REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-6333/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja DRŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petra Smodlaka, odvjetnica u Zagrebu, protiv I tuženice DR (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, i II tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen (OIB 25376204437), Republika Austrija, Paldau, Paldau 40, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i I tuženice i zamjenika punomoćnika II tuženika, dana 12. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha na ½ suvlasničkog dijela nekretnine sagrađene na zk.č.br. 4068/1, D. [adresa] površine 198m2 od toga dvorište površine 86m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 112m2 sa kojom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine – 6. Suvlasnički dio: 3490/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) četverosobni stan u etažama potkrovlja i galerije označen u grafičkom privitku – tlocrtu potkrovlja kao stan S6 te u tlocrtu galerije označen kao dio vlasničkog dijela „6“, koji se sastoji od stubišta, hodnika, kupaonice, WC-a, dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje i loggie u etaži potkrovlja te stubišta, hodnika, kupaonice, dvije sobe i dva spremišta u etaži galerije s pridodanim spremištem u etaži podruma i parkirno mjesto P4, ukupne neto korisne površine apartmana od 156,05 čm, sve upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Ovr-699/2013 od 21.01.2014.

2. Nalaže se tuženicima i to I. tuženici DR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen, Paldau 40, Paldau, Republika Austrija, OIB: 25376204437, isplatiti tužitelju ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi II tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.270,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom ovog suda u predmetu broj Ovr- 699/2013 od dana 15.9.2025. godine, kao treća osoba, upućen na pokretanje o parnice radi proglašenja ovrhe na ½ suvlasničkog dijela nekretnini nedopuštenom.

1.1. Tužitelj tvrdi da je ovrha na ½ dijela nekretnini nedopuštena, jer on ima pravo koje sprječava provedbu ovrhe i to zato što je nekretnina, u naravi stan, spremište i parkirno mjesto bračna stečevina njega i I tuženice, njegove supruge, a sve iz razloga što je ista stečena njihovim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

1.2. Naime, kako tvrdi tužitelj brak I tuženice i njega je zaključen je 14.7.2001. godine, a nekretnina kupljena 19.10.2007. godine novcem koji su stekli temeljem rada, pa, kako tvrdi tužitelj, on u pogledu predmeta ovrhe ima (su)vlasnička prava koja je stekao prije pokretanja ovrhe i koja sprječavaju provedbu ovrhe i to bez obzira što je samo I tuženica upisana u zemljišnim knjigama kao isključiva vlasnica nekretnine.

2. I tuženica tužbu i tužbeni zahtjev priznaje u cijelosti i predlaže donošenje presude na temelju priznanja. Troškove postupka ne traži.

3. II tuženik se tužbi i zahtjevu protivi u cijelosti i ističe da je založno pravo u njegovu korist na predmetnoj nekretnini upisano prije sklapanja ugovora o kupoprodaji I tuženice i to temeljem valjanog očitovanja tadašnjeg vlasnika RR i kao takvo publicirano u zemljišnoj knjizi pa nastavno i stečeno sa teretom, da zbog toga tužitelj ne može imati veća prava od I tuženice, a II tuženika štiti i prvenstveni red, jer je svoj zalog upisao prije nego je I tuženica nekretninu stekla u vlasništvo kupoprodajom. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zaključak, izvid iz matice vjenčanih, u izvod iz zemljišnih knjiga, u kupoprodajni ugovor, ugovor o jednokratnom kreditu.

4.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja tih dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

4.2. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U ovom sporu radi se o izlučnoj parnici u smislu odredbe čl. 59. Ovršnog zakona (NN 112/12 – u daljnjem tekstu OZ), a uvidom u rješenje kojim je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice sud utvrđuje da je upućen zbog navoda je da i on temeljem bračne stečevine u braku s I tuženicom suvlasnik nekretnine na kojoj se provodi ovrha.

5.1. Cijeneći sadržaj rješenja u upućivanju na ovu parnicu svi ostali navodi stranka i okolnosti nisu odlučne za rješenje ovog spora.

6. U parnici po tužbi treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovrhovoditelji i ovršenik kao tuženici imaju položaj jedinstvenih suparničara (čl. 201. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) što znači da se spor prema njima može riješiti samo na jednak način.

6.1. Nje sporno da I tuženica priznaje tužbu i tužbeni zahtjev.

6.2. Međutim, kada parnične radnje poduzimaju jedinstveni suparničari tada za njih vrijede samo one koje su za njih sve povoljnije. Kako su za tuženike povoljnije radnje one koje dovode do odbijanja tužbenog, to se u ovom slučaju, nije mogla u odnosu na I tuženicu donijeti presudu na temelju priznanja.

7. Uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđene su odlučen činjenice za rješenja ovog spora:

- da je II tuženik na spornoj nekretnini založno pravo upisao temeljem valjanog očitovanje tadašnjeg vlasnika, RR, i to dana 24.7.2007. godine za iznos od 140.000,00 eura;

- da je I tuženica spornu nekretninu kupila dana 19.10.2007. godine, zajedno sa upisanom založnim pravom, jer je to izričito navedeno u čl. 4 kupoprodajnog ugovora;

- da je II tuženik pokrenuo ovršni postupak temeljem ovršne isprave, javnobilježničkog akta od dana 24.7.2007. godine;

- da je II tuženik pokrenuo ovršni postupak protiv I tuženice i da je dana 21.1.2014. godine pod brojem Z-11423/2014 zabilježena ovrha, tj. rješenje ovog suda broj Ovr-699/13, uz prvenstveni red zabilježbe pokretanja postupka pod brojem Z- 16781/13;

-da su tužitelj i I tuženica bračni drugovi koji su brak zaključili 14.7.2021. godine.

8. U takvoj činjeničnoj situaciji jasno je da je II tuženik valjani zalog u svoju korist, hipoteku na nekretnini stekao i prije nego je I tuženica kupila predmetnu nekretninu.

8.1. Zbog toga je u odnosu na II tuženika isključena mogućnost da sud u ovom postupku ispituje savjesnost II tuženika tj. ne može biti uopće predmet odlučivanja je li II tuženik trebao dodatno provjeravati i izvanknjižno stanje, konkretno, radi li se o zajednički stečenoj imovini tužitelja i I tuženice te je li iz tog razloga nedopuštena ovrha na ½ dijela nekretnine za koju tužitelj tvrdi da predstavlja njegov suvlasnički dio sa osnova bračne stečevine.

8.2. Naime, na II tuženika, koji upisuje založeno pravo u svoju korist i prije nego I tuženica postaje vlasnica nekretnine na kojoj postoji upisano založno pravo, što I tuženica zna, jer to potvrđuje u ugovoru u kojem nekretninu kupuje, u cijelosti štite prava iz čl. 8. st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96).

8.3. Nadalje, a sukladno odredbe čl. 37. st. 3 Obiteljskog zakona (NN 103/15) nepostojanje suglasnosti bračnog druga, ovdje tužitelja, da I tuženica kupi nekretninu opterećenu zalogom ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe, dakle II tuženika. Tužitelj ne tvrdi niti dokazuje, a što je s obzirom na slijed upisa i nemoguće, da II tuženik prilikom upisa založenog prava nije bio pošten i nije postupao u dobroj vjeri, odnosno da je znao ili imao razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Kako I tuženica nije bila vlasnica nekretnine kada je II tuženik upisao založeno pravo u svoju korist, jasno je da tužitelj tu činjenicu uopće ne može dokazati.

8.4. Tužitelj je svoje pravo (zajedničkog) vlasništva sporne nekretnine imao mogućnost zaštiti, jer je isključivo o njegovo inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje ( zajedno sa suprugom, I tuženicom kupiti nekretninu, zahtijevati upis, pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja, zahtijevati zabilježbu spora). Međutim, tužitelj od listopada 2007. godine, kada je nekretninu kupila I tuženica do svibnja 2025. godine nije poduzeo niti jednu radnju, pri čemu treba imati u vidu da se ovršni postupak čije proglašenje nedopuštenim traži tužitelj vodi od 2013. godine.

9. Sud je stajališta imajući u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. godine, a polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige sukladno čl. 122. i 124. ZV-a ocijenio da prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba ovdje II tuženik koji se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige čak i u situaciji kada je tužitelj, bračni drug, bio savjestan i nije npr. znao za raspolaganja drugog bračnog druga, I tuženica, dakle kada nije znao da njegova supruga kupuje nekretninu opterećenu založnim pravom, odnosno kada su stjecatelj, II tuženik, koji je zasigurno u dobroj vjeri (8.3.) i bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri.

9.1. Treba istaknuti da sve kada bi tužitelj i dokazao da je bio savjestan tj. da nije znao da njegova supruga kupuje nekretninu opterećenu založnim pravom, a da se u biti kupuje zajedničko vlasništvo, a u okolnostima istodobne savjesnosti II tuženika, koji je nesumnjivo založeno pravo stekao u dobroj vjeri, prednost je II tuženika kao treće savjesne osobe pozivom na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Naime savjesnost tužitelja kao bračnog druga koji nije sudjelovao u pravnom poslu je neutralna, jer se u slučaju istodobne savjesnosti trećeg kao stjecatelja (II tuženika) i tužitelja kao bračnog druga s čijim se dijelom raspolagalo i koji nije sudjelovao u raspolaganju, zakon prednost daje načelu zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

9.2. Sud pri tome ističe kako tužitelj pravilno navodi da kada je riječ o bračnoj stečevini bračna stečevina je originarno stjecanje prava vlasništva temeljem zakona i to posebnog zakona, pa je tužitelj suvlasništvo bračne stečevine stekao onda kada su se ostvarile pretpostavke toga stjecanja, sukladno odredbi čl. 129. st. 1. ZV., neuknjiženi bračni drug smatra se suvlasnikom tako stečene nekretnine. Pri tome sud ističe da dvojbu po pitanju odnosa stjecanja prava vlasništva nekretnina temeljem zakona s osnova bračne stečevine i temeljem zakona djelovanjem povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga jasno rješava odredba čl. 130. st. 2 ZV po kojoj se vlasništvo stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok pravo koje je bilo stečeno temeljem zakona još nije bilo upisano.

9.3. Međutim, čak ni pravilo iz čl. 129. st. 1 ZV-a ne štiti tužitelja, jer je II tuženik svoje pravo upisao i prije nego što je tužitelj mogao temeljem zakona steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini, jer je ista od strane I tuženice stečena nakon upisan založenog prava u korist II tuženika.

10. II tuženika u ovom konkretnom slučaju štite odredbe čl. 84. st. 1. -4. Ovršnog zakona i čl. 122. st. 1 ZV-a te je zahtjev tužitelja odbijen.

10.1. Sud pri tome ističe i da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela revizijskog suda, koje je zauzeto na sjednici od 22. veljače 2018., pod brojem Su-IV- 4/18-4, predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo. Prema tome, da bi pravo predmnijevanog vlasnika spriječilo provedbu ovrhe ili osiguranja potrebno je dokazati da ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja, nije postupao u dobroj vjeri zbog čega mu se ne može pružiti zaštita sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige, a koje činjenice tužitelj nije dokazao u ovoj pravnoj stvari, odnosno s obzirom na tijek upisa te činjenice on uopće ne može dokazati.

10.2. Iz tog razloga sud nije prihvatio daljnje dokaze tužitelja, jer su sve odlučne činjenice utvrđene uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

11. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), a trošak se odnosi na troškove zastupanja II tuženika putem odvjetnika.

11.1. Sud je tijekom postupka utvrdo vrijednost predmeta spora u iznos od 140.000,00 eura, jer toliko iznosi upisan zalog II tuženika za koji se vodi ovršni postupak, a kako se ovdje radi o postavljenom deklaratornom zahtjevu u tom slučaju kao mjerodavno za određivanje vrijednosti predmeta spora treba isključivo cijeniti visinu tj. vrijednosti spora u ovršnom postupku čije se proglašenje nedopuštenim deklaratornim zahtjevom traži u ovom postupku.

11.2. Trošak, koji je bio potreban i nužan za vođenje ovog spora, odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na roč. 20.5.2026. godine po 2.108,00 eura, tj. ukupno 4.216,00 eura, što je uvećano za 1.054,00 eura PDV-a i daje trošak u iznosu od 5.270,00 eura.

11.3. II tuženiku nije priznat trošak sastava podnesak od 16.3.2026. godine, jer u istome II tuženik ponavlja svoje navode pa isti nije bio potreban za vođenje ovog spora (čl. 155 ZPP-a).

U Zagrebu, 12. lipnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.