REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-182/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tužene CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mateo Erceg, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja MĆ, zamjenika OGDO-a, i punomoćnice tužene CĆF, odvjetnice, dana 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplati iznos od 6.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 12. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su tužitelj Zavod za statistiku i tužena kao državni službenik zaposlen u Zavodu za statistiku dana 14. studenog 2006. sklopili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama koje proizlaze iz stručnog usavršavanja na poslijediplomskom studiju Organizacije i menadžmenta na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (EFZG) u trajanju od dva semestra u akademskoj godini 2006/07 te da se tužitelj obvezao uplatiti troškove školarine u iznosu od 6.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Tužena se obvezala ispuniti sve obveze određene programom školovanja u predviđenim rokovima kao i naknaditi Zavodu troškove školovanja ako bez opravdanog razloga prekine ili ne završi školovanje, ako službu u Zavodu prekine na osobni zahtjev za vrijeme školovanja ili za vrijeme koje je nakon završetka školovanja dužna ostati u Zavodu (članak IV. Ugovora). Tužitelj navodi da je svoju ugovornu obvezu u cijelosti ispunio uplatama troškova školarine, i to u iznosu od 21.982,79 kn dana 17. studenog 2006. i iznosa od 22.206,36 kn dana 8. svibnja 2007., a koji iznosi predstavljaju visinu školarine u visini od 6.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema Središnjem tečaju HNB-a. Tužena je prema odlukama EFZG, a nakon što je pravo završetka studija više puta produživano bila dužna završiti studij 15. prosinca 2021. lako pozvana, tužena do podnošenja tužbe nije dostavila dokaz o završetku školovanja. Kako tužena nije ispunila ugovornu obvezu punih dvanaest godina (od završetka trajanja studija do prestanka službe), to tužitelj smatra da je dužna Zavodu sukladno čl. IV. Ugovora naknaditi troškove školovanja sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Tužitelj se sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim spor nije riješen mirnim putem. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud naloži tuženoj da mu isplati iznos od 6.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 10.9.2020. do isplate te da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Predlaže odbaciti tužbu jer da nisu ispunjene procesne pretpostavke propisane člankom 186.a ZPP-a odnosno da tužbi ne prileži dokaz o tome da joj se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Navodi da tužitelj prilaže zahtjev za mirno rješenje spora od dana 30. rujna 2021. na kojemu je navedeno da je stavljen na oglasnu ploču dana 8. studenog 2021., ali da ne dostavlja dokaz da je taj zahtjev doista ikad i uputio tuženoj. Tužena ističe da nikada nije primila predmetni zahtjev niti se dostava zahtjeva, ako je dostave bilo, može smatrati urednom. Podredno, tužena osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare. Navodi da iz tužbe proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji na članku 4. Ugovora i tvrdnji da tužena obveze određene programom školovanja nije ispunila u predviđenim rokovima, kao i da joj je dana 9. rujna 2020. prestala služba. Citira čl. 4. Ugovora kojim je propisano da će tužena naknaditi troškove tužitelju: - ako bez opravdanog razloga prekine ili ne završi školovanje; - ako joj državna služba u Zavodu prestane na osobni zahtjev ili vlastitom krivnjom za vrijeme školovanja odnosno za vrijeme koje je nakon završetka školovanja dužna ostati u Zavodu. Ističe da tužitelj u tužbi nije naznačio niti dokazao ispunjenje bilo kojeg od prethodno navedenih razloga, kao i da do prestanka državne službe tužene nije došlo za vrijeme školovanja. Tužitelj je u tužbi naznačio kako je tužena bila dužan prema odluci Sveučilišta u Zagrebu, Ekonomskog fakulteta završiti studij do 15. prosinca 2021. bez ikakvog obrazlaganja navođenja takvog datuma. Suprotno navodima tužitelja, a sukladno odluci Sveučilišta u Zagrebu, Ekonomskog fakulteta od dana 27. rujna 2016., tužena navodi da je imala mogućnost završetka studija do dana 30. rujna 2017. Smatra da je tužitelj s navedenom odlukom upoznat, kao i s činjenicom da tužena do tog datuma iz opravdanih razloga nije završila studij. Ističe da nikada, niti jednom za trajanja službe, nakon datuma 30. rujna 2017. i proteka roka za završetak studija, tužitelj tuženu nije pozvao na ispunjenje ugovora i/ili povrat isplaćenog. Stoga smatra da niti je tužena bez opravdanog razloga prekinula školovanje niti je u trenutku prestanka državne službe tužena i dalje bila na školovanju. Navodi da su objektivni razlozi uslijed kojih nije došlo do završetka školovanja tužitelju su poznati jer su isti poslovno uvjetovani i upravo povezani sa zaduženjima i uključenošću tužene u projekte kod tužitelja, preuzimanje novih funkcija i poslova, a tijekom 2016. i upućivanjem tuženika u Europsku komisiju kao sekundiranog nacionalnog stručnjaka. Tužena ističe kako je kao državni službenik, sukladno članku 11. stavku 3. ZODS-a, imala pravo na napredovanje i stručno usavršavanje kroz izobrazbu i druge načine usavršavanja. Slijedom citirane zakonske obveze nije bilo osnova da se između tužitelja i tužene, a vezano uz obrazovanje tužene u interesu Zavoda (ovdje tužitelja), sklapa bilo kakav ugovor kojim bi se tuženoj, kao službeniku, nametale obveze povezane s usavršavanjem i izobrazbom na koje on ostvaruje pravo prema Zakonu. Smatra da s obzirom na konkretan sadržaj i uređenje iz Ugovora koje je u dijelu reguliranja povrata uplaćenog na ime školovanja u svakom slučaju po svojoj naravi ab initio protivno prisilnim propisima i Ustavu RH, takvo uređenje ne može predstavljati temelj neosnovanoga potraživanja tužitelja. Sukladno odredbama članka 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, te se pravo na njezino isticanje ne gasi. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu odnosno tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, sve uz naknadu troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Prigovor tužene da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 186.a ZPP-a jer da joj se tužitelj nije obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, je neosnovan.

6. Člankom 38. st. 6. Zakona o državnom odvjetništvu propisano je da se zahtjev za izvansudsko rješenje spora podnosi u slučajevima kada Republika Hrvatska namjerava tužitelj neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u [adresa], i da se zahtjev dostavlja poštom preporučeno uz povratnicu, i to na adresu prebivališta fizičke osobe odnosno sjedišta pravne osobe. U slučaju ako dostava ne uspije, ponovit će se nakon petnaest dana, a ako ne uspije ni ponovljena dostava, dostava će se izvršiti stavljanjem zahtjeva na oglasnu ploču državnog odvjetništva koje je uputilo to pismeno. Prema tome, Zakonom o državnom odvjetništvu propisana je dostava zahtjeva za mirno rješenje spora kao lex specialis.

7. Nadalje, člankom 186.a st. 8. ZPP-a propisano je da se odredbe toga članka primjenjuju i u slučajevima kada Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u [adresa].

8. Uvidom u Detalje osobe iz evidencije MUP-a sud je utvrdio da tužena od 18.10.1979. do današnjeg dana ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. Uvidom u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 23.5.2024. (Zahtjev za mirno rješenje spora, Nacrt tužbe, koverte, povratnice) sud je utvrdio da je tužitelj dva puta preporučeno poštom pokušao dostavu, koja je bila neuspješna pa je nakon toga dostava izvršena putem oglasne ploče državnog odvjetništva. Prema tome, tužitelj je sukladno zakonskim propisima izvršio dostavu Zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu čl. 186.a ZPP-a.

9. U pravu je tužitelj kada navodi da je neodlučno je li i koliko puta tužitelj pored prethodno navedene dostave pokušao izvršiti dostavu tuženoj na adresu u [adresa] jer je jedina prijavljena adresa prebivališta tužene upravo na adresi [adresa].

10. Uvidom u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama koje proizlaze iz stručnog usavršavanja na poslijediplomskom studiju sklopljenom 14.11.2006. između Državnog zavoda za statistiku i tužene, sud je utvrdio da je istim ugovoreno da je predmet istog međusobno uređivanje prava i obveza između Zavoda i tužene u svezi s pohađanjem poslijediplomskog specijalističkog studija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu za studij Organizacija i menadžment, da će tužena upisati poslijediplomski specijalistički studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, naziv studija Organizacija i menadžment, da se ugovor sklapa za razdoblje školovanja za stjecanje diplome magistra specijalista iz područja ekonomije, da se Zavod obvezuje da će uplatiti troškove školarine u iznosu od 3.000,00 EUR-a za prvi semestar u 2006. i 3.000,00 EUR za drugi semestar u 2007. te da se tužena obvezuje da će:

- sve obveze određene programom školovanja ispuniti u predviđenim rokovima,

- od dana diplomiranja za zvanje magistar specijalist iz područja ekonomije ostati u državnoj službi u Zavodu najmanje dvostruko vremena od vremena koliko je trajalo stručno usavršavanje,

- nadoknaditi Zavodu troškove iz t. III.:

a) ako bez opravdanog razloga prekine ili ne završi školovanje,

b) ako joj državna služba u Zavodu prestane na osobni zahtjev ili vlastitom krivnjom za vrijeme školovanja,

c) ako joj državna služba u Zavodu prestane na osobni zahtjev ili vlastitom krivnjom za vrijeme koje je nakon završetka školovanja dužna ostati u Zavodu,

- nadoknaditi Zavodu troškove s danom nastanka događaja pod a ili b ili c u iznosu od 6.000,00 EUR.

Ugovorom je također ugovoreno da će se, u slučaju ako tužena ne vrati navedeni iznos, na dospjelo i nepodmireno potraživanje obračunati kamate u visini zatezne kamate od dospijeća do isplate.

11. Uvidom u priležeće Potvrde o zaprimljenoj uplati sud je utvrdio da je tužitelj izvršio uplatu 6.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na ime troškova školovanja.

12. Uvidom u odluku Fakultetskog vijeća od 27.5.2020., sud je utvrdio da je istom odlučeno da studenti koji su upisali poslijediplomski specijalistički studij u akademskoj godini 2006./2007. imaju pravo završetka studija do 15.12.2021.

13. Među strankama nije sporno da tužena nije završila predmetni studij niti to tužena tvrdi.

14. Uvidom u Rješenje Državnog zavoda za statistiku od 3.9.2020. sud je utvrdio da je istim riješeno da tuženoj, raspoređenoj na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika u Sektoru demografskih i društvenih statistika, Služba statistike tržišta rada, prestaje državna služba 9.9.2020. na temelju pisanog otkaza tužene.

15. Prema tome, temeljem čl. IV. Ugovora tužena je obvezna nadoknaditi Zavodu troškove školovanja u iznosu od 6.000,00 EUR-a jer joj je državna služba u Zavodu prestala na osobni zahtjev za vrijeme školovanja.

16. Navodi tužene da bi odredba Ugovora u dijelu reguliranja povrata uplaćenog na ime školovanja po svojoj naravi ab initio bila protivna prisilnim propisima i Ustavu RH je neosnovana jer ista nije protivna prisilnim propisima i/ili Ustavu RH.

17. Prigovor zastare nije osnovan. Ovo stoga što je čl. IV. Ugovora jasno ugovoreno da će tužena naknaditi Zavodu troškove ako joj državna služba u Zavodu prestane na osobni zahtjev. Kako je tuženoj državna služba prestala 9.9.2020. na vlastiti zahtjev – davanjem pisanog otkaza, to je zastarni rok od pet godina (čl. 139. ZR-a) počeo teći od 10.9.2020., dok je tužba podnesena 23.12.2021. pa je valjalo odbiti taj prigovor.

18. Temeljem čl. IV. Ugovora i prestanka državne službe s danom 9.9.2020., zatezna kamata na dosuđeni iznos od 6.000,00 EUR teče od 10.9.2020. Zatezna kamata određena je prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO). Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

19. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari te da se radi o pravnom pitanju, to nije provodio daljnje dokaze kao neodlučne i nepotrebne.

20. Tužitelju je temeljem čl. 154. a, 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po državnom odvjetništvu, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 32/1)

– 200,00 EUR, tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 11.6.2025. i 23.5.2024. – svaki po 200,00 EUR (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 9.5.2024., 2.6.2025. i 9.4.2026. – svako po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), odnosno ukupno 1.400,00 EUR.

22. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Zahtjev tužene za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubila spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po OGDO u Zagrebu

2. Tuženoj po punomoćniku