REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-1120/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB:83416546499, protiv tuženika SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po skrbniku BČ, radi isplate, 12. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Rakitničan iz Zagreba poslovni broj Ovrv-65785/23 od 21.veljače 2024. te se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dubravke Rakitničan iz Zagreba poslovni broj Ovrv-65785/23 od 21.veljače 2024. naloženo je tuženiku (tada ovršeniku) isplatiti tužitelju (tada ovrhovoditelju) iznos od 123,88 eur na ime glavnog duga sa zateznim kamatama, te naknaditi trošak ovršnog postupka iz točke 3 citiranog ovršnog rješenja.
2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem ističe da je tuženik u potpunosti lišen poslovne sposobnosti i rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb smješten u Domu za bolesne odrasle osobe Zagreb od 12. kolovoza 2008.. Navodi da ne živi godinama u predmetnoj nekretnini niti koristi usluge tužitelja, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.
3. Slijedom toga, rješenjem od 28.listopada 2024. poslovni broj Povrv- 1120/2024-2 stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U tijeku postupka izvođenje dokaza sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni br. R1- 2205/99 od 13. travnja 2000., rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb klasa UP/I- 552-02/13-15/3 od 20. svibnja 2014., rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb klasa UP/I-551-05/08-02/2 od 5. lipnja 2008. , dopunsko rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb klasa UP/I-551-05/08-02/41 od 27. kolovoza 2008., rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb klasa UP/I-551-05/16-08/II od 28. studenog 2016., rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad klasa UP/I-551-05/23-01/24 od 14. ožujka 2023., matične evidencije tužitelja, preslike utuženih računa.
5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) te je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučene vodne usluge u razdoblju od srpnja 2022. do ožujka 2023. na adresi u [adresa], u iznosu od 123,88 EUR.
7. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno je li tuženik dužan podmiriti potraživanje tužitelja za vodne usluge u utuženom razdoblju.
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud polazi od odredbe čl. 205. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18., dalje ZOV) kojom je propisano da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Odredbom čl. 84. st.1. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda ( Sl. glasnik Grada Zagreba broj: 10/06.,12/06. i 13/07. dalje u tekstu Uvjeti) propisano je da korisnik usluge plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju 15-to dnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju.
9. Uvidom u rješenja Centra za socijalnu skrb koja prileže spisu utvrđeno je da je tuženik potpuno lišen poslovne sposobnosti te je trajno smješten u Dom za psihički bolesne odrasle osobe u Zagrebu, Šestinski dol 54 s danom 12. kolovoza 2008.
10. S obzirom da tijekom postupka tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno osporava da živi u nekretnini koja se nalazi u [adresa] i koristi usluge tužitelja, te da je slijedom toga i obveznik plaćanja utužene tražbine, prema čl. 219. st. 1. ZPP-a, upravo je na tužitelju teret dokaza navedene okolnosti.
11. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa, sud je utvrdio kako je tuženik bio evidentiran kao korisnik usluga tužitelja tijekom utuženog razdoblja, i to u odnosu na objekt na adresi u [adresa].
12. Navedeni dokumenti, dakle izvadak iz poslovnih knjiga i računi su, iako predstavljaju vjerodostojne isprave prema čl. 31. OZ-a su jednostrane evidencije tužitelja. Slijedom navedenog, a s obzirom da tuženik tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno činjenicu da bi bio obveznik plaćanja navedenih računa, teret dokaza da je tuženik osnovano zaveden kao korisnik usluga tužitelja, što tužitelj tijekom postupka tvrdi, nalazi se na strani tužitelja u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP.
13. Tijekom postupka tužitelj dostavlja dokumentaciju iz koje sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je tuženik vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine, odnosno da je isti, sukladno čl. 205. st. 2. ZOV, obveznik plaćanja. Sama činjenica da je tuženik evidentiran kao vlasnik, odnosno korisnik predmetne nekretnine u evidencijama tužitelja i obveznik plaćanja predmetne naknade, ne znači da on to zaista i jest. Također, valja napomenuti da, iako izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. OZ), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a), jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a). Niti iz utuženih računa, a koji također predstavljaju privatne jednostranačke isprave, sud ne može sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku, jer se ne radi o javnim ispravama prema čl. 230. ZPP.
14. Obzirom da je tuženik osporio da bi bio obveznikom plaćanja komunalne usluge u smislu odredbe čl. 205. st. 2. ZOV, to je upravo na tužitelju teret dokaza osporenog u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, odnosno, da dokaže postojanje pravne osnove na temelju koje je osnovano zaveo tuženika kao korisnika svoje usluge, a što tužitelj tijekom postupka nije dokazao na temelju dokumentacije u koju je sud izvršio uvid. Naime, iz spisu priložene dokumentacije ne može se sa sigurnošću utvrditi da bi obveznikom plaćanja bio upravo tuženik, budući tužitelj u ovom postupku nije dokazao činjenicu da je prijavio tuženika kao potrošača temeljem valjane pravne osnove za utuženo razdoblje, slijedom čega ocjenjuje neosnovanim potraživanje tužitelja.
15. Članak 221. a ZPP propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
16. Temeljem navedenog, a budući da je teret dokazivanja u ovom postupku isključivo na tužitelju sud je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik ili korisnik nekretnine u [adresa]. Naime, nakon što je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj je morao dokazati da je upravo tuženik obveznik plaćanja utuženog iznosa, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je sa tuženikom imao sklopljen Ugovor o korištenju bilo kakve komunalne usluge na navedenoj adresi.
17. Tužitelj također nije dostavio nikakve svoje evidencije potrošača iz kojih bi se moglo utvrditi da je tuženik bio zaveden i od kojeg točno datuma kao obveznik plaćanja predmetne naknade te postoji li uopće tuženikova odgovornost da o bilo kakvim promjenama obavijesti tužitelja. Naime, prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjene, dok je čl. 65. st. 1. istog Zakona propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjene obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti. U ovom slučaju tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju, a niti prije tog razdoblja bio u bilo kakvom poslovnom odnosu sa tužiteljem, odnosno da je bio vlasnik ili korisnik nekretnine na adresi u [adresa] za koju tužitelj potražuje vodnu uslugu i naknadu, stoga nije dužan niti podmiriti, odnosno platiti utuženo potraživanje.
18. Imajući u vidu odredbu čl. 20. st. 5. ZKG, čl. 205. Zakona o vodama i čl. 9. ZOO, sud je ukinuo platni nalog kako je navedeno u točki I. ove presude i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer osnovanost novčane tražbine ničim nije dokazana.
19. Kako je tužbeni zahtjev iz gore navedenih razloga odbijen, sud druge dokazi i navode stranaka nije posebno cijenio niti obrazlagao.
20. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl.154. st. 1. ZPP u cijelosti odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu, 12. lipnja 2026.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana primitka presude.
DNA:
- tužitelju uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 15,00 eur
- tuženiku
