REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-478/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, Vrbani 15, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, radi utvrđenja i isplate, 12. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404607-5106807105 od 2. travnja 2012. sklopljenog između tužitelja TC, OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB 23057039320, a koja:
- u čl. 10. glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je u korist Banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 3,000 % (triposto) iznosa kredita, odnosno minimalno =250,00 HRK (dvjestopedesetkuna), obračunate s puštanja Kredita u tečaj. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate Kredita, odnosno prilikom puštanja Kredita u tečaj.“
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank, d.d., OIB 23057039320, da tužitelju TC, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 148,51 eur sa zateznom kamatom od 26. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank, d.d., OIB 23057039320, da tužitelju TC, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 189,95 eur.
IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank, d.d., OIB 23057039320, da tužitelju TC, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 329,64 eur sa zateznom kamatom od 12. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 2. travnja 2012. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404607- 5106807105, a kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 6.000,00 EUR obračunatom po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Odredbom čl. 10. Ugovora tuženik ga je obvezao na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, u kojem ga postotku tuženik tereti, odnosno zbog čega baš taj postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje navodi kako sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st. 1 i st. 2 i čl. 82., alineja 10 Zakona o zaštiti potrošača obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a kojom mu je nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Slijedom toga, nije mogao komparirati visinu naknade niti sa drugim kreditorima, te sam odvagnuti koja mu je opcija u svojoj ukupnosti povoljnija. Dakle, tuženik mu je odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 1.351,25 kn/179,34 eur nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle s uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita te je na taj način prouzrokovao neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, na njegovu štetu. Naposljetku navodi i to da uglavničena zatezna kamata od dana plaćanja pa do 26. siječnja 2026. iznosi 189,95 eur. Stoga traži da sud presudom utvrdi djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke ove presude te naloži tuženiku da mu isplati iznos od 179,34 eur sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2026. pa do isplate te iznos od 189,95 eur a traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom mu roku od 30 dana, unatoč upozorenju na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu.
3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 338. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
4. Odluka o kamatama i kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08).
5. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te mu je priznat trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 200,00 eur uz 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 eur, što ukupno iznosi 250,00 eur. Tom iznosu je pribrojen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 eur tako da mu je dosuđen trošak u iznosu od 329,64 eur.
6. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.
U Zagrebu 12. lipnja 2026.
Sudac:
Vanesa Peruzović Čuić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa te presude zbog ogluhe. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA.
- tužitelju po pun.
- tuženiku