REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-837/2022-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja i zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. lipnja 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u Ugovoru o kreditu broj 3205851073, kreditna partija: 7102958158, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06. prosinca 2005., a koje glase: u odredbi čl. 2.1. „… u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ...“, u odredbi čl. 2.3. „… sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …“, te u odredbi čl. 7.2. „… sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora …“, pa stoga navedena odredba ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke, ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 3205851073, kreditna partija: 7102958158, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06. prosinca 2005., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to: u odredbi čl. 1.2. koja glasi: „Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu ...“, u odredbi čl. 2.1. koja glasi: „… obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“ te u odredbi čl. 7.1. koja glasi: „… obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“ pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 2.4. Ugovora o kreditu broj 3205851073, kreditna partija: 7102958158, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06. prosinca 2005., a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.“, pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, da tužitelju MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, s osnova preplaćenog tečaja CHF valute, isplati iznos od 14.291,19 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 13,23 € od 15.01.2009. do isplate,
- na iznos od 4,92 € od 15.03.2009. do isplate,
- na iznos od 6,89 € od 16.04.2009. do isplate,
- na iznos od 7,28 € od 15.05.2009. do isplate,
- na iznos od 3,89 € od 15.06.2009. do isplate,
- na iznos od 4,48 € od 15.07.2009. do isplate,
- na iznos od 1,75 € od 15.08.2009. do isplate,
- na iznos od 5,53 € od 15.09.2009. do isplate,
- na iznos od 1,33 € od 15.10.2009. do isplate,
- na iznos od 4,04 € od 15.11.2009. do isplate,
- na iznos od 3,61 € od 15.12.2009. do isplate,
- na iznos od 10,94 € od 15.01.2010. do isplate,
- na iznos od 15,64 € od 15.02.2010. do isplate,
- na iznos od 14,62 € od 15.03.2010. do isplate,
- na iznos od 19,30 € od 15.04.2010. do isplate,
- na iznos od 27,86 € od 15.05.2010. do isplate,
- na iznos od 28,97 € od 15.06.2010. do isplate,
- na iznos od 38,79 € od 15.07.2010. do isplate,
- na iznos od 38,46 € od 15.08.2010. do isplate,
- na iznos od 58,83 € od 15.09.2010. do isplate,
- na iznos od 46,96 € od 15.10.2010. do isplate,
- na iznos od 49,71 € od 15.11.2010. do isplate,
- na iznos od 59,27 € od 15.12.2010. do isplate,
- na iznos od 60,36 € od 15.01.2011. do isplate,
- na iznos od 56,02 € od 15.02.2011. do isplate,
- na iznos od 58,64 € od 15.03.2011. do isplate,
- na iznos od 58,78 € od 15.04.2011. do isplate,
- na iznos od 66,80 € od 15.05.2011. do isplate,
- na iznos od 83,83 € od 15.06.2011. do isplate,
- na iznos od 103,22 € od 15.07.2011. do isplate,
- na iznos od 121,33 € od 15.08.2011. do isplate,
- na iznos od 88,74 € od 15.09.2011. do isplate,
- na iznos od 77,77 € od 15.10.2011. do isplate,
- na iznos od 78,51 € od 15.11.2011. do isplate,
- na iznos od 80,02 € od 15.12.2011. do isplate,
- na iznos od 89,48 € od 15.01.2012. do isplate,
- na iznos od 92,33 € od 15.02.2012. do isplate,
- na iznos od 89,23 € od 15.03.2012. do isplate,
- na iznos od 88,76 € od 15.04.2012. do isplate,
- na iznos od 90,33 € od 15.05.2012. do isplate,
- na iznos od 93,06 € od 15.06.2012. do isplate,
- na iznos od 89,65 € od 15.07.2012. do isplate,
- na iznos od 88,71 € od 15.08.2012. do isplate,
- na iznos od 80,36 € od 15.09.2012. do isplate,
- na iznos od 87,84 € od 24.10.2012. do isplate,
- na iznos od 90,81 € od 15.11.2012. do isplate,
- na iznos od 88,69 € od 15.12.2012. do isplate,
- na iznos od 86,01 € od 15.01.2013. do isplate,
- na iznos od 85,09 € od 15.02.2013. do isplate,
- na iznos od 84,14 € od 15.03.2013. do isplate,
- na iznos od 90,79 € od 15.04.2013. do isplate,
- na iznos od 81,01 € od 15.05.2013. do isplate,
- na iznos od 79,41 € od 15.06.2013. do isplate,
- na iznos od 80,36 € od 15.07.2013. do isplate,
- na iznos od 79,36 € od 15.08.2013. do isplate,
- na iznos od 82,94 € od 16.09.2013. do isplate,
- na iznos od 85,26 € od 15.10.2013. do isplate,
- na iznos od 86,39 € od 15.11.2013. do isplate,
- na iznos od 90,42 € od 15.12.2013. do isplate,
- na iznos od 86,35 € od 15.01.2014. do isplate,
- na iznos od 75,13 € od 15.02.2014. do isplate,
- na iznos od 77,20 € od 15.03.2014. do isplate,
- na iznos od 75,40 € od 15.04.2014. do isplate,
- na iznos od 72,81 € od 15.05.2014. do isplate,
- na iznos od 73,37 € od 15.06.2014. do isplate,
- na iznos od 75,22 € od 15.07.2014. do isplate,
- na iznos od 76,69 € od 15.08.2014. do isplate,
- na iznos od 77,07 € od 15.09.2014. do isplate,
- na iznos od 78,64 € od 15.10.2014. do isplate,
- na iznos od 80,91 € od 15.11.2014. do isplate,
- na iznos od 81,34 € od 15.12.2014. do isplate,
- na iznos od 81,67 € od 15.01.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.02.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.03.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.04.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.05.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.06.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.07.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.08.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.09.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.10.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.11.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.12.2015. do isplate,
- na iznos od 81,50 € od 15.01.2016. do isplate,
- na iznos od 109,15 € od 15.02.2016. do isplate,
- na iznos od 107,05 € od 15.03.2016. do isplate,
- na iznos od 105,36 € od 15.04.2016. do isplate,
- na iznos od 102,40 € od 15.05.2016. do isplate,
- na iznos od 109,57 € od 15.06.2016. do isplate,
- na iznos od 105,53 € od 15.07.2016. do isplate,
- na iznos od 106,22 € od 15.08.2016. do isplate,
- na iznos od 103,60 € od 15.09.2016. do isplate,
- na iznos od 106,64 € od 15.10.2016. do isplate,
- na iznos od 112,28 € od 15.11.2016. do isplate,
- na iznos od 111,94 € od 15.12.2016. do isplate,
- na iznos od 113,67 € od 15.01.2017. do isplate,
- na iznos od 111,31 € od 15.02.2017. do isplate,
- na iznos od 108,26 € od 15.03.2017. do isplate,
- na iznos od 110,31 € od 15.04.2017. do isplate,
- na iznos od 100,85 € od 15.05.2017. do isplate,
- na iznos od 102,73 € od 15.06.2017. do isplate,
- na iznos od 96,34 € od 15.07.2017. do isplate,
- na iznos od 85,73 € od 15.08.2017. do isplate,
- na iznos od 86,42 € od 15.09.2017. do isplate,
- na iznos od 87,64 € od 15.10.2017. do isplate,
- na iznos od 85,64 € od 15.11.2017. do isplate,
- na iznos od 85,06 € od 15.12.2017. do isplate,
- na iznos od 78,52 € od 15.01.2018. do isplate,
- na iznos od 84,76 € od 15.02.2018. do isplate,
- na iznos od 79,94 € od 15.03.2018. do isplate,
- na iznos od 74,68 € od 15.04.2018. do isplate,
- na iznos od 70,37 € od 15.05.2018. do isplate,
- na iznos od 79,20 € od 15.06.2018. do isplate,
- na iznos od 78,47 € od 15.07.2018. do isplate,
- na iznos od 89,97 € od 31.08.2018. do isplate,
- na iznos od 91,16 € od 15.09.2018. do isplate,
- na iznos od 84,77 € od 15.10.2018. do isplate,
- na iznos od 87,96 € od 15.11.2018. do isplate,
- na iznos od 90,36 € od 15.12.2018. do isplate,
- na iznos od 91,49 € od 16.01.2019. do isplate,
- na iznos od 87,64 € od 15.02.2019. do isplate,
- na iznos od 88,49 € od 15.03.2019. do isplate,
- na iznos od 89,70 € od 16.04.2019. do isplate,
- na iznos od 88,88 € od 15.05.2019. do isplate,
- na iznos od 92,26 € od 17.06.2019. do isplate,
- na iznos od 94,59 € od 15.07.2019. do isplate,
- na iznos od 101,12 € od 15.08.2019. do isplate,
- na iznos od 99,33 € od 15.09.2019. do isplate,
- na iznos od 100,05 € od 15.10.2019. do isplate,
- na iznos od 102,87 € od 18.11.2019. do isplate,
- na iznos od 100,10 € od 16.12.2019. do isplate,
- na iznos od 107,93 € od 16.01.2020. do isplate,
- na iznos od 112,55 € od 17.02.2020. do isplate,
- na iznos od 120,76 € od 16.03.2020. do isplate,
- na iznos od 122,97 € od 15.04.2020. do isplate,
- na iznos od 121,96 € od 15.05.2020. do isplate,
- na iznos od 115,05 € od 15.06.2020. do isplate,
- na iznos od 112,50 € od 16.07.2020. do isplate,
- na iznos od 110,83 € od 15.08.2020. do isplate,
- na iznos od 111,74 € od 15.09.2020. do isplate,
- na iznos od 114,64 € od 15.10.2020. do isplate,
- na iznos od 112,08 € od 15.11.2020. do isplate,
- na iznos od 112,07 € od 15.12.2020. do isplate,
- na iznos od 112,62 € od 15.01.2021. do isplate,
- na iznos od 111,91 € od 15.02.2021. do isplate,
- na iznos od 104,02 € od 15.03.2021. do isplate,
- na iznos od 105,28 € od 15.04.2021. do isplate,
- na iznos od 105,57 € od 17.05.2021. do isplate,
- na iznos od 105,95 € od 15.06.2021. do isplate,
- na iznos od 108,53 € od 16.07.2021. do isplate,
- na iznos od 107,87 € od 15.08.2021. do isplate,
- na iznos od 105,16 € od 15.09.2021. do isplate,
- na iznos od 113,72 € od 15.10.2021. do isplate,
- na iznos od 117,56 € od 15.11.2021. do isplate,
- na iznos od 123,46 € od 15.12.2021. do isplate,
- na iznos od 122,40 € od 17.01.2022. do isplate,
- na iznos od 121,99 € od 15.02.2022. do isplate,
- na iznos od 131,24 € od 15.03.2022. do isplate,
- na iznos od 132,17 € od 15.04.2022. do isplate,
- na iznos od 124,46 € od 15.05.2022. do isplate,
- na iznos od 124,67 € od 15.06.2022. do isplate,
- na iznos od 142,46 € od 15.07.2022. do isplate,
- na iznos od 149,22 € od 16.08.2022. do isplate,
- na iznos od 154,91 € od 16.09.2022. do isplate,
- na iznos od 147,93 € od 15.10.2022. do isplate,
- na iznos od 147,78 € od 16.11.2022. do isplate,
- na iznos od 144,30 € od 16.12.2022. do isplate,
po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinac 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, da tužitelju MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana po osnovi jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva isplati iznos od 352,16 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 21. prosinca 2005. do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. (NN 72/02), za period od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VI Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, da tužitelju MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, s osnova preplaćene kamate, isplati iznos od 4.085,92 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 31,91 € od 27.11.2007. do isplate,
- na iznos od 31,90 € od 15.12.2007. do isplate,
- na iznos od 31,89 € od 15.01.2008. do isplate,
- na iznos od 31,88 € od 17.02.2008. do isplate,
- na iznos od 59,76 € od 15.03.2008. do isplate,
- na iznos od 59,75 € od 15.04.2008. do isplate,
- na iznos od 59,75 € od 15.05.2008. do isplate,
- na iznos od 59,73 € od 15.06.2008. do isplate,
- na iznos od 59,73 € od 15.07.2008. do isplate,
- na iznos od 59,71 € od 15.08.2008. do isplate,
- na iznos od 59,71 € od 15.09.2008. do isplate,
- na iznos od 59,69 € od 15.10.2008. do isplate,
- na iznos od 59,68 € od 15.11.2008. do isplate,
- na iznos od 59,67 € od 15.12.2008. do isplate,
- na iznos od 59,66 € od 15.01.2009. do isplate,
- na iznos od 59,66 € od 16.02.2009. do isplate,
- na iznos od 59,64 € od 15.03.2009. do isplate,
- na iznos od 59,63 € od 16.04.2009. do isplate,
- na iznos od 59,62 € od 15.05.2009. do isplate,
- na iznos od 59,61 € od 15.06.2009. do isplate,
- na iznos od 59,59 € od 15.07.2009. do isplate,
- na iznos od 80,60 € od 15.08.2009. do isplate,
- na iznos od 80,59 € od 15.09.2009. do isplate,
- na iznos od 80,57 € od 15.10.2009. do isplate,
- na iznos od 80,56 € od 15.11.2009. do isplate,
- na iznos od 80,54 € od 15.12.2009. do isplate,
- na iznos od 80,53 € od 15.01.2010. do isplate,
- na iznos od 80,52 € od 15.02.2010. do isplate,
- na iznos od 80,50 € od 15.03.2010. do isplate,
- na iznos od 80,48 € od 15.04.2010. do isplate,
- na iznos od 80,46 € od 15.05.2010. do isplate,
- na iznos od 70,06 € od 15.06.2010. do isplate,
- na iznos od 70,04 € od 15.07.2010. do isplate,
- na iznos od 70,02 € od 15.08.2010. do isplate,
- na iznos od 70,00 € od 15.09.2010. do isplate,
- na iznos od 69,98 € od 15.10.2010. do isplate,
- na iznos od 69,96 € od 15.11.2010. do isplate,
- na iznos od 47,26 € od 15.12.2010. do isplate,
- na iznos od 47,24 € od 15.01.2011. do isplate,
- na iznos od 47,22 € od 15.02.2011. do isplate,
- na iznos od 47,20 € od 15.03.2011. do isplate,
- na iznos od 47,17 € od 15.04.2011. do isplate,
- na iznos od 47,16 € od 15.05.2011. do isplate,
- na iznos od 47,13 € od 15.06.2011. do isplate,
- na iznos od 47,12 € od 15.07.2011. do isplate,
- na iznos od 36,90 € od 15.08.2011. do isplate,
- na iznos od 36,88 € od 15.09.2011. do isplate,
- na iznos od 36,86 € od 15.10.2011. do isplate,
- na iznos od 36,84 € od 15.11.2011. do isplate,
- na iznos od 36,82 € od 15.12.2011. do isplate,
- na iznos od 36,80 € od 15.01.2012. do isplate,
- na iznos od 36,78 € od 15.02.2012. do isplate,
- na iznos od 36,76 € od 15.03.2012. do isplate,
- na iznos od 36,74 € od 15.04.2012. do isplate,
- na iznos od 36,71 € od 15.05.2012. do isplate,
- na iznos od 36,69 € od 15.06.2012. do isplate,
- na iznos od 36,67 € od 15.07.2012. do isplate,
- na iznos od 36,64 € od 15.08.2012. do isplate,
- na iznos od 36,62 € od 15.09.2012. do isplate,
- na iznos od 36,59 € od 24.10.2012. do isplate,
- na iznos od 36,57 € od 15.11.2012. do isplate,
- na iznos od 36,55 € od 15.12.2012. do isplate,
- na iznos od 36,52 € od 15.01.2013. do isplate,
- na iznos od 36,50 € od 15.02.2013. do isplate,
- na iznos od 36,47 € od 15.03.2013. do isplate,
- na iznos od 36,45 € od 15.04.2013. do isplate,
- na iznos od 36,41 € od 15.05.2013. do isplate,
- na iznos od 36,39 € od 15.06.2013. do isplate,
- na iznos od 36,36 € od 15.07.2013. do isplate,
- na iznos od 36,34 € od 15.08.2013. do isplate,
- na iznos od 36,31 € od 16.09.2013. do isplate,
- na iznos od 36,28 € od 15.10.2013. do isplate,
- na iznos od 36,25 € od 15.11.2013. do isplate,
- na iznos od 36,22 € od 15.12.2013. do isplate,
- na iznos od 36,19 € od 15.01.2014. do isplate,
- na iznos od 2,66 € od 15.02.2014. do isplate,
- na iznos od 2,65 € od 15.03.2014. do isplate,
- na iznos od 2,65 € od 15.04.2014. do isplate,
- na iznos od 2,64 € od 15.05.2014. do isplate,
- na iznos od 2,63 € od 15.06.2014. do isplate,
- na iznos od 2,62 € od 15.07.2014. do isplate,
- na iznos od 2,62 € od 15.08.2014. do isplate,
- na iznos od 2,61 € od 15.09.2014. do isplate,
- na iznos od 2,61 € od 15.10.2014. do isplate,
- na iznos od 2,60 € od 15.11.2014. do isplate,
- na iznos od 2,59 € od 15.12.2014. do isplate,
- na iznos od 2,59 € od 15.01.2015. do isplate,
- na iznos od 2,58 € od 15.02.2015. do isplate,
- na iznos od 2,57 € od 15.03.2015. do isplate,
- na iznos od 2,57 € od 15.04.2015. do isplate,
- na iznos od 2,56 € od 15.05.2015. do isplate,
- na iznos od 2,55 € od 15.06.2015. do isplate,
- na iznos od 2,55 € od 15.07.2015. do isplate,
- na iznos od 2,54 € od 15.08.2015. do isplate,
- na iznos od 2,53 € od 15.09.2015. do isplate,
- na iznos od 2,52 € od 15.10.2015. do isplate,
- na iznos od 2,52 € od 15.11.2015. do isplate,
- na iznos od 2,51 € od 15.12.2015. do isplate,
- na iznos od 2,50 € od 15.01.2016. do isplate,
- na iznos od 2,50 € od 15.02.2016. do isplate,
- na iznos od 2,48 € od 15.03.2016. do isplate,
- na iznos od 2,48 € od 15.04.2016. do isplate,
- na iznos od 2,48 € od 15.05.2016. do isplate,
- na iznos od 2,47 € od 15.06.2016. do isplate,
- na iznos od 2,46 € od 15.07.2016. do isplate,
- na iznos od 2,45 € od 15.08.2016. do isplate,
- na iznos od 2,45 € od 15.09.2016. do isplate,
- na iznos od 2,44 € od 15.10.2016. do isplate,
- na iznos od 2,43 € od 15.11.2016. do isplate,
- na iznos od 2,42 € od 15.12.2016. do isplate,
- na iznos od 2,42 € od 15.01.2017. do isplate,
- na iznos od 2,41 € od 15.02.2017. do isplate,
- na iznos od 2,40 € od 15.03.2017. do isplate,
- na iznos od 2,40 € od 15.04.2017. do isplate,
- na iznos od 2,39 € od 15.05.2017. do isplate,
- na iznos od 2,38 € od 15.06.2017. do isplate,
- na iznos od 2,38 € od 15.07.2017. do isplate,
- na iznos od 2,37 € od 15.08.2017. do isplate,
- na iznos od 2,37 € od 15.09.2017. do isplate,
- na iznos od 2,35 € od 15.10.2017. do isplate,
- na iznos od 2,35 € od 15.11.2017. do isplate,
- na iznos od 2,34 € od 15.12.2017. do isplate,
- na iznos od 2,33 € od 15.01.2018. do isplate,
- na iznos od 2,33 € od 15.02.2018. do isplate,
- na iznos od 2,32 € od 15.03.2018. do isplate,
- na iznos od 2,31 € od 15.04.2018. do isplate,
- na iznos od 2,30 € od 15.05.2018. do isplate,
- na iznos od 2,29 € od 15.06.2018. do isplate,
- na iznos od 2,29 € od 15.07.2018. do isplate,
- na iznos od 2,28 € od 31.08.2018. do isplate,
- na iznos od 2,27 € od 15.09.2018. do isplate,
- na iznos od 2,26 € od 15.10.2018. do isplate,
- na iznos od 2,26 € od 15.11.2018. do isplate,
- na iznos od 2,25 € od 15.12.2018. do isplate,
- na iznos od 2,24 € od 16.01.2019. do isplate,
- na iznos od 2,23 € od 15.02.2019. do isplate,
- na iznos od 2,23 € od 15.03.2019. do isplate,
- na iznos od 2,22 € od 16.04.2019. do isplate,
- na iznos od 2,21 € od 15.05.2019. do isplate,
- na iznos od 2,20 € od 17.06.2019. do isplate,
- na iznos od 2,19 € od 15.07.2019. do isplate,
- na iznos od 2,19 € od 15.08.2019. do isplate,
- na iznos od 2,18 € od 15.09.2019. do isplate,
- na iznos od 2,18 € od 15.10.2019. do isplate,
- na iznos od 2,16 € od 18.11.2019. do isplate,
- na iznos od 2,16 € od 16.12.2019. do isplate,
- na iznos od 2,15 € od 16.01.2020. do isplate,
- na iznos od 2,14 € od 17.02.2020. do isplate,
- na iznos od 2,13 € od 16.03.2020. do isplate,
- na iznos od 2,12 € od 15.04.2020. do isplate,
- na iznos od 2,12 € od 15.05.2020. do isplate,
- na iznos od 2,10 € od 15.06.2020. do isplate,
- na iznos od 2,10 € od 16.07.2020. do isplate,
- na iznos od 2,09 € od 15.08.2020. do isplate,
- na iznos od 2,09 € od 15.09.2020. do isplate,
- na iznos od 2,08 € od 15.10.2020. do isplate,
- na iznos od 2,07 € od 15.11.2020. do isplate,
- na iznos od 2,06 € od 15.12.2020. do isplate,
- na iznos od 2,05 € od 15.01.2021. do isplate,
- na iznos od 2,05 € od 15.02.2021. do isplate,
- na iznos od 2,04 € od 15.03.2021. do isplate,
- na iznos od 2,03 € od 15.04.2021. do isplate,
- na iznos od 2,02 € od 17.05.2021. do isplate,
- na iznos od 2,01 € od 15.06.2021. do isplate,
- na iznos od 2,00 € od 16.07.2021. do isplate,
- na iznos od 2,00 € od 15.08.2021. do isplate,
- na iznos od 1,99 € od 15.09.2021. do isplate,
- na iznos od 1,98 € od 15.10.2021. do isplate,
- na iznos od 1,97 € od 15.11.2021. do isplate,
- na iznos od 1,97 € od 15.12.2021. do isplate,
- na iznos od 1,95 € od 17.01.2022. do isplate,
- na iznos od 1,95 € od 15.02.2022. do isplate,
- na iznos od 1,94 € od 15.03.2022. do isplate,
- na iznos od 1,93 € od 15.04.2022. do isplate,
- na iznos od 1,92 € od 15.05.2022. do isplate,
- na iznos od 1,91 € od 15.06.2022. do isplate,
- na iznos od 1,90 € od 15.07.2022. do isplate,
- na iznos od 1,90 € od 16.08.2022. do isplate,
- na iznos od 1,89 € od 16.09.2022. do isplate,
- na iznos od 1,88 € od 15.10.2022. do isplate,
- na iznos od 1,87 € od 16.11.2022. do isplate,
- na iznos od 1,86 € od 16.12.2022. do isplate,
po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. (NN 72/02), za period od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
VII Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.272,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. lipnja 2026. pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VIII U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
IX Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopilo Ugovor o kreditu broj 3205851073, kreditna partija: 7102958158, kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.566,30 CHF. Ističe da Ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa je promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika te da u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Navedena odredba da je dio standardiziranog (tipskog) ugovora o kreditu koji je sastavljen za veći broj klijenata i o kojim odredbama se nije pregovaralo u trenutku zaključenja ugovora o kreditu, a da je tužitelj nesporno bio u podređenom, slabijem položaju u odnosu na tuženika kao banku kao u pogledu njegove pregovaračke moći tako i njegova stupnja znanja, što je dovelo do toga da je tužitelj pristao na odredbe sastavljene unaprijed od strane tuženika bez mogućnosti utjecaja na sadržaj tih odredaba. Opisana odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi da je protivna kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača). Ukazuje kako se od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta, a da predmetni ugovor o kreditu ne sadrži nikakav kriterij/parametar promjenjivosti kamatne stope, dakle da ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Ističe kako je kamata cijena, a cijena je bitan sastojak ugovora o kreditu i kao takva mora biti određena ili barem odrediva, no da u konkretnom slučaju visina kamatne stope nije određena niti odrediva s obzirom na to da je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika odnosno jedne ugovorne strane. S obzirom da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke s učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita s istim pravnim učinkom. U odnosu na valutnu klauzulu u švicarskim francima ističe da je u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe da se od početka otplate kredita tečaj švicarskog franka stalno mijenjao na način da se povećavao, što je imalo za posl jedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Pri tome, ukazuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a kojom je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka s obzirom da banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Navedena odluka potvrđena je i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018. Tužitelj u vrijeme kada je ugovarao predmetni kredit nije bio upoznat o valutnom riziku koji za njega predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula CHF te nije bio upozoren niti na jedan od bitnih rizika koji sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom CHF. Ističe kako odredba čl. 2.4. predmetnog Ugovora propisuje da je korisnik kredita obvezan platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge Kreditora, a da predmetna odredba ugovora uopće ne precizira na koje se konkretne usluge/troškove ova naknada odnosi, odnosno koje vrste usluga i troškova ona pokriva. Na ime tzv. ulazne naknade tužitelj da je banci 21. prosinca 2005. uplatio iznos od 2.653,35 kuna (sada 352,16 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450). U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, te je visina tzv. ulazne naknade jednostrano određena od strane tuženika pa se radi o iznosu koji predstavlja netransparentni trošak. Odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ne sadrži nikakve ekonomske kriterije iz kojih bi bilo razvidno zbog čega je takva naknada (trošak) ugovorena, te je takva odredba nejasna i nerazumlj iva uzimajući u obzir činjenice koje su tužitelju u trenutku zaključenja ugovora bile poznate, uključujući i informacije koje je tuženik kao kreditor učinio dostupnim. Ugovor o kreditu je formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke za veći broj korisnika te tužitelj nije mogao niti prigovoriti niti utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe, već je ovako formulirani ugovor mogao samo prihvatiti, a da se nije slagao s bilo kojom odredbom ugovora tada do njegovog sklapanja ne bi niti došlo. Ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 te ističe da je pozicija tužitelja i tuženika u ovakvom ugovornom odnosu nije ni jednaka ni ravnopravna. Direktivom Vijeća 93/13 koja je implementirana u hrvatski pravni sustav propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica ovakvih odredbi je njihova nepoštenost i ništetnost. Nadalje, navedena Direktiva propisuje i da procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi se na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani i isporučene usluge i robe, na drugoj, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene, što u predmetnoj stvari nije slučaj. Spornom odredbom ne predviđa se niti priroda tih troškova, niti usluge koje se njima plaćaju te uopće nije razvidan razlog njihove naplate odnosno iste su suviše općenite da tužitelj može samo nagađati što sve one obuhvaćaju. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Smatra da se radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa primjeni početno ugovorena kamatna stopa i srednji tečaj švicarskog franka tuženika koji je na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu odnosno na dan isplate kredita bio važeći prema tečajnoj listi banke, a s obzirom da su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da se utvrde ništetnim odredbe čl. 1.2., 2.1., 2.3., 2.4., 7.1. i 7.2. Ugovora o kreditu broj 3205851073 u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika, zatim u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica i anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, te u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita, te s time u vezi predlaže da se tuženiku naloži da tužitelju isplati s osnova preplaćene kamate i preplaćenog tečaja iznos od 18.202,95 EUR zajedno sa zateznim kamata koje teku na pojedinačne mjesečne dijelove tog iznosa od njihova dospijeća pa do isplate, te na ime jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita iznos od 352,16 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2005. do isplate. Potražuje i parnični trošak.
1.2. Tužitelj je u postupku, a nakon provedenog financijskog vještačenja i sukladno obračunu vještaka, konačno uredio svoj tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu, na način da na ime preplaćenih iznosa po osnovi preplaćene kamate potražuje iznos od 4.085,92 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne dijelove tog iznosa teku od njihova dospijeća pa do isplate, po osnovi preplaćenog tečaja CHF valute iznos od 14.291,19 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne dijelove tog iznosa teku od njihova dospijeća pa do isplate, a po osnovi jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 352,16 EUR sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2005. do isplate, a kojoj preinaci se tuženik nije protivio.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja. Tuženik prije svega ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe , a da je na tužitelju teret tog dokaza. Ističe prigovor zastare, te dodatno ukazuje i kako je zastara za podnošenje tužbe za utvrđenjem ništetnim načina promjene kamatne stope (potraživanje po osnovi ništetne kamatne stope) nastupila 14. lipnja 2019. pa da tužitelj podnošenjem tužbe na 6. prosinca 2022. nema pravo potraživati navodno preplaćene iznose sa osnove promjene kamatne stope. Ukazuje na odluke Suda Europske unije u predmetima C-81/19 i C-243/20 iz kojih proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena je od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, ukazuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022. u predmetima broj U-III- 4372/2021 i U-III-5458/2021 te ističe da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik da je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina, te da je i iz Ugovora o kreditu vidljivo da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF i da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, koji može nastati uslijed promjene tečaja, a da su tužitelju prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze. Ističe da je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva, a da tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Nadalje navodi kako je sve promjene kamatne stope tuženik izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima te da je prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) tuženik bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, „Narodne novine“ 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. Narodne novine“ 117/08) da je tuženik bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, što je tuženik uredno činio. Ističe kako je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, a da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta , kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. U odnosu na odredbu za obradu kreditnog zahtjeva ističe kako je takva ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva te da je tuženik u cijelosti informirao tužitelja o njegovoj potencijalnoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita, odnosno da je tužitelj mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe. Ističe da se takva naknada naplaćivala u trenutku ugovaranja kredita o da je pokrivala troškove poput operativnih troškova, materijalnih troškova, troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge i povezanih regulatornih troškova. Navodi i kako takva ugovorna odredba ne uzrokuje značajniju neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Osporava zatraženi tijek zakonske zatezne kamate te predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane i tužitelju naloži da naknadi tuženiku troškove ovog postupka.
3. U dokaznom postupku pročitan je Ugovor o namjenskom kreditu, efektivna kamatna stopa, pregled i promjena kamatnih stopa, promet po kreditu, obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope, opći uvjeti promjene kamatnih stopa, nalaz i mišljenje vještaka od 7. ožujka 2024., dopuna nalaza i mišljenja od 1. srpnja 2025. i iskaz tužitelja.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj 3205851073 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 6. prosinca 2005., koje su sadržane u čl. 1.2., 2.1., 2.3., 2.4., 7.1. i 7.2. toga Ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli i o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva), te s time u vezi i zahtjevi za isplatu iznosa od 4.085,92 EUR na ime preplate s osnova preplaćene kamate, iznosa od 14.291,19 EUR s osnova preplaćenog tečaja CHF te iznosa od 352,16 EUR po osnovi jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva, sve to sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od dospijeća do isplate.
6. Pri tome, među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao kreditora 6. prosinca 2005. zaključen Ugovor o kreditu broj 3205851073, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 79.566,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a s rokom otplate od 372 mjeseca. Nesporno je da je čl. 2.1. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 4,50% godišnje, te da je ugovoreno da je kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (čl. 2.4. Ugovora o kreditu). Nadalje, nije sporno da su stranke ugovorile valutnu klauzulu kredita u CHF na način da se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora). Nadalje, nesporno je da je odredbom čl. 2.4. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena obveza korisnika kredita da plati sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge u poslovima koje obavlja kreditor te da je s time u vezi 21. prosinca 2005. tužitelju naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.653,35 kuna (sada 352,16 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450).
6.1. Nesporno je da je tuženik tijekom otplatnog perioda mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,50% te da je uslijed povećanja kamatne stope i promjene tečaja švicarskog franka povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati.
7. Među strankama je sporno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka i o jednokratnoj naknadi za obradu kredita ništetne i bez pravnog učinka za ugovorne strane, a posljedično tome ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tuženik od njega naplatio na temelju takvih odredbi. S time u vezi sporno je može li se tužitelj kao individualni potrošač pozvati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sporno je također je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.
8. Prvenstveno valja istaknuti kako se ocjenjuje paušalnim i neosnovanim istaknuti prigovor tuženika kojim osporava status potrošača tužitelja. Naime, u skladu s odredbom čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine 96/03) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud je utvrdio kako je tužitelj kao fizička osoba zaključio pravni posao sa tuženikom u okviru djelatnosti tuženika, jer je tuženik banka i bavi se emitiranjem novca, a u konkretnom slučaju namjena kredita je bila kupnja stana. Dakle, predmetni ugovor o kreditu tužitelj je zaključio kao fizička osoba radi kupnje stana, što je vidljivo i iz same naznake stranaka u predmetnom ugovoru o kreditu. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je predmetni kredit podignuo radi kupnje svoje prve nekretnine te da je stan kupio da bi živio u njemu i da dan danas živi u tom stanu , a koji iskaz sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je tužitelj iskazivao detaljno i životno logično te u konačnici niti tuženik nije imao primjedbe na takav iskaz tužitelja. Nadalje, na tuženiku, kao kreditoru, je u smislu čl. 219. i 221.a ZPP-a teret dokaza činjenice da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020), a što u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao.
9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga potrošač") protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona u razdoblju od 1. lipnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje u tekstu: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. toga Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika i drugim internim aktima banke (tuženika), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik (banka kao trgovac) s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima, nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona u razdoblju od 1. lipnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje u tekstu: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. toga Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9.1. Navedena je presuda, u odnosu na tuženika, u relevantnim dijelovima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu).
9.2. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205390586 između tužiteljice i tuženika, a koji u čl. 6. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u čl. 3. i 4. odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom navedenim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužiteljica se pravilno poziva na pravna utvrđenja iz navedenih presuda.
9.3. Pri tome valja istaknuti kako prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
9.4. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sadržajno jednaka odredba sadržana je i u čl. 138.a ZZP/07.
9.5. Dakle, u skladu s navedenim zakonskim odredbama u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.
10. Međutim, tuženik je u pojedinačnom potrošačkom sporu ovlašten predlagati izvođenje dokaza s ciljem dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarao s tužiteljem, odnosno tužitelju kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je on, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
10.1. Upravo na te okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, dok je tuženik odustao o dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka osobnog bankara.
10.2. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnog jer je tužitelj iskazivao detaljno, životno i u skladu s materijalnim ispravama u spisu, utvrđeno je da je kredit podignuo kod tuženika jer mu je nudio najbolje uvjete za dobivanje kredita; da mu je bio ponuđen ugovor o kreditu u valuti CHF i EUR i da se odlučio za kredit u valuti EUR ali da kada se kredit vratio s obrade da je vidio da je kredit u valuti CHF a ne u valuti CHF; da je obrada kredita trajala oko mjesec dana i da su mu rekli da ako želi kredit u valuti EUR da mora ponovno pokrenuti zahtjev; da je na kraju pristao na kredit u valuti CHF; da je kod kredita u valuti CHF bila niža kamatna stopa nego kod EUR kredita; da je tužitelj potpisao i pristao na kredit u valuti CHF; da mu u banci nisu ništa posebno rekli vezano uz valutu CHF i da ga nisu upozorili na rizike koji se vezuju uz tu valutu; da su mu samo rekli da se radi o stabilnom kreditu; da mu je vezano uz promjenjivu kamatnu stopu rečeno da može neznatno varirati i da mu nisu objašnjavali kriterije po kojima se kamatna stopa može mijenjati; da mu je rata kredita s početnih 1.800,00 kuna narasla na 2.700,00-2.800,00 kuna. Dakle, iz iskaza tužitelja utvrđeno je da tužitelj prije zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nije kao potrošač u cijelosti jasno i transparentno bio informiran o svim rizicima koji prate ugovorenu valutu CHF, niti su mu objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja kao ni pod kojim uvjetima se može mijenjati kamatna stopa.
10.3. Pri tome valja ukazati kako tuženik u tijeku postupka nije navodio činjenice niti predlagao dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno utvrđenje, odnosno da je odustao od predloženog dokaza za saslušanjem svjedoka – djelatnika banke, te da u bitnome tuženik u postupku ponavlja navode već istaknute i preispitane u postupku kolektivne zaštite. Također, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.
11. Dodatno, valja istaknuti da je nepoštenost odnosno ništetnost navedenih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u tom razdoblju utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti, odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredite.
11.1. Točna je tvrdnja tuženika da je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (onih iz čl. 81. i 82. ZZP/03 i čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.
11.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84 ZZP/03 i čl. 99 ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, a pri čemu u ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjena kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija.
11.3. Nije nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi, a u konkretnom slučaju ta promjena bila značajna jer je kamatna stopa povećana na 6,30 % u odnosu na početnih 4,50 %, te je povećala kreditno opterećenje tužitelja kao potrošača i time prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne eliminira utvrđeno neravnotežu na štetu tužitelja. Pri tome, nije odlučna ni okolnost da visina kamatne stope tijekom otplatnog perioda nije prelazila najvišu zakonom dopuštenu kamatnu stopu jer navedena okolnost ne može biti opravdanje za jednostrano mijenjanje kamatne stope od strane tuženika, bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i načina njihove primjene.
11.4. Glede valutne klauzule valja ukazati da je njeno ugovaranje dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO. U postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorna odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99 ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi, niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik (zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta), a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.
11.5. U postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99 ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi, niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik (zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta), a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.
11.6. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom švicarski franak i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba opravdano ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, što je sve u skladu sa pravom Europske unije u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005. pa su sudovi Republike Hrvatske obvezani tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije). Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je, već u kolektivnom sporu u kojem je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne, ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama.
12. U odnosu na ugovornu odredbu kojom je određena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, stav je ovoga suda da je i navedena ugovorna odredba nepoštena, odnosno ništetna.
12.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu nije posebno obrazloženo iz kojeg razloga se ta naknada naplaćuje, na što se odnosi i koji su točno troškovi obrade kredita ali da je to bio uvjet da dobije kredit, a da je banka sastavila ugovor o kreditu te da o tome nije bilo pregovora. Nije sporno da je tužitelju prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 2.653,35 kuna (352,16 EUR). Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem proizlazi da se o ugovornoj odredbi o naplati naknade za obradu kredita nije posebno pregovaralo, niti mu je objašnjeno na što se taj trošak odnosi. Tuženik nije ničim dokazao da se o navedenoj odredbi pojedinačno pregovaralo, niti je u tom smislu ponudio dokaze, uz napomenu da informacije koje je tužitelj dobio prije sklapanja ugovora o kreditu (da je riječ o troškovima obrade kredita bez posebnog obrazloženja o kojim troškovima se radi) po stavu ovoga suda nemaju značaj pojedinačnog pregovaranja.
12.2. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma određivanja i obračuna naknade za odobravanje kredita, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
12.3. Stajališta suda EU u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ jasno naglašavaju važnost (informiranog, upućenog) obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama. Takvo obavještavanje od bitne je važnosti za potrošača jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s takvim ugovornim odredbama.
12.4. Praksa suda EU iz predmeta C-26/13 od 30. travnja 2014. odraz je ustaljenog stajališta da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banku), kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Upravo zbog tog slabijeg položaja potrošača Direktiva 93/13/EEZ obvezuje države članice da propišu mehanizam koji će osigurati da bilo koja ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo može biti podvrgnuta ispitivanju kako bi se ocijenilo je li eventualno nepoštena.
12.5. Tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 2.4. ugovora o kreditu. Navedena odredba bila je unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njen sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
12.6. U čl. 59. ZZP propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostalog, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.
12.7. Iz čl. 2.4. predmetnog Ugovora proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita, ovdje tužitelj, obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge u poslovima koje obavlja kreditor. Ugovor o kreditu reguliran je odredbom čl. 1021. ZOO, kojom je propisano da banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. U ugovoru nije navedeno od čega se sastoji naknada za odobravanje kredita i koji su to konkretni troškovi obrade zahtjeva. Navedena je odredba netransparentna i apstraktna te se iz nje ne može zaključiti zašto i radi čega tužitelj za ostvarenje kredita mora uopće tuženiku platiti nekakvu naknadu i radi čega upravo u iznosu od 2.653,35 kuna. Iz Ugovora očito proizlazi da je taj ugovor pripremio tuženik, da se radi o tipskom ugovoru te da se o istome nije pojedinačno pregovaralo, već je tužitelj na unaprijed postavljene uvjete po tuženiku morao pristati da bi uopće bio u mogućnosti ishoditi kredit. S obzirom na to da je tužitelj platio naknadu u visini kako je to ugovorom određeno, a u iznosu od 2.653,35 kuna (odnosno 352,16 EUR), to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, te je navedena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP nepoštena i u smislu čl. 87. st. 1. ZZP ništetna.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I, II i III izreke.
14. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
14.1. Tužitelj stoga ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetni odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO kao opće pravilo i čl. 1115. ZOO kao pravilo o opsegu vraćanja). To stoga što je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu nezakonitom promjenom kamatne stope i ništetnom odredbom o valutnoj klauzuli od strane tužitelja naplatio više od onoga što stvarno mogao naplatiti. Pri tome je stav ovog suda da je tuženik nepošten stjecatelj jer je, s obzirom na odredbu čl. 81. ZZP/03, već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, posljedično ništetne i da mu, sve ono što na temelju tako ugovorenih odredbi bude primio, ne pripada.
14.2. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
15. S obzirom na utvrđenje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene, a time i ništetne (a nije upitno da predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez odredbe o valutnoj klauzuli te bez dijela odredbe o kamatama koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u smislu povećanja početno ugovorene stope od 4,50 %), s obzirom da tužitelj ima pravo na uspostavljanje situacija u kojoj bi se nalazio da navedenih nepoštenih odredaba nije bilo, prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva valjalo je za cijelo kreditno razdoblje uzeti u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj, kao jedine valjano određene a time i poštene.
15.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću iz Klane, koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio razliku između plaćenih anuiteta prema predmetnom Ugovoru o kreditu i iznosa koje je korisnik kredita trebao plaćati uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj. Za svoj izračun vještak je koristio parametre početnih uvjeta kredita i to da je iznos kredita bio 79.247,55 CHF, da je početna kamatna stopa bila 4,50 %, da je početni tečaj na dan puštanja kredita u otplatu bio 1 CHF = 4,7639840 HRK, kao i činjenicu da je kredit u otplati.
.
15.2. Vještak je utvrdio da razlika po osnovi preplaćene kamate iznosi 3.842,19 EUR (Tablica 7 - Nalaza i mišljenja vještaka), a da razlika po osnovi preplaćenog tečaja, odnosno po mjesecima izračunata razlika preplata (samo pozitivne razlike) koja je nastala uslijed rasta tečaja u odnosu na početno ugovoreni tečaj iznosi 14.291,19 EUR (Tablica 5 - Nalaza i mišljenja vještaka), dok je vještak u nalazu i mišljenju posebno iskazao i negativne razlike tečaja i to u iznosu od 375,77 EUR.
15.3. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je utvrdio da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014., a nakon toga uz primjenu zakonske kamatne stope 3,23 %, da je tužitelj na ime kamata do posljednjeg dostupnog podatka više uplatio iznos od 4.085,92 EUR.
15.4. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja vještaka s obzirom na to da je sačinjeni objektivno i stručno, u skladu s pravilima struke poštujući nalog zadan od strane suda, a čiji matematički izračun nisu osporili niti tužitelj a niti tuženik.
16. Slijedom navedenog, kako je tužitelj uredio svoj tužbeni zahtjev za isplatu s osnova preplaćenog tečaja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, istoga je valjalo prihvatiti i na temelju čl. 1111. i 1115. ZOO te odlučiti kao u točci IV izreke ove presude te tuženiku naložiti da tužitelju isplati iznos od 14.291,19 EUR na ime razlike nastale promjenom tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica tijekom otplatnog perioda, sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja, kao i da tužitelju isplati iznos od 352,16 EUR (odnosno 2.653,35 kuna uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450) na ime jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva sa zateznom kamatom od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika, a visina koje isplaćene naknade je među strankama nesporna. Naime, radi se o iznosima koji su tuženiku neosnovano pripali, pa ih je obvezan vratiti tužitelju prema odredbama iz čl. 1111. ZOO o stjecanju bez osnove. Prema shvaćanju ovog suda potrošač koji plati anuitet po nižem tečaju nije stjecatelj bez osnove pa i ni u obvezi vraćanja, a tuženik u postupku nije istakao prigovor prijeboja ili protutužbu, pa u tom smislu nisu osnovani prigovori tuženika.
17. Iako je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja vještaka i u dijelu obračunate razlike na ime ništetnog povećanja kamatne stope, tužitelju ne pripada pravo na isplatu iznosa od 4.085,92 EUR po toj osnovi, jer je u tom dijelu nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja.
17.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva (slučaju kakav je i ovaj), prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja o ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili nas drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača.
17.2. Postupak kolektivne zaštite u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi okončan je (u odnosu na tuženika) donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Dakle, tužitelj je svoj restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih anuiteta po osnovi kamatne stope trebao podnijeti najkasnije 14. lipnja 2019. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. prosinca 2022., dakle nakon proteka općeg zastarnog roka od pet godina, razvidno je da je u pogledu kamatne stope nastupila zastara tužiteljevog restitucijskog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 4.085,92 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. To neovisno od toga što se tužitelj u tužbi, u dijelu u kojem zahtijeva isplatu po osnovi kamatne stope, nije izričito pozvao na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite, već isključivo na odredbe ZOO/05. Naime, ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno su istovjetne onima razmatranim u postupku kolektivne zaštite, činjenični navodi tužbe također odgovaraju onima isticanim u postupku kolektivne zašti te, a presuda donijeta u postupku kolektivne zaštite utemeljena je, između ostalog, i na odredbama ZOO na koje se tužitelj poziva u tužbi. Stoga, ne pozivanje na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite u odnosu na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne utječe na promjenu početka zastarnog roka za taj dio restitucijskog zahtjeva tužitelja. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VI izreke.
17.3. Postupak kolektivne zaštite u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli u odnosu na tuženika okončan je donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj: Pž 6632/2017 -10 od 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (8. lipnja 2021.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina za taj dio restitucijskog zahtjeva tužitelja.
17.4. Zastarni rok nije protekao niti u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa naplaćenog po osnovi jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Naime, kako je ugovorna odredba čl. 3. ugovora preispitivana i utvrđena ništetnom tek u ovom postupku, zastarni rok za taj dio restitucijskog zahtjeva, prema gore izraženom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020., još nije počeo ni teći.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi sa čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, dok je s restitucijskim zahtjevom uspio u omjeru od 79 %, slijedom čega ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 90 %, a uspjeh tuženika 10 %. Na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u omjeru od 80 % (90 % - 10 %).
18.1. Tužitelju je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podnesaka od 12. prosinca 2023. i 14. srpnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podnesaka od 16. siječnja 2024. i 28. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 4. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 30. studenog 2023. i 14. travnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 54. Tarife), što ukupno iznosi 2.700,00 EUR, što sve uvećano za PDV iznosi ukupno 3.375,00 EUR. Tužitelju pripada i trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u zatraženom iznosu od 600,00 EUR te trošak uplaćene sudske pristojbe na tužbu u uplaćenom iznosu od 116,00 EUR, dok tužitelju trošak sudske pristojbe na presudu ne nastaje u smislu odredbe čl. 11. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23). U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za priznanje troškova ovog postupka je odbijen kao previsoko postavljen.
18.2. Priznate troškove u ukupnom iznosu od 4.091,00 EUR tuženik je dužan naknaditi tužitelju u omjeru od 80 %, odnosno u iznosu od 3.272,80 EUR.
18.3. Tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njegovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužiteljice.
U Puli-Pola 12. lipnja 2026.
Sutkinja
Tamara Dagostin Mušković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
