Zakon.hr

Pr-261/2024-38

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Jeleni Kvarantan Karuza u pravnoj stvari tužitelja HN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Barbiru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Vodoprivreda Vrgorac d.d. OIB: 66775454622, iz Vrgorca, Težačka 3, zastupanog po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku iz Vrgorca, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Jelene Mandarić, odvjetnice u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika LN, odvjetničkog vježbenika u OD Anić&Anić u Splitu, a po objavi presude dana 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Vodoprivreda Vrgorac d.d., Težačka 3, 21 276 Vrgorac, OIB:66775454622 da tužitelju HN, [adresa], 21277 Veliki Prolog, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati iznos od 19.908,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Vodoprivreda Vrgorac d.d., Težačka 3, 21 276 Vrgorac, OIB:66775454622 da tužitelju HN, [adresa], 21277 Veliki Prolog, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime tuđe pomoći i njege isplati iznos od 3.375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo za iznos od 2.487,37 eura i zakonske zatezne kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Vodoprivreda Vrgorac d.d., Težačka 3, 21 276 Vrgorac, OIB:66775454622 da tužitelju HN, [adresa], 21277 Veliki Prolog, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime izgubljene zarade - plaća isplati iznos od 7.602,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

-iznos od 171,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.5.2018.godine do isplate;

-iznos od 162,26 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.6.2018.godine do isplate;

-iznos od 169,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.7.2018.godine do isplate;

-iznos od 157,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.8.2018.godine do isplate;

-iznos od 108,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.9.2018.godine do isplate;

-iznos od 92,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2018.godine do isplate;

-iznos od 112,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.11.2018.godine do isplate;

-iznos od 173,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.12.2018.godine do isplate;

-iznos od 182,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2019.godine do isplate;

-iznos od 176,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.2.2019.godine do isplate;

-iznos od 18,14 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.3.2019.godine do isplate;

-iznos od 148,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.4.2019.godine do isplate;

-iznos od 91,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.5.2019.godine do isplate;

-iznos od 239,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.6.2019.godine do isplate;

-iznos od 174,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.7.2019.godine do isplate;

-iznos od 328,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.8.2019.godine do isplate;

-iznos od 205,41 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.9.2019.godine do isplate;

-iznos od 328,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2019.godine do isplate;

-iznos od 377,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.11.2019.godine do isplate;

-iznos od 776,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.12.2019.godine do isplate;

-iznos od 733,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2020.godine do isplate;

-iznos od 526,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.2.2020.godine do isplate;

-iznos od 407,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.3.2020.godine do isplate

-iznos od 443,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.4.2020.godine do isplate;

-iznos od 459,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.5.2020.godine do isplate;

-iznos od 434,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.6.2020.godine do isplate;

-iznos od 404,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.7.2020.godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Vodoprivreda Vrgorac d.d., Težačka 3, 21 276 Vrgorac, OIB:66775454622 da tužitelju HN, [adresa], 21277 Veliki Prolog, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime izgubljene zarade – neoporezive naknade isplati iznos od 3.093,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama (sukladno ZOO-u i Zakonu o zateznim kamatama) koje teku na:

-iznos od 37,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.5.2018.godine do isplate;

-iznos od 75,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.6.2018.godine do isplate;

-iznos od 84,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.7.2018.godine do isplate;

-iznos od 85,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.8.2018.godine do isplate;

-iznos od 57,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.9.2018.godine do isplate;

-iznos od 49,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2018.godine do isplate;

-iznos od 52,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.11.2018.godine do isplate;

-iznos od 565,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.12.2018.godine do isplate;

-iznos od 33,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2019.godine do isplate;

-iznos od 39,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.2.2019.godine do isplate;

-iznos od 54,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.3.2019.godine do isplate;

-iznos od 59,19 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.4.2019.godine do isplate;

-iznos od 42,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.5.2019.godine do isplate;

-iznos od 91,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.6.2019.godine do isplate;

-iznos od 50,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.7.2019.godine do isplate;

-iznos od 66,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.8.2019.godine do isplate;

-iznos od 63,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.9.2019.godine do isplate;

-iznos od 66,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2019.godine do isplate;

-iznos od 97,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.11.2019.godine do isplate;

-iznos od 962,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.12.2019.godine do isplate

-iznos od 109,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2020.godine do isplate;

-iznos od 47,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.2.2020.godine do isplate;

-iznos od 63,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.3.2020.godine do isplate;

-iznos od 70,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.4.2020.godine do isplate;

-iznos od 63,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.5.2020.godine do isplate;

-iznos od 63,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.6.2020.godine do isplate;

-iznos od 38,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.7.2020.godine do isplate;

V. Nalaže se tuženiku Vodoprivreda Vrgorac d.d., Težačka 3, 21 276 Vrgorac, OIB:66775454622 da tužitelju HN, [adresa], 21277 Veliki Prolog, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 9.858,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u svojoj tužbi od dana 20. travnja 2021. navodi da je dana 21.04.2018. godine oko 13:55 sati na lokaciji Vodosprema Požare-Veliko Brdo Makarska došlo do ozljede na radu za vrijeme obavljanja poslova radnog mjesta vodograđevnog radnika na način da je prilikom zakivanja daske dužine 4m u unutarnji zid vodospreme na visini od 3.5-4 m radnik ovdje tužitelj pao sa visine od 2.2 m između skele i zida vodospreme. Tom prigodom da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu otvorenog loma – prijelom potkoljenice -desne noge iznad skočnog zgloba uz ozljedu koljena. Da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu br. 01-159/18 na određeno vrijeme od 11.04.2018. godine te je povodom štetnog događaja tuženik naznačen kao poslodavac ozlijeđenog radnika ovdje tužitelja u Prijavi o ozljedi na radu od 24.04.2018. godine. Povodom štetnog događaja da je sačinjen i Zapisnik o inspekcijskom nadzoru klasa: 116-02/18-41/39, Urbroj: 524-10-04-02/12- 18-4, od 7.5.2018, godine u kojem t. 9 izrijekom navedeno da Poslodavac nije osigurao odgovarajuće mjere za zaštitu od pada radnika s visine. Tuženikova prijava ozljede na radu –str.4. –radnik ovdje tužitelj alkotest negativan –nikakve odgovornosti tužitelja nema. Dana 21.4.2018. da je tužitelju pružena hitna medicinska pomoć u Domu zdravlja Makarska zbog prijeloma desne potkoljenice te je potom prebačen na HK u KB Firule Split. Nakon obavljenog RTG-a tužitelj je podvrgnut operativnom zahvatu dana 21.04.2018. godine -repozicija i osteosinteza dg Pylon fractura cruris I. dex. Complicata. Nastavno da je tužitelj podvrgnut još jednom operativnom zahvatu dana 07.05.2018. godine. Da tužitelj boravi na Klinici za kirurgiju KBC Split od 21.4.2018. do 15.5.2018. godine. Po otpustu iz bolnice tužitelj da je redovno kontroliran. Cijelo vrijeme tužitelju da je od strane ukućana pružana pomoć i njega, a tuđa pomoć i njega da mu je potrebna i dalje. Tužitelj da je podvrgnut i fizikalnoj terapiji od 30.10.2018. do 20.11.2018. te od 2.9.2019. do 21.9.2019. Kod tužitelja da ostaju trajne posljedice osnovom predmetne ozljede –prijelom saniran uz znakove posttraumatske artroze nožnog zgloba uz kretnje u zglobu ograničene za 1/3 normalnog opsega.Tužitelju bolest da je izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji bolesti M 19.1. posttraumatska artroza ostalih zglobova priznata kao posljedica ozljede na radu pretrpljene dana 21.04.2018. pravomoćnim rješenjem RH, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Direkcija Klasa:UP/II-502-03/20-01/935 Ur.broj:338-01-06-05- 21-04 od 15.01.2021. godine. Navedeno da je tužitelju priznato upravo zbog povreda koje je zadobio u predmetnoj ozljedi na radu pa je uzročno-posljedična veza potvrđena pravomoćnim upravnim rješenjem. Ukoliko tuženik bude osporavao uzročno- posljedičnu vezu tužitelj pridržava pravo predložiti provođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicine rada. Tužitelj da i dan danas trpi bolove i nakon provedene fizikalne terapije potkoljenica koja da je i dalje otečena uz trajne posljedice kao gore. Uslijed štetnog događaja da zaostaju trajne posljedice koje smanjuju životnu aktivnost istog. Čl.7.st.3. Zakona o radu Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Čl.28.st.1 Zakona o radu poslodavac da je dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja. Čl.111.st.1. Zakona o radu Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Na odgovornost tuženika u predmetnom slučaju da upućuje i Zapisnik o inspekcijskom nadzoru klasa: 116- 02/18-41/39, Urbroj: 524-10-04-02/12-18-4, od 7.5.2018, godine. Tužitelj da je tuženiku dana 14.07.2020. uputio nagodbeni prijedlog, a kojeg je tuženik zaprimio dana 15.07.2020. godine. U mjestu tužiteljevog prebivališta [adresa] nema osoba koje se registrirano bave pružanjem usluge pomoći i njege stoga tužitelj u kao dokaz dostavlja ispis cjenika za sat pružanja takve usluge po ustanovi za pomoći njegu Seniori sa sjedištem u [adresa] kao prva neposredna veća sredina i to 35,00 kn/sat, Potvrdu Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Ur.broj:74/03 od 22.01.2003. -cijena sata 35,00 kn te jednu od niza odluka donesenih upravo slijedom te konkretne potvrde –presudu Županijskog suda u Splitu Gžx 6/14 od 05.10.2015. - „Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku utvrdio da prema podacima Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 35,00 kn neto po satu. Tužitelj da je kod tuženika bio zaposlen temeljem Ugovora o radu broj 01-159/18 od 11.04.2018. na poslovima radnog mjesta 3.2.5. vodograđevni radnik I pri čemu je čl.7ugovorena osnovna bruto plaća od 3.001,50 kn s koeficijentom 1,30 te svi dodaci na plaću u skladu s Kolektivnim ugovorom za Vodoprivreda Vrgorac d.d. od 17.04.2007. godine., Aneksom br.1. od 11.07.2018. ugovor sklopljen na određeno vrijeme, a najduže do 11.09.2018., Aneksom br.2. od 10.09.2018. ugovor sklopljen na određeno vrijeme, a najduže do 30.11.2018. , Aneksom br.3. od 30.11.2018. ugovor sklopljen na određeno vrijeme, a najduže do 28.02.2019.. Aneksom br. 4 od 28.02.2019. ugovor sklopljen na određeno vrijeme, a najduže do 30.09.2019., Aneksom br. 5 i to Aneksom br.5. oznake 01-389-13/19 od 30.09.2019. ugovor sklopljen na određeno vrijeme, a najduže do 31.12.2019. Aneksom br. 5 i to Aneksom br.5. oznake 01-534/19 od 30.09.2019. ugovor sklopljen na određeno vrijeme, a najduže do 30.04.2020., Aneksom br. 6. od 30.04.2020. ugovor sklopljen na određeno vrijeme, a najduže do 30.06.2020. godine. Iz potvrde nadležne Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za 2020. godinu, potvrda od 06.04.2021. za 2020. tužitelju je isplaćena naknada za vrijeme spriječenosti za rad na teret sredstava obveznog osiguranja od 17.128,72 kn. Čl.7 Ugovora o radu broj 01-159/18 od 11.04.2018. ugovoreni dodaci na plaću u skladu s Kolektivnim ugovorom za Vodoprivreda Vrgorac d.d. od 17.04.2007. godine. Kolektivni ugovor za tuženika nije javno dostupan, a na dan 20.04.2021. tužitelj da je izviješten kako tražene podatke ne može dobiti jer je osoba tuženika zadužena za navedeno do daljnjeg na bolovanju stoga tužitelj predlaže temeljem čl. 186.b.st.3. ZPP naložiti tuženiku dostavu istog zajedno s obračunima isplaćene bruto plaće tužitelju za period travanj 2018. -lipanj 2020. kako bi tužitelj nakon što tuženik dade potrebne podatke postavio određeni zahtjev na ime naknade izgubljene zarade čiju će visinu odrediti nakon što tuženik dade potrebne podatke odnosno nakon što se provede financijsko vještačenje na okolnost izračuna razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio-koja bi mu bila isplaćena za period travanj 2018. -lipanj 2020. da nije došlo do predmetne ozljede na radu i bruto plaće koju je tužitelj primio-koja mu je isplaćena za period travanj 2018. -lipanj 2020. Do provođenje medicinskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari tužitelj drži kako mu je trebala tuđa pomoć i njega u opsegu od 6 sati dnevno tijekom 4 tjedna po otpustu iz bolnice, u opsegu 5 sati dnevno 4 tjedna, te u opsegu 4 sata dnevno 8 tjedana, te u opsega 2 sata dnevno godinu dana, odnosno ukupno 1262 sata po cijeni sata 35,00 kn što daje 44.170,00 kn. Pismenim podneskom od 27. siječnja 2026. nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kao u točkama I.-IV. izreke presude.

2. U svom odgovoru na tužbu od dana 4. svibnja 2021. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom traženju tužitelja, i predlaže da tužitelj bude odbijen s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku. Prije upuštanja u navode tužbe tužitelja, ističe prigovor mjesne nenadležnosti Naslovnog suda, a sve iz razloga što predmet spora predstavlja zahtjev za naknadu štete, a šteta da se dogodila na području [adresa]. Isto tako da odredbe o općoj mjesnoj nadležnosti ukazuju da je sjedište tuženika na području OS u Metkoviću, radi čega tuženik smatra, da nema uvjeta za vođenje ovog postupka pred Općinskim sudom u Splitu. Predlaže se sudu, oglasiti se mjesno nenadležnim te ustupiti spis predmeta na rješavanje Općinskom sudu u Metkoviću, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu te se osporava osnov tužbe, kao i visina tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik ne spori da je tužitelj ozlijeđen na radu kod tuženika, i to prilikom obavljanja poslova u izgradnji vodospreme, na lokaciji Vodosprema Požare – [adresa]. Međutim, treba imati u vidu, da je tužitelj ozlijeđen 21.04.2018. godine, a da je ugovor o radu stranaka zaključen nekoliko dana ranije, točnije 11.04.2018. godine, i to baš ugovor o radu na određeno vrijeme , koji rad je trebao trajati do 11.07.2018. godine. Isto tako, treba imati u vidu, da je tužitelj sukladno zaključenom ugovoru obavljao poslove i radne zadatke „vodograđevnog radnika I“, koji obavlja (radi) „najjednostavnije poslove, građevne i vodograđevne koji se obavljaju rutinski, a po nalogu poslovođe, voditelja gradilišta I ili II ili drugog pretpostavljenog“ (v. čl. 3. Ugovora o radu). Sve navedene činjenice, opet treba dovesti u kontekst nesretnog događaja, koji se dogodio na način da se tužitelj namjeravao premjestiti na izgrađenoj skeli, i to na način da je ispod svojih nogu postavio komad drveta (grede), a preko koje se namjeravao kretati sa skele. Naravno, za to tužitelj nije bio fizički pripremljen, a niti mu je u ovom pravcu dan bilo kakav nalog, što znači, da je do štete došlo isključivom radnjom i samoinicijativom tužitelja, koji se kretao izvan onih aktivnosti za koje je bio zadužen Ugovorom o radu. To je konstatirano i u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru, koji prileži tužbi (v. toč. 5. Zapisnika inspektorata od 07.05.2018). Kako bilo, tuženik je produžavao ugovor o radu s tužiteljem, iako je on bio zdravstveno nesposoban za rad, tj. svi aneksi ugovora o radu su zaključivani da se tužitelju omogući liječenje, skrb, plaća, radni staž, a sve sukladno sporazumu parničnih stranaka. Isto tako, nakon nezgode, tuženik je zbrinuo tužitelja, tj. pružio mu svaku pomoć do trenutka kada su ga preuzeli zdravstveni djelatnici. Tužitelj traži izgubljenu zaradu, a sve zbog činjenice da je za vrijeme bolovanja zakinut u berivima iz radnog odnosa. Ovakav zahtjev je neosnovan. Biti u radnom odnosu ne znači i da je tužitelj radio, a samo za rad radnik ima pravo na plaću, a naknadu umjesto plaće radnik ima pravo i kroz vrijeme unutar kojeg nije radio, ali ukoliko je takva situacija nastupila iz opravdanih razloga zbog kojih nije radio. Za vrijeme kada zbog bolesti radnik nije radio, ne ostvaruje pravo na plaću, već pravo na naknadu zbog spriječenosti za rad (naknada za bolovanje). Iz navoda tužbe, jasno je, da od travnja 2018. pa nadalje, tužitelj koristi bolovanje, pa u kontekstu te činjenice, ostaje nejasno kako je moguće za vrijeme radne nesposobnosti primati plaću. U vrijeme štetnog događaja tuženik je imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti kod osiguravajućeg društva Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, pa se predlaže Naslovnom sudu, sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku, obavijestiti o parnici naznačeno osiguravajuće društvo s dostavom tuženikovog odgovora na tužbu s prilozima kako bi isto moglo sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku stupiti u parnicu kao umješač.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao slijedeće dokaze: rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 15. siječnja 2021., medicinska dokumentacija (list spisa 17-36), potvrda Doma za starije i nemoćne Lovret Split od 22. siječnja 2003., prijava o ozljedi na radu 21. travnja 2018., ugovor i aneksi ugovora o radu (list spisa 48-56), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 7. svibnja 2018., polica Triglav osiguranje od 4. ožujka 2018., potvrda izdana od strane tuženika 26. travnja 2021., rješenje Upravnog odjela za opću upravu Splitsko-dalmatinske županije od 5. svibnja 2021., potvrda o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Makarska za 2020. godinu, rješenje Općinskog suda u Splitu predmeta Kov-364/22 od 23. svibnja 2023., medicinska dokumentacija (list spisa 113-128), platni podaci (list spisa 171-199), te dokaz saslušanjem tužitelja i zz tuženika, svjedoka IN, te provedeno medicinsko vještačenje po vještacima dr. ortoped EN i spec. psihijatru Nikoli Sikirici, provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo Darki Cecić, te pregledan nalaz i mišljenje vještakinje od 31. prosinca 2025.. pregledan spis ovog suda K-725/19, Nalaz i mišljenje izrađen po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara Jerku Novaković izrađen za potrebe kaznenog postupka K-725/19.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen temeljem Ugovora o radu broj 01-159/18 od 11.04.2018. na poslovima radnog mjesta 3.2.5. vodo građevni radnik I pri čemu je čl.7 ugovorena osnovna bruto plaća od 3.001,50 kn s koeficijentom 1,30 te svi dodaci na plaću u skladu s Kolektivnim ugovorom za Vodoprivreda Vrgorac d.d. od 17.04.2007. godine., a koji ugovor je produžavan priloženim aneksima,

- da je dana 21.04.2018. godine oko 13:55 sati na lokaciji Vodosprema Požare-Veliko Brdo Makarska došlo do ozljede na radu za vrijeme obavljanja poslova radnog mjesta vodo građevnog radnika na način da je prilikom zakivanja daske dužine 4m u unutarnji zid vodospreme na visini od 3.5-4 m radnik ovdje tužitelj pao sa visine od 2.2 m između skele i zida vodospreme,

- da je tom prigodom tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu otvorenog loma – prijelom potkoljenice -desne noge iznad skočnog zgloba uz ozljedu koljena,

. da se pred ovim sudom vodi kazneni postupak pod poslovnim brojem K-725/19, temeljem optužnice br. K-DO-1171/2018 od 20. kolovoza 2019., protiv okrivljenika PN kao odgovorne osobe i tuženika, jer da su iz nehaja pri izvođenju predmetnih građevinski radova, pri kojima je stradao tužitelj, postupili protivno propisima i općepriznatim pravilima struke dakle počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti – opasno izvođenje građevinskih radova – djelo označeno i kažnjivo po čl. 221.st.1 i 2 u svezi st.3. Kaznenog zakona ( N.N. 125/11,144/12,56/15,61/15,101/17 i 118/18 – dalje KZ).

6. Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- prigovor mjesne nenadležnosti,

- prigovor na osnov i visinu tužbenog zahtjeva,

- da je do štete došlo isključivom radnjom i samoinicijativom tužitelja, koji se kretao izvan onih aktivnosti za koje je bio zadužen Ugovorom o radu jer da za to tužitelj nije bio fizički pripremljen, a niti da mu je u ovom pravcu dan bilo kakav nalog,

- da za vrijeme kada zbog bolesti radnik nije radio, ne ostvaruje pravo na plaću, već pravo na naknadu zbog spriječenosti za rad (naknada za bolovanje).

7. U vrijeme štetnog događaja tuženik navodi da je imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti kod osiguravajućeg društva Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, međutim navedeno osiguravajuće društvo podneskom od 19. studenog 2024., odbilo je stupiti u parnicu kao umješač ističući da iako je u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja tuženik imao zaključenu policu kod Triglav osiguranja d.d. da su istom izričito bili isključeni zahtjevi tuženikovih zaposlenika iz osigurateljnog pokrića.

8. Prigovor mjesne nenadležnosti otklonjen je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru GžR-10/24 od 20. veljače 2024., koji je ukinuo rješenje ovog suda Pr-5629/21 od 13. prosinca 2023., kojim se ovaj sud oglasio mjesno nenadležnim.

9. Na ročištu od 11. prosinca 2024. tužitelj u svom iskazu navodi da je počeo raditi kod tuženika par dana prije nego se desio predmetni štetni događaj 21. travnja 2018.,te da je radio kao pomoćni radnik sa IN koji mu je bio mentor, a da su bili taj dan upućeni na šalovanje vodospreme na adresu [adresa]. Naime, da je njemu navedeni IN bio mentor s obzirom da nije bio osposobljen za rad na siguran način. Napominje da je na djelu gdje su radili odnosno šalovali vodospremu s unutarnje strane s vanjske strane bila postavljena samo jedna daska koja nije bila skroz priljubljena uz vodospremu tako da je bilo cirka 40 cm praznog prostora od daske do vodospreme. On da je bio sam na jednoj strani daske i držao dasku koju je on pokrivao na drugom kraju, a u jednom trenu da je propao između prostora koji se nalazio između vodospreme i daske. Oni da su inače radili na visini oko cirka 2 metra ili 2,20 m, s tim da su na većoj visini od te prikivali dasku na još 2 metra visine, te da nisu imali nikakav zaštitni pojas za rad na visini niti da su to dobili kao zaštitnu opremu već samo rukavice i cipele. Na djelu gdje su radili da nije bila postavljena skela već je taj dio da je bio premošten daskom koja je jednom stranom postavljena radi šalovanja "deke", a druga strana da je uhvaćena na nešto improvizirano. Napominje da je on propao kroz taj procjep koji je precizirao, u trenutku kada je počeo šalovati , sa visine oko cirka 2 metra. Prilikom pada da je zadobio teške tjelesne ozljede višestruki prijelom zgloba desne noge zbog čega da je bio više puta operiran, a na bolovanju skoro 3 godine. Napominje da mu tuženik nije odmah priznao ozljedu na radu već naknadno. Koliko mu je poznato da nije primao punu plaću za vrijem dok se nalazio na bolovanju, te da mu je 2020 .,g. zaključeno bolovanje, ali da ne može precizirati datum.

9. Svjedok ON u svom iskazu navodi da je tužitelj započeo raditi kod tuženika temeljem ugovora od 11. travnja 2018. tako da se cirka nakon 10 dana dogodila ozljeda. Navodi da je točno je da je on s djelatnikom IN bio poslan na unutarnje šalovanje vodospreme i tada da nisu imali zaštitni pojas kod rada na visini obzirom da se radilo na visini od oko 2 metra. Njemu da nije poznato tko je i na koji način postavio dasku na koju su se tužitelj i IN popeli radi izvođenja tog posla, ali da nije bila postavljena skela s atestom već samo ta privremena platforma koja je trebala poslužiti za zakivanje te daske. On da nije bio nazočan kada se dogodila nezgoda kao ni voditelj PN ali da su dobili informaciju od IN koji je radio s tužiteljem i koji je navodno rekao da je tužitelj obzirom da visina postavljene daske na koju su se popeli nije bila dovoljna da se dosegne visina vodospreme koju su trebali šalovati s unutarnje strane, da je on samoinicijativo postavio dodatne grede kako bi dobio na visini i da je zbog toga došlo do pada odnosno njegovog ozljeđivanja. Kako je već naveo to da je čuo iako u zapisniku o inspekcijskim nadzoru koji je potpisao voditelj gradilišta PN o tome ništa nije navedeno. Tužitelju nakon ozljeđivanja cirka 2 godine da su produživali ugovor i davali pomoć, ali da mu nisu isplaćivali punu plaću, s tim da ne može precizirati da li su mu i kada priznali ozljedu na radu.

10. Svjedok IN u svom iskazu navodi da je radio kod tuženika od 2015. do 2020. kada je otišao u mirovinu, na radnom mjestu tesar-zidar, s tim da je radio sve po potrebi, te da ne zna što mu je u ugovoru pisalo. Navodi da je bio osposobljen za rad na siguran način, ali da mu nije poznata činjenica da je bio mentor tužitelju kad se dogodio predmetni štetni događaj 21. travnja 2018. Točno je da je tužitelj tada sa njim bio upućen na šalovanje vodospreme na adresu [adresa]. Kada su tamo došli oni da su sami morali montirali priručnu skelu jer da ona tamo nije postojala da bi oni mogli šalovati gornji dio vodospreme. Naime, osim njega i tužitelja da je bio još jedan radnik, a možda i više da nije siguran. Oni da su pri dolasku napravili priručnu skelu s tim kako je vodotoranj četvrtast, stoga skela koja se postavila da je imala razmak do zida vodotornja oko 30 cm. Do štetnog događaja da je došlo kada je izvodio radove na nekih 4 m visine, držao je bušilicu u jednoj ruci, dok je tužitelj držao dasku od 4 m na drugoj strani na toj istoj skeli. Tužitelj da je trebao pridržati dasku dok on na drugoj strani ne završi sa prikivanjem daske uz vodospremu. Međutim tužitelj da je propao kroz taj procijep sa visine od 2,10 -2,15 metara i ozlijedio se. Nakon toga da su mu pružili pomoć i odveli ga liječniku. Od zaštitne opreme da nisu dobili zaštitni visinski opasač, ali da su imali smo drugu zaštitnu opremu kao što je kaciga, radne cipele, radno odijelo, međutim kacigu u pravilu da nisu koristili, kao ni te prigode.

11. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Zakon o zaštiti na radu ( NN 71/14, 118 /14 i 154/14 – u daljnjem tekstu ZZR-a ) propisuje odgovornost poslodavca za organiziranje i provedbu zaštite na radu radnika, osoba na radu i drugih osoba, u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima, neovisno o tome kako je to odlučio provoditi pri čemu nisu od utjecaja obveze radnika u području zaštite na radu ( čl. 17. ZZR). Obveza poslodavca u vezi sa sredstvima rada, osobnom zaštitnom opremom i mjestima rada i nadzorni uređaji kao sredstva zaštite na radu u vezi s tehnologijom rada i radnim procesima, radnim okolišem propisane su u odredbama čl. 41. 42. 43.

44. i 45. ZZR. Postupanje poslodavca protivno navedenim propisanim obvezama, a koje su imale za posljedicu ozljedu radnika ili osobe na radu kod poslodavca ili njihovo profesionalno oboljenje dovode do odgovornosti poslodavca za štetu radniku ili osobi na radu. Prema odredbi članka 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ozljeda na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile , odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili je štetu uzrokovala treća osoba, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći , unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu ZOO) za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti osoba koja se njome bavi.

Odredbom čl. 1067. ZOO-a, odgovornost za štetu postoji ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, a štetnik, odnosno odgovorna osoba može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti niti izbjeći ili otkloniti, odnosno ako je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njena povećanja i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Dakle, riječ je o duševnim bolima, koje oštećenik trpi zbog smrti ili osobito teškog invaliditeta bliske osobe, pa se radi o povredi prava osobnosti na duševno zdravlje.

Odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

12. Iz priloženog Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Klasa:116-02/18-41/39 od 7. svibnja 2018. (list spisa 130-134) između ostalog utvrđeno je iz toč. 2.3. da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način već da je radio po Odluci tuženika od 14. travnja 2018., pod nadzorom ovlaštenog radnika IN, a nakon toga da je trebao pristupiti polaganju testa za rad na siguran način. U toč. 5. naziva "Vrijeme, mjesto i način ozljeđivanja" navodi se da je mjesto događaja izmijenjeno u odnosu na samo ozljeđivanje. Radnik da je u danu ozljeđivanja obavljao svoj svakodnevni posao vodograđevnog radnika, a ozljeda da se dogodila 21. travnja 2018. oko 13,55 prilikom zakivanja daske dužine 4m u unutarnji zid vodospreme na visini od 3,5-4m, pri čemu je radnik pao sa visine od 2,2 metra između skele i zida vodospreme. Skela da je djelomično demontirana tj. da je uklonjena ograda sa vanjske strane skele. Drvena radna podloga da je formirana od dvije daske (puntižele) dimenzija 16x5 cm i 32x5 cm, obje dužine od 4 metra na visini od 2,2 metra. Udaljenost radne plohe skele od zida vodospreme da je 40 cm. Na podu vodospreme uz skelu gdje je zatečeni komad grede dimenzije 10x10x75 cm koju da je ozlijeđeni radnik koristio na skeli kao dodatnu podlogu da bi dobio na visini, a na mjestu događaja da nije bilo tragova ozljeđivanja. Nadalje u točci 9. istog zapisnika utvrđen je propust poslodavca koji nije osigurao odgovarajuće mjere za zaštitu od pada radnika sa visine.

13. U dokazne svrhe pregledan je i kazneni spis ovog suda K-725/19 u kojem je izrađen nalaz i mišljenje po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara KN izrađen za potrebe navedenog kaznenog postupka, a radi utvrđenja kako i zašto i pod kojim okolnostima je pao te se povrijedio tužitelj u radnoj nesreći koja se dogodila 21. travnja 2018., oko 13,55 prilikom opasnog izvođenja radova na privremenom gradilištu u [adresa], predio Velo Brdo, koji se koristio i u ovom predmetu. U svom zaključku vještak utvrđuje da je do ozljede tužitelja došlo uslijed:

-pada radnika propadanjem kroz otvor između neispravno postavljene radne skele i zida vodospreme,

-korištenja nepropisnog pomičnog oslonca na podu skele,

-ne korištenja visinskog zaštitnog opasača,

-rada na poslovima sa posebnim uvjetima rada bez stručne osposobljenosti ozlijeđenog radnika.

Temeljem svega navedenog navodi povrede propisa i odgovorne osobe i to zbog:

-obavljanja rada na neispravno postavljenoj skeli jer od poslodavca nije izrađena projektna dokumentacija skele, te što je omogućeno korištenje skele u suprotnosti sa zahtjevima:

-čl. 32. st. 2., čl. 73. st. 5., čl. 74., čl. 75. st. 5. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj "NN 71/14,118/14, 154/14)

- toč. 6. Dodatka IV dio B dio II Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN/51/08),

- toč. 4.3.4., 4.3.6. Prilog II Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (NN 18/17),

-ne korištenja zaštitnog visinskog opasača, što je u suprotnosti zahtjevima: čl. 5. Pravilnika o uporabi osobnih zaštitnih sredstava (NN RH br. 39/06)

-čl. 41. st. 1.,3. i 5. Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14)

-rada na poslovima sa posebnim uvjetima rada bez stručne osposobljenosti ozlijeđenog radnika što je u suprotnosti zahtjevima:

- čl. 36. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14), pa time ni čl. 3. toč. 11. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN RH br. 05/84) Ostali formalno-pravni propusti glede propisa o zaštiti na radu da su u suprotnosti sa zahtjevima: čl. 8. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 51/08) jer nema podataka da je izvršena prijava gradilišta tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada sa propisanim sadržajem prijave iz Dodatka III Pravilnika. čl. 7. Dodatka V Pravilnika o zaštitit na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 51/08) jer Planom izvođenja radova nije obrađen propisani sadržaj naveden u Dodatku V. Pravilnika za rad na skelama. Plan je potpisan i pečaćen od strane odgovorne osobe za izradu plana. Na temelju uvida u Ugovore o radu i odluka poslodavca kao voditelj gradilištima i ovlaštenik poslodavca za provođenje mjera zaštite na radu na privremenom gradilištu Izgradnje vodospreme "Požare" u [adresa] da se navodi PN, dipl. ing. građ. Od strane ozlijeđenog radnika HN radnika na radnom mjestu Vodograđevni radnik I, obzirom da je obavljao poslove za koje nije stručno osposobljen za obavljanje poslova po čl. 3. toč. 11. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN RH br. 05/84), obavljao je te poslove na način suprotno zahtjevu čl. 68. Zakona obzirom da nije bio stručno osposobljen za te poslove i da je koristio nepropisan pomoćni neučvršćeni oslonac na podu skele u vidu grede 10x10x75 cm.

14. Slijedom utvrđenja iz nalaza i mišljenja izrađenog pa stalnom sudskom vještaku Jerku Novakoviću, koji u cijelosti prihvaća ovaj sud jer je izrađeno po pravilima struke od strane stručnjaka, tužitelj kao radnik koji nije bio osposobljen za rad na siguran način i nije smio biti uključen u izvođenje tako zahtjevnih poslove na način suprotno čl. 68. Zakona o zaštiti na radu, obzirom da nije bio stručno osposobljen za te poslove i da je koristio nepropisan pomoćni neučvršćeni oslonac na podu skele u vidu grede 10x10x75 cm. Nadalje kako je navedeno, tuženik je kao poslodavac dopustio obavljanje rada na neispravno postavljenoj skeli jer od poslodavca nije izrađena projektna dokumentacija skele, te što je omogućeno korištenje skele u suprotnosti sa zahtjevima zakonskih propisa kako je utvrdio vještak. To je potvrđeno i od strane saslušanog z.z. tuženika kao i svjedoka IN. Nadalje nije sporno da tužitelju ni ostalim radnicima koji su radili na tim poslovima nije bilo omogućeno korištenja visinskog zaštitnog opasača od strane poslodavca koji bi zasigurno spriječio nastanak predmetnog štetnog događaja.

15. Prema članku 3. stavak 1. podstavak a) Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (NN18/17) kao radna oprema definiraju se između ostalog i skele te druga sredstva za povremeni rad na visini. U članku 3. stavak 1. podstavak 1. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima (NN 48(18) privremeno gradilište je definirano kao svako mjesto rada gdje se izvode građevinski radovi, a prema Dodatku I ovog pravilnika i zemljani radovi. Prema dijelu B, Odjeljku II točki 1.1. i 1.2. spomenutog Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima (NN 48/18) stabilnost i čvrstoća mjesta rada na visini moraju se provjeravati poslije svake promjene visine rada. Nadalje, prema dijelu B, Odjeljku II točki 5. ovog istog Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima (NN 48/18) padovi s visine moraju se fizički spriječiti ograđivanjem svih mjesta rada na visini, s time da u slučaju obavljanja radova na visini većoj od jednog metra od tla, visina zaštitne ograde mora biti najmanje jedan metar, pri čemu takve ograde moraju najmanje imati osim dovoljno čvrstog podnog rubnog zaštitnog dijela i središnji dio te rukohvat. Utvrđenja inspektora rada koji je provodio očevid na mjestu stradavanja tužitelja i vještaka za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara KN, nedvojbeno je utvrđeno da skela na kojoj je radio tužitelj nema projekt te sastavljena neposredno prije izvođenja radova od strane samih radnika, što je potvrdio i svjedok IN, a takva skela ne odgovara sigurnosnim zahtjevima propisanima u Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim gradilištima (NN 48/18). Stoga za nastali štetni događaj isključivo je odgovoran tuženik kao poslodavac jer su utvrđeni značajni propusti mjera zaštite na radu koji su bili u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem. Na to upućuje i nesporna činjenica da se protiv tuženika i njegovog zaposlenika PN kao odgovorne osobe zbog predmetnog štetnog događaja vodi kazneni postupak po optužnici br. K- DO-1171/2018 od 20. kolovoza 2019. Obveza tuženika kao poslodavca je skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika. Po mišljenju ovog suda, poslodavac mora proces rada pripremiti i pri provođenja osigurati što djelotvorniju zaštitu radnika, te mora dodatnim mjerama internog nadzora spriječiti obavljanje poslova protivno tehnologiji rada i dodatnim mjerama, skrbiti o sigurnosti radnika u uvjetima kakvi su u konkretnom slučaju bili. Naime, tuženik kao poslodavac, nedvojbeno je isključivo odgovoran za nastanka predmetnog štetnog događaja jer je inspekcijskim nadzorom i vještačenjem utvrđeno niz značajnih propusta koji doveli do istog. Slijedom navedenog valja ponovno istaći da su upravo propusti tuženika u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s nesrećom u kojoj je teško stradao tužitelj, a odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 111 ZR-a, kao poslodavca, te obzirom da je šteta nastala od opasne djelatnosti koja se provodila suprotno propisima zaštite na radu, a nije dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti u smislu citirane odredbe čl. 1067. ZOO- a. Stoga slijedom navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi isključiva odgovornost poslodavca za nastali štetni događaj sa posljedicom teškim ozljeđivanjem tužitelja, stoga je u potpunosti neosnovan prigovor o isključivoj odgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja.

16. Na okolnost zatražene visine neimovinske i imovinske štete ovaj sud je proveo medicinska vještačenja po sudskim vještacima medicinske struke spec. ortopedu EN i spec. psihijatru Nikoli Sikirici, te financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Darki Cecić.

17. U svom iskazu dr. EN na ročištu 5. svibnja 2025., navodi da je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju iz koje da vidi da je tužitelj dana 21. travnja 2018. pao sa otprilike dva metra visine te je zadobio ozljedu u području desne potkoljenice. Isti dan da je primljen na traumatološki odjel KBC Split pod dijagnozom otvoreni prijelom desne potkoljenice i to goljenične i lisne kosti . Zbog toga što je vanjski prijelom prva operacija da je bila čišćenja rane i fiksacija eksterna, a nakon toga je bila repozicija unutarnja fiksacija 7. svibnja 2018. U bolnici da je započeta fizikalna terapija te je postavljena imobilizacija za potkoljenicu. Otpušten da je 15. svibnja 2018. na kućnu njegu. U spisu da su priloženi kontrolni nalazi traumatologa, fizijatra te dvije otpusnice iz Biokovke. Jedna od 30. listopada – 20. studenog 2018. a druga od 2. rujna 2019. – 21. rujna 2019. Za napomenuti je da je jednu štaku tužitelj odbacio nakon rehabilitacije u Biokovci od 21. rujna 2019. U nalazu od traumatologa da je uočila da su kretnje u desnom nožnom zglobu ograničene za 1/3 i da je zaostala deformacija blažeg stupnja kao antecurvatum i valdus deformacija za 10 do 15 stupnjeva . U nalazu zadnjem od traumatologa 13. svibnja 2022. je opisano da je prijelom saniran uz artrozu nožnog zgloba te da su kretnje zaostale do 1/3. U sudnici da je pregledala tužitelja te ustanovila ograničenost pokreta u desnom nožnom zglobu do 1/3 što znači da ne može napraviti puni čučanj, isto tako da je uočila ožiljke post operacijske s prednje strane potkoljenice u donjem dijelu i sa vanjske strane potkoljenice. Takvo naruženje da spada u naruženje lakšeg stupnja i da je vidljivo kad se tužitelj obnaži te kad nosi kratke hlače u ljetnom periodu prilikom odlaska na more, dok kad nosi duge hlače ožiljak da se ne vidi. Navodi da se radi se o težoj tjelesnoj ozljedi koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 15 % što znači da će tužitelj ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, kod dužeg hodanja, neće moći potrčati , a otežano će biti penjanje i spuštanje niz stepenice i nizbrdicu te po neravnom terenu. Također neće moći raditi radove u čučećem položaju. Bolovi jakog intenziteta da je trpio tri dana, srednjeg intenziteta tri tjedna i slabog intenziteta dva mjeseca. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice za vrijeme odlaženja na previjanje, na fizikalnu terapiju te prilikom obavljanja osobne higijene a da je trajala je dva mjeseca dva sata dnevno te još pet mjeseci jedan sat dnevno.

17.1. U svom iskazu danom na ročištu dana 5. svibnja 2025. vještak dr. Nikola Sikirica navodi: kako je pregledao spis i med. dokumentaciju na ime tužitelja HN iz čega je vidljivo da je dana 21. travnja 2018. doživio nezgodu te tom prilikom zadobio ozljede čija je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenju specijalista ortopeda. Iz dostupne dokumentacije nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj i njegove zdravstvene posljedice dovele do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Imajući u vidu da je normalno i psihološki razumljivo trpljenje neugodnih emocija zbog samog događaja i njegovih zdravstvenih posljedica smatra da je tužitelj u trenutku traumatskog događaja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća tri do četiri dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju četiri do pet tjedana te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od slijedeća tri mjeseca. Smatra da će zbog navedenog umanjenja životnih aktivnosti tužitelj povremeno trpjeti određene neugodne emocije kao što su blaže sniženo raspoloženje nezadovoljstvo vlastitom fizičkom inferiornošću te povremene shodno tome epizode razdražljivosti.

18. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO određeno je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Vještva medicinskih vještaka spec. ortopeda dr. EN i spec. psihijatra dr. Nikole Sikirice, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručna, jasna i detaljno obrazložena, sukladna pravilima struke i znanosti, te potkrijepljena priloženom medicinskom dokumentacijom. Cijeneći navedena vještva, a imajući u vidu duljinu i intenzitet trajanja fizičkih bolova koje je tužitelj pretrpjeo (bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta tri tjedna, te slabog intenziteta još dva mjeseca), naruženje lakšeg stupnja, dob tužiteljice (rođ, 1973 god.), lokaciju i težinu ozljede (prijelom desne potkoljenice i to goljenične i lisne kosti), popratne neugodnosti pri liječenju, zatim, obzirom na intenzitet i trajanje straha (trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju tri do četiri dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju četiri do pet tjedana te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od tri mjeseca), kao i da trajne povrede duševnog zdravlja kod tužitelja nema. Imajući u vidu načelo individualizacije naknade, primjenu pravnog standarda "pravične naknade", utvrđeni stupanj umanjenja općih životnih aktivnosti od 15 % s ortopedske strane, te trajna ograničenost pokreta u desnom nožnom zglobu do 1/3, a koje se ogledaju u potrebi ulaganja napora kod svih tjelesnih radova, kod dužeg hodanja, neće moći potrčati, otežano spuštanje niz stepenice i nizbrdicu po neravnom terenu,a niti će moči raditi radove u čučećem položaju, to ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužiteljici iz osnova neimovinske štete, za koju je isključivo odgovoran tuženik, pravičnu novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 19.908,42 eura. Pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO-a, tužitelju su na dosuđenu naknadu neimovinske štete, priznate zatezne kamate koje teku počev od podnošenja nagodbenog prijedloga tuženiku 16. srpnja 2020.g., pa do isplate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15,114/22., Uredba 156/22), kako je to precizirano u toč. I. izreke ove presude.

20. Sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a određeno je da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i naknadu imovinske štete i to s naslova troškova tuđe njege i pomoći. Prema mišljenju vještakinje spec. ortopeda dr. EN, tužitelju je zbog zadobivene ozljede bila potrebna tuđa njega i pomoć nakon izlaska iz bolnice, za vrijeme odlaženja na previjanje na fizikalnu terapiju kod obavljanja osobne higijene i to prva dva mjeseca dva sata dnevno, kao pomoć a nakon toga još pet mjeseci jedan sad dnevno. Naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik materijalne štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih sredstava koji bi tužitelj platilo trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. Visina naknade nemedicinske tuđe njege i pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge, time dok situacija o kakvoj je ovdje riječ, obzirom da je ista tužitelju pružana po članovima obitelji, te da nema podataka da je plaćao trećoj osobi, tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe njege i pomoći tu naknadu zahtijevala i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa njega i pružana. Dakle, za utvrđenje visine tog zahtjeva bilo je potrebno utvrditi neto cijenu sata tuđe pomoći i njege koju pruža osoba koja se takvom uslugom bavi u mjestu tužiteljevog prebivališta. Slijedom navedenog kako je tužitelj dostavio Odluku Doma za starije i nemoćne Lovret, Split, kod kojeg cijena sata tuđe njege i pomoći sada iznosi 12,50 eura po satu, to je po ocijeni ovog suda izdatak koji bi tužitelj platio da je angažirao osobu koja obavlja takve poslove, stoga ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužitelju s osnova imovinske štete – troškova tuđe njege i pomoći pravičnu naknadu u iznosu od 3.375,00 eura ( 270 x 12,50). Kako je tužitelju naknada za tuđu njegu i pomoć utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, zatezna kamata mu je priznata od presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, a po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), stoga je za više zatražen iznos od 2.487,37 eura i kamate s ovog osnova tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kako je to precizirano u toč. II izreke ove presude.

21. Na okolnost visine izgubljene zarade i neoporezivih naknada ovaj sud je proveo i financijsko vještačenje po vještakinji za financije Darki Cecić. U svom nalazu i mišljenju od 31. prosinca 2025. navodi da je nalaz i mišljenje napravljeno sukladno rješenju ovog suda od 5. svibnja 2025. godine, a na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu i naknadno dostavljene dokumentacije od strane tuženika dana 15. prosinca 2025. godine. Iz izračuna izvršenih u nalazu da je vidljivo da iznos izgubljene zarade tužitelja za vremenski period od travnja 2018. do lipnja 2020. godine sveukupno iznosi 10.696,35 eura, pojedinačno po mjesecima prikazano u stupcima 8 Tablice 1. i Tablice 2. Od navedenog iznosa da se 7.602,96 eura odnosi se na razliku neto plaće koje iznose je potrebno preračunati u bruto plaće prilikom isplate, dok se 3.093,39 eura odnosi na razliku neoporezivih naknada. Stranke nakon dostave pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Darke Cecić nisu imali primjedbi na matematički obračun, stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća navedeno vještvo kao vjerodostojno i izrađeno po pravilima struke.

22. Plaća u smislu odredbi Zakona o radu obuhvaća osnovnu plaću i dodatna primanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. U tom smislu plaća obuhvaća sva primanja koja bi tužitelj imao odnosno primio da nije bilo prekida rada do kojeg je došlo krivnjom tuženika ad 1. Nije sporno da je tuženik naknadno tužitelju priznao ozljedu na radu te da mu kroz vrijeme provedeno na bolovanju nije priznata puna plaća što je potvrdio u svom iskazu i z.z. tuženika Dakle, tužitelju uslijed predmetne ozljede na radu prouzročene krivnjom tuženika pripada pravo na plaću i druga davanja iz radnog odnosa kao da je radio u tom razdoblju. Kako je tužitelj temeljem navedenog financijskog vještva uredio potraživanje s osnova izgubljene zarade – neto plaće u iznosu od 7.602,96 eura i na ime neoporezivih naknada iznos od 3.093,39 eura, odnosno ukupno 10.696,35 eura, valjalo je u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelju su na dosuđena potraživanja priznate i zatražene zatezne kamate ovisno o dospijeću svakog pojedinog dospjelog potraživanja sukladno izračunu iz vještva vještakinje Cecić, a sve temeljem čl. 29. ZOO-a, kako je to precizirano u toč. II i IV izreke ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 5. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), te troškova zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14)., te popisu troška pun. tužitelja te VPS. Tužitelju je obistinjen trošak: za sastav tužbe – 250 bodova, za sastav podnesaka: 19. svibnja 2021.- 250 bodova, za sastav podnesak od 27. siječnja 2026. i 21. veljače 2026. – za svaki 500 bodova, Tbr.8.), za zastupanje na ročištu od dana 5. listopada 2023., 23. listopada 2024., 11. prosinca 2024., 20. veljače 2025. , 5. svibnja 2025., - za svako po 250 bodova, za zastupanje na ročištu dana 6. prosinca 2023. (Tbr. 9.t.5.)- 50 bodova, za zastupanje na ročištu dana 9. ožujka 2026.- 500 bodova, za sastav žalbe protiv rješenja od 4. siječnja 2024. -125 bodova, za sastav podnesaka od 30. svibnja 2023. i 11. lipnja 2024.-20. listopada 2023 (Tbr. 8.t.3) za svaki po 100 bodova, što ukupno daje 3.625 bodova, ( vrijednost 1 boda= 2 eura), što iznosi 7.250,00 eura + 25% PDV- a daje iznos od 9.062,50 eura. Tom iznosu valja pridodati zatraženi iznos s osnova troška medicinskog vještačenja u iznosu od 530,90 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45, odnosno ukupno 796,35 eura, tako da ukupno priznati trošak iznosi 9.858,85 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesak od 20. listopada 2023., jer je isti izrađen sukladno nalogu suda kao ni podnesci pun. tužitelja u kojima ponavlja navode iz tužbe sukladno čl. 155. ZPP-a. Nadalje nije priznat trošak zatraženih sudskih pristojbi tužbe i presude u iznosu od 663,61 eura, jer tužitelj nije imao te troškove obzirom da zakonski ne podliježe plaćanju pristojbe. Kako tužitelj po ocjeni ovog suda nije uspio neznatnom dijelu potraživanja zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi obistinjen mu je u cijelosti priznati parnični trošak sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Split, 12. lipnja 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte