REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-896/2024-93

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja GV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Lana Humljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koga zastupa punomoćnica Mihaela Vlašić Lajh, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, Zagreb, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 15. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, njegove punomoćnice MV, supruge tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika Filipa Bujana, odvjetnika, 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9014003322 od 8. kolovoza 2008., u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u dijelu odredbe koji omogućava tuženiku jednostrano mijenjanje kamatne stope, ništetnom.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužitelju GV iznos od 1.118,05 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kako slijedi:

− na iznos od 17,04 EUR od 20. 10. 2009. do isplate

− na iznos od 16,99 EUR od 20. 11. 2009. do isplate

− na iznos od 16,92 EUR od 20. 12. 2009. do isplate

− na iznos od 16,86 EUR od 20. 1. 2010. do isplate

− na iznos od 16,79 EUR od 20. 2. 2010. do isplate

− na iznos od 16,73 EUR od 20. 3. 2010. do isplate

− na iznos od 16,66 EUR od 20. 4. 2010. do isplate

− na iznos od 16,60 EUR od 20. 5. 2010. do isplate

− na iznos od 16,53 EUR od 20. 6. 2010. do isplate

− na iznos od 16,45 EUR od 20. 7. 2010. do isplate

− na iznos od 16,39 EUR od 20. 8. 2010. do isplate

− na iznos od 16,31 EUR od 20. 9. 2010. do isplate

− na iznos od 16,23 EUR od 20. 10. 2010. do isplate

− na iznos od 16,16 EUR od 20. 11. 2010. do isplate

− na iznos od 16,08 EUR od 20. 12. 2010. do isplate

− na iznos od 16,01 EUR od 20. 1. 2011. do isplate

− na iznos od 15,93 EUR od 20. 2. 2011. do isplate

− na iznos od 15,85 EUR od 20. 3. 2011. do isplate

− na iznos od 15,76 EUR od 20. 4. 2011. do isplate

− na iznos od 15,68 EUR od 20. 5. 2011. do isplate

− na iznos od 15,59 EUR od 20. 6. 2011. do isplate

− na iznos od 15,51 EUR od 20. 7. 2011. do isplate

− na iznos od 15,41 EUR od 20. 8. 2011. do isplate

− na iznos od 15,33 EUR od 20. 9. 2011. do isplate

− na iznos od 15,23 EUR od 20. 10. 2011. do isplate

− na iznos od 15,14 EUR od 20. 11. 2011. do isplate

− na iznos od 15,04 EUR od 20. 12. 2011. do isplate

− na iznos od 14,95 EUR od 20. 1. 2012. do isplate

− na iznos od 14,85 EUR od 20. 2. 2012. do isplate

− na iznos od 14,75 EUR od 20. 3. 2012. do isplate

− na iznos od 14,64 EUR od 20. 4. 2012. do isplate

− na iznos od 14,54 EUR od 20. 5. 2012. do isplate

− na iznos od 14,44 EUR od 20. 6. 2012. do isplate

− na iznos od 14,33 EUR od 20. 7. 2012. do isplate

− na iznos od 14,22 EUR od 20. 8. 2012. do isplate

− na iznos od 14,11 EUR od 20. 9. 2012. do isplate

− na iznos od 13,99 EUR od 20. 10. 2012. do isplate

− na iznos od 13,89 EUR od 20. 11. 2012. do isplate

− na iznos od 13,76 EUR od 20. 12. 2012. do isplate

− na iznos od 13,65 EUR od 20. 1. 2013. do isplate

− na iznos od 13,53 EUR od 20. 2. 2013. do isplate

− na iznos od 13,41 EUR od 20. 3. 2013. do isplate

− na iznos od 13,29 EUR od 20. 4. 2013. do isplate

− na iznos od 13,16 EUR od 20. 5. 2013. do isplate

− na iznos od 13,03 EUR od 20. 6. 2013. do isplate

− na iznos od 12,91 EUR od 20. 7. 2013. do isplate

− na iznos od 12,77 EUR od 20. 8. 2013. do isplate

− na iznos od 12,64 EUR od 20. 9. 2013. do isplate

− na iznos od 12,50 EUR od 20. 10. 2013. do isplate

− na iznos od 12,37 EUR od 20. 11. 2013. do isplate

− na iznos od 12,23 EUR od 20. 12. 2013. do isplate

− na iznos od 12,09 EUR od 20. 1. 2014. do isplate

− na iznos od 11,95 EUR od 20. 2. 2014. do isplate

− na iznos od 11,80 EUR od 20. 3. 2014. do isplate

− na iznos od 11,65 EUR od 20. 4. 2014. do isplate

− na iznos od 11,50 EUR od 20. 5. 2014. do isplate

− na iznos od 11,35 EUR od 20. 6. 2014. do isplate

− na iznos od 11,20 EUR od 20. 7. 2014. do isplate

− na iznos od 11,03 EUR od 20. 8. 2014. do isplate

− na iznos od 10,76 EUR od 20. 9. 2014. do isplate

− na iznos od 10,60 EUR od 20. 10. 2014. do isplate

− na iznos od 10,44 EUR od 20. 11. 2014. do isplate

− na iznos od 10,28 EUR od 20. 12. 2014. do isplate

− na iznos od 10,11 EUR od 20. 1. 2015. do isplate

− na iznos od 9,93 EUR od 20. 2. 2015. do isplate

− na iznos od 9,27 EUR od 20. 3. 2015. do isplate

− na iznos od 9,10 EUR od 20. 4. 2015. do isplate

− na iznos od 8,94 EUR od 20. 5. 2015. do isplate

− na iznos od 8,76 EUR od 20. 6. 2015. do isplate

− na iznos od 8,59 EUR od 20. 7. 2015. do isplate

− na iznos od 8,41 EUR od 20. 8. 2015. do isplate

− na iznos od 7,86 EUR od 20. 9. 2015. do isplate

− na iznos od 7,69 EUR od 20. 10. 2015. do isplate

− na iznos od 7,51 EUR od 20. 11. 2015. do isplate

− na iznos od 7,34 EUR od 20. 12. 2015. do isplate

− na iznos od 7,15 EUR od 20. 1. 2016. do isplate

− na iznos od 6,98 EUR od 20. 2. 2016. do isplate

− na iznos od 6,55 EUR od 20. 3. 2016. do isplate

− na iznos od 6,37 EUR od 20. 4. 2016. do isplate

− na iznos od 6,19 EUR od 20. 5. 2016. do isplate

− na iznos od 6,00 EUR od 20. 6. 2016. do isplate

− na iznos od 5,82 EUR od 20. 7. 2016. do isplate

− na iznos od 5,62 EUR od 20. 8. 2016. do isplate

− na iznos od 5,13 EUR od 20. 9. 2016. do isplate

− na iznos od 4,94 EUR od 20. 10. 2016. do isplate

− na iznos od 4,76 EUR od 20. 11. 2016. do isplate

− na iznos od 4,57 EUR od 20. 12. 2016. do isplate

− na iznos od 4,37 EUR od 20. 1. 2017. do isplate

− na iznos od 4,18 EUR od 20. 2. 2017. do isplate

− na iznos od 3,92 EUR od 20. 3. 2017. do isplate

− na iznos od 3,72 EUR od 20. 4. 2017. do isplate

− na iznos od 3,52 EUR od 20. 5. 2017. do isplate

− na iznos od 3,32 EUR od 20. 6. 2017. do isplate

− na iznos od 3,12 EUR od 20. 7. 2017. do isplate

− na iznos od 2,92 EUR od 20. 8. 2017. do isplate

− na iznos od 2,64 EUR od 20. 9. 2017. do isplate

− na iznos od 2,44 EUR od 20. 10. 2017. do isplate

− na iznos od 2,23 EUR od 20. 11. 2017. do isplate

− na iznos od 2,02 EUR od 20. 12. 2017. do isplate

− na iznos od 1,81 EUR od 20. 1. 2018. do isplate

− na iznos od 1,59 EUR od 20. 2. 2018. do isplate

− na iznos od 1,37 EUR od 20. 3. 2018. do isplate

− na iznos od 1,15 EUR od 20. 4. 2018. do isplate

− na iznos od 0,92 EUR od 20. 5. 2018. do isplate

− na iznos od 0,69 EUR od 20. 6. 2018. do isplate

− na iznos od 0,47 EUR od 20. 7. 2018. do isplate

− na iznos od 0,23 EUR od 20. 8. 2018. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknaditi tužitelju GV troškove postupka u iznosu od 49,48 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. lipnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 8. kolovoza 2008. sklopio Ugovor o kreditu br. 9014003322 u svojstvu tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora. Navodi da je odredbom čl. 4. toga Ugovora određeno da je redovna kamata promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnoj stopi kreditora te da je ista odredba ništetna i nepoštena, budući da tuženik nije ni prije ni u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao i utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku kreditora o promjeni stope ugovorene kamate, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu tužitelja. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. povodom kolektivne tužbe Udruge Franak. Stoga, tužitelj potražuje povrat preplaćenog iznosa po osnovi razlike svakog mjesečnog iznosa kamate na kredit koja odgovara razlici između naplaćene kamate i početno ugovorene kamate i to prema specificiranom tužbenom zahtjevu od 18. lipnja 2024. na način da potražuje isplatu iznosa od 1.118,05 eura sa zateznom kamatom od preplate svakog mjesečnog iznosa do isplate, a potražuje i naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se tužitelj neosnovano poziva na utvrđenje iz kolektivnog spora okončanog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu presudom poslovni broj P-1401/12 i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13, budući da se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu vezanom za valutu EUR, a u kolektivnom sporu donesena je odluka vezana za ugovore o kreditu u kojima su banke s potrošačima ugovarale vezanost uz valutu CHF, slijedom čega se ista ne može primijeniti na ovaj slučaj. Nadalje, navodi kako predmetni Ugovor o kreditu predstavlja stvarnu volju stranaka te da je isti potvrđen kod javnog bilježnika te su ugovorne obveze tužitelju bile jasne i razumljive, čime zaključuje da nisu ništetne. Navodi i da se visina kamatne stope mijenjala u skladu s tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije bile van kontrole tuženika te da se radi o uobičajenom i zakonitom postupanju banaka usklađenim sa regulativom HNB. Također ističe prigovor zastare i prigovara visini tužbenog zahtjeva, predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Presudom ovoga suda poslovni broj P-3863/2017-33 od 15. listopada 2020. prihvaćen je tužbeni zahtjev, tako da je utvrđena ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9014003322 od 8. kolovoza 2008., kojom je ugovorena promjena kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 8.362,50 kuna sa zateznom kamatom od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate do isplate, uz naknadu troškova postupka tužitelju u iznosu od 7.387,50 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3.1. Citirana prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1254/2020-2 od 14. prosinca 2020., a žalba tuženika odbijena je kao neosnovana u cijelosti.

3.2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1379/2021-2 od 27. rujna 2023. prihvaćena je revizija tuženice i ukinuta je presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1254/2020-2 od 14. prosinca 2020. i presuda ovoga suda poslovni broj P-3863/2017-33 od 15. listopada 2020. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje, uz uputu da valja na okolnost pojedinačnog pregovaranja saslušati tužitelja.

4. U ovome postupku sporno je da li je odredba 4. Ugovora o kreditu broj 9014003322 od 8. kolovoza 2008. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u dijelu odredbe koji omogućava tuženiku jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetna, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi Ugovora primio, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

5. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu (list 12 - 14 spisa), otplatni plan (list 15 - 20 spisa), Opće uvjete i Pravilnik o obračunu kamata tuženika (list 28 - 44 spisa), saslušani su svjedoci DV i TV (list 109 spisa), izvršen je uvid u knjigovodstvenu karticu (list 123-138 spisa) i provedeno je financijsko vještačenje (list 140-149 spisa), a sudski vještak Darko Prpić usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu 21. rujna 2020. (list 142 spisa) te je u svome domu 15. svibnja 2026. saslušan i tužitelj (list 360-361 spisa).

6. Sud je, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Radi utvrđenja je li ništetna predmetna odredba Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, izvršen je uvid u Ugovor o kreditu te je utvrđeno da je odredbom čl. 4. ugovorena redovna kamatna stopa koja je u mjesecu u kojemu je Ugovor o kreditu sklopljen fiksna i iznosi 7,50%, a od idućeg mjeseca je promjenljiva u skladu s odlukama Banke.

8. Odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO) propisano je kako je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.

9. U konkretnom ugovoru radi se o novčanoj obvezi tužitelja da otplaćuje u mjesečno u ratama iznos kredita, uvećan za ugovorenu kamatu u skladu s odredbom čl. 4. Ugovora. Kamatna stopa po kojoj se tužitelj obvezao otplaćivati predmetni kredit bila je tužitelju poznata u svom početnom postotku koji iznosi 7,5%, a iz iste odredbe vidljivo je da se ta kamatna stopa može i mijenjati. Međutim, iz navedenih ugovornih odredaba nije vidljivo niti je istim Ugovorom određeno na koji način će se visina kamatne stope mijenjati kroz cijelo razdoblje otplate i o čemu će ovisiti ta promjena, već je ugovoreno kako je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati njezinu visinu.

10. Odredbom čl. 272. ZOO-a propisano je kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U konkretnom slučaju predmetne ugovorne odredbe čl. 4. Ugovora ne sadrže nikakve podatke s pomoću kojih se obveza tužitelja na isplatu kamate na iznos kredita u slučaju njezine promjene može odrediti, već je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

11. Iz iskaza tužitelja, kojega sud prihvaća, jer je životan i uvjerljiv te sukladan priležećoj dokumentaciji u spisu, proizlazi da mu prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bilo poznato na koji način će se kamatna stopa iz tog ugovora o kreditu mijenjati niti mu je to itko objasnio te da je čak i pitao hoće li se mijenjati, ali mu je rečeno da neće. Taj kredit trebao mu je za životne troškove te nije imao utjecaja na sadržaj ugovora, a sve rate je plaćao osobno i redovito.

12. Iskazi saslušanih svjedoka DV i TV prihvaćeni su, s obzirom da ne sadrže proturječnosti vezane uz činjenice relevantne za predmet spora. Tako iz iskaza svjedoka DV proizlazi da ona u svojstvu javnog bilježnika nije davala tužitelju nikakva objašnjenja, s obzirom da se radilo o ovjeri potpisa ugovora, a ne i o potvrdi ugovora, dok iz iskaza svjedoka TV, djelatnika tuženika, proizlazi da je tužitelju, kao i ostalim klijentima, govorio da kretanje kamatne stope ovisi o tržištu i kretanju novca, a tužitelj nije postavljao daljnja pitanja.

13. Na spornu okolnost ništetnosti predmetne odredbe Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 9014003322 od 8. kolovoza 2008., u kojemu je pod čl. 4. ugovorena redovna kamatna stopa 7,50%, koja je od 1. rujna 2009. promjenljiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.

12. Dakle, iz prihvaćenog iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, sud je utvrdio kako tužitelju nije bilo jasno prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na koji način će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, kada će doći do te promjene i na temelju čega će odluka tuženika o promjeni kamatne stope biti donesena.

13. I odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 125,07, 79/07, dalje: ZZP) je propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Propisano je i da se ugovorna odredba, uz ispunjenje navedenih pretpostavki, koja se može primjerice smatrati nepoštenom, je odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca.

14. Na okolnost svojstva potrošača, saslušan je tužitelj te je utvrđeno kako su mu sredstva iz kredita bila potrebna za troškove života. Kako je takav iskaz prihvaćen kao životan i uvjerljiv, a drugih dokaza na tu okolnost nije bilo, to je utvrđeno da tužitelj ima svojstvo potrošača.

15. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu broj 9014003322 od 8. kolovoza 2008., utvrđeno da je pod čl. 4. ugovorena redovna kamatna stopa 7,50%, koja je od 1. rujna 2009. promjenljiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, to je utvrđeno da navedene odredbe sadrže neodređenu i neodredivu činidbu te se radi o odredbama kojima se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu u čl. 4. u dijelu koji glasi na promjenu kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, ništetne u skladu s citiranim odredbama ZZP-a i ZOO-a.

16. Kako je odredbom čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora.

17. Nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Darka Prpića prihvaćen je u cijelosti, s obzirom da je dan u skladu sa zadatkom kojega je postavio sud, jasan je i razumljiv, a niti jedna od stranaka nije mu prigovorila. Tako iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je ukupno iznos mjesečnih kamata da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika iznosi 4.335,78 eura za sve anuitete koji dospijevaju u utuženom razdoblju od 20. listopada 2009. do 20. kolovoza 2018., a ukupno iznos mjesečnih kamata prema obračunu tuženika iznosi 3.217,78 eura za sve anuitete u tom razdoblju, tako da razlika između iznosa mjesečnih kamata prema ugovoru o kreditu da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 1.118,05 eura.

17.1. Na prigovor tuženika da je vještak izradio izračun razlike zbog promjene kamatne stope uz pretpostavku da je za cijelo razdoblje otplate trebalo primijeniti kamatnu stopi 7,50%, dok je ugovorom o kreditu ugovorena primjena kamatne stope 7,50% od prijenosa kredita u otplatu do 31. kolovoza 2009., a nakon toga primjena kamatne stope 9,88%, vještak je odgovorio da je zadatkom za vještačenje bilo određeno primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, a koja je prema ugovoru o kreditu iznosila 7,5%, dok vještak nije mogao izračunati promjenljivu kamatnu stopu, budući da samim ugovorom o kreditu nije bilo definirano na koji način će biti promjenjiva kamatna stopa definirana odnosno nisu bili točno unaprijed definirani parametri.

17.2. U odnosu na navedeno, sud napominje da je u zadatak vještaku dan izračun razlike između plaćenog i onoga što bi bilo plaćeno da je čitavo vrijeme otplate na snazi bila početno ugovorena kamatna stopa. Uvidom u Ugovor o kreditu (čl. 4.) utvrđeno je da je početno ugovorena kamatna stopa u visini 7,5%, dok je od 1. rujna 2009. ugovorena promjenljiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika i koja dan sklapanja Ugovora iznosi 9,88% godišnje promjenljivo. Dakle, protivno navodima tuženika, iz samog Ugovora ne proizlazi da bi bila ugovorena stopa u visini od 9,88%, već je odredba, koja je kolektivnim sporom utvrđena ništetnom, glasila na promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukama tuženika i to od 1. rujna 2009., a koja na dan sklapanja (8. kolovoza 2008.) iznosi 9,88% godišnje. Dakle, ta visina dana je samo primjerice, ne ugovarajući njezinu primjenu, budući da u trenutku sklapanja Ugovora nije bilo poznato kakva će Odluka tuženika biti 1. rujna 2009. nadalje kada počinje promjenljivost kamatnih stopa te da li će ona iznositi kao na dan sklapanja Ugovora (9,88% godišnje) ili će biti drugačija. Stoga, visina kamatne stope od 9,88% godišnje prema stavu ovoga suda nije relevantna za izračun vještaka niti za donošenje odluke u ovome sporu, budući da se ne radi o ugovorenoj, već primjerice navedenoj, kamatnoj stopi, dok po usmenom obrazloženju vještaka na navedenu okolnost, ni tuženik nije stavljao daljnje primjedbe niti je predložio provođenje drugog dokaza na tu okolnost.

18. U odnosu na institut zastare, valja navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-2 dana 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. S obzirom da je ništetnost predmetnih odredaba čl. 4. Ugovora o kreditu od 8. kolovoza 2008. utvrđena tek odlukom u ovome postupku, to tražbina tužitelja na isplatu preplate po ništetnim odredbama Ugovora, nije zastarjela.

19. S obzirom na navedeno, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.118,05 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

20. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u cijelosti.

21. Tužitelju je priznat trošak za izlazak sudske komisije radi saslušanja tužitelja u njegovu domu u visini 49,48 eura.

U Zagrebu 12. lipnja 2026.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici – supruzi – pisanim putem

2. Tuženoj po punomoćniku

1 0