Pr-118/2022-27
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Jeleni Kvarantan Karuza u pravnoj stvari tužitelja RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, zastupana po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. veljače 2026., u nazočnosti zamjenica punomoćnika tužiteljice UA i zamjenika punomoćnika tuženika KA, po objavi presude 12. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.748,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.02.2017.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 19,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."
III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 875,00 eura, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27. veljače 2022. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik- inženjer medicinske radiologije na Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika isti da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Ta činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Pismenim podneskom od 30. rujna 2024., tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalogu suda iz rješenja od 26. rujna 2024., te za prekovremeni rad ističući da ima pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno, te je zatražio razliku manje isplaćene naknade plaće za vremenski period od 1. veljače 2017., do 30. rujna 2024., u ukupnom iznosu od 1.748,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 31. srpnja 2024. navodi da u prvom redu ističe kako je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu te postavio manifestacijski zahtjev kojim se traži donošenje rješenja da se tuženiku naloži dostava dokumentacije, a nakon toga i nespecificirani i uopćeni kondemantorni zahtjev. Međutim da tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za usvajanje manifestacijskog zahtjeva stoga se predlaže sudu da prije bilo kakvih daljnjih radnji naloži tužitelju da dostavi dokaz da je prije podnošenja tužbe zatražio podatke potrebne za uređenje tužbe, a da mu tuženik nije udovoljio ili da uredi tužbu na način da specificira tužbeni zahtjev. Ako ne postupi po naloženom predlaže se odbaciti tužbu. Opreza radi ističe kako u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada i Izvješće vještačenja od 11. ožujka 2025. po sudskom vještaku za računovodstvo i financije Marijanu Joviću.
4.Tužbeni zahtjev je tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.02.2017.g. do 30.09.2024.g., s osnove neplaćenog prekovremenog rada primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad, razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom za sve odrađene sate, te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj u utuženom razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-inženjer medicinske radiologije na Klinici za onkologiju i radioterapiju.
6.Kao sporno ostalo je za raspraviti je li tužitelj imao pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno, te je li mu tuženik isplatio umanjene plaće u utuženom vremenskom periodu od 01.02.2017.g. do 30.09.2024.g., na način da mu nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li mu je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.
7. U svom Izvješću o vještačenju od dana 11. ožujka 2025. vještak za računovodstvo i financije Marijan Jović navodi da je vještvo napravljeno sukladno rješenju ovog suda te da je izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu.
Na osnovi podataka i izvršenog obračuna, a temeljem tužbenog zahtjeva da je mišljenja da u periodu obračuna plaća od veljače 2017.g. do prosinca 2024.g. tuženik kao poslodavac nije tužitelju isplaćivao:
- naknadu plaće za sate povedene u prekovremenom radu u ukupnom iznosu 16.049,95 eura,
- posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu 2.392,20 eur, a sveukupan bruto iznos 18.442,15 eura. mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih sati i naknada na plaću su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 5.
8. Tuženik se u cijelosti usprotivio nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marijana Jovića od 11.03.2025. godine, ističući da je na str. 2. pobijanog vještva, vještak da je naveo sljedeće: „Ukoliko je tužitelj imao pravo na skraćeni rad i to 35 sati tjedno, a u praksi je radio 40 sati tjedno, tada da je svaki odrađeni sat dulje od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno prekovremeni rad kojeg tužitelj nije bio u obvezi raditi, odnosno radi se o prekovremenom satu koji uopće nije plaćen.“ I temeljem takvog zaključka da sudski vještak utvrđuje kako je sveukupan bruto koji tužitelj potražuje iznos od 18.442,15 eur- a, što da je u potpunosti neosnovano, te da se tuženik u cijelosti protivi navedenome. U prvom redu da se postavlja pitanje temeljem čega je sudski vještak zaključio da je tužitelj imao pravo na skraćeni rad i to 35 sati tjedno? Tužitelj u tužbi da nigdje ne ističe da ima pravo na skraćeni rad niti ga potražuje tužbom, stoga navedeno utvrđenje nije uopće bitno za predmet ovoga postupka. Prema tome, sva potraživanja koja je vještak utvrdio, a nisu zatražena tužbenim zahtjevom su neosnovana. Pitanje ima li pravo tužitelj na skraćeno radno vrijeme nije predmet tužbe. Sve da tužitelj i ima pravo na skraćeno radno vrijeme to i dalje ne znači da tužitelj nije u utuženom razdoblju radio skraćeno tj. da je radio duže od 7 do 8 sati pa da se taj jedan sat od 7 do 8 smatra prekovremenim radom. Tužitelj to baš ničim nije niti dokazivao iako je teret dokaza na njemu. Sve kada bi tužitelj i imao pravo na skraćeno radno vrijeme i kada bi odlazio s posla nakon 7 sati rada i dalje bi mu se u vremeniku pisalo kao da je radio 8 sati jer kada radnik ima pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati plaća mu se puno radno vrijeme od 8 sati. Stoga ako u evidenciji radnog vremena piše 8 sati to ne znači da je tužitelj i radio preko 7 sati, samo da je plaćen kao da je radio 8 sati. Dakle, nema potrebe da financijski vještak vještači nešto što nije predmet tužbe, a tuženik opreza radi, osporava da je tužitelj imao pravo na skraćeno radno vrijeme, a ako je i imao to pravo da je radio preko 7 sati dnevno. Teret dokaza suprotnog je na tužitelju, a tužitelj da nije na tu okolnost predložio provođenje niti jednog dokaza. Upravo iz tog razloga, tuženik da predlaže sudu da se naloži sudskom vještaku da na svoj trošak izvrši dopunu nalaza i mišljenja na način da isti izračuna sveukupan bruto iznos onako kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, točnije da izračuna sveukupan bruto iznos bez prava na skraćeni rad od 35 sati tjedno, jer navedeno pravo nije uopće utvrđeno u sudskom postupku, a ovakav način obračuna da nije niti obuhvaćen tužbom. To isto između ostalog tuženik je ponovio i istakao i u podnesku od 11. travnja 2025.
10. Na istaknute prigovore pun. tuženika ovaj sud je proveo i dopunsko vještačenje po vještaku za financije Marijanu Joviću koji je saslušan na ročištu dana 26. veljače 2026. U svom iskazu navedeni vještak između ostalog navodi da prigovori tuženika nisu financijske prirode jer da nema prigovora na matematički izračun. Ukoliko tužitelj dokaže da je imao pravo na sedmosatno radno vrijeme u danu da u potpunosti ostaje pri svom izračunu. Ukoliko je tužitelj bio u obvezi raditi osam sati dnevno tada da nema neplaćenog prekovremenog rada u spornom vremenskom periodu, a niti naknada za godišnji odmor ili bolovanje koje su posljedice eventualno neplaćenog rada. Dakle, ističe da je vještačio sukladno prijedlogu punomoćnika tužitelja ne ulazeći u osnov odnosno u pravo tužitelja na sedmodnevni skraćeni radni tjedan.
11. U konkretnom slučaju u spornom periodu od 01.02.2017.g. do 30.09.2024.g., tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je ostvario kod tuženika kao poslodavca pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati u smislu čl. 31. KU - a. Primitak plaće za osmosatno radno vrijeme govori u prilog tome da je tuženik evidenciju o radu za sporni vremenski period vodio na način da se tužitelju vodilo osmosatno radno vrijeme, koliko je je stvarno i radilo i za koje se radno vrijeme tužitelju isplaćivana plaća i u utuženom periodu. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao da se tome protivio ili u tom smislu tražilo od tuženika zaštitu svojih prava, odnosno skraćeno radno vrijeme u smislu čl. 31 KU-a, što ukazuje da ni u spornom periodu, njegovo radno vrijeme nije bilo skraćeno. Nadalje tužitelj nije ni precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
12. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška punomoćnika tuženika. Tuženiku je priznat trošak: za sastav podneska od 22. listopada 2025. - 100 bodova, za zastupanje na ročištima 10. studenog 2025. i 26. veljače 2026. za svaki po 100 bodova, te zastupanje na ročištu za objavu odluke 50 bodova, što ukupno daje 350 bodova (vrijednost 1 boda= 2,00 eura), što daje iznos od 700,00 eura, sve uvećano za 25% PDV, te je ukupno obistinjen trošak u iznosu od 875,00 eura.
Split, 12. lipnja 2026.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
