REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1561/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji ovoga suda Tini Šimović, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Samoborska cesta 118B, Zagreb, OIB: 61995520253, kojega zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juršetić & Aleksovski d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva ulica 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojega zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetničke vježbenice KB, i punomoćnice tuženika, dana 12. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 313,50 (tri stotine trinaest eura i pedeset centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 207,41 EUR (dvije stotine sedam eura i četrdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 93,75 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.
IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1./ Tužitelj je dana 26. lipnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 313,50 EUR sa zateznim kamatama od 22. travnja 2025. do isplate, u kojoj u bitnome navodi da je 22. travnja 2025. vozilo u vlasništvu GB, i to ALFA ROMEO, registarskih oznaka [registarska oznaka], oštećeno u štetnom događaju prouzročenom od strane vozača vozila koje je osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 8118284229. Nakon štetnog događaja, oštećenik je svoje vozilo dao na popravak tužitelju čija je primarna djelatnost popravak vozila, a koje vozilo je tužitelj i popravio te oštećeniku izdao račun br 769/01/02 u iznosu od 4.342,61 EUR. Nadalje, tužitelj navodi da se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 22. travnja 2025., a na koji je tuženik odgovorio obrazloženom ponudom br 250510512013 od 3. lipnja 2025. i to na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan te na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete (4.029,11 EUR). Međutim, novčani iznos koji prelazi nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete, nije platio. Oštećenik kao ustupitelj je prenio na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku, koje je predmet ovog postupka, a o čemu je obaviješten tuženik. Dana 3. lipnja 2025. tužitelj je izjavio prigovor na obrazloženu ponudu tuženika, a tuženik je prigovor odbio. Slijedom navedenog, tuženik predniku tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, i to razliku u iznosu od 313,50 EUR, koji iznos tužitelj kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, potražuje u ovom postupku. Tužitelj upućuje da iznos izražen na njegovom računu upravo predstavlja stvarnu štetu nastalu predmetnim štetnim događajem, koji iznos je u skladu sa cjenikom tužitelja objavljenim na službenoj mrežnoj stranici tužitelja, a dostupan je i u njegovim poslovnim prostorijama.
2./ U odgovoru na tužbu (list 77.-86. spisa) tuženik osporava aktivnu legitimaciju jer smatra da je isplatom iznosa od 4.029,11 EUR u cijelosti naknadio štetu vlasniku oštećenog vozila pa smatra da Ugovor o ustupanju tražbine ne proizvodi pravne učinke. Tuženik je u vansudskom odštetnom postupku priznao odgovornost, sačinio izvid štete i vlasniku oštećenog vozila isplatio novčani iznos potreban da se oštećena stvar dovede u prethodno stanje, no nije prihvatio račun tužitelja te ga umanjio za iznos od 313,50 EUR ne prihvaćajući u njemu iskazanu cijenu radnog sata auto limara i lakirera odnosno njenu visinu od 43,00 EUR. Tuženik ujedno ukazuje da tužitelj ne postupa po svojoj navodnoj satnici i cjenicima koji iskazuje u ovom postupku te dostavlja račune tužitelja (od 15. siječnja 2024., 5. kolovoza 2024. i 21. lipnja 2024.) iz kojih se vidi da nekim strankama iskazuje niže cijene, dok drugim strankama naplaćuje svoje usluge po dvostruko višoj cijeni. Tuženik dostavlja i ponude drugih servisa s cijenama sata rada limara /lakirera znatno manjoj (24,00 EUR) od one navedene u računu tužitelja. Tuženik smatra da je cijena sata proizvoljno određena i smatra da je cijena upravo ovakva jer se naknada štete pokušava ostvariti od osiguravajućeg društva.
3./ U podnesku od 27. listopada 2025. (list 101.-104. spisa) tužitelj u bitnom navodi da sa klijentima s kojima čestu ugovara usluge, od kojih je za očekivati veći obujam posla, ugovora različite cijene određenih usluga (tzv. popuste na količinu). Navodi da se upravo navedena situacija odnosi na račun tužitelja broj 880/01/02 kojeg tuženik dostavlja uz odgovor na tužbu. U odnosu na drugi račun dostavljen od strane tuženika, br. 43/01/02, ističe da je tuženik dostavio samo prvu stranicu tog računa, dok je na drugoj stranici jasno navedeno da je obračunata drukčija cijena usluge zato što klijent s računa ima sklopljen ugovor s tužiteljem, kojim su se drugačije regulirale cijene usluga tužitelja.
4./ Tijekom postupka izvršen je uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Sud nije pribavio tuženikov spis broj 250510512013 odnosno isprave iz tog spisa službenim putem od tuženika, kao što nije pribavljena polica osiguranja tuženika službenim putem od tuženika; nije saslušan zastupnik po zakonu tužitelja LB niti je saslušana svjedokinja GB. Nije provedeno vještačenje po vještaku za motorna vozila, prometno tehničko vještačenje na okolnost dinamike štetnog događaja uz očevid na licu mjesta te na okolnost visine štete, te nije provedeno prometno i/ili financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, odnosno prema cijenama sata rada iz dostavljenih računa/ponuda neovisnih servisa. Konačno, sud nije od tužitelja zatražio da dostavi račune popravka vozila za 2025. sa dokazom da su isti plaćeni te nije izvršen uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijena sata rada provođenjem financijskog vještačenja. Naime, izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.
5./ Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 313,50 EUR sa zateznim kamatama na temelju računa br. 769/01/02 koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj u predmetnom računu u iznosu od 43,00 EUR/sat plus PDV i cijene radnog sata koju priznaje tuženik 24 EUR/sat plus PDV.
7./ Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, niti je sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 769/01/02 od 23. svibnja 2025., na iznos od 4.342,61 EUR, te da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 4.029,11 EUR.
8./ Između stranaka je sporna visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom 769/01/02 u iznosu od 43,00 EUR (uvećano za PDV).
9./ Uvidom u Izvid štete tuženika (list 20. spisa) utvrđeno je da se isti odnosi na vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke Alfa Romeo, u vlasništvu oštećenika GB te da su u izvidu štete navedeni sati rada potrebni za popravak vozila autolakirera (7,2 sata) i autolimara (6 sati) kao i vrijednost potrošnog materijala u iznosu od 270,25 EUR.
10./ Iz računa tužitelja 769/01/02 (list 21.i 22. spisa) razvidno je da je isti izdan oštećeniku 23. svibnja 2025. za popravak vozila oštećenika za ukupnu cijenu od 4.342,61 EUR (s PDV-om 25%). Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno 6 radnih sati za autolimarske radove i 7,2 radna sata za autolakirerske radove, a koji broj radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete (list 20. spisa). Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata u iznosu od 43,00 EUR (uvećano za PDV 25%), a tuženik je u Izvidu štete procijenio isti broj potrebnih radnih sati, po cijeni radnog sata 24,00 EUR (uvećano za PDV 25%). Usporedbom računa broj 769/01/02 i ponude tuženika (list 14.-15. spisa) utvrdio je nadalje da tuženik nije priznao oštećeniku naknaditi štetu u visini 313,50 EUR.
11./ Uvidom u cjenik tužitelja od 7. siječnja 2025. (list 25. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj naznačio cijenu radnog sata u iznosu od 43,00 EUR uvećano za PDV. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom.
12./ Sud je čitanjem računa koje je tuženik unio u sadržaj odgovora na tužbu (list 80.-82. spisa) utvrdio da su isti izdani od strane tužitelja drugim osobama (čiji su podaci skriveni), i to u 2024. godini, dakle, u vrijeme kada predmetni cjenik tužitelja nije bio na snazi, te da je na njima cijena radnog sata limara i lakirera bila naznačena u visini od 19,24 do 67,50 EUR/h. Osim toga, u jednom od računa u kojem je cijena radnog sata limara i lakirera naznačena u visini od 19,24 EUR (list 80. spisa) naveden je i rabat od 48%, koji tužitelj u svom podnesku obrazlaže tzv. popustom na količinu, te ujedno dostavlja i drugu stranicu istog računa (list 106. spisa) na kojoj se navodi razlog odobrenog rabata.
13./ Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten vozilo u mjestu svog boravišta popraviti u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a na koje upućuje tuženik (računi drugih radionica na listu 91. -93. spisa), ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 7. siječnja 2025. navedeno da cijena rada autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 43,00 EUR po satu uvećano za PDV. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.
14./ Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 769/01/02 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavka 1. i 4. i članka 84. stavka 1. ZOO-a.
15./ Iz ugovora o ustupanju tražbine (list 7. i 8. spisa) proizlazi da su oštećenik GB i tužitelj ugovorili da oštećenik ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 769/01/02 i izvidu štete u iznosu od 4.342,61 EUR. Iz toga proizlazi da je oštećenik ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
16./ Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.
17./ Odštetni zahtjev podnesen je 22. travnja 2025., što je navedeno u ponudi tuženika (list 14. spisa) pa stoga zatezne kamate na iznos naknade štete tužitelj osnovano potražuje od podnošenja zahtjeva, sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023) u vezi čl. 81. st. 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
18./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod t. I. izreke presude.
19./ Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te odredbi čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku (list 111. spisa), prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/25, dalje: Tarifa) pa je tužitelju priznat trošak parničnog postupka za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife); za sastav podneska od 27. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8.1.) te za zastupanje na ročištu 28. travnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) što ukupno iznosi 150,00 EUR, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (37,50 EUR) (T.br. 46 Tarife), što sveukupno iznosi 187,50 EUR.
20./ Imajući u vidu da je odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje ZSP) propisana dužnost stranke pristojbu za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku platiti prilikom njihovog podnošenja, kada se pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23, dalje: Uredba) trošak potreban za vođenje parnice, a na koji tužitelj ima pravo na naknadu od tuženika sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, je upravo trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe za tužbu koji je tužitelj mogao uplatiti prilikom podnošenja tog podneska. Tužitelj tako ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe, u vezi s čl. 7. st. 1. ZSP. Također mu pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23, 50/26), a koji je priznat u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP), u iznosu od 13,27 EUR.
21./ Slijedom navedenog, tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 207,41 EUR.
22./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tužitelju priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od dana 12. lipnja 2026. do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose.
23./ Stoga je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.
24./ Odredbom čl. 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, tužitelju nije priznat trošak sastava prigovora od 3. lipnja 2025. u zatraženom iznosu od ukupno 62,50 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u zatraženom ukupnom iznosu od 31,25 EUR, jer na isto ročište nije pristupio pa mu taj trošak nije nastao. Slijedom navedenog, tužitelju nisu priznati troškovi paričnog postupka u ukupnom iznosu od 93,75 EUR pa je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.
25./ Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, stoga je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod t. IV. Izreke presude.
U Zagrebu 12. lipnja 2026.
Sutkinja:
Tina Šimović
Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:
Snježana Hrubec Totić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).
Žalba se podnosi putem ovog suda.
Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).
