REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Pn 29/2021-348

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj Centar za kulturu i obrazovanje Pazin, OIB 58525559545, Šetalište Pazinske gimnazije 1, Pazin, kojeg kao punomoćnica zastupa odvjetnica LPP, [adresa], i I. tuženik LP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Križanović & partneri d. o. o., Palmotićeva 70, Zagreb, II. tuženik ŠP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Križanović & partneri d. o. o., Palmotićeva 70, Zagreb, III. tuženik IP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg kao punomoćnik zastupa odvjetnik Fran Olujić, Marulićev trg 2, Zagreb, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 27. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja LPP, I. tuženika LP, punomoćnika I. i II. tuženika ŽP i zamjenice punomoćnika III. tuženika MP, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi štetu tužitelju isplatom 10.164,28 eura (deset tisuća sto šezdeset četiri eura i dvadeset osam centa) sa zateznim kamatama koje teku na iznos 5.515,14 eura (pet tisuća petsto petnaest eura i četrnaest centa) od 26. travnja 2007. do isplate te na iznos 4.649,14 eura (četiri tisuće šesto četrdeset devet eura i četrnaest centa) od 12. lipnja 2026. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,3 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2024 . po stopi 7,25 % godišnje, od 1. siječnja do 30 lipnja 2025. po stopi 6,15 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2025. po stopi 5,15 % godišnje te od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 22.678,15 eura (dvadeset dvije tisuće šesto sedamdeset osam eura i petnaest centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. travnja 2007. do isplate te za zatezne kamate koje na iznos 4.649,14 eura (četiri tisuće šesto četrdeset devet eura i četrnaest centa) teku od 26. travnja 2007. do 11. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu u kojem je tužitelj zatražio da mu tuženici isplate zatezne kamate koje na iznos 32.842,43 eura (trideset dvije tisuće osamsto četrdeset dva eura i četrdeset tri centa) teku od 15. srpnja 2004. do 25. travnja 2007.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Dana 28. travnja 2005. tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete isplatom 2.467.243,08 kuna sa zateznim kamatama koje na tu svotu teku od dana nastanka štete do isplate. Tužitelj je 22. lipnja 2005. s tuženicima kao suvlasnicima Agencije F. B. I. sklopio ugovor o korištenju prostora u Spomen domu u Pazinu prema kojem su se tuženici obvezali 15. srpnja 2004. koristiti zakupljenu veliku dvoranu za izvođenje kazališne predstave Magic Act Show. Istim ugovorom oni su preuzeli obvezu nadoknaditi svu štetu na inventaru, opremi ili osnovnim sredstvima Spomen doma koja bi nastala za vrijeme ili u vezi s korištenjem prostora. Također su se obvezali da će po završetku predstave zakupljenu dvoranu i ostale prostore predati tužitelju u stanju u kojem su ih zatekli. Dana 15. srpnja 2004. oko 22:40 došlo je do požara u zakupljenoj dvorani Spomen doma za koju su tuženici odgovorni kao suvlasnici Agencije F. B. I. te kao izravni sudionici predstave Magic Act Show. Oni su protivno čl. 27. st. 5. Zakona o eksplozivnim stvarima za gospodarsku uporabu i bez posebnog odobrenja Ministarstva unutarnjih poslova u toj predstavi koja se je održavala u velikoj dvorani Spomen doma, gdje je bilo okupljeno više osoba, uporabili pirotehničko sredstvo za zabavu II. razreda kojim su uzrokovali požar i izazvali opasnost za život i tijelo te imovinu većeg opsega. Na taj način su učinili štetu tužitelju na inventaru, opremi, osnovnim sredstvima i poslovnom prostoru. Na poslovnom prostoru je nastala izravna šteta u visini 758.568,00 kuna. Pored toga nastala je i šteta na klaviru L u visini 56.398,55 kuna. U požaru su uništene stolice marke Mena koje se više ne proizvode, pa je bilo nužno promijeniti svih 598 komada tih stolica. Cijena jedne stolice iznosi 2.554,17 kuna, pa je šteta po toj osnovi 1.504.406,13 kuna. Od 15. srpnja 2004. do 30. lipnja 2005. tužitelj nije mogao koristiti uništenu dvoranu jer je zbog obilnosti nastale štete nije uspio restaurirati. Zbog toga nije mogao stjecati dobit od njezinog davanja u zakup, pa mu je prouzročena šteta od 147.870,40 kuna.

2. Tuženici su u odgovorima na tužbu osporili tužbeni zahtjev. Pritom su naveli kako je tužitelj propustio osigurati dežurno tehničko osoblje te vatrogasno osiguranje, a što mu je bila obveza iz čl. 2. st. 2. ugovora. Prema čl. 3. ugovora tužitelj se je obvezao predati tuženicima dvoranu u stanju primjerenom za nesmetano obavljanje njihove djelatnosti, a što tužitelj nije ispunio. Dana 15. srpnja 2004. u oko 22 :40 došlo je do požara u dvorani Spomen doma, no za taj požar tuženici nisu odgovorni. Početak požara na pomičnoj zavjesi je odmah uočen te bi bio odmah lokaliziran i ugašen da je sistem za spuštanje zavjese bio ispravan. Tužitelj je unaprijed bio upoznat s tim da će se u predstavi koristiti pirotehničko sredstvo te je o tome trebao voditi računa tako da osigura odgovarajuća sredstva za gašenje požara i prostor osigura adekvatnim vodootpornim pregradama. Da je na taj način postupio, do požara ne bi ni došlo. Agencija F. B. I. je pirotehničko sredstvo I. razreda, koje je dozvoljeno i za koje nije potrebno nikakvo posebno odobrenje, dobila od Kazališta Kerempuh koje je ujedno i vlasnik predstave Lero Magic Act Show. Stoga tuženici nisu sami nabavljali niti jedan rekvizit za ovu predstavu, pa niti pirotehnička sredstva. Na isti način je predstava prije toga bila izvedena gotovo 200 puta bez ikakvih problema. Prema tome je tužitelj odštetu mogao zatražiti od Kazališta Kerempuh. Tuženici su osporili i visinu tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od 28. lipnja 2005. tužitelj je istaknuo da je imao osiguranu vatrogasnu službu te potpuno uredan sustav vatrogasnih aparata i vatrogasne dojave. Naveo je i da se gašenju požara odmah pristupilo.

4. Tužitelj je u podnesku od 14. svibnja 2008. povisio tužbeni zahtjev na iznos 2.980.803,10 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2004. do isplate. Prilikom obnove velike dvorane Spomen doma ukupno je utrošio 2.758.103,10 kuna. Kako dvorana nije bila u uporabi od 1. srpnja 2005. do 25. travnja 2007., nastala mu je šteta u vidu izgubljene dobiti od 222.700,00 kuna.

5. U podnescima tuženika od 20. lipnja 2008. navedeno je da u postupanju tuženika u štetnom događaju ne postoji protupravnost, pa oni nisu dužni naknaditi štetu tužitelju. Podredno su istaknuli prigovor podijeljene odgovornosti jer je tužitelj svojim protupravnim ponašanjem doprinio opsegu štete. On nije osigurao nazočnost dva vatrogasca, već samo jednog. Obveza da na predstavi trebaju biti dva vatrogasca utvrđena je Procjenom ugroženosti od požara i Pravilnikom o zaštiti od požara. Tim pravnim aktima je propisano da na predstavama treba biti i jedan njegov djelatnik koji mora položiti adekvatan protupožarni ispit. Osim toga, požar bi odmah bio lokaliziran da je tužitelj održavao ispravan sistem za spuštanje zastora. Nadalje su naveli kako šteta na stolicama nije u uzročnoj vezi s požarom. Potrebno je utvrditi koliko je stolica uništeno i oštećeno te kolika je bila njihova vrijednost s obzirom na to da su proizvedene 1981. Tuženici su iznijeli i prigovor nedostataka aktivne legitimacije za štetu koja je tužitelju namirena.

6. U tijeku postupka tuženici su istaknuli i prigovor zastare.

7. Tužitelj je u podnesku od 29. ožujka 2010. zatražio od tuženika da mu solidarno isplate 2.853.053,69 kuna za zateznim kamatama koje na tu svotu teku od 15. srpnja 2004. do isplate budući da je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Bojane Galinac smanjio potraživanje u odnosu na izmaklu korist na iznos 94.950,50 kuna.

8. Presudom Općinskog suda u Pazinu posl. br. P 246/05-131 od 30. studenog 2011. naloženo je tuženicima da tužitelju naknade štetu u iznosu 1.827.393,90 kuna uvećanu za zatezne kamate koje teku na iznos 1.748.678,30 kuna od 25. travnja 2007., na iznos 22.317,12 kuna od 17. ožujka 2005. te na iznos 56.398,55 kuna od presuđenja (16. studenog 2011. kada je zaključena glavna rasprava) do isplate (t. I.), dok je preko dosuđenog dijela tužbeni zahtjev odbijen (t. II.). Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž 2113/12-2 od 16. prosinca 2013. je ukinuta ta presuda u odnosu na t. I. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

9. U podnesku od 30. travnja 2014. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev prema kojem je od tuženika zatražio da mu solidarno naknade štetu isplatom 502.015,38 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2004. do isplate. Pritom je naveo da prema nalazu i mišljenju vještaka RP izravna šteta nastala u predmetnoj dvorani iznosi 758.568,00 kuna te da je na klaviru nastala daljnja šteta od 56.398,55 kuna. Pored toga, tužitelj je s osnova izgubljene zarade pretrpio štetu koja je u nalazu i mišljenju vještaka Bojane Galinac procijenjena na iznos 22.317,12 kuna. Time je tužitelju u ovom štetnom događaju nastala šteta u visini 837.283,67 kuna. Od toga valja odbiti 335.268,29 kuna koliko mu je po polici osiguranja isplatilo Croatia osiguranje d. d., pa su mu tuženici dužni naknaditi 502.015,38 kuna.

10. I. tuženik LP se je suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe učinjenim u podnesku tužitelja od 30. travnja 2014., dok II. tuženik ŠP i III. tuženik IP nisu pristali na to djelomično povlačenje tužbe. Stoga prema čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., nadalje ZPP) u odnosu na II. tuženika KP i III. tuženika IP nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbe.

11. Ovdje je potrebno napomenuti kako je u tužiteljevom podnesku od 30. travnja 2014. u jednom dijelu učinjena preinaka tužbe time što je povišen tužbeni zahtjev u odnosu na materijalnu štetu nastalu oštećenjem klavira i to u odnosu na tijek zateznih kamata koje na iznos 56.398,55 kuna teku od 15. srpnja 2004. do isplate.

12. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu, posl. br. Pn 147/15-179 od 7. kolovoza 2015. naloženo je tuženicima solidarno naknaditi štetu tužitelju isplatom 18.189,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.353,60 kuna od 1. kolovoza 2004. do isplate, na iznos od 2.622,60 kuna od 1. rujna 2004. do isplate, na iznos od 2.538,00 kuna od 1. listopada 2004. do isplate, na iznos od 2.622,60 kuna od 1. studenog 2004. do isplate, na iznos od 2.538,00 kuna od 1. prosinca 2004. do isplate, na iznos od 2.622,60 kuna od 1. siječnja 2005. do isplate, na iznos od 2.622,60 kuna od 1. veljače 2005. do isplate, na iznos od 1.269,00 kuna od 1. ožujka 2005. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 78/2015.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana (t. I.). U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (t. II.). Odlučeno je i o troškovima postupka tako što je naloženo tužitelju da I. tuženiku LP isplati 332.588,52 kuna (t. III.), da II. tuženiku KP isplati 367.419,37 kuna (t. IV.) te da III. tuženiku IP isplati 343.588,52 kune (t. V.).

13. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž 2315/15- 4 od 28. srpnja 2016. preinačena je prvostupanjska presuda tako što je naloženo tuženicima solidarno naknaditi štetu tužitelju isplatom 18.189,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2005. do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana (t. I. presude). U preostalom dijelu i to u odnosu na I. tuženika LP u iznosu 483.826,38 kuna sa zateznim kamatama od 17. ožujka 2005., u odnosu na II. tuženika KP i III. tuženika IP u iznosu 1.809.204,97 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos 1.748.678,30 kuna od 25. travnja 2007., na iznos 4.128,12 kuna od 17. ožujka 2005. i na iznos 56.398,55 kuna od 16. studenog 2011. do isplate odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (t. II. presude). Osim toga, ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu t. I. u odnosu na zatezne kamate na iznos naknade štete na ime izgubljene zarade u iznosu 18.189,00 kuna tekuće od 1. kolovoza 2004. do 16. ožujka 2005. te je glede tog dijela zahtjeva odbačena tužba (t. I. rješenja). Nadalje je preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u točkama III., IV. i V. presude na način da je naloženo tužitelju da I. tuženiku LP isplati 327.144,14 kuna, da II. tuženiku KP isplati 343.264,69 kuna te da III. tuženiku IP isplati 414.906,39 kune (t. II. rješenja). Odbijeni su zahtjevi svih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka (t. III.–VI. rješenja).

14. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 1093/2016-2 od 9. srpnja 2019. ukinute su presuda i rješenje Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž 2315/15-4 od 28. srpnja 2016. i to presuda u t. II. izreke i rješenje u t. II. i III. izreke te presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu, posl. br. Pn 147/15-179 od 7. kolovoza 2015. u t. II., III., IV. i V. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15. Presudom i rješenjem ovog suda posl. br. Pn 273/2019-245 od 23. studenog 2020. naloženo je tuženicima solidarno naknaditi štetu tužitelju isplatom 443.458,16 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos 423.299,71 kunu teku od 26. travnja 2007. do isplate te na iznos 20.158,45 kuna od 16. studenog 2011. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 78/2015.) uvećanoj za tri postotna poena (t. I. izreke presude). Odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika LP za iznos 40.368,22 kune sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2005. do isplate te za zatezne kamate koje na iznos 423.299,71 kunu teku od 17. ožujka 2005. do 25. travnja 2007. (t. II. izreke presude). Odbijen je i tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika KP i III. tuženika IP za iznos 1.365.746,81 kunu sa zateznim kamatama koje teku na iznos 1.325.378,59 kuna od 25. travnja 2007. do isplate, na iznos 4.128,12 kuna od 17. ožujka 2005. do isplate i na iznos 36.240,10 kuna od 16. studenog 2011. do isplate te za zatezne kamate koje na iznos 423.299,71 kunu teku 25. travnja 2007. (t. III. izreke presude). U t. I. izreke rješenja odbačena je tužba u dijelu u kojem je tužitelj od tuženika zatražio da mu isplate zatezne kamate koje na iznos 56.398,55 kuna teku od 17. ožujka 2005. do 15. studenog 2011. U t. II. izreke rješenja određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

16. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž 246/2021- 2 od 12. travnja 2021. potvrđena je presuda i rješenje ovog suda posl. br. Pn 273/2019- 245 od 23. studenog 2020. u dijelu t. I. izreke presude u kojem je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju 20.158,45 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2011. do isplate, dok je prvostupanjska odluka ukinuta u t. I. izreke presude u dijelu u kojem je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju 423.299,71 kunu sa zateznim kamatama od 26. travnja 2007. do isplate te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku preostalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu dijela materijalne štete u iznosu 423.299,71 kunu (sada 56.181,53 eura) sa zateznim kamatama koje teku od 26. travnja 2007. do isplate.

18. U podnesku od 27. studenog 2023. tužitelj je djelomično povukao tužbu tako što je smanjio tužbeni zahtjev na iznos 32.842,43 eura, a dijelom ju je preinačio na način što je zatražio zatezne kamate koje na taj iznos teku od 15. srpnja 2004. do isplate. Tuženici se nisu usprotivili tom djelomičnom povlačenju tužbe, a niti preinaci tužbe. Time su ispunjene pretpostavke iz čl. 193. st. 2. ZPP-a za djelomično povlačenje tužbe, a i pretpostavke iz čl. 190. st. 3. ZPP-a za preinaku tužbe.

19. Presudom i rješenjem ovog suda posl. br. Pn 273/2019-245 od 23. studenog 2020. je pravomoćno odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate koje na iznos 423.299,71 kunu teku od 15. srpnja 2004. do 25. travnja 2007. Time je pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu za isplatu zateznih kamata koje na iznos 32.842,43 eura teku od 15. srpnja 2004. do 25. travnja 2007. Stoga je na osnovi čl. 333. st. 1. i 2. ZPP-a u tom dijelu tužba odbačena.

20. U dokaznom postupku pročitani su: istražni zahtjev (6.–8.), izvješće Ministarstva unutarnjih poslova o utvrđivanju uzroka požara od 29. srpnja 2004. (9., 10.), ugovor o korištenju prostora u Spomen domu od 22. lipnja 2004. (11.), računi (12., 28., 37., 50., 75., 77., 181.–198., 370.–374.), polica osiguranja (62.–65.), obavijesti o likvidiranoj šteti (66., 69.), obavijesti o isplati (67., 68., 70.), dopis Croatia osiguranja d. d. (49.), zapisnik ovog suda od 10. rujna 2007. s iskazima svjedoka ĆP, CP i ČP (50.–52.), obavijest (61.), uvjerenje (62.), zapisnik o ispitivanju hidrantske mreže (63.–66.), uvjerenje o sustavu za dojavu požara (67.), zapisnik o ispitivanju sustava za dojavu požara (68.–73.), ugovor o osiguranju vatrogasnog dežurstva (64., 113.), evidencija servisiranja vatrogasnih aparata (76., 78.), izvješće o događaju (79., 80.), Pravilnik o zaštiti od požara (82.–105.), Procjena ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija (10.–109., 115.–126.), odluka (110.), uvjerenje MUP-a (111.), rješenje MUP-a od 26. lipnja 1995. (112.), ugovor (113.), aneks ugovora o radu od 2. svibnja 1998. (114.), Plan zaštite od požara (127.–150.), zapisnici ovog suda od 29. veljače 2008. s iskazima svjedoka JP, EP, PP, DP, NP i OP (166.–168.), od 9. svibnja 2008. s iskazima svjedoka UP i prijašnje ravnateljice tužitelja VP (176., 177.), zapisnici ovog suda od 27. lipnja 2008. s iskazom II. tuženika KP (201., 202.), od 15. rujna 2008. s usmenim pojašnjenjem nalaza i mišljenja vještaka RP i s iskazima I. tuženika LP i III. tuženika IP (230., 231.), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka RP (240.–242.), zapisnik ovog suda od 18. prosinca 2008. s usmenim pojašnjenjem nalaza i mišljenja vještaka RP i iskazima svjedokinje ĆP, prijašnje zakonske zastupnice tužitelja VP (252.–254.), bilješke (259., 260.), isprave (306.–310.), dopis Istarske županije od 21. travnja 2010. (317.), naredbe za isplatu (318., 319.), izvršenje izdataka nepredviđenih rashoda (320.), pregled dugovanja (321., 324.), isprave (322., 323.), kartica poslovnih partnera Ministarstva kulture (344.), dopis Croatia osiguranja d. d. (347.), polica (348.–350., 360., 361.), obavijest o isplati (351.–356.), zapisnik o izvidu i procjeni štete (357.), prijava štete (358.), polica osiguranja s prilozima (360., 362.), izjava o namirenju (363.), konačni obračun štete (364.), nalaz i mišljenje vještaka RP (365.), ugovori (368.), polica (486.–496.), izjava o namirenju (505), zemljišnoknjižni izvaci (703.–705.), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (743., 744.), zapisnik ovog suda s usmenim pojašnjenjem nalaza i mišljenja vještaka Mladena Rutalja (755., 756.), ugovor od 25. travnja 2006. (897.), aneks tog ugovora (898.), podaci o isplati (899., 900.), ugovor od 15. svibnja 2006. (901.), podaci o isplati (902.–910.), dopis Istarske županije od 11. prosinca 2019. (915.), dopis Ministarstva kulture od 11. prosinca 2019. (916.), dopis Grada Pazina od 14. travnja 2020. (919.), priloženi dio spisa Istarske županije (923.–945.), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka RP (1110.–1124. i 1133.–1147.), dopis Ministarstva kulture i medija od 20. rujna 2023. (1178., 1181.), očitovanje vještaka RP (1214. –1217.), nalaz i mišljenje vještaka Zdravka Mihočinca (1283., 1284.), dopis Ministarstva kulture i medija od 26. rujna 2025. (1288.), očitovanja vještaka Zdravka Mihočinca (1310. – 1314.), isprave iz priloženih spisa Općinskog suda u Pazinu posl. br. K 151/09 i R1 82/04 te priložena financijska dokumentacija. Osim toga, izveden je dokaz usmenim pojašnjenjem nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Mihočinca (1316. –1318.) te su razgledane fotografije priložene spisu te na str. 1241. –1245. Sud nije prihvatio prijedloge za izvođenje dokaza uviđajem i rekonstrukcijom, saslušanjem svjedoka BP, ŠPP, TP, ĐP, HP, za ponovnim saslušanjem stranaka te za čitanjem isprava iz spisa Croatia osiguranja d. d. u predmetu koji je vođen između tužitelja i njega i u kojem je postignuta nagodba te iz parničnog spisa koji se vodi između Croatia osiguranja d. d. i tuženika budući da su na osnovi izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke.

21. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

22. Ugovorom o korištenju prostora u Spomen domu od 22. lipnja 2004. tužitelj je dao na korištenje Agenciji F. B. I. veliku dvoranu Spomen doma u Pazinu za 15. srpnja 2004. radi izvođenja kazališne predstave Magic act show. Tužitelj se je obvezao da će Agenciji F. B. I. predati dvoranu u stanju koje je primjereno za nesmetano obavljanje njegove djelatnosti te se je obvezao da će osigurati dežurno tehničko osoblje i vatrogasno osiguranje. Po završetku predstave Agencija F. B. I. je dužna predati dvoranu i ostale prostore tužitelju u stan ju u kakvom ih je preuzela te ona snosi štetu na inventaru, opremi ili osnovnim sredstvima Spomen doma koja nastane za vrijeme ili u vezi s korištenjem prostora.

23. U postupku nije sporno da su tuženici vlasnici Agencije F. B. I., a što je vidljivo i na njezinom pečatu. Iz izvadaka iz zemljišne knjige (703.–705.) proizlazi da je zgrada Spomen doma izgrađena na zemljištu u vlasništvu tužitelja. U sklopu tog objekta nalazi se velika dvorana u kojoj je 15. srpnja 2004. izvedena predstava Lero Magic Act Show u organizaciji tuženika.

24. Između stranaka nije sporno da je 15. srpnja 2004. pri kraju izvođenja predstave Lero Magic Act Show došlo do požara u velikoj dvorani Spomen doma zbog čega je tužitelju nastala materijalna šteta. Prema izvješću o utvrđivanju uzroka požara uzrok štete je toplinska energija pirotehničkih sredstava korištenih za vrijeme predstave. Do štete je došlo prilikom ispaljivanja u vis pirotehničkih sredstava u zatvorenom prostoru neposredno uz zavjese pozornice.

25. Iz iskaza svjedoka ĆP, CP, ČP, OP, DP, NP, tadašnje zakonske zastupnice tužitelja VP i tuženika proizlazi da je požaru prethodio scenski efekt s prskalicama, odnosno da je vatra na zastoru, koji se je nalazio iznad pozornice, uočena određeno vrijeme nakon ispaljivanja prskalica. Prema iskazu CP oko minutu ili dvije je prošlo od pritiskanja kutije s prskalicama do pada izgorjelih dijelova zastora. DP je naveo da je od aktiviranja prskalica pa do požara prošlo par minuta, dok je NP rekla da se radi o periodu od 10 do 15 minuta. Prema iskazu II. tuženika KP dvije prskalice su puštene tri minute prije početka požara, dok je I. tuženik LP naveo da se radi o periodu od nekoliko minuta , odnosno najmanje jedne minute, a najviše pet minuta.

26. Na osnovi navedenih iskaza DP, I. tuženika LP i II. tuženika KP, koji su u ovom dijelu u bitnome podudarni, utvrđeno je da je od ispaljivanja prskalica pa do uočavanja požara prošlo dvije do tri minute.

27. Na osnovi računa (28.) utvrđeno je da je u predstavi korišteno pirotehničko sredstvo naziva scenska fontana razred I. Prema nalazu i mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić kojeg je izradio i usmeno pojasnio vještak Mladen Rutalj, riječ je o pirotehničkom proizvodu tehničke namjene – razred T1. Pravilnikom MUP-a o sigurnosnim zahtjevima za pirotehnička sredstva za zabavu i tehničku namjenu (Narodne novine br. 2/1996.) predviđen je poseban pirotehnički proizvod tehničke namjene – razred T1. Riječ je o pirotehničkom sredstvu predviđenom za scenske efekte. Postoje još pirotehnička sredstva 1., 2. i 3. razreda koja ne spadaju u ovaj razred T1. Ovo pirotehničko sredstvo može se koristiti i u otvorenim i u zatvorenim prostorima jer se predstave odvijaju i u zatvorenim i u otvorenim prostorima. Za njegovo korištenje u predstavi potrebno je prethodno ishoditi dozvolu MUP-a. Osim toga, njime mora upravljati stručna osoba, odnosno osoba koja posjeduje određena znanja da bi se ti scenski efekti mogli izvoditi.

28. Vještak Mladen Rutalj nije se mogao izričito izjasniti je li upotreba ovog pirotehničkog sredstva izazvala požar, ali je ukazao na rezultate izvješća o utvrđivanju uzroka požara prema kojima je požar prouzročila upotreba pirotehničkog sredstva korištenog za vrijeme predstave. To sredstvo može u doticaju s gorivim materijalom, kao što je primjerice zastor, izazvati požar. Iz dokumentacije ne postoje nikakve druge indicije o nekim drugim mogućim uzrocima požara.

29. Sud nije prihvatio iskaze I. tuženika LP i III. tuženika IP u dijelu u kojem su naveli da je reflektor izazvao požar jer je vještak Mladen Rutalj u usmenom pojašnjenju nalaza i mišljenja izričito otklonio tu mogućnost. Tako je on naveo da bi reflektor mogao zapaliti zastor ako je veće jačine i u kontaktu sa zastorom, a što ovdje nije bio slučaj.

30. Svjedok AP je bio dežurni vatrogasac koji je iskazao da su on, SP i II. tuženik ŠP prvi počeli gasiti požar i to najprije s aparatima. Kako je požar bio visoko, nisu ga uspjeli ugasiti s aparatima, pa su ga počeli gasiti s vodom. S vodom nisu odmah počeli gasiti jer je prethodno trebalo iskopčati struju. Drugi dežurni vatrogasac GP bio je u Spomen domu te ga je vidio kada je započeo požar. Svjedok UP je te večeri bio voditelj smjene u dežurstvu vatrogasaca. On je iskazao da su u Spomen dom stigli za manje od tri minute od dojave te da su u dvorani zatekli II. tuženika KP, domara CP, dežurne vatrogasce GP i OP kako gase požar. U vrijeme njihovog dolaska požar je djelomično bio lokaliziran, zastori su dogorijevali, a prostorija je bila puna dima. Tada su na pozornici bile rastegnute vatrogasne cijevi koje su bile u uporabi, struja je bila iskopčana te je u dvorani bio mrak. Iz iskaza CP proizlazi da su on i vatrogasci počeli gasiti požar i to najprije s aparatima za gašenje požara, no kako je vatra bila na visini od pet metara, nastavili su gasiti s vodom iz hidranta. VP je izjavila da su jedan vatrogasac, kućni majstor i II. tuženik ŠP odmah pristupili gašenju požara. II. tuženik ŠP je iskazao kako je s aparatom za gašenje požara počeo gasiti požar. Izostala je pomoć vatrogasaca, dok je domar bio prisutan. Svjedoci DP, NP, PP i EP iskazali su da nisu primijetili vatrogasce da gase požar koji su stigli znatno kasnije.

31. Sud je u ovom dijelu prihvatio iskaze OP, CP i VP prema kojima su II. tuženik ŠP, vatrogasac AP OP i domar SP pristupili gašenju požara neposredno nakon što je požar primijećen. Nije prihvaćena tvrdnja DP, NP, PP, FP i II. tuženika KP da je izostala pomoć vatrogasaca budući da je AP od samog početka sudjelovao u gašenju požara, a niti da je prošlo mnogo vremena od početka požara do dolaska vatrogasaca iz vatrogasne postaje. U tom pogledu su objektivnim i uvjerljivim ocijenjene tvrdnje UP da su vatrogasci iz vatrogasne postrojbe stigli u veliku dvoranu Spomen doma za manje od tri minute od dojave, da su tamo zatekli oba dežurna vatrogasca u gašenju požara, kao i da je u dvorani bio mrak. Na temelju toga utvrđeno je da se je i drugi dežurni vatrogasac priključio gašenju požara, da je prije dolaska vatrogasaca iz vatrogasne postaje isključena struja u dvorani te da je započelo gašenje s vodom, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka CP. U ovom pogledu valja napomenuti kako su svjedoci DP i NP bili u publici te su prilikom početka požara nastojali izaći iz dvorane koja se je u međuvremenu ispunila dimom. Stoga nisu mogli u potpunosti primijetiti kako se je odvijalo gašenje.

32. Iz obavijesti Javnoj vatrogasnoj postaji Pazin od 10. srpnja 2004. proizlazi da je predstava započela u 20:30, a iz izvješća o događaju Javne vatrogasne postaje Pazin da je dojava zaprimljena u 22:40 te da su na gašenje prva dva vatrogasna vozila izašla u 22:41, a treće u 22:50. S obzirom na to da je do požara došlo pri samom kraju predstave, iz ovoga se može zaključiti da je vatrogasna postaja u kratkom roku obaviještena o požaru te da je brzo stigla na mjesto događaja.

33. Tuženici te svjedoci JP i EP istaknuli su da je do požara došlo zbog prašnjavosti zastora te da bi se požar brže mogao ugasiti da je bio ispravan sustav za podizanje i spuštanje zastora. Svjedok DP je naveo da su izvođači skakali na bini kako bi povukli zastor, no da to nisu uspjeli učiniti. Svjedok AP je iskazao da mu nije poznato je li funkcionirao sustav za podizanje i spuštanje zastora te da on nije ni pokušavao spustiti zastor, dok je svjedok SP iskazao da se zastor nije koristio na predstavi te ga nije trebalo ni micati, a inače je bio ispravan. ĆP je iskazala da se zastor koristi nekoliko puta godišnje te je iznijela mišljenje prema kojem zastor nije bio ispravan. Sud nije prihvatio tvrdnju svjedoka JP da su tražili spuštanje zastora te da ga nije bilo moguće spustiti jer bi onda to u svojim iskazima naveli svjedoci AP i SP koji su odmah pristupili gašenju požara te im je osobno poznato što se je sve odvijalo na pozornici za vrijeme gašenja požara. Zbog istog razloga nije prihvaćena niti tvrdnja II. tuženika KP prema kojoj domar nije mogao spustiti zastor, a neuvjerljivim je ocijenjen i navod I. tuženika LP da mu je prije predstave jedna gospođa plave kose rekla da je zastor neispravan. Neuvjerljivom i nelogičnom je ocijenjena i izjava DP da su izvođači nastojali povući zastor budući da nitko od izvođača to nije potvrdio, a fizički je i nemoguće da čovjek doskoči do zastora koji se nalazi na visini od oko pet metara, a što proizlazi iz iskaza CP i OP.

34. Prema mišljenju vještaka Mladena Rutalja prašina na zastoru može dovesti do bržeg širenja požara, no ona nema utjecaja na sam nastanak požara. U slučaju da se zastor može s veće visine spustiti do poda u nekoliko sekundi, tada bi se požar mogao brže ugasiti. Ako se ne može spustiti zastor, a vatra je zahvatila njegovu gornju površinu, tada je za gašenje požara potrebna upotreba lojtri. Ako bi se požar brže ugasio, razmjeri štetnih posljedica bili bi manji. No ključno je pitanje koliko brzo se pristupi gašenju zastora.

35. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mladena Rutalja pošto ga je ocijenio objektivnim i stručnim. Osim toga, vještak je na uvjerljiv način usmeno pojasnio i nadopunio pisani nalaz i mišljenje te odgovorio na pitanja stranaka.

36. Na osnovi navedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je štetni događaj prouzročen upotrebom pirotehničkog sredstva kojeg su u predstavi koristili tuženici za stvaranje scenskog efekta. Do požara je došlo kada je pirotehničko sredstvo došlo u dodir sa zastorom koji je bio podignut iznad pozornice na visini od oko pet metara. Pirotehničko sredstvo u doticaju sa zastorom može uzrokovati požar, a iz svih okolnosti slučaja ne proizlazi da se je zastor mogao zapaliti na neki drugi način. Nakon što je primijećena vatra, gašenju su pristupili II. tuženik ŠP, domar SP i dežurni vatrogasci koji su djelomično uspjeli lokalizirati požar. Vatra se je najprije pokušala ugasiti s vatrogasnim aparatima, a kako se to zbog visine zastora nije uspjelo učiniti, prekinut je dovod električne energije u dvoranu, nakon čega se je pristupilo gašenju vodom iz hidranta. Požar je u potpunosti ugašen kada su stigli vatrogasci iz vatrogasne postaje u Pazinu.

37. S obzirom na to da se je vatra na zastoru razbuktala u kratkom vremenskom intervalu u zatvorenom prostoru u kojem je bio veći broj ljudi, sud smatra kako nije bilo uputno spuštati zastor. U tom slučaju vatra je mogla zahvatiti i pozornicu te proširiti se na druge stvari u dvorani, a tada bi u opasnost mogli doći i ljudski životi. Stoga je i nelogično da bi tuženici pokušavali spustiti zastor ili traži li da se to učini. Na temelju iskaza svjedoka CP i OP utvrđeno je da se je dvorana ispraznila u roku pet do šest minuta, pa se je tek onda eventualno moglo pristupiti spuštanju zastora. Dotada se je vatra već razbuktala po zastoru, a u skladu s mišljenjem vještaka Mladena Rutalja, onda više nema mogućnosti za spuštanje zastora radi bržeg gašenja požara, već za to treba upotrijebiti pomične stepenice.

38. Neosnovana je primjedba II. tuženika KP da je zastor trebao biti impregniran, odnosno zaštićen od požara jer to nije propisano. Što se tiče prašnjavosti zastora, sud je zaključio da ta činjenica nije dovela do požara, a niti do veće štete. U konkretnom slučaju od vatre je prvenstveno nastradao zastor te dijelom pozornica, dok su jednim dijelom pozornica te klavir i dio stolica oštećeni prilikom gašenja vatrogasnim aparatima i vodom, kako su to iskazali ĆP, AP i VP, a što slijedi i iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka RP. Dakle, i u slučaju sporijeg širenja vatre bilo je potrebno ugasiti je primjenom vatrogasnih aparata i vode iz hidranata te bi tada nastala šteta istih razmjera. Nadalje je potrebno naglasiti da se je požar efikasno mogao ugasiti samo vodom iz hidranata, a za to je bilo neophodno prethodno isključiti dovod električne energije. Kod isključenja električne energije u dvorani se gasi rasvjeta te nastaje mrak. S obzirom na to da je u dvorani bio veliki broj osoba, prije prekida dovoda električne energije bilo je potrebno da oni iziđu iz dvorane, prvenstveno radi njihove sigurnosti i sprječavanja stvaranja panike kako je to predviđeno i u tužiteljevom Pravilniku o zaštiti od požara.

39. Svjedokinja ĆP je u vrijeme štetnog događaja bila voditeljica kulturnih djelatnosti kod tužitelja. Ona je osobno dogovarala s III. tuženikom IP izvođenje predstave te nije imala saznanja da će se u predstavi koristiti pirotehnička sredstva. Svjedok SP je kućni majstor kod tužitelja koji osigurava i protupožarnu sigurnost za što je prošao obuku te obavještava vatrogasce o događanjima u Spomenu domu. Njemu nitko nije rekao da će se koristiti pirotehnika u predstavi. Svjedok ČP nalazio se je za vrijeme predstave u tonskoj kabini te ni njemu nije bilo poznato da će se koristiti pirotehnika . Tadašnja zakonska zastupnica tužitelja VP navela je kako nije bila upoznata da će se u predstavi koristiti pirotehnička sredstva. III. tuženik IP je iskazao da je prije predstave priopćio ĆP da se u predstavi koriste prskalice, a ona mu je rekla da nikada ne skidaju zavjesu koja predstavlja bure baruta.

40. Sud nije prihvatio navedene tvrdnje III. tuženika IP budući da je uvjerljivijim ocijenio iskaz ĆP. U slučaju da je III. tuženik IP uistinu obavijestio ĆP o korištenju pirotehnike, a da mu je ona odgovorila kako postoji mogućnost zapaljenja zastora, tada bi tužitelj reagirao na način da ili skine zastor prije predstave ili da zahtijeva od tuženika da ne aktiviraju prskalice. Osim toga, i tuženici bi zatražili od tužitelja da poduzme odgovarajuće mjere u dvorani radi sprječavanja nastanka požara da je ĆP uistinu rekla III. tuženiku IP kako postoji mogućnost zapaljenja svečanog zastora .

41. Prema iskazu III. tuženika IP tuženici nisu zatražili dozvolu od policije za upotrebu pirotehničkog sredstva na predstavi budući da su smatrali kako to nije potrebno. Vještak Mladen Rutalj je iznio mišljenje prema kojem bi pravna osoba u čijem prostoru se namjeravaju koristiti takva pirotehnička sredstva trebala tražiti dozvolu policije. Ovdje se radi o osobnom stavu vještaka kojeg sud nije prihvatio jer se odgovor na ovo pitanje može dobiti samo tumačenjem ugovornog odnosa između stranaka. Tužitelj je dao tuženicima na korištenje dvoranu, dok su tuženici bili organizatori predstave zbog čega su trebali prethodno ishoditi sva potrebna odobrenja, pa tako i dozvolu za korištenje pirotehnike u zatvorenom prostoru. Tužitelj nije bio upoznat s načinom izvođenja predstave, pa ni o tome da će se u njoj koristiti pirotehnika. Stoga se ne može od tužitelja zahtijevati da ishodi dozvolu za upotrebu pirotehničkog sredstva za koje on ni nema saznanja da će ga tuženici koristiti. Prema tome, tuženici su kao organizatori predstave bili dužni zatražiti dozvolu za uporabu pirotehničkog sredstva.

42. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 26. lipnja 1995. određeno je da se građevine i prostor Spomen doma razvrstavaju u II. b kategoriju ugroženosti od požara te da je tužitelj dužan izraditi plan zaštite od požara za građevine i prostor Spomen doma na temelju procjene ugroženosti, rasporediti jednog djelatnika za obavljanje preventivnih poslova zaštite na radu te osigurati vatrogasno dežurstvo s dva profesionalna vatrogasca u smjeni ili jednog profesionalnog vatrogasca i tri djelatnika stručno osposobljena za dobrovoljnog vatrogasca za vrijeme korištenja dvorane kapaciteta 592 sjedeća mjesta. Sud je ocijenio vjerodostojnim dio iskaza svjedoka CP prema kojem on osigurava protupožarnu sigurnost kod tužitelja za što je prošao obuku, kao i da on o predstavama obavještava vatrogasce, a što je učinio i za ovu predstavu, da se u dvorani nalazi pet vatrogasnih aparata i četiri hidranta, da na pozornici ima šest vatrogasnih aparata i jedan hidrant te da su svi bili ispravni, kao i sustav dojave požara. Ti njegovi navodi potkrijepljeni su s ispravama i to s obavijesti Javnoj vatrogasnoj postaji Pazin od 10. srpnja 2004. o potrebi vatrogasnog dežurstva u Spomen domu za 15. srpnja 2004., uvjerenjem o ispravnosti hidrantske mreže od 10. ožujka 2004., zapisnikom o ispitivanju hidrantske mreže od 10. ožujka 2004., uvjerenjem o ispravnosti sustava za dojavu požara od 20. svibnja 2004., zapisnikom o ispitivanju stabilnog sustava za dojavu požara od 20. svibnja 2004., evidencijama servisiranih vatrogasnih aparata i aneksom ugovora o radu od 2. svibnja 1998. Nadalje je u ugovoru o osiguranju vatrogasnog dežurstva od 14. svibnja 1998. određeno da je tužitelj dužan osigurati vatrogasno dežurstvo s dva profesionalna vatrogasca za vrijeme korištenja velike koncertne dvorane kapaciteta 592 sjedeća mjesta te se je Dobrovoljno vatrogasno društvo Pazin obvezalo pružati usluge vatrogasnog dežurstva za potrebe tužitelja. Tužitelj je donio Pravilnik o zaštiti od požara te je dao izraditi Procjenu ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija i Plan zaštite od požara. Prema tome je tužitelj u cijelosti postupio prema rješenju Ministarstva unutarnjih poslova od 26. lipnja 1995.

43. Na temelju čl. 16. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/1991., 73/1991., 111/1993., 91/1996., 112/1999., 88/2001., nadalje ZOO) svatko je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugom uzrokovati šteta.

44. U ovom slučaju riječ je o ugovornoj odgovornosti za štetu jer je između tužitelja i tuženika sklopljen ugovor o korištenju prostora u Spomen domu. U skladu s čl. 262. st. 2. ZOO-a kad dužnik ne ispuni svoju obvezu, vjerovnik ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio. Na osnovi čl. 263. ZOO-a dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Prema čl. 266. st. 1. ZOO-a vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Na temelju čl. 267. ZOO-a kad za nastalu štetu ili njezinu veličinu ili za otežanje dužnikovog položaja ima krivnje do vjerovnika ili do osobe za koju on odgovara, naknada se razmjerno smanjuje. Na osnovi čl. 269. ZOO-a ako odredbama o ugovornoj odgovornosti za naknadu štete nije drugačije propisano, na naknadu ove štete primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ZOO-a o naknadi izvanugovorne štete. U čl. 206. st. 1. ZOO-a propisano je da za štetu koju je više osoba uzrokovalo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.

45. U odnosu na pitanje zastare u skladu s čl. 376. st. 3. ZOO-a primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 371. ZOO-a.

46. U konkretnom slučaju štetu su tužitelju uzrokovali tuženici kao organizatori predstave time što su prilikom održavanja predstave u tužiteljevoj dvorani Spomen dom uzrokovali požar. Oni su štetu izazvali u zatvorenom prostoru u kojem se je nalazio veći broj ljudi korištenjem pirotehničkog sredstva za čiju upotrebu je prethodno potrebno ishoditi odobrenje policije, a što su oni propustili učiniti. U slučaju da su tuženici postupali s običnom pozornošću koja se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti, tada bi uočili opasnost da se upotrebom pirotehničkih sredstava u predstavi može zapaliti zastor koji se je nalazio iznad pozornice. Kako oni to nisu učinili, postupali su s krajnjom nepažnjom.

47. Tužitelj je osigurao dežurno vatrogasno osoblje i vatrogasno osiguranje te je predao dvoranu tuženicima u stanju primjerenom za nesmetano obavljanje njegove djelatnosti. Osim toga, nije utvrđeno niti da je došlo do bilo kakvog propusta vatrogasaca prilikom intervencije. Stoga je neosnovan prigovor podijeljene odgovornosti.

48. Dakle, tuženici zbog svoje krivnje nisu vratili tužitelju dvoranu u Spomen domu u stanju u kakvom su je preuzeli jer je u njoj za vrijeme predstave nastala šteta na inventaru, opremi i osnovnim sredstvima tužitelja. Stoga tuženici solidarno odgovaraju tužitelju za štetu iz ovog štetnog događaja.

49. Prijeporna je nadalje stvarna šteta koja je nastala tužitelju u štetnom događaju, izuzev štete zbog oštećenja klavira.

50. Prema građevinskom vještačenju stalnog sudskog vještaka RP u velikoj dvorani nastala je materijalna šteta u visini 477.639,00 kuna koja se odnosi na: pod (zamjena dijela poda 9.632,00 kuna, dubinsko čišćenje dijela poda 11.750,00 kuna), kino stolice (zamjena 30 stolica 32.250,00 kuna, dubinsko čišćenje preostalih 559 stolica 27.050,00 kuna), pozornicu (ručno čišćenje prednje stranice 156,00 kuna, dobava i postava novih prosušenih mosnica sa završnim lazurnim premazom 9.288,00 kuna, sanacija antikorozivne zaštite 4.644,00 kuna, krug rotacije – zamjena oštećenih elektroinstalacija snaga i zamjena elektromotora 3.561,00 kuna, skidanje postojećeg nagorjelog tepisona, dobava i postava novog 2.415,00 kuna, uljani nalić metalne konstrukcije uz prethodno skidanje oštećene boje i izvođenje temeljnog sloja antikorozivne zaštite 1.672,00 kune, dobava i postava zavjese od baršunstog materijala 3.973,00 kune, dobava i postava novog filmskog platna 4.399,00 kuna), svečani zastor (310.000,00 kuna), zidove i stropove (ručno čišćenje 17.000,00 kuna), tonsku kabinu (čišćenje podova, zidova, stropova i namještaja 250,00 kuna), binske uređaje (popravak oštećenog elektromotora 2.473,00 kuna, nanošenje novog uljanog nalića na metalnu konstrukciju 1.277,00 kuna, sanacija željezne konstrukcije 355,00 kuna, zamjena kablova 6.880,00 kuna), orkestarsku jamu (zamjena stropa postavljanjem nove oplate 4.403,00 kuna, zamjena zaglavlja 1.311,00 kuna, bojanje 614,00 kuna, čišćenje zadnjeg zida 307,00 kuna), komunikacije (sanacija oštećenja tepisona u pretprostoru orkestarske jame i ulaza pozornice 537,00 kuna), protupožarnu zaštitu (deset protupožarnih aparata 1.634,00 kuna, ostakljenje vratašca hidrantskog ormarića 120,00 kuna), razglas i ozvučenje (uništeni mikrofoni i kablovi prema tonskoj kabini i kabini muzike 1.806,00 kuna, uništena dva zvučnika snage 1200 W 7.998,00 kuna, dva zvučnika na postoljima snage 1000 W 7.224,00 kuna , osvjetljenje (oštećeni spojni kablovi rasvjete i upravljanja reflektorima 1.505,00 kuna) te prateću opremu (oštećen grb Republike Hrvatske 180,00 kuna). U nalazu i mišljenju vještaka pogrešno je izvršeno zbrajanje svih navedenih iznosa jer umjesto 477.639,00 kuna ispravan zbroj iznosi 476.664,00 kuna, a što uvećano za PDV od 22 % iznosi 581.530,08 kuna.

51. Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka RP u odnosu na procjenu svečanog zastora jer je riječ o umjetničkom djelu za čiju procjenu vrijednosti vještak građevinske struke nema dovoljno stručnog znanja. U preostalom dijelu sud je prihvatio konačni nalaz i mišljenje vještaka RP jer je procjena štete učinjena u skladu s pravilima struke, pri čemu je uzeta u obzir i amortizacija, te je vještak na uvjerljiv način odgovorio na sve primjedbe tuženika. Prema tome, stvarna šteta nastala na tužiteljevom objektu i opremi, s izuzetkom uništenog svečanog zastora i oštećenog klavira, iznosi 203.330,08 kuna, odnosno 26.986,54 eura.

52. Radi utvrđenja vrijednosti svečanog zastora izveden je dokaz vještačenjem po vještaku Zdravku Mihočincu s tim da je prethodno tužitelj dostavio potrebne podatke za njegovu procjenu. Svečani zastor je u potpunosti uništen u štetnom događaju. Riječ je o materijalnoj nerepariranoj šteti u pogledu koje se visina štete utvrđuje u vrijeme presuđenja.

53. Vještak Zdravko Mihočinec je u nalazu i mišljenju iznio kako je svečani zastor dvorane Spomen doma bio oslikan motivom koji prikazuje Kaštel i okolicu Grada Pazina. Riječ je o autorskom djelu akademskog slikara i scenografa ZP u smislu slikarskog djela primijenjene umjetnosti. Uzevši u obzir dimenzije svečanog zastora (5x10 metara), materijal (specijalno protupožarno platno u jednom komadu) i tehniku izrade oslika akrilnim bojama procijenio je kombinacijom komparativne i troškovne metode da vrijednost tog svečanog zastora prema današnjim cijenama iznosi 25.000,00 eura.

54. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zdravka Mihočinca kao stručan. Osim toga, on je u svom pisanom očitovanju te prilikom usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja na uvjerljiv i objektivan način odgovorio na sve primjedbe koje su iznijele stranke u pogledu njegove procjene vrijednosti svečanog zastora. Pritom je potrebno napomenuti kako je prilikom usmenog pojašnjenja naveo da u procijenjenom iznosu nije obuhvatio PDV koji je sadržan jedino u troškovima materijala. Umjetnici obično nisu u sustavu PDV-a, pa im se na autorski honorar isplaćuju porezi i doprinosi. U dopuni nalaza i mišljenja prikazao je da je prof. IPP isplaćen bruto honorar u iznosu 22.000,00 eura što znači da su u tom iznosu obuhvaćeni i svi porezi i doprinosi. Zbog toga je sud ocijenio kako su u procijenjenom iznosu vrijednosti uništenog zastora u visini 25.000,00 eura sadržani svi troškovi, dakle i svi porezi i doprinosi.

55. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužitelju u štetnom događaju nastala stvarna šteta, s izuzetkom oštećenog klavira, u visini 51.986,54 eura. U odnosu na klavir pravomoćno je određeno da su tuženici dužni naknaditi tužitelju štetu u visini 20.158,45 kuna, a što iznosi 2.675,49 eura. Prema tome, ukupna šteta na opremi i objektu iznosi 54.662,03 eura.

56. Na osnovi iskaza VP utvrđeno je da je velika dvorana Spomen doma ponovno stavljena u funkciju 26. travnja 2007. Unatoč tome sud je odlučnim ocijenio mišljenje vještaka RP prema kojem je razuman rok za sanaciju dvorane iznosio između šest i osam mjeseci, pa je na osnovi toga zaključeno da je za dovođenje dvorane u prijašnje stanje bilo potrebno sedam mjeseci.

57. Poslovni prostori Spomen doma su u vrijeme nastanka štete bili osigurani policama kod Croatia osiguranja d. d. za štete na objektu i za štete nastale požarom. Prema izjavi o namirenju od 15. veljače 2006., obavijestima o likvidiranoj šteti i isplatama te dopisu Croatia osiguranja d. d. od 3. srpnja 2007. po osnovi štete iz ovog štetnog događaja to osiguravajuće društvo je tužitelju isplatilo 90.099,24 kune za štetu na građevinskom objektu te 245.169,05 kuna za štetu na opremi. Iznos od 250.000,00 kuna isplaćen je tužitelju prije 15. veljače 2006. (138.326,70 kuna isplaćeno je 18. kolovoza 2004., 11.673,30 kuna 23. kolovoza 2004., 100.000,00 kuna 6. lipnja 2005.), a ostatak od 85.268,29 kuna neposredno nakon tog datuma. Okolnost da je u izjavi o namirenju od 15. veljače 2006. navedeno kako je primitkom 335.268,29 kuna tužitelj izjavio da neće imati više nikakvih daljnjih zahtjeva i potraživanja prema osiguratelju, kao i da se odriče tužbenog zahtjeva bilo koje vrste, nije od značaja za ovaj predmet. Riječ je o izjavi koju je tužitelj dao u odnosu na svog osiguravatelja Croatia osiguranje d. d., a kojom se nije odrekao potraživanja preostale štete iz ovog štetnog događaja prema tuženicima.

58. Na osnovi dopisa Grada Pazina (316.) i podataka o isplati (903.–910.) utvrđeno je da je po osnovi materijalne štete unutar prostora tužitelja nastale požarom 2004. iz proračuna Grada Pazina izdvojeno 100.000,00 kuna u 2005., 175.000,00 kuna u 2006., 540.950,00 kuna u 2007. te 77.550,00 kuna u 2008. Sanacija štete izazvane požarom predstavlja izvanredni izdatak. S obzirom na to da više nije bilo slobodnih sredstava, izdvojeni iznosi za sanaciju štete izravno su utjecali na smanjenje ostal ih proračunskih pozicija koje su bile planirane za područje kulture. Time proračunska sredstva Grada Pazina namijenjena tužitelju nisu rasla u onoj mjeri u kojoj bi rasla da nije bilo požara i materijalne štete, odnosno sredstva za rad tužitelja konstantno su umanjivana za iznose izdvojene na ime sanacije nastale štete.

59. U dopisu Grada Pazina od 14. travnja 2020. istaknuto je kako ne postoji poseban spis za sredstva koja su odobrena u korist tužitelja u vezi s ulaganjima u veliku dvoranu Spomen doma budući da za isplatu novčanih sredstava u korist tužitelja nije donijeta nikakva posebna odluka, niti je sklopljen poseban ugovor, već su sredstva isplaćena tužitelju, kao i ostalim korisnicima proračuna Grada Pazina.

60. Prema ugovoru o korištenju sredstava, kojeg su sklopili Ministarstvo kulture i tužitelj 25. travnja 2006., Ministarstvo kulture se je obvezalo isplatiti tužitelju 800.000,00 kuna za investicijski program sanacije dvorane Spomen doma. Tužitelj se je obvezao osigurati preostala sredstva za izvršenje programa, a dobivena sredstva koristit će namjenski te ugovoreni program izvršiti do studenog 2006. Ako tužitelj nenamjenski koristi sredstva, ne izvrši program ili ne podnese odgovarajuće izvješće, dužan je vratiti primljena sredstva uz obračunate kamate utvrđene kod poslovne banke Ministarstva. Ministarstvo kulture je pridržalo pravo praćenja izvršenja programa te preispitivanje trošenja sredstava u svako doba za trajanja financijske potpore i nakon izvršenja projekta. Aneksom ugovora od 9. studenog 2006. Ministarstvo kulture se je za investicijski program sanacije dvorane Spomen doma obvezalo tužitelju osigurati dodatna sredstva u iznosu 500.000,00 kuna.

61. U skladu s dopisom Ministarstva kulture od 27. travnja 2010. i priloženom karticom (343., 344.) te s podacima o isplati (899., 900.) utvrđeno je da je Ministarstvo kulture za sanaciju Spomen doma isplatilo tužitelju 13. listopada 2006. 800.000,00 kuna te 21. prosinca 2006. 500.000,00 kuna. Prema karticama poslovnog partnera (430.–439.) Ministarstvo kulture je tužitelju isplatilo 100.000,00 kuna u 2000., 98.000,00 kuna u 2001., 100.000,00 kuna u 2002., 103.000,00 kune u 2003., 85.000,00 kuna u 2004., 96.000,00 kuna u 2005., 1.409.000,00 kuna u 2006., 95.400,00 kuna u 2007., 37.000,00 kuna u 2008. i 15.000,00 kuna u 2009. Iz navedenog je vidljivo da zbog isplate na ime sanacije predmetne štete tužitelju nisu smanjene donacije od Ministarstva kulture, tako da je i 2006. kada je izvršena po toj osnovi isplata 1.300.000,00 kuna, tužitelj dobio još 109.000,00 kuna kao što je otprilike dobivao i prethodnih godina, a približan iznos mu je isplaćen i sljedeće godine.

62. Ugovorom o korištenju sredstava od 15. svibnja 2006. Istarska županija se je obvezala tužitelju osigurati sredstava u iznosu 500.000,00 kuna za sanaciju koncertne dvorane Spomen doma, dok se je tužitelj obvezao da će ta sredstva koristiti namjenski do kraja prosinca 2006. te da će o izvršenju programa dostaviti izvješće koje će sadržavati sadržaj izvršenog programa, financijski pregled realizacije, fotokopije računa s izvoditeljima radova ili dobavljačima te fotokopije virmanskih plaćanja. U slučaju da tužitelj ne izvrši ugovoreni program, nenamjenski koristi osigurana sredstva ili ne podnese izvješće, dužan je vratiti primljena sredstva uz obračunate zatezne kamate.

63. Prema dopisu Istarske županije od 21. travnja 2010. i priloženoj dokumentaciji (318.–323.) te podacima o isplati (902.) utvrđeno je da je Istarska županija po osnovi saniranja predmetne štete isplatila tužitelju 30. prosinca 2004. 30.000,00 kuna kao pomoć za sanaciju prostorija tužitelja koje su stradale u požaru te 12. prosinca 2006. 500.000,00 kuna u svrhu sufinanciranja sanacije koncertne dvorane Spomen doma.

64. Svi navedeni iznosi predstavljali su namjenske donacije, odnosno bespovratna sredstva, a kako je to u svom iskazu iznijela VP. Riječ je o sredstvima koje je tužitelj dobio za popravak velike dvorane Spomen doma odnosno njeno dovođenje u funkciju. Na taj način je tužitelju, između ostalog, popravljena sva stvarna šteta koja mu je nastala u ovom štetnom događaju.

65. Time što je tužitelj popravio štetu, svojim ili darovanim sredstvima, ima za posljedicu da popravljanje štete uspostavom prijašnjeg stanja više nije moguće. Zbog toga je odgovorna osoba u smislu čl. 185. st. 3. ZOO-a obvezna oštećeniku isplatiti odgovarajuću svotu novaca na ime naknade štete.

66. Sporno je da li su nakon što je od strane trećih osoba popravljena stvarna šteta nastala u ovom štetnom događaju, tuženici oslobođeni obveze naknade stvarne štete tužitelju. Do toga bi došlo jedino u slučaju da su Ministarstvo kulture, Istarska županija i Grad Pazin kao treće osobe ispunili obvezu tuženika u smislu čl. 296. st. 1. ZOO-a.

67. U svrhu sanacije dvorane Spomen doma je ugovorom o korištenju sredstava od 25. travnja 2006. i njegovog aneksa od 9. studenog 2006. Ministarstvo kulture odobrilo sredstva tužitelju u visini 1.300.000,00 kuna, dok je ugovorom o korištenju sredstava od 15. svibnja 2006. Istarska županija odobrila tužitelju 500.000,00 kuna. U navedenim pravnim poslovima nije naznačeno da se na taj način ispunjava obveza tuženika iz ovog štetnog događaja, a to nije vidljivo niti iz ostale njihove dokumentacije. Isto tako niti iz dokumentacije dostavljene od Grada Pazina ne proizlazi da su isplate u svrhu sanacije dvorane u Spomen domu od 893.500,00 kuna izvršene u svrhu ispunjenja tuženikovih obveza. Upravo suprotno tome je u dopisu Grada Pazina navedeno kako su u proračunu Grada Pazina tužitelju umanjivana sredstva koja bi inače dobio na ime iznosa uplaćenih za obnovu velike dvorane u Spomen domu.

68. U dopisu Ministarstva kulture i medija KLASA: 612-01/23-01/0309, URBROJ: 532-02-03-01/3-23-3, od 20. rujna 2023. potvrđeno je da je tadašnje Ministarstvo kulture sklopilo s Pučkim otvorenim učilištem iz Pazina ugovor o korištenju sredstava Ministarstva te dodatak ugovoru o korištenju sredstava Ministarstva od 9. studenog 2006. kojim je Ministarstvo kulture osiguralo Pučkom otvorenom učilištu u Pazinu sredstva u iznosu 1.300.000,00 kuna za sanaciju dvorane Spomen doma u Pazinu. Navedeni ugovor je potpisan radi dodjele sredstava za program javnih potreba u kulturi koja su bespovratna, a na zahtjev Pučkog otvorenog učilišta u Pazinu, u skladu s tada važećim Zakonom o financiranju javnih potreba u kulturi (Narodne novine br. 47/1990., 27/1993., 38/2009.) radi sanacije štete na dvorani Spomen doma u Pazinu. Svrha navedenog ugovora bila je osiguranje sredstava za popravljanje štete na dvorani Spomen doma u Pazinu koja je nastala u požaru 15. srpnja 2004. za vrijeme kulturno-umjetničke predstave u kojoj su nastupali I. tuženik LP i II. tuženik ŠP. Riječ je o bespovratnim sredstvima za osiguranje javnih potreba u kulturi koja su dana namjenski za sanaciju prethodno navedene štete, a na zahtjev korisnika u skladu s tada važećim Zakonom o financiranju javnih potreba u kulturi.

69. Prema mišljenju ovog suda u slučaju da je namjera Ministarstva kulture, Istarske županije i Grada Pazina bila da uplatama navedenih svota novaca u korist tužitelja zapravo ispune obvezu tuženika, tada bi to zasigurno bilo naznačeno u ugovorima koje su sklopili Ministarstvo kulture i Istarska županija s tužiteljem odnosno bilo bi na određeni način zabilježeno u dokumentaciji Grada Pazina . Pritom posebice treba uzeti u obzir da je riječ o državnom tijelu te o jedinicama lokalne samouprave i da su predmetna sredstva isplaćena iz njihovih proračunskih prihoda. Kako to nije nigdje navedeno, sud je zaključio da je riječ o doniranim sredstvima koja su nakon izvršenih uplata u korist tužitelja postala njegova imovina s kojom je on popravio nastalu štetu na imovini. U tom smislu je iskazivala i bivša zakonska zastupnica tužitelja VP čiji je iskaz u tom dijelu ocijenjen objektivnim i uvjerljivim, pa je prihvaćen kao istinit. Drukčiji zaključak ne proizlazi niti iz navedenog dopisa Ministarstva kulture i medija od 20. rujna 2023. jer ni u njemu nije istaknuto da je isplatom doniranih sredstava tužitelju zapravo ispunjena obveza tuženika kao osoba odgovornih za štetni događaj.

70. Budući da je tužba podnijeta sudu 28. travnja 2005., a da je šteta zbog neispunjenja obveze tuženika nastala 15. srpnja 2004., nije protekao zastarni rok od pet godina. Stoga je prigovor zastare neosnovan.

71. Prema tome, tuženici su obvezni tužitelju solidarno naknaditi štetu koja mu je nastala u ovom štetnom događaju.

72. Ukupna stvarna šteta iznosi 54.662,03 eura. Od toga je po osnovi polica osiguranja osiguravajuće društvo Croatia osiguranje d. d. isplatilo tužitelju 335.268,29 kuna, a što predstavlja protuvrijednost 44.497,75 eura. Stoga su tuženici obvezni solidarno naknaditi štetu tužitelju isplatom 10.164,28 eura, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadu štete nije osnovan.

73. Na osnovi čl. 277. st. 1. ZOO-a tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje na štetu na objektu i opremi, izuzev svečanog zastora, teku od 26. travnja 2007. kada je popravljena šteta i velika dvorana u Spomen domu ponovno stavljena u funkciju. U odnosu na svečani zastor utvrđeno je da je nastala totalna šteta koja nije popravljena, pa je vrijednost svečanog zastora utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja. Stoga i zatezne kamate u odnosu na svečani zastor teku od dana donošenja presude do isplate.

74. Croatia osiguranje d. d. je isplatu naknade štete prema polici izvršilo prije nego što su počele teći zatezne kamate. Kako je riječ o jednakim obvezama koje potječu iz jednog štetnog događaja, na osnovi čl. 312. st. 4. ZOO-a isplaćeni iznosi po osnovi police osiguranja raspoređuju se na sve nastale štete na objektu i opremi razmjerno njihovim iznosima.

75. S obzirom na to da udio vrijednosti svečanog zastora u ukupnoj stvarnoj šteti iznosi 45,74 %, a da udio ostale štete na objektu i opremi iznosi 54,26 %, utvrđeno je da se od preostale obveze naknade štete u visini 10.164,28 eura, iznos od 4.649,14 eura odnosi na svečani zastor, a iznos od 5.515,14 eura na preostalu štetu na objektu i opremi. U skladu s tim zatezne kamate na iznos 5.515,14 eura teku od 26. travnja 2007. do isplate, dok zatezne kamate na iznos 4.649,14 eura teku od 12. lipnja 2026. do isplate.

76. Do 31. prosinca 2007. stopa zateznih kamata je prema uredbama o visini stope zateznih kamata (Narodne novine br. 70/02, 153/04) iznosila 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. visina zateznih kamata se izračunava u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008.) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/2015.) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za t ri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena.

77. Slijedom navedenog, naloženo je tuženicima da solidarno naknade štetu tužitelju isplatom 10.164,28 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos 5.515,14 eura od 26. travnja 2007. do isplate te na iznos 4.649,14 eura od 12. lipnja 2026. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,3 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. po stopi 7,25 % godišnje, od 1. siječnja do 30 lipnja 2025. po stopi 6,15 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2025. po stopi 5,15 % godišnje te od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena.

78. I tužitelj i tuženici podnijeli su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

79. Na osnovi čl. 154. ZPP-a pravo na naknadu troškova postupka je u korelaciji s uspjehom u sporu. Kada stranke djelomično uspiju u parnici, najprije se utvrđuje postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, nakon čega se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici odmjerava se naknada dijela ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP-a. Prema toj odredbi stranka je dužna neovisno o ishodu parnice naknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Osim toga, potrebno je uzeti u obzir i da je prema čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka osim ako do povlačenja tužbe nije došlo nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

80. Kako bi se u ovom slučaju ispravno primijenile navedene odredbe , potrebno je uzeti u obzir da je tužitelj podnio tužbu kojom je od tuženika zatražio naknadu štete u visini 2.467.243,08 kuna (što danas iznosi 327.459,43 eura). Tužbeni zahtjev je potom povisio u podnesku od 14. svibnja 2008. na 2.980.803,10 kuna (395.620,56 eura), da bi ga u podnesku od 29. ožujka 2010. smanjio na 2.853.053,69 kuna (378.665,30 eura). U podnesku od 30. travnja 2014. tužitelj je djelomično povukao tužbu time što je od tuženika zatražio da mu naknade štetu isplatom 502.015,38 kuna (66.628,89 eura), ali samo u odnosu na I. tuženika LP koji je pristao na to povlačenje tužbe, ali ne i u odnosu na II. tuženika KP i III. tuženika IP koji na to nisu pristali. U podnesku od 27. studenog 2023. tužitelj je djelomično povukao tužbu smanjivši tužbeni zahtjev na 32.842,43 eura.

81. Tuženicima je naloženo da tužitelju naknade štetu zbog izmakle koristi u visini 18.189,00 kuna (2.414,10 eura) što je postalo pravomoćno 28. srpnja 2016. te zbog oštećenja klavira 20.158,45 kuna (2.675,49 eura) što je postalo pravomoćno 12. travnja 2021. Osim toga, ovom presudom je naloženo tuženicima da tužitelju isplate 10.164,28 eura. Prema tome, tužitelju je dosuđeno ukupno 15.253,87 eura. Prema tome, s obzirom na visinu njegov uspjeh do 30. travnja 2014. u odnosu na I. tuženika LP te do 12. travnja 2021. u odnosu na II. tuženika KP i III. tuženika IP iznosi svega 4 %. Tužiteljev uspjeh u kvantitavnom pogledu od 30. travnja 2014. do 12. travnja 2021. je 22,89 %, od 12. travnja 2021. do 27. studenog 2023. je 15,26 % te nakon toga 30,95 %.

82. U kvalitativnom pogledu potrebno je uzeti u obzir da su tuženici iznijeli prigovore kojim su osporili svoju odgovornost za štetni događaj, a koji nisu prihvaćeni. Stoga je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj uspio u cijelosti.

83. S obzirom na to da je tužitelj uspio u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u manjem dijelu, kao i da je zbog djelomičnih povlačenja tužbe dužan tuženicima naknaditi troškove postupka koji su im nastali prvenstveno zbog previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva, sud je zaključio kako je uspjeh stranaka u ovoj parnici podjednak.

84. Slijedom navedenog, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Pazinu 12. lipnja 2026.

Sudac

mr. sc. Emanuel Radolović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Puli – Pola. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave odluke.

DNA:

1. tužitelj p. p.,

2. I. tuženik LP i II. tuženik ŠP p. p.,

3. III. tuženik IP p. p.