjenama je došlo do promjene u mjesečnima anuitetima koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku, a time i do promjene u prvotno ugovorenom otplatnom planu. Predmetna ugovorena odredba omogućuje da promjena ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a da pri tome nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i znatna neravnoteža u pravima i obvezama na njegovu štetu. Takvu promjenu tužitelj nije mogao predvidjeti, a pravilnost promjene nije mogao provjeriti jer je promjena vršena bez ikakvih egzaktnih kriterija. Zakon o zaštiti potrošača (NN 2007) regulira pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima te u odredbi članka 96. stavka 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se stavkom 2. istog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Osim toga, u stavku 3. istog članka propisano je ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Nadalje, u odredbi su članka 97. ZZP/07 propisane ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 96. ovoga Zakona, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi članka 98. ZZP/07, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

Konačno, odredbom su članka 102. ZZP/07 propisane posljedice nepoštene ugovorne odredbe, te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Primjenom predmetne ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na "cijenu", što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena. U konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži po pitanju prava i obveza između stranaka, i to na štetu tužitelja (u ovome slučaju potrošača), jer su predmet ugovora i novčana obveza, cijena, odnosno kamata bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, a koji konsenzus je tuženik putem predmetnih ugovornih odredbi u potpunosti izbjegao. Tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena. Predmetnu je odredbu u Ugovoru o kreditu formuliralo isključivo tuženik i na tu odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a u Ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. To tim više što nije postojala ni mogućnost da tužitelj predloži da određena točka ugovora glasi drugačije od onoga što mu je ponuđeno. Sukladno navedenim ugovornim odredbama dug tužitelja je postao promjenjiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati, i to upravo iz razloga što je kamatnu stopu jednostrano i samovoljno, bez ikakvog prethodnog dogovora s tužiteljem, određivao tuženik te time na štetu tužitelja prouzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve protivno načelu savjesnosti i poštenja. Zato se ova ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po Odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu treba smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom neovisno o tome što do stupanja na snagu ZID ZPK/13 nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti. Ovo stoga što je i prije izmjena, odnosno do stupanja na snagu ZID ZPK/13 postojala zakonska obveza preciznijeg definiranja parametra o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome što do stupanja na snagu nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze. Tuženik je, umjesto po prvotnoj ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,98%, jednostranom odlukom, protivno načelu savjesnosti i poštenja, mijenjao kamatnu stopu, a čime je i došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita. Navedenim promjenama kamatne stope mijenjao se dužni iznos mjesečnog anuiteta, slijedom čega je i tužitelj preplatio pojedine iznose mjesečnih anuiteta u ukupnom iznosu od 2.889,98 eur. Navedeni iznos je dobiven usporedbom početno ugovorene kamatne stope od 4,98% godišnje i svake veće kamatne stope primijenjene i obračunate sukladno jednostranoj odluci banke, odnosno tuženika. Odredbom članka 12. stavka 3. Ugovora iz točke I. tužbe utvrđena je obveza tužitelja da prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita plati tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita, Citirana odredba članka 12. stavka 3 . Ugovora, u dijelu u kojem je ugovorena obveza isplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva, je ništetna, i to iz sljedećih razloga: Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. ZOO-a propisano kako je ugovor ništetan ukoliko činidba nije moguća, dopuštena i određena ili odrediva. Prema čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. U konkretnom slučaju je već iz samog teksta sklopljenog Ugovora razvidno da sporna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju nameće obvezu koju ona u vrijeme sklapanja Ugovora nije mogla objektivno sagledati niti na istu na bilo koji način utjecati. Naime, iz sadržaja sklopljenog Ugovora razvidno je da se radi o standardiziranom (tipskom) ugovoru u smislu čl. 295. ZOO. Nesporno je kako tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o sadržaju odredbe čl. 12.3., niti mu je na bilo koji način pojasnio ili prezentirao koje on to točno troškove ima prilikom obrade kreditnog zahtjeva pa da bi tužitelj iste bio u obvezi nadoknaditi. Osim u pogledu utvrđenog iznosa kredita, namjene i ugovorenog roka otplate, tužitelj je u odnosu na sve ostale ugovorne odredbe prilikom sklapanja Ugovora bio doveden u situaciju „uzmi ili ostavi“. Svi ostali elementi ugovora, pa tako i sporna odredba, predstavljaju oblik i sadržaj obrasca ugovora unaprijed pripremljenog od strane tuženika na kojem tuženik kao kreditor ustraje i bez kojeg isti ne bi mogao niti biti zaključen. Sporna odredba pritom nije niti jasna niti lako razumljiva i uočljiva budući iz odredbe ni na koji način ne proizlazi što to točno ulazi u trošak obrade kreditnog zahtjeva, koja je struktura tih troškova, zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži te po kojoj točno osnovi se takav trošak uopće naplaćuje, unatoč činjenici da iz iste proizlazi izravna financijska obveza za tužitelja. Osim toga, za razliku od tuženika koji je prilikom sklapanja Ugovora djelovao u okviru svoje djelatnosti, tužitelj je predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača (čl. 3. ZZP), odnosno kao fizička osoba koja djeluje izvan svoje poslovne aktivnosti odnosno poduzetničke djelatnosti, iz čega proizlazi da tužitelj prilikom sklapanja Ugovora nije imao potrebnih pravnih i ekonomskih znanja da bi mu takva odredba moga biti jasna ili lako razumljiva. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine s izmjenama (NN broj 96/2003), a koji je kao lex specialis bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, radi čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a što se posebno odnosi na odredbe unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3 istog članka propisano je kako činjenica da se od pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Teret dokaza da se o određenoj odredbi pojedinačno pregovaralo pritom leži upravo na trgovcu (stavak 4.). Da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača, prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka iz ugovora, izričito propisuje i čl. 3. st. 1. Direktive 96/13/EEZ od 5.4.1993. godine. Prema odredbi čl. 5. Direktive ugovorne odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo kada se potrošaču u pisanom obliku nudi već unaprijed određeni sadržaj ugovora. Prema tome polazeći od nesporne činjenice da je sporna odredba bila sastavni dio tipskog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, da je istom odredbom činidba ugovorena protivno čl. 269. st. 2. i čl. 271. st. 1. ZOO, da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj na bilo koji način mogao utjecati na njezin sadržaj, te da je navedenom odredbom tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za ekstraprofitom) obveza, jasno je kako je takvom odredbom uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača odnosno korisnika kredita u odnosu na tuženika kao trgovca te kako je stoga ista ništetna. Odredbom čl. 323. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tuženik je u konkretnom slučaju na temelju ništetnih odredbi članaka 4. i 12. st. 3. Ugovora ostvario korist u vidu neosnovano naplaćenih iznosa na temelju promjenjive kamatne stope i naknade za obradu kreditnog zahtjeva u određenom iznosu. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika na sudu ili pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarenja tražbine. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastrani rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Zatezne kamate teku na iznos naplaćen temeljem ništetne ugovorne odredbe teku od dana izvršene uplate sukladno članku 1115. u svezi čl. 29. st. 2. ZOO. S obzirom da ništetne odredbe ne proizvode pravni učinak, tužitelj smatra kako je u konkretnom slučaju za utvrđivanje ukupne visine njegove obveze prema tuženiku po sklopljenom Ugovoru o kreditu mjerodavan isključivi početni ugovoreni iznos mjesečnog anuiteta, odnosno početno ugovorena kamatna stopa od 4,98% godišnje. Slijedom svega navedenog predlaže u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev pobliže označenu izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 7.12.2023. tuženik je osporio osnovanost i visinu zahtjeva tužiteljice u cijelosti. Istaknuo je da se presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne mogu primijeniti na sporni ugovorni odnos, jer se radi o kreditu zaključenom u domaćoj valuti (kuni). Nadalje u bitnom dijelu tuženik je naveo da je tužiteljica dužna dokazati svojstvo potrošača te istaknuo prigovor zastare potraživanja. Konačno predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i izvršio uvid u Ugovor o kreditu na listu 12 do 16 spisa, u potvrdu na listu 17 do 19 spisa, u z.k. izvadak na listu 20 spisa, u otplatnu tablicu na listu 21 do 24 spisa, u knjigovodstvenu karticu na listu 25 do 43 spisa, u plan otplate na listu 44 do 46 spisa, u pregled uplata na listu 47 do 50 spisa, dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o., dokaz saslušanjem prednice tužiteljice i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Tijekom postupka tužiteljica TZ je preminula te je nasljednica iste kćer GZ preuzela postupak u ovoj pravnoj stvari iza pokojne tužiteljice, odnosno majke i rješenjem suda posl.br. P-9526/2023 od 28. kolovoza 2025. postupak je nastavljen.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te za isplatu više isplaćenih iznosa.

6.1. Nije sporno da su stranke i to pravna prednica tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 9012912144 dana 21. kolovoza 2007. na iznos285.000,00 kuna, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u isti na listu 12-18 spisa.

7. Sporno je da li je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena, odnosno jesu li tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate te s tim u vezi sporno je pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

8. Osnovano tuženik ističe da se na predmetni spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer je predmet tog postupka bilo ocjenjivanje valjanosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu vezanih za valutu švicarski franak, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.).

9. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81. , 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

10. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrđeno je da je prema čl. 4 ugovorena kamatna stopa promjenjiva te da u trenutku ugovaranja iznosi 4,98% godišnje, kao i da se kamata obračunava primjenom proporcionalne metode. Prema čl. 4. st. 2. ugovorne strane suglasne su da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

11. Imajući na umu izložene odredbe o promjenjivosti kamatne stope može se zaključiti da je u konkretnoj situaciji ugovorena kamatna stopa promjenjiva, time da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa. Iz navedenog slijedi da je ugovorena jednostrana promjena kamatne stope od strane tuženika.

12. Pravna prednica tužiteljice je u svom iskazu navela da je kod tuženika 2007. u ljeti podigla adaptacijski kredit i to kunski i to za adaptaciju kuće u kojoj su živjeli. O kreditu je već tada misli razgovarala sa osobnim bankarom. Ne može se to niti nazvati razgovorom nego je to bila suština i rečeno joj je da se javi za kredit tom i tom. Ugovor je pročitala, pitala je kakva je to kamata na što joj je odgovoreno da oni nemaju vremena objašnjavati pojedinačno klijentima za kamatu. Dali su joj primjerak ugovora i to je bilo po sistemu uzmi ili ostavi. Sa njom je bila i njena pokojna majka koja joj je bila sudužnik po kreditu ili samo kao založni dužnik ne sjeća se više. Ugovor su trebale solemnizirati i to je bilo to. Isto tako je pitala za trošak na što joj je rečeno da se to plaća kod obrade kredita i to je to. Općenito nije bilo puno razgovora. Ugovor je solemniziran. Nisu joj u banci objasnili nešto u pogledu promjenjive kamatne stope i na koji način se ona mijenja, a isto tako nisu rekli što ulazi u trošak obrade kredita. Banka joj nije dostavila primjerak ugovora na uvid. Kredit je kao što je rekla iskoristila za adaptaciju kuće u kojoj su žIvjelo njen pokojni suprug, njena pokojna majka, kćer i ona. Prije je bila referent u poreznoj upravi, nema nekih ekonomskih znanja. Na postavljeno pitanje da li su joj bile jasne odredbe ugovora o kamatnoj stopi i zašto nije tražila objašnjenje tužiteljica je odgovorila da zato što je "otkantana". Kredit nije tražila od neke druge banke zato što je u navedenoj banci primala plaću i za istu se odlučila. Obavijest o promjeni kamatnih stopa od banke koliko se sjeća nije dobivala doma, a tu promjenu o visini rate nije niti primjećivala jer joj se "ista skidala sa plaće".

12.1. Sud iskaz pravne prednice tužiteljice cijeni iskrenim, životnim i logičnim i kao takvog ga je prihvatio u cijelost, a istinitost njezinog iskaza nije dovedena u pitanje sa ostalom dokumentacijom u spisu i utvrđenjem suda, odnosno drugim dokazima izvedenima tijekom postupka. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice, način formulacije spornih odredbi ugovora i sadržaj samog ugovora o kreditu sud utvrđuje da u konkretnom slučaju tužiteljica kao korisnica kredita nije s tuženikom mogla pojedinačno pregovarati o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno važećim odlukama banke.

13. Tuženik kao profesionalac, nije sukladno načelu savjesnosti i poštenja informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima koje ona sklapanjem predmetnog ugovora prihvaća te je propustio iste te informacije uklopiti u sadržaj ugovora, a sve kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donose sporne ugovorne odredbe i kako bi o tome mogla donijeti informiranu odluku.

13.1. Također, sud utvrđuje da tužiteljica nije bila upoznata s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.

14. Ugovorna kamata sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

14.1. Međutim, sporna odredba čl. 4 st. 1. ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja. Stoga tužiteljica, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogla usporediti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova eventualna povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj prilikom zaključenja ugovora nije pružena informacija od strane tuženika o mogućim kretanjima kamatne stope, niti "formula" prema kojoj će se kamatna stopa mijenjati tijekom trajanja ugovora.

16. Dakle, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

17. Istina je da su odredbe Ugovoru o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu bile lako uočljive te je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, dakle te ugovorne odredbe bile su jasne. Međutim te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive potrošačima, što je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu. Iz ugovora proizlazi samo to da se visina kamata može mijenjati jednostrano te da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. Ne navode se kriteriji i način promjene kamatne stope.

18. Sukladno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema tome, a s obzirom na sadržaj ugovornih odredbi kojima je regulirana kamata, kako je to već naprijed navedeno, sud nalazi da ima mjesta ocjeni njihove poštenosti u smislu citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

19. Tužiteljici su u ugovoru morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba i ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da banka jednostrano određuje obvezu tužiteljice koju promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Navedeno upućuje da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Valja reći da Zakon o zaštiti potrošača, a isto tako ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu da li je pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo je sadržano u odredbi čl. 12. ZOO-a kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

20. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Kako tuženik u ugovoru u kojem koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope nije odredio referentnu stopu, a imajući u vidu da u vrijeme zaključenja ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, a vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, odredbe koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

21. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom odredaba Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

22. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud prihvatio kao istinitog, proizlazi da je novac koji je dobila predmetnim Ugovorom o kreditu potrošila za adaptaciju kuće.

23. Prema odredbi čl. 3. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

23.1. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice te sadržaj spisa iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da je tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu njezinoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se uopće bavila takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

24. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

24.1. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

24.2. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

24.3. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, koja je sukladna odredbi čl. 87. ZZP ništetna.

25. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi.

26. Radi utvrđenja visine preplaćenog i manje plaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope i samim time osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem.

27. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. od 8. prosinca 2024. proizlazi da je:

-ugovoreni iznos od 285.000,00 kn iznosio je protuvrijednost od 37.826,00 EUR (konvertirani iznos),

-razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (14.10.2007.) do konačne prijevremene otplate kredita (27.3.2019.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno odnosno 2.889,98 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika);

- banka je tužiteljici obračunala i naplatila naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 567,39 EUR (konvertirani iznos) na dan korištenja kredita, odnosno 11. rujna 2007.

27.1. Tužiteljica nije imala primjedbi niti prigovora na provedeno vještačenje kao niti tuženik u dijelu računskog dijela nalaza te je jedino prigovorio osnovi po kojoj je izračun napravljen, no na navedenu okolnost nije imao daljnje dokazne prijedloge.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti kao stručan i objektivan, izrađen od strane stručne osobe i u skladu s pravilima struke.

28.1. Također valja istaći da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena provedenim financijskim vještačenjem identična visini koju je tužiteljica navela i u tužbenom zahtjevu i to kako u dijelu promjenjive kamatne stope i preplate tako i u dijelu visine naknade za obradu kredita.

29. U odnosu na tzv. naknadu za obradu kreditapo stavu ovog suda predmetna odredba čl. 12.3. ugovora nije čak niti transparenta u smislu članka 85. ZZP/03, jer nije omogućavala pravnoj prednici tužiteljice da u trenutku sklapanja ugovora ocijeni visinu te naknade, ali čak i da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

30. Slijedom svega navedenog tužiteljici su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila postavljenim tužbenim zahtjevom.

31. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

31. 1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati sa egzaktnim parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamate stope slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata, kako je zatraženo, od prvog dana nakon dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

31.2. Isto se odnosi i na naknadu za obradu kredita.

32. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.

32.1. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (26. svibnja 2025.), jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020. i dr.).

33. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

34.1. Trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 100 bodova, troška sastava tri podneska po tbr.8 toč.1 (3.1.2024., 8.3.2024. i 18.12.2024.) od 300 bodova, troška pristupa na tri ročišta po tbr.9 toč.1 (27.3.2024., 11.9.2024. i 28.4.2026.) od 300 bodova, odnosno sveukupno 700 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 1.400,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 350,00 eur i troška plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 eur i troška predujma u iznosu 150,92 eur te uz trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,52 eur i na presudu u iznosu od 40,52 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tužiteljice od 2.181,04 eur.

35. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak ročišta za objavu presude i to iz razloga što navedeni trošak prilikom sastava troškovnika je bio budući i neizvjestan trošak, odnosno nije postojao prilikom sastava troškovnika. Također valja dodati, a neovisno od prednjeg utvrđenja suda da zatraženi trošak nije niti potreban za vođenje postupka , a s obzirom na činjenicu postojanja e-oglasne ploče suda.

36. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoć. tužiteljice uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 40,52 eur

2. Punomoć. tuženika