Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Kapucinski trg 5
Poslovni b roj: Pp-1630/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Vesni Poljan, uz sudjelovanje zapisničara Karla Begovića, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog UH, zastupanog po Odvjetničkom društvu Sevšek & Partneri d.o.o., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine” broj: 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), povodom podnijetog optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, broj: PP-DO-9/2025-1 od 10. srpnja 2025. BŠM/MĐK, kažnjivo po članku 230. Prekršajnog zakona („Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), nakon završene glavne i javne rasprave 11. lipnja 2026. u prisutnosti okrivljenika i branitelja okrivljenika te objave presude 12. lipnja 2026. bez prisutnosti stranaka, javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Okrivljeni UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TH, rođen **.**.1978. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem: [adresa], sa završenom SSS, po zvanju tehničar za elektroniku, sa mjesečnim prihodima u iznosu od oko 3.600,00 eura, oženjen, otac dvoje plt. djece, prekršajno nekažnjavan,
oslobađa se od optužbe
I/ da bi 16. lipnja 2024. oko 01,00 sat u mjestu Orehovec, kod kbr. 79/22, na parkirališnom prostoru pored vikend kuće ŠH, gdje se nalazio sa ŽH, nakon što je ŽH zatražio da makne svoje vozilo radi odlaska i međusobne prepirke radi toga, i kada mu je ŽH rekao da, ako ga ne pusti da otiđe svojim vozilom, će mu "spikati" gume, je šakom udario ŽH u zatiljni dio glave, zbog čega je isti pao na tlo gdje ga je najmanje dva puta udario šakom u predjelu glave ,
dakle, na javnom mjestom tučnjavom remetio javni red i mir
II/ čime bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivo po članku 13. istog Zakona.
III/ Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 4., 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Ovlašteni tužitelj Općinsko državno odvjetništvo je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Na temelju optužnog prijedloga, sud je izdao prekršajni nalog u kojem je okrivljenika proglasio krivim, a protiv kojeg je okrivljeni, putem branitelja, podnio prigovor, pa je nalog stavljen izvan snage i isti se smatra optužnim prijedlogom.
2. Okrivljenik je sudu, putem branitelja, dostavio pisanu obranu, a u kojoj je naveo da prvenstveno u potpunosti poriče počinjenje navedenog prekršaja koji mu se stavlja na teret, te navodi kako isti nije počinio. Nije istina da bi dana 16. lipnja 2024. godine, oko 01:00 sati, u mjestu Orehovec, kod kbr. 79/22, na parkirališnom prostoru pored vikend kuće u vlasništvu ŠH, šakom udario ŽH u zatiljni dio glave, niti je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Okrivljenik u cijelosti poriče navode iz prekršajnog naloga. Nadalje, činjenični opis događaja nelogičan je i proturječan u odnosu na opisane ozljede. Naime, navodi se da je navodno došlo do udarca šakom u zatiljni dio glave, dok su kod ŽH evidentirane ozljede u vidu krvnog podljeva ispod lijevog oka te otekline usne s ranom na unutarnjoj strani usne. Takve ozljede automatski i mehanizmom nastanka ne odgovaraju udarcu u zatiljni dio glave. Udarac u zatiljak ne može uzrokovati podljeve ispod oka niti ozljedu usne, osobito ne na način kako je to opisano u prekršajnom nalogu. Iz navedenog proizlazi ozbiljna sumnja u vjerodostojnost i točnost činjeničnog opisa prekršaja. Nadalje, okrivljenik ističe da je odredbom članka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jasno propisano da su prekršaji protiv javnog reda i mira ona djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalna način života građana, stvara nemir, uznemirenost ili se na drugi način narušava javni red i mir građana. Nadalje, odredbom članka 13. Zakona propisano je da će se kazniti onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Iz citiranih odredba proizlazi nekoliko kumulativnih elemenata bića prekršaja: (1) radnja mora biti poduzeta na javnom mjestu te (2) takvom radnjom mora doći do remećenja javnog reda i mira. U konkretnom slučaju, prema činjeničnom opisu iz prekršajnog naloga, događaj se zbio na parkirališnom prostoru pored vikend kuće u vlasništvu ŠH. Riječ je, dakle, o prostoru koji se nalazi u sklopu privatnog posjeda, a ne o javnoj površini dostupnoj neograničenom broju osoba pod jednakim uvjetima. Sudska praksa zauzima stajalište da se javnim mjestom, u smislu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, smatra mjesto koje je dostupno većem, neodređenom broju osoba (ulice, trgovi, javne ustanove, ugostiteljski objekti i slično), odnosno mjesto na kojem ponašanje pojedinca može objektivno utjecati na mir i spokojstvo građana. Privatni posjed, poput dvorišta ili parkirališta uz vikend kuću, koje nije namijenjeno javnoj uporabi niti je dostupno neograničenom broju osoba, ne može se smatrati javnim mjestom u smislu članka 13. Zakona. Čak i kada bi se hipotetski razmatralo pitanje tzv. "vidljivosti ili čujnosti s javnog mjesta", iz činjeničnog opisa ne proizlazi da bi navodni događaj bio dostupan percepciji šire javnosti, niti da bi bio prisutan veći broj osoba. Prema navodima, radilo se o situaciji između dvije osobe na privatnom parkiralištu, bez naznake da je itko drugi bio prisutan ili uznemiren. Sam eventualni sukob između dviju osoba, ako nema odraza na širu javnost, ne predstavlja remećenje javnog reda i mira u smislu članka 13. predmetnog Zakona. Sukladno članku 25. Prekršajnog zakona, kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv te koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, ako je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. Dakle, za postojanje prekršajne odgovornosti, nužno je kumulativno utvrditi ne samo postojanje protupravne radnje koja ima obilježja prekršaja, već i postojanje odgovarajućeg oblika krivnje na strani okrivljenika. U konkretnom slučaju, okrivljenik prvenstveno ističe da prekršaj koji mu se stavlja na teret uopće nije počinjen, budući da iz činjeničnog opisa ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, osobito u pogledu elementa javnog mjesta i stvarnog remećenja javnog reda i mira. Međutim, i podredno, ukoliko bi sud razmatrao pitanje krivnje, valja naglasiti da na strani okrivljenika nije postojala niti namjera niti nehaj u smislu članka 25. Prekršajnog zakona. Naime, okrivljenik nije postupao s ciljem da remeti javni red i mir, niti je bio svjestan, niti je mogao i morao biti svjestan da bi njegovo ponašanje predstavljalo protupravno postupanje u smislu citiranog Zakona, osobito imajući u vidu da se događaj odvio na privatnom prostoru, između dvije osobe, bez prisutnosti javnosti. Nadalje, okrivljenik odlučno poriče da je vikao, galamio, izazvao tuču ili na bilo koji drugi način remetio javni red i mir, a osobito poriče da je fizički napao ŽH na način kako se to navodi u prekršajnom nalogu. S obzirom na to da nije dokazano postojanje protupravne radnje s obilježjima prekršaja, a time niti postojanje bilo kojeg oblika krivnje na strani okrivljenika, jasno je da nisu ispunjene pretpostavke za njegovu prekršajnu odgovornost. Okrivljenik nadalje ističe da u konkretnom slučaju nije nastala nikakva šteta niti su nastupile posljedice koje bi imale širi društveni značaj, slijedom čega ne postoji stvarna potreba za kažnjavanjem. Naime, sukladno članku 32. Prekršajnog zakona, svrha kažnjavanja je, uvažavajući opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, izraziti društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utjecati na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje te primjenom propisanih kazni utjecati na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, kao i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. U konkretnom predmetu, međutim, riječ je o izoliranom događaju između dvije osobe na privatnom prostoru, bez dokazanog remećenja javnog reda i mira, bez uznemiravanja građana i bez ikakvih trajnih ili ozbiljnijih posljedica. Slijedom toga, čak i kada bi sud eventualno utvrdio postojanje određenog oblika protupravnog ponašanja, intenzitet i okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju izricanje novčane kazne u iznosu od 500,00 eura. Dodatno, okrivljenik naglašava da do sada nikada nije bio prekršajno kažnjavan te da je riječ o uzornom građaninu koji poštuje pravni poredak i nema naviku činiti prekršaje. Njegova dosadašnja nekažnjavanost i opće ponašanje u društvu ukazuju na to da ne postoji opasnost od ponavljanja prekršaja niti potreba za strožom sankcijom, što predstavlja osobito važnu olakotnu okolnost prilikom odlučivanja o vrsti i visini eventualne sankcije. Okrivljenik smatra da bi izricanje novčane kazne, u konkretnom slučaju, predstavljalo nerazmjernu reakciju u odnosu na težinu i okolnosti navodnog djela. Svrha kažnjavanja može se, ako sud ocijeni da postoje elementi prekršaja, u potpunosti ostvariti i blažom sankcijom, primjerice opomenom, koja predstavlja oblik prijekora dovoljan da utječe na ponašanje počinitelja, bez potrebe za izricanjem financijski opterećujuće kazne. Sukladno navedenom, u ovom slučaju ne postoji pravna osnova za utvrđenje odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, budući da iz činjeničnog opisa i do sada utvrđenih okolnosti ne proizlaze svi zakonom propisani elementi bića prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prije svega, nije ispunjen temeljni uvjet da je radnja počinjena na javnom mjestu u smislu navedenog Zakona, s obzirom na to da se navodni događaj zbio na privatnom parkiralištu uz vikend kuću, dakle na prostoru koji nije namijenjen niti dostupan neodređenom krugu građana. Nadalje, ne proizlazi da bi navodnim postupanjem došlo do stvarnog remećenja javnog reda i mira, odnosno uznemirenja šire javnosti, što je zaštitni objekt predmetnog Zakona. Uz to, postoje i ozbiljne nelogičnosti u samom činjeničnom opisu, osobito u pogledu nesrazmjera između navodnog mjesta udarca (zatiljni dio glave) i evidentiranih ozljeda (podljev ispod oka i ozljede usne), što dodatno dovodi u pitanje vjerodostojnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Kako, dakle, nisu kumulativno ispunjeni ni objektivni ni činjenični elementi prekršaja, a postoje i opravdane sumnje u točnost navoda iz prekršajnog naloga, sud nema zakonsku osnovu za proglašenje okrivljenika krivim, već je potrebno donijeti odluku kojom se okrivljenik oslobađa optužbe. Slijedom svega navedenog, a osobito imajući u vidu da okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, predlaže se da naslovni Sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese oslobađajuću presudu. Podredno, ukoliko Sud utvrdi postojanje prekršaja, predlaže se da se okrivljeniku izrekne najblaža mjera, odnosno opomena, ili da se eventualno novčana kazna svede na visinu zakonskog minimuma, pri čemu Sud, pri donošenju odluke, uvaži sve okolnosti iznesene u ovoj obrani, uključujući dosadašnju nekažnjavanost, uzorno ponašanje i činjenicu da navodno djelo nije imalo štetne posljedice.
2. U dokaznom postupku je izvršen uvid u fotografije priložene spisu iz koje je vidljivo da se mjesto na kojem je došlo do spornog događaja nalazi tridesetak metara od ceste koja vodi pored klijeti, radi se o vinskoj cesti u nenaseljenom mjestu gdje se nalaze vinogradi, te je pročitan zapisnik o očevidu i uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije .
3. Na temelju provedenog postupka, utvrđeno je da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj. Naime, u optužnom prijedlogu je u činjeničnom opisu prekršaja navedeno da se sporni događaj zbio u mjestu Orehovec , na parkirališnom prostoru pored vikend kuće vlasnika ŠH. Kako se radi o parkirališnom prostoru ispred vikend kuće na privatnoj parceli koja pripada vlasniku vikendice, tada se ne radi o javnom mjestu već o fiktivnom javnom mjestu, a fiktivno javno mjesto može steći svojstvo javnog mjesta i to samo ako se radnja izvršenja manifestirala na neograničeno otvorenom javnom mjestu. Navedeno mora proizlaziti odnosno biti opisano u činjenom opisu optužnog prijedloga, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Dakle, uzimajući u obzir činjenične navode optužnog prijedloga , utvrđeno je da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, a na način kako je to činjenično opisano u izreci optužnog akta ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a to iz razloga jer nije navedeno i naznačeno da su se radnje okrivljenika učinjene na privatnom posjedu (parkirališnom prostoru pored vikend kuće ŠH) reflektirale na neograničeno otvorenom javnom mjestu, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Naime, fiktivno javno mjesto (privatan posjed) ima značaj javnog mjesta, ako je nedvojbeno utvrđeno, ali i prethodno opisano u činjeničnom supstratu optužnog prijedloga da se posljedica reflektirala na neograničenom javnom mjestu.Treba još dodati da javnost nije konkretna osoba, javnost čini okolnost da je prostor na kojem se manifestirala posljedica (u ovom slučaju tučnjava) neograničeno dostupan svakome odnosno svima, a što parkirališni prostor pored vikend kuće nije. Stoga je primijenjen članak 161. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona, u kojem je navedeno da će sud izreći presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, ako djelo za koje se optužuje, po propisu nije prekršaj.
4.Troškovi postupka na temelju odredbe čl. 140. st. 2. PZ, iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 4. te t. 5. i 7. padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U Varaždinu 12. lipnja 2026.
Zapisničar
Sutkinja
Karlo Begović, v.r.
Vesna Poljan, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 (osam) dana po primitku presude. Žalba se predaje ovom sudu u 2 (dva) primjerka, a o istoj će odlučivati Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
Dostavna naredba:
1.Tužitelj Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Kratka 1 » odmah i po pravomoćnosti
2. Okrivljeni UH, Ključ, [adresa]
3. Branitelji okr. iz Odvjetničkog društva Sevšek & Partneri d.o.o. Varaždin, Kratka 4
