REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1831/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Validžić, odvjetnici iz Zagreba, Kralja Zvonimira 67, protiv tuženika Upravljanje sportskim objektima, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB: 59365213244, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayju, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1 A , radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnicu odvjetnicu Ivanu Validžić, te u prisutnosti zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Andree Kopić, dana 12. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. „Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena dana 13. studenog 2024. kojom je tuženik UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, OIB 59365213244, Trg Krešimira Ćosića 11, Zagreb, tužitelju DA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], otkazao Ugovor o radu ID: 222-3/23/2 sklopljen 6. travnja 2023. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku, UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, OIB 59365213244, Trg Krešimira Ćosića 11, Zagreb, da vrati na rad tužitelja ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na radno mjesto Uslužni radnik I, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnostima tužitelja, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 12. lipnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana“, kao neosnovan.
2. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je dana 6. travnja 2023. s tuženikom zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ozn. ID: 222 -3/23/2, temeljem kojeg je zaposlen na radnom mjestu „Uslužni radnik I“. Iako je predmetni ugovor uslijed statusnih promjena sklopljen s danom 6. travnja 2023., tužitelj je zaposlenik tuženika u naravi više od deset godina. Dana 13. studenog 2024. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju po točkama i na način kako je to opisano u dispozitivu predmetne odluke, a koja je odluka dostavljena tužitelju dana 20. studenog 2024. godine. Ukratko, navedena se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu obrazlaže činjenicom da bi tužitelj dana 31. listopada 2024. oko 10.30 sati „nakon kraćeg razgovora s ravnateljem i dvjema zaposlenicama tuženika i unatoč upozorenju da ostane na radnom mjestu, isto upozorenje ignorirao i radno mjesto napustio te u konačnici nakon toga bez objašnjenja ravnatelju ili neposredno nadređenoj osobi napustio rad i mjesto rada, pa da bi slijedom svega iznijetog tužitelj postupio protivno izričitoj uputi ravnatelja … i da bi time opetovano prekršio obveze iz radnog odnosa koje da povrede u ukupnosti opravdavaju predmetnu odluku zbog teških povreda iz radnog odnosa“. Nastavno se lamentira da bi navedenim tuženiku bile uzrokovane strahovite i nepremostive organizacijske poteškoće te da je tužitelj pokazao izniman stupanj nemara, neodgovornosti, uz ponavljanje već izrečenog. Zaključno, da bi sve navedeno uzrokovalo trajan gubitak povjerenja, da tužitelj nije do dana donošenja odluke o otkazu dostavio liječničku potvrdu o „navodnoj privremenoj nesposobnosti“ i da nije bilo potrebe omogućiti tužitelju da iznese obranu, a da je tuženik izvršio obveze savjetovanja sa sindikalnim predstavnikom kao i dostavio raznim sindikatima na očitovanje o namjeravanoj predmetnoj odluci. Tužitelj se pravovremeno, dana 26. studenog 2024. obratio tuženiku Zahtjevom za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao.
Ističe da je neistinita i zlonamjerna tvrdnja tuženika da bi tužitelj dana 31. studenog 2024. iza 10.30 sati bez obavijesti ili objašnjenja napustio rad i mjesto rada. Tužitelju je predmetne zgode pozlilo na radnom mjestu, čemu je svjedočio neposredno nadređeni kolega GA kojeg je tužitelj izvijestio da ide liječniku, time da je evidentiran i termin odlaska tužitelja u „upisnu knjigu“. Nakon navedenog tužitelj je zaprimljen na Hitnom prijemu KBC-a Zagreb gdje je obrađen i gdje mu je pružena liječnička pomoć i nakon čega se nalazio na bolovanju. Odmah prvi radni dan nakon 31. listopada 2024. tužitelj je dostavio i pisanu dokumentaciju o privremenoj nesposobnosti neposredno nadređenom djelatniku GA, i to Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od 31. listopada 2024. i Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad liječnika opće prakse. Primitak navedene dokumentacije gosp. GA je potvrdio i naravno bio upoznat da je tužitelj na bolovanju slijedom čega ga nije ni uvrstio u tjedni raspored rada od 4. studenog nadalje. O činjenici da je tužitelj na bolovanju višestruko je komunicirano s odgovornim osobama tuženika bitno prije donošenja pobijane odluke, stoga ni životno, a kamoli formalno -pravno, tuženiku nije moglo ostati navedeno nepoznato. Notorno je da sukladno čl. 117. st. 1. Zakona o radu privremena nenazočnost na radu zbog bolesti nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, stoga već iz navedenog jasno proizlazi da je odluka tuženika izravno protivna zakonskim odredbama. Unatoč iznijetom, a radi cjelovitosti slike o predmetnim zbivanjima, tužitelj ukazuje kako je neistinito da bi ravnatelj poslodavca zajedno s još dvjema djelatnicama dana 31. listopada 2024. „nakon kraćeg razgovora uputio tužitelja da do daljnjega ima ostati na radnom mjestu“. Očito je, kako je već iznijeto u Zahtjevu za zaštitu prava protiv pobijane odluke, da je ovakav navod samo naknadna konstrukcija u cilju „opravdanja“ zamjenske odluke o otkazu zbog „neposluha“. Neživotno je i neuvjerljivo da bi ravnatelj davao uputu uslužnom radniku „da do daljnjeg ima ostati na radnom mjestu“, kako i zašto bi zaključio da bi napuštao radno mjesto . Istina je, koju tuženik doduše definira kao „kraći razgovor“, da su odgovorne osobe tuženika odlučile provesti odluku otkazivanja ugovora o radu tužitelju, pa je ravnatelj tuženika iskazao mu čast kao uslužnom djelatniku i osobno ga u pratnji dvaju rukovoditeljica posjetio na radnom mjestu na „bazenu Iver“ u Sesvetama ne bi li mu priopćio toga 31. listopada 2024. oko 10.30 sati, bez ikakva očekivanja ili obrazloženja, da može odabrati da li će potpisati sporazumni raskid radnog odnosa ili osobno uvjetovani otkaz koje su dokumente pripremljene donijeli sa sobom. U takvim je okolnostima tužitelj postupio na razuman način, navevši da se mora konzultirati sa stručnom osobom na što mu je ravnatelj potvrdno sugerirao neka to učini te nakon čega su se sve navedeno osobe udaljile iz objekta Iver. Navedeni je posjet i „kraći razgovor“ tužitelju bio potpuno neočekivan i iznenađujući, posebno u kontekstu otkazivanja, što mu je izazvalo izniman stres i uznemirenost.
Ukazuje se pri tom da je tužitelj ostao u objektu Iver sa neposredno nadređenim djelatnikom GA određeno vrijeme nakon što su se ravnatelj i pratnja udaljili iz odnosno napustili prostorije objekta Iver nakon izvršenog zadatka. Prva verzija dojma i zaključka odgovornih osoba tuženika nakon zbivanja od 31. listopada bila je da je tužitelj odbio potpisati primitak odluke o osobno uvjetovanom otkazu koju su odluku potom izvjesili na oglasnoj ploči tuženika. Budući su kolege javili tužitelju koji se nalazio na bolovanju da je „dobio otkaz i da je izvješen otkaz na oglasnoj ploči“, ovdje punomoćnica u više je navrata pisano, kao i osobnim pristupom u prostorije tuženika nastojala preuzeti/ izvršiti uvid u navedenu odluku što joj je onemogućeno. Nakon navedenog, uslijedila je ova druga verzija dojma i reprodukcije zbivanja odnosno odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, koja je očito rezultat odlučne namjere provedbe „projekta otkaz“, korigirana „verzija 2“. U odnosu na navod tuženika da svoju odluku temelji i na činjenici da bi proces rada bio strahovito ugrožen ili poremećen zbog tužiteljeva odlaska u bolnicu, isti je neuvjerljiv obzirom je tuženik nedvojbeno sposoban organizirati kontinuitet rada i radnog procesa i u okolnostima izvanrednijim od navedenih. Dakle, očito je svrha ovih navoda ponovno bezuspješan pokušaj opravdanja pobijane odluke. Eventualne suglasnosti i/ili ogluhe sindikalnih povjerenika i sindikata očito su posljedica netočnog i neistinitog činjeničnog supstrata no svakako je nužno pribaviti dokumentaciju vezano uz sve upućene zahtjeve u vezi namjeravane odluke o otkazu. Slijedom iznijetog, po stavu tužitelja doista nema niti životnog, a niti činjeničnog ili pravnog uporišta koje bi opravdavalo odluku tuženika, naprotiv, ista se doista ukazuje proizvoljnom i potpuno nezakonitom.
Predlaže donijeti presudu kojom bi se utvrdilo da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena dana 13. studenog 2024. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu sklopljen 6. travnja 2023. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te kojom bi se naložilo tuženiku da vrati na rad tužitelja, na radno mjesto Uslužni radnik I, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnostima tužitelja, sve to uz naknadu parničnog troška tužitelju.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu navodio da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, obzirom je isti neosnovan, iznesene činjenične okolnosti konstruirane ili izvučene iz konteksta, a u svakom slučaju prilagođene isključivo za potrebe ovog postupka, a prije svega da bi se navelo sud na pogrešan zaključak te donošenje odluke koja ne bi bila utemeljena na zakonu. Navodi da nisu sporne okolnosti da su tužitelj i tuženik dana 6. travnja 2023. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta ''Uslužni radnik I'', te da je tuženik donio i dostavio tužitelju Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 13. studenog 2024. godine. Uvodno, pojašnjava se da je radnik tijekom radnog odnosa i prije predmetnog otkazivanja ugovora o radu grubo i opetovano kršio obveze iz radnog odnosa, i to dana 26. lipnja 2018. kada je tužitelju kao radniku upućeno upozorenje zbog povrede radnih obveza po završetku skijaške sezone 2017./2018. kada je utvrđen značajan manjak čip karata za koje je radnik bio odgovoran, a čime je poslodavcu nastala visoka materijalna šteta u iznosu od tadašnjih 59.228,00 kuna, te je upozoren na mogućnost izricanja redovitog otkaza ugovora o radu, kao i dana 15. srpnja 2019. kada je tužitelju upućeno upozorenje zbog samovoljnog napuštanja radnog mjesta te je upozoren na mogućnost izricanja redovitog otkaza ugovora o radu, dana 20. listopada 2023. kada je nadređeni rukovoditelj TA (Voditelj objekta Zimskog plivališta Mladost) prijavio poslodavcu da nije zadovoljan radom tužitelja, te da tužitelj u više navrata, a konkretno dana 19. listopada 2023., ne izvršava svoje radne obveze, i to prvenstveno na način da se ne javlja na telefon tijekom svoje smjene, a na što građani također daju svoje pritužbe. Temeljem potpisne liste dolazaka na posao za dan 19. listopada 2023. bilo je razvidno da je upravo tužitelj bio odnosno trebao biti u smjeni. Tužitelja se usmeno upozorilo na navedeno, međutim, isti je takve pritužbe odbacio te pritom pokazao nezainteresiranost i bahatost, temeljem Izvješća o izvanrednom nadzoru od dana 5. veljače 2024. i pregledom snimaka nadzornih kamera od dana 31. siječnja 2024., utvrđeno je da je na dan 31. siječnja 2024. tužitelj izvršio pokušaj nasilnog i neovlaštenog otvaranja ladice radnice IA, a u kojoj ladici su se nalazile stvari navedene radnice, pri čemu je došlo do oštećivanja imovine poslodavca. Naime, na snimci se vidi da je tužitelj pokušavao francuskim ključem i pomoćnom žicom nasilno provaliti u predmetnu ladicu. Radnik je svoju obranu temeljio na tvrdnji da su se u ladici u pitanju nalazile njegove osobne stvari. Nakon saslušanja dotične radnice, poslodavac je odbio obranu tužitelja te je zaključio da u predmetnoj ladici nisu bile njegove osobne stvari. Također, istim video snimkama utvrđeno je nedopušteno postupanje tužitelja koji je satima neopravdano izbivao sa svojeg radnog mjesta, dok je na njegovom radnom mjestu bila druga radnica, a što je dodatno ukazivalo na činjenicu da tužitelj svoje ponašanje ne namjerava mijenjati i uskladiti sa zahtjevima poslodavca, kao što je dana 8. veljače 2024. nadređeni rukovoditelj TA prijavio poslodavcu da je tužitelj napustio radno mjesto u vremenu u kojem je bio dužan izvršavati svoje radne obveze, i to na blagajni-porti Zimskog plivališta Mladost. Poslodavac nije prihvatio tužiteljevu obranu da mu je na dan 8. veljače 2024. bilo loše te da je završio na hitnom bolničkom prijmu u KBC Rebro, iz razloga što iz dostavljene medicinske dokumentacije nije proizlazilo navedeno te je ista u potpunosti zatamnjena te poslodavcu nije bila dostavljena nova (čitka i vidljiva) dokumentacija, slijedom čega se odlazak tužitelja s posla ne može dovesti u vezu sa „hitnim bolničkim prijemom“, a čak i kada bi se mogao, to bi značilo da radnik nije poslodavcu dostavio adekvatne dokaze o tome da bi njegov izostanak bio opravdan.
Isto tako, poslodavac nije prihvatio niti obranu radnika u dijelu u kojem je tvrdio da je o svojem odlasku obavijestio nadređenog rukovoditelja WhatsApp porukom, a s obzirom da te i takve poruke tužitelj tuženiku nije htio dostaviti na uvid. Drugim riječima, utvrđeno je da tužitelj nije imao odobren izlazak i potpisanu izlaznicu od nadređenog rukovoditelja, a čime je povrijedio radnu obvezu i radnu disciplinu. Dodatno, nadređeni rukovoditelj TA je istoga dana ukazao i na činjenicu da tužitelj ne koristi stanku (pauzu) na radu sukladno Pravilniku o radu, kao ni odlukama poslodavca, a sve s obzirom da tužitelj koristi pauzu bez da organizira zamjenu na blagajni – porti. Također je dana 4. srpnja 2024. radnik MA koji radi na Zimskom plivalištu Mladost prijavio pomoćniku ravnatelja UA da mu je tužitelj istog dana verbalno prijetio i neprimjereno se ponašao, a pri čemu da je navedeni incident neopravdano inicirao upravo tužitelj. U svojoj obrani tužitelj je poricao optužbe te naveo da je navedeni radnik MA zapravo napao tužitelja i to zbog tzv. „cinkanja“ odnosno nezadovoljstva činjenicom da ga je tužitelj prijavio nadređenom. Poslodavac je takve navode izričito odbacio kao neutemeljene i iskonstruirane kako bi se poslodavca navelo na pogrešan zaključak. Navedene okolnosti, odnosno događaji tijekom 2023. i 2024. bili su ujedno i osnove za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 31. listopada 2024. godine. Spomenutu Odluku tuženik je pokušao uručiti tužitelju dana 31. listopada 2024., međutim isti ju je odbio primiti, a što su svojim potpisom potvrdili ravnatelj tuženika LA, i svjedoci SA i ĐA. Spomenuta Odluka je zatim objavljena na oglasnoj ploči poslodavca, a o čemu svjedoči zapisnik o posvjedočenju činjenice od dana 31. listopada 2024. godine. Stoga su krajnje neuvjerljivi i nelogični navodi tužitelja da mu je razgovor s ravnateljem dana 31. listopada 2024. u kontekstu otkazivanja ''bio potpuno neočekivan i iznenađujuć'', s obzirom da je tužitelj višestruko bio upozoravan na povrede obveza iz radnog odnosa te mu se i prethodno ukazivalo na mogućnost otkaza ugovora o radu.
Povezano s gore navedenim, dana 31. listopada 2024. ravnatelj tuženika LA pristupio je zajedno s SA i ĐA na mjesto rada tužitelja u sportski objekt Zatvoreni bazen uz OŠ Iver te ga je nakon kraćeg razgovora uputio da do daljnjega ima ostati na radu i mjestu rada predviđenom za obavljanje poslova prodaje ulaznica za sportski objekt, a koju uputu je tužitelj ignorirao te pred navedenim osobama izjavio da ide van telefonirati sa svojom odvjetnicom. Tužitelj je određeno vrijeme proveo izvan samog objekta, za što tuženik nema saznanja da bi bio u ikakvoj vezi s obavljanjem poslova radnog mjesta, da bi se potom tužitelj na kraće vrijeme vratio u objekt, te potom bez bilo kakve obavijesti i objašnjenja ravnatelju ili neposredno nadređenoj osobi napustio rad i mjesto rada, iako se sve navedeno odvilo tijekom radnog vremena radnika, u kojem je isti bio obvezan obavljati preuzete poslove. Tužitelj je dakle postupio protivno izričitoj uputi ravnatelja tuženika, tijekom dijela radnog vremena nije obavljao radne zadatke, bez odobrenja i bez obavještavanja o tome ravnatelja tuženika i voditelja sportskog objekta napustio je rad i mjesto rada. Tužitelj je poslodavcu prouzrokovao izuzetne organizacijske poteškoće jer je tada bio jedini raspoređen obavljati poslove vezane uz ulaz tj. naplatu ulaznica za korištenje sportskog objekta te poslodavac u toj smjeni na objektu nije imao na raspolaganju drugog radnika zaposlenog na tim poslovima. Tužitelj se na uputu ravnatelja neposredno i pred samim ravnateljem oglušio, bez objektivnih opravdanih razloga, te time narušio autoritet poslodavca i ravnatelja kao njegove odgovorne osobe, a što sve otežava poslovanje poslodavca. Nisu točni navodi tužitelja da je tog dana odbio potpisati primitak Odluke o osobno uvjetovanom otkazu, s obzirom da poslodavac takvu odluku uopće nije donio. Tuženik smatra da sve navedeno predstavlja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i druge osobito važne činjenice, gdje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Iz svih gore navedenih okolnosti, jasno je da tužitelj dana 31. listopada 2024., tijekom dijela radnog vremena nije obavljao radne zadatke, da se usprotivio izričitoj uputi ravnatelja, a zatim i tijekom radnog vremena samovoljno napustio radno mjesto. Osporavaju se navodi tužitelja da je ikoga obavijestio o napuštanju rada ili da bi nadređeni radnik GA svjedočio da je tužitelju pozlilo ili da ga je izvijestio da ide liječniku. Upravo suprotno, na dan 31. listopada 2024. putem e-mail/a radnik GA obavijestio je poslodavca da je tužitelj napustio svoje radno mjesto bez prethodne obavijesti i bez odobrenja, i upisao odlazak u vrijeme 10.45 sati. Također, zatečeno je prazno mjesto blagajne što teško remeti rad objekta, budući da tužitelja nije imao tko zamijeniti na naplati ulaznica. Sukladno čl. 7. Zakona o radu, temeljna je obveza radnika prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, a koja obveza je odlučujuća u prosuđivanju razine (ne)odgovornosti radnika i njegovog pristupa radu i radnim obvezama. Prema čl. 102. Pravilnika o radu tuženika Radnici su dužni (t. 1.) poslove i radne zadatke, utvrđene opisom radnog mjesta obavljati osobno, savjesno i stručno u skladu s pravilima struke i obvezujućim propisima, (t. 3.) ne napuštati rad bez odobrenja nadređene osobe, (t. 8.) ponašati se na radu pristojno, korektno i susretljivo i dr. Već je više puta utvrđeno da radnik unutar radnog vremena ne obavlja radne zadatke, kao i da bez opravdanih razloga napušta radno mjesto, što suradnike poslodavca i građane koji koriste predmetni sportski objekt onemogućuje da telefonskim putem dobiju potrebne informacije, ili da uopće uđu u objekt, na blagajni kupe ulaznice i koriste usluge sportske poduke i sportske rekreacije koje je tuženik kao ustanova dužna pružati. Na sve navedeno ukazivali su drugi radnici tj. kolege tužitelja, radnici koji su mu nadređeni i građani koji posjećuju i koriste usluge predmetnog sportskog objekta. Tužiteljevo postupanje, tj. neizvršavanje radnih zadataka, napuštanje radnog mjesta bez odobrenja nadređene osobe i opravdanog razloga, bez najave i osiguravanja zamjene od strane drugog radnika, ostavljanje ulaza, porte i blagajne praznom i dr. teško remeti radne procese poslodavca. Osim toga, navedeno negativno utječe na izvršavanje djelatnosti tuženika koje su utvrđene čl. 16. Statuta Ustanove, i to upravljanje i održavanje sportskih građevina, sportske poduke i sportske rekreacije, a koje se ujedno i financiraju iz gradskog proračuna, što dodatno ukazuje na potrebu više razine stupnja odgovornosti i postupanja kako poslodavca, tako i radnika zaposlenih u ustanovi. Iako prethodne povrede i upozorenja radniku nisu zakonska pretpostavka za izvanredni otkaz ugovora o radu, iste ukazuju da postupanje tužitelja kao radnika na dan 31. listopada 2024. nije bio samo izoliran slučaj, već eskalacija ponašanja koje tužitelj očito nema nikakvu namjeru promijeniti. Tuženik kao poslodavac tužitelju je već više puta izašao u susret upućujući mu blaže mjere, a koje ga nisu odvratile od toga da i dalje čini teške povrede radnih obveza. Radi navedenog poslodavac nema razloga očekivati da bi se ponašanje radnika ubuduće promijenilo ili da bi radnik ubuduće udovoljavao zahtjevima i uputama poslodavca, već je za očekivati upravo suprotno. Sve navedeno kod poslodavca je uzrokovalo potpuni gubitak povjerenja u tužitelja kao radnika, a što je nužan čimbenik u radnom odnosu bez kojeg nastavak radnog odnosa u ovom slučaju više nije moguć.
Tužitelj svoje napuštanje radnog mjesta u tužbi pokušava opravdati navodnom privremenom nesposobnošću za rad. Poslodavac nema saznanja da je tužitelj prije odlaska s radnog mjesta bilo koga na dan 31. listopada 2024. obavijestio da namjerava otići, ili da mu je navodno pozlilo, ili da je za svoju odsutnost pokušao ishoditi odobrenje ili organizirati zamjenu. Sve do sastava Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tj. do dana 13. studenog 2024. poslodavcu nije bila dostavljena liječnička potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu trajanju. Tuženik nema saznanja tko je osoba kojoj je tužitelj WhatsApp porukom navodno poslao takvu potvrdu te se osporava da bi ju poslodavac zaprimio. Čak i da je tužitelju naknadno određena privremena nesposobnost za rad, navedeno ne predstavlja opravdanje za počinjenje opisanih povreda obveza iz radnog odnosa. Podsjeća se da je tužitelj prethodno već učinio povredu obveza iz radnog odnosa na isti način kada je dana 8. veljače 2024. napustio radno mjesto, a što je neuspješno pokušao opravdati nepovjerljivom i nečitkom dokumentacijom. Liječnička dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu datirana je s danom 4. studenog 2024., odnosno liječnik je početak privremene nesposobnosti tužitelja utvrdio retroaktivno s danom 31. listopada 2024. godine. Navedeno ne dokazuje niti čini vjerojatnim da je tužitelju ''pozlilo'' baš u vrijeme ili nakon razgovora s ravnateljem tuženika, niti je on o tome ravnatelja i svjedoke koji su bili prisutni obavijestio, ili da je baš u to vrijeme nastupio koji drugi opravdan i objektivan razlog za neizvršavanje radnih zadataka i napuštanje radnog mjesta. Liječnik početak privremene nesposobnosti utvrđuje s određenim danom i to unazad, bez preciznog vremena što radnicima olakšava zloupotrebe takvih isprava, dakle kod tužitelja je privremena nesposobnost mogla nastupiti tek navečer, ili tijekom vikenda ili u neko drugo vrijeme izvan predmetnog događaja što ne čini njegov odlazak s radnog mjesta opravdanim. Dokumentacija koju tužitelj dostavlja je neuvjerljiva i očigledno ishođena za potrebe argumentacije u ovom postupku, pa se tako vidi i u dijelu potvrde iz kojeg proizlazi da ''bolovanje'' nije prema preporuci doktora specijaliste (iako je tužitelj navodno bio u bolnici), te se u cijelosti osporavaju sve u njoj utvrđene činjenice, koje su iskonstruirane kao pokušaj opravdanja nedozvoljenog i neodgovornog odlaska s posla. Upravo suprotno, ravnatelj tuženika i prisutni svjedoci su stekli vrlo jasan i nedvosmislen utisak da tužitelj nije pokazivao nikakve naznake da bi bio bolestan, ili da bi mu na bilo koji način „pozlilo“, te se evidentno radi o pokušaju opravdavanja svojeg postupanja naknadnim otvaranjem bolovanja. Osporavaju se navodi tužitelj da je ''na bolovanju'' višestruko komunicirao s odgovornim osobama tuženika prije donošenja pobijane odluke, jer tuženiku nije poznato s kime, na koji način i o čemu je tužitelj komunicirao niti je za to dostavio kakve dokaze. Ukazuje se da tužitelju ugovor o radu nije otkazan zbog navodne privremene nesposobnosti za rad, već zbog svih osobito teških povreda radnih obveza i drugih važnih činjenica koje su prethodno navedene, a zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije moguć, te osobito zbog gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca.
Poslodavac smatra da u konkretnom slučaju temeljem čl. 119. st. 2. Zakona o radu postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane. Naime, u vrijeme događaja radnik se izravno usprotivio uputi koju je dobio od odgovorne osobe poslodavca čime je pokazao nepoštivanje autoriteta poslodavca, radnih odgovornosti i danih mu uputa na što je prethodno već više puta bio upozoravan i kojom prilikom je iznosio neuvjerljive i neprihvatljive obrane. S obzirom na radnikovo prethodno nesavjesno i neodgovorno ponašanje sasvim je sigurno da iznošenje obrane ne bi promijenilo odluku poslodavca. Također, poslodavac je o namjeravanoj odluci proveo postupak savjetovanja sukladno čl. 150. ZR-a, te se savjetovao sa sindikalnim povjerenicima/sindikatima te im dostavio sve podatke važne za donošenje ove odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Tri sindikata, konkretnije Zagrebački sindikat sporta, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH i Sindikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske, nisu se očitovali u zakonom propisanom roku, slijedom čega se smatra da nemaju primjedbi i prijedloga. Sindikat branitelja i radnika ustanova Upravljanje sportskim objektima svojim očitovanjem od dana 8. studenog 2024. naveo je da je suglasan s odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku. Iz navedenog proizlazi da je poslodavac prilikom otkazivanja u cijelosti postupio u skladu s odredbama Zakona o radu, odnosno, čak i preko obaveza koje mu nameću mjerodavne odredbe Zakona o radu. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima. Dodatno se ističe da je tužbeni zahtjev neodređen, neprovediv i proturječan sam sebi i navodima i dokazima samog tužitelja, te se ni na koji način ne može povezati s činjeničnim supstratom u ovom parničnom postupku. Također, tuženik ovdje ujedno osporava da bi tužitelj uopće bio legitimiran na pokretanje ovog parničnog postupka, odnosno da bi zatražio zaštitu u roku propisanom člankom 133. ZR-a.
Slijedom naprijed navedenoga, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu odnosno podredno odbije tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu od 06.04.2023., Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13.11.2024., Zahtjev za zaštitu prava od 22.11.2024., uz presliku potvrde o primitku, medicinsku dokumentaciju, poruke preko sustava WhatsApp (str. 7-20, 32-33, 171, 187-190 spisa), Upozorenje zbog povrede radnih obveza od 26.06.2018., dopis tuženika od 09.07.2018., Obranu tužitelja od 04.07.2018., Izjavu o suglasnosti zapljene plaće od 28.06.2018., Upozorenje zbog napuštanja radnog mjesta bez dozvole za izlaz od 15.07.2019., presliku Potpisne liste dolazaka na posao, preslike e-mail poruka, Izvješće o izvanrednom nadzoru od 05.02.2024., fotografije, Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 31.10.2024., Zapisnik o posvjedočenju činjenice, Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13.11.2024., evidenciju HP-a o kretanju pošiljke, uz presliku povratnice, Statut tuženika, Pravilnik o radu, Odluku o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu, sudsku praksu, dopis tuženika od 05.11.2024., uz nacrt Odluke (str. 34 -149, 169 spisa), dopis tužitelja od 22.02.2024., 11.07.2024., 13.11.2024. i 11.11.2024., presliku e-mail/a (str. 155-162, 168 spisa), kao što je saslušao i svjedoke RA, SA, ĐA, sve na ročištu održanom 10.02.2026. (str. 205-208 spisa), GA na ročištu održanom 20.03.2026. (str. 209-211 spisa) i TA te tužitelja kao stranku, obje na ročištu održanom 14.05.2026. (str. 219-221 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).
5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
6. Prije svega, a u odnosu na prigovor tuženika da tužitelj ne bi bio legitimiran za podnošenje tužbe odnosno da isti ne bi postupio sukladno odredbi čl. 133 Zakona o radu („Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje ZR) treba reći kako je isti neosnovan. Navedeno iz razloga što spisu prileži Zahtjev za zaštitu prava podnesen protiv sporne odluke o otkazu, zajedno sa potvrdom o primitku od strane tuženika.
7. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13.11.2024. utvrđeno je da se istom ovdje tužitelju otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 06.04.2023. sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta Uslužni radnik I, i to izvanrednim otkazom zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. U obrazloženju naznačene odluke o izvanrednom otkazu se navodi kako je dana 31.10.2024. godine ravnatelj poslodavca (ovdje tuženika) zajedno sa SA i ĐA, oko 10.30 sati pristupio na mjesto rada radnika u sportskom objektu Zatvoreni bazen uz OŠ Iver, kojom prilikom je, nakon kraćeg razgovora s radnikom, istoga uputio da do daljnjega ima ostati na radu i mjestu predviđenom za obavljanje poslova prodaje ulaznica za sportski objekt, a koju uputu je radnik ignorirao te pred navedenim osobama poslodavca izjavio da ide van telefonirati sa svojom odvjetnicom. Nakon toga je radnik određeno vrijeme proveo izvan samog objekta u telefonskom razgovoru, za kojeg poslodavac nema saznanja da bi bio u ikakvoj vezi s obavljanjem poslova radnog mjesta radnika, da bi se potom radnik na kraće vrijeme vratio u objekt, da bi potom bez bilo kakve obavijesti i objašnjenja ravnatelju ili neposredno nadređenoj osobi i napustio radi i mjesto rada, iako se sve navedeno odvilo tijekom radnog vremena radnika, u kojem je isti bio obvezan obavljati preuzete poslove. Imajući u vidu navedeno, jasno je da je opisanim postupanjem radnik postupio protivno izričitoj uputi ravnatelja poslodavca, tijekom dijela radnog vremena nije obavljao radne zadatke te je bez odobrenja i bez obavještavanja o tome ravnatelja poslodavca i voditelja sportskog objekta napustio rad i mjesto rada, pa je jasno da je opisanim postupanjem radnik grubo i opetovano prekršio obveze iz radnog odnosa, a koje povrede svaka za sebe pojedinačno, te sve zajedno u njihovoj ukupnosti, opravdavaju otkazivanje ugovora o radu. Osobito se napominje da je radniku tijekom počinjenja navedenih povreda obveza iz radnog odnosa bilo vrlo dobro poznato da je on jedini radnik poslodavca koji je u to vrijeme raspoređen da obavlja poslove vezane uz ulaz odnosno naplatu ulaznica za korištenje sportskog objekta te da poslodavac u toj smjeni na objektu nije imao na raspolaganju niti jednog drugog radnika zaposlenog na navedenim poslovima, pa je opisanim postupanjem radnik prouzrokovao izuzetno velike organizacijske poteškoće poslodavcu te pokazao iznenađujuće visoki stupanj nesavjesnosti, neodgovornosti i nemara za poslovne procese i urednost poslovanja na dotičnom sportskom objektu. Osim toga, radnik je kako se navodi i prethodno opisanim događajima u više navrata prekršio obveze iz radnog odnosa, a počinjenjem gore spomenutih povreda je demonstrirao odlučnost i ustrajnost u tome da svoje ponašanje ne želi uskladiti sa zakonom i aktima poslodavca. Osim toga se navodi kako radnik do dana donošenja odluke o izvanrednom otkazu nije sukladno čl. 37. ZR-a obavijestio poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad.
8. Svjedok LA u svom iskazu navodi da radi kod tuženika na radnom mjestu stručnog suradnika za održavanje od lipnja 2025., a prije toga je bio ravnatelj Ustanove, te navodi da je potpisao Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Također navodi da je sa kolegicom SA, inače voditeljicom pravne službe i ĐA, voditeljicom kadrovske službe, otišao na radno mjesto tužitelja na bazen Iver kako bi održali jedan sastanak i uručili redovan otkaz tužitelju, te su ga zatekli na radnom mjestu na blagajni. Navodi da mu je rekao da su došli uručiti mu otkaz i dogovoriti se o daljnjim postupcima na što je on odmah rekao da ne želi potpisati primitak otkaza i da ide zvati odvjetnika. Udaljio se i razgovarao na telefonu izvan objekta. Pričekao ga je na licu mjesta i kada se vratio rekao je da ništa ne želi ni potpisati ni primiti. Nakon toga su kolegice i on otišli na svoje radno mjesto. Nakon proteka kratkog vremena nazvao ih je voditelj objekta g. GA koji im je rekao da je blagajna prazna i da je tužitelj napustio radno mjesto, i to možda nakon 15 -tak minuta što su otišli, još su se vozili. Rekao mu je da mu to sve moraju napisati u mail/u. Nije mu rekao da bi tužitelju tada pozlilo. Jedan čovjek radi na blagajni, tj. jedna je blagajna. Blagajna je ostala prazna jer ga nije imao tko zamijeniti. Ne zna da li je tužitelj naknadno dostavio kakve doznake. Upozorio je tužitelja da ne napušta radno mjesto jer je jedini blagajnik. Tužitelj je normalno komunicirao, nije bio bezobrazan i nije primijetio da bi imao ikakve zdravstvene smetnje. Tu odluku koju su htjeli dostaviti tužitelju su kasnije objavili na oglasnoj ploči.
9. Svjedok SA, rukovoditelj Sektora pravnih poslova od ožujka 2020., navodi da je poslodavac imao namjeru uručiti tužitelju redoviti otkaz Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, međutim, kada mu je pokušao uručiti Odluku tužitelj je napustio radno mjesto bez opravdanog razloga. Pokušaju uručenja Odluke o otkazu je bila prisutna, kao što je bio ravnatelj LA, voditeljica odjela upravljanja ljudskim potencijalima ĐA i kolega FA. Prilikom pokušaja uručenja Odluke o otkazu ravnatelj je započeo razgovor sa tužiteljem, nakon čega se tužitelj digao sa svojeg radnog mjesta, ravnatelj ga je upozorio da se nalaze na sastanku jer je tužitelj nakon toga izašao iz objekta na kojem je radio kao uslužni radnik na bazenu Iver unatoč upozorenju da ne napušta sastanak. Tužitelj je rekao da mora kontaktirati svoju odvjetnicu i prvi puta se udaljio s mjesta rada. Čekali su ga, on se vratio i rekao da neće preuzeti Odluku o otkazu. Nakon toga su se udaljili iz objekta nakon čega je ravnatelj dobio poziv kako se tužitelj bez opravdanog razloga udaljio odnosno napustio svoje radno mjesto, što je za voditelja objekta predstavljalo problem jer je tužitelj bio jedini na tom radnom mjestu. Odluka o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja je sukladno proceduri izvješena na oglasnu ploču, a zbog napuštanja radnog mjesta radnika pripremljen je izvanredni otkaz. Tužitelj nije pobijao Odluku o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja. Nije joj poznato da bi tužitelj u tom trenutku imao kakvih zdravstvenih problema, izgledao je zdravo. Voditelj objekta je javio da je SMS porukom obaviješten da je tužitelj na bolovanju, ali službeno nisu nikad ništa dobili. O otvaranju bolovanja kod tuženika se obavještava i pravni i ekonomski sektor, jer je to bitno i za obračun plaće i zbog evidencije radnog vremena. Tužitelj je napustio radno mjesto unatoč zabrani ravnatelja. Po svom odlasku tužitelj je ostavio blagajnu bez nadzora i u tom trenutku nije bilo osobe koja bi ga zamijenila jer u smjeni nije bilo druge osobe. Navodi da su se vezano za izvanredni otkaz tužitelju savjetovali s sindikatima koji djeluju u Ustanovi unatoč tome što nije postojala takva obveza jer nisu imenovani sindikalni povjerenici. Voditelj objekta se žalio da mu je onemogućeno vođenje objekta jer nije imao tko prodavati ulaznice za bazen, kada je tužitelj otišao s radnog mjesta. Navodi da su tužitelja zatekli na svom radnom mjestu sa mobitelom prekriženih nogu i izgledao je sasvim zdravo.
10. Svjedok ĐA voditeljica odjela upravljanja ljudskim potencijalima od svibnja 2023. u svom iskazu navodi kako su 31. listopada 2024. išli ravnatelj, ona i SA uručiti redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja tužitelju na objekt na kojem radi kao uslužni radnik, točnije na objektu Iver. Navodi da je radnik odbio preuzeti Odluku te je izašao van iz objekta na što mu je ravnatelj rekao da nije gotov sastanak, on je svejedno izašao da treba obaviti telefonski razgovor sa odvjetnicom. Vratio se natrag i rekao da i dalje stoji kod toga da ništa neće preuzeti , te su oni tada napustili objekt. Poslije je po povratku na posao dobila mail/om informaciju da je radnik napustio svoje radno mjesto. Tužitelj nije izgledao da bi imao kakvih zdravstvenih problema. Ne zna da li je kasnije dostavio doznake o bolovanju. Navodi da je bio jedini blagajnik i pretpostavka je da je radno mjesto ostalo prazno nakon što je on otišao. Po povratku u Ustanovu izvijestili su Odluku na oglasnu ploču i sačinili zap isnik te koliko zna ta Odluka nije pobijana. Također navodi da su proveli savjetovanje prije Odluke o izvanrednom otkazu. Blagajna je ostala bez nadzora kada je tužitelj otišao van objekta.
11. Svjedok GA koji je radio na bazenu Iver kao poslovođa u trenutku otkaza tužitelju iskazuje da mu nisu poznati razlozi otkaza te da je tužitelj bio kratko na bazenu Iver, negdje oko dva mjeseca. Kada su došli iz firme tužitelju uručiti otkaz ističe da je on bio na etaži -1 i nije ničemu prisustvovao. Potvrđuje da je on poslao e-mail od 31. listopada 2024. te da to je to bilo nakon uručenja otkaza. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je taj dan vidio tužitelja na telefonu netom nakon uručenja otkaza. Rekao mu je da mu je uruče otkaz i bio je vidno potresen. Još je bila jedna gospođa na blagajni i ona je ostala raditi, a tužitelj je otišao. Ne može reći da li mu je pozlilo, vidio ga uznemirenog 10 sekundi i bio je na telefonu te je to zaključio po njegovom tonu glasa. Kolegica koja je ostala raditi je bila redar, a redari rade i poslove blagajnika kada je netko na bolovanju i u nekim hitnim situacijama. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da se tužitelj ispisao da odlazi sa prijevremenim vremenom odlaska, a nije mu rekao da odlazi. Objekt se nije zatvorio po odlasku tužitelja, organizirali su da se radi. Navodi da su mu direktori rekli da je uručen otkaz i nisu mu govorili nikakav razlog, a tužitelj je tada bio još u zgradi. Oni su otišli, a svjedok navodio da se vratio na objekt. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je odlazak tužitelja uzrokovao manje poteškoće u organizaciji, no da se snašao jer je tu situaciju morao riješiti u što kraćem roku. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da je ponekad bilo situacija da je samo jedna osoba radila na blagajni u smjeni jer ljudi moraju dobiti slobodan dan, zbog vikenda, godišnjeg i sl.
12. Svjedok TA iskazuje da je radio u istom objektu zajedno sa tužiteljem te je bio voditelj objekta, a bio je i nadređen tužitelju. Čuo je da je tužitelj premješten na drugu lokaciju, te je kasnije čuo da mu je uručen otkaz. Navodi da nije bio zadovoljan sa radom tužitelja zbog toga što nije uvijek obavljao svoj posao kako je trebao. Čuo je da su bili njihovi iz Uprave, ne zna točno tko i da su mu uručili otkaz. Navodi da je u početku sudjelovao sa nekakvim dopisima o nezadovoljstvu tužitelja te da je u dopisu pisao o konkretnim situacijama a to su da je tužitelj bio na radnom mjestu porte blagajne, te su imali pritužbe na njegovo radno mjesto što nije uvijek bio na radnom mjestu, bilo je i propusta vezano za javljanje na telefon i ljudi su se žalili. U drugoj situaciji kada je on dopis slao bila je situacija da su imali nekakve radove na bazenu, on je imao svoju smjenu od 06.00 do 14.00 sati te su imali radnike koji su trebali doći oko 07.30 sati, imaju rampu koju portir otvara i ljudi su ga zvali da ju nitko ne otvara i rekao im je da uskoro dolazi, te kad je on došao na posao tužitelj je isto došao i rekao mu je da je bio vani i da je koristio svoju pauzu, na što mu je rekao da nije problem da koristi svoju pauzu i da se radno mjesto ne može ostaviti prazno i da uvijek netko mora biti, te da nije problem i da se mogu dogovoriti. Potvrđuje da je on poslao e-mail od 20. listopada 2023. (str. 45 spisa). Na upit punomoćnika tužitelja odgovara da se tužitelj nije njemu očitovao u vezi tog dopisa.
13. Tužitelj navodi da je upoznat sa razlozima otkaza te navodi da je dana kada mu je pokušana dostava Odluke o otkazu bio na radnom mjestu, bile su 4 osobe, g. LA, šefica pravne i šefica kadrovske službe, njihov odvjetnik, te mu je g. LA na hodniku rekao da li želi potpisati sporazum s njima ili ako ne želi da će dobiti otkaz, na što mu je rekao da se nije pravno savjetovao sa svojom odvjetnicom i istu je nazvao nakon što mu je on rekao da slobodno nazove. Kada je dobio odvjetnicu, popričao je s njom i za to vrijeme su sve 4 osobe napustili objekt, te ih više nije vidio. Bio je u šoku, te mu nije bilo dobro, za kratko vrijeme se iz podruma popeo poslovođa GA koji je rekao da mu je g. LA rekao da je dobio otkaz, nije se osjećao dobro i to mu je i rekao, nakon čega je rekao da mora na hitnu, a on mu je na to rekao da se ispiše na ispisnu listu, što je i učinio. U tom trenutku je bila zamjena za njegovo radno mjesto jer u svakom trenutku ima jedan redar i jedan blagajnik. Navodi da je otišao u KBC Rebro na hitni prijam, imao je visok tlak i vrtilo mu se, srce mu je lupalo, te je tamo dobio terapiju. Prvi mogući radni dan je poslovođi dostavio doznake, on je rekao da je u redu, te se više nije vraćao na posao. Nakon nekoliko dana dobio je uručenje izvanrednog otkaza na kućnu adresu. Prethodni otkaz koji mu je pokušan uručiti nije niti vidio. Navodi da je nakon što je otišao sa hitne kontaktirao svoju doktoricu ali ona više nije radila jer je završila smjena. Prvi slijedeći mogući radni dan dobio je potvrdu o nesposobnosti za rad i dostavio u firmu. Na upit punomoćnika tuženika odgovara da mu nitko nije rekao da ostane na sastanku , a Odluku je odbio primiti jer nije pravne struke i htio se prije toga konzultirati, a papir nije niti vidio jer ga je g. LA držao u fasciklu, a koji ga je pitao da li će potpisati sporazum ili će dobiti otkaz, na što je tražio da priča sa odvjetnicom, a oni su se udaljili, a što se vidi i na kamerama. Ovisno o tome kakav je dopis u ovakvim situacijama konzultira se sa odvjetnicom, a sada mu je rečeno da će dobiti otkaz ukoliko ne potpiše sporazum. Na njegovom radnom mjestu je blagajna te je osigurao nadzor blagajne sa zamjenom zaposlenika koji je bio sa njim u smjeni, a radi se o gđi Z, a prezimena se ne sjeća jer je bio kratko na tom objektu, s kada se ispisao ona je sjela na njegovo radno mjesto, a sve je vidljivo na kameri i na upisnoj listi toga dana da je bila prisutna na poslu. Ističe da posao nije patio, te se naplata odvijala kao i ranije, što je sve vidljivo na kamerama koje su odmah iznad radnog mjesta. Dok se on ispisivao ona se već sa svojom šifrom ulogirala i naplaćivala. Navodi da je njemu pozlilo u trenutku kada mu je g. LA rekao da popiše sporazum ili u protivnom da će dobiti otkaz. Pitao ga je kojim povodom, a on je rekao ili sporazum ili otkaz. Za vrijeme njegovog razgovora su oni otišli. Kada mu je pozlilo navodi da je morao obavijestiti nadređenog da mu je pozlilo jer ne može napustiti mjesto rada samovoljno, bez odobrenja nadređenog što je i učinio. Građani ne mogu koristiti bazen ako nema nikoga na blagajni. Također ističe da ga prethodno nadređeni nisu upozoravali da neovlašteno odlazi sa radnog mjesta i ne obavlja poslove. Imao je prije par godina jednu opomenu i nakon toga ništa.
14. Iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad (list 187 spisa) je razvidno da je tužitelj dana 31.120.2024. otvorio bolovanje odnosno da mu je kao prvi dan nesposobnosti utvrđen upravo 31.10.2024., a kako to proizlazi i iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 17.11.2025. (list 186 spisa). Nadalje, iz potvrde od 27.06.2025. (list 171 spisa) proizlazi da je tužitelj dana 31.10.2024. kontaktirao ambulantu, Dom Zdravlja Zagreb-Istok, nakon čega je upućen u Centar za krizna stanja KBC Zagreb. Zaprimljen je i obrađen istoga dana, o čemu je dostavio medicinsku dokumentaciju te mu je bolovanje otvoreno s datumom 31.10.2024.
15. Iz Upozorenja zbog povreda radnih obveza od 26.06.2018. (list 34 spisa), Upozorenja zbog napuštanja radnog mjesta bez dozvole za izlaz od 15.07.2019. (list 40 spisa), Izvješća o izvanrednom nadzoru sa fotografijama (list 46-49 spisa) i e-mail od 08.02.2024. (list 50 spisa) jasno proizlazi postojanje više povreda obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja, a na koje je upozoravan od strane poslodavca (ovdje tuženika).
16. Sud je iskaze svjedoka RA, SA i ĐA ocijenio vjerodostojnima jer su isti međusobno suglasni u svim odlučnim činjenicama, a ujedno su potvrđeni i sadržajem materijalne dokumentacije koja prileži spisu. Navedeni svjedoci suglasno iskazuju da je tužitelj dana 31. listopada 2024. tijekom radnog vremena napustio svoje radno mjesto nakon što mu je pokušana dostava odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, i to unatoč upozorenju ravnatelja da ostane na radnom mjestu, pri čemu o svom odlasku nije obavijestio nadređenu osobu niti je za isto imao odobrenje poslodavca. Njihovi iskazi podudaraju se i sa sadržajem elektroničke korespondencije koja je neposredno nakon predmetnog događaja dostavljena upravi tuženika.
17. Posebno je sud cijenio iskaz svjedoka GA, koji je u vrijeme predmetnog događaja bio poslovođa na objektu Zatvoreni bazen uz OŠ Iver. Iako je navedeni svjedok pred sudom iskazao da je odlazak tužitelja uzrokovao tek manje organizacijske poteškoće te da je na objektu ostala druga djelatnica koja je mogla obavljati poslove blagajnika, sud njegovom iskazu u tom dijelu nije poklonio vjeru. Naime, svjedok je potvrdio da je upravo on sastavio i poslao elektroničku poruku od 31. listopada 2024. ravnatelju RA te zaposlenicima SA i UA, a iz sadržaja navedene elektroničke poruke proizlazi da je tužitelj toga dana napustio blagajnu bez prethodne obavijesti i bez njegova odobrenja kao neposredno nadređene osobe, da je zatečeno prazno radno mjesto blagajne te da je uvidom u potpisnu listu odlazaka utvrđeno kako se tužitelj ispisao u 10,45 sati, dakle prije završetka svoje smjene. Budući da je navedena elektronička poruka sastavljena neposredno nakon događaja i bez ikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud ju smatra vjerodostojnijim dokazom od iskaza svjedoka danog pred sudom više mjeseci kasnije. Slijedom toga, sud zaključuje da je iskaz svjedoka GA u dijelu u kojem umanjuje posljedice tužiteljevog postupanja i navodi postojanje odgovarajuće zamjene na blagajni proturječan njegovim ranijim neposrednim saznanjima izraženima u navedenoj elektroničkoj poruci te ga u tom dijelu nije prihvatio.
18. Sud nije prihvatio niti iskaz tužitelja kao uvjerljiv i vjerodostojan. Naime, njegova tvrdnja da nije samovoljno napustio radno mjesto, da je o svom odlasku obavijestio nadređenog te da je prethodno osigurao zamjenu na blagajni nije potkrijepljena niti jednim objektivnim dokazom, već je izravno suprotna sadržaju elektroničke poruke od 31. listopada 2024. koju je sastavio upravo njegov neposredno nadređeni poslovođa GA isto kao i ranije citiranim iskazima svjedoka. Nadalje, tužitelj je u svom iskazu naveo kako ranije nije bio upozoravan zbog povreda radnih obveza, osim jedne opomene prije više godina, međutim takva tvrdnja nije u skladu sa sadržajem upozorenja od 26. lipnja 2018., upozorenja od 15. srpnja 2019., izvješća o izvanrednom nadzoru te elektroničke pošte od 8. veljače 2024., iz kojih jasno proizlazi da je tužitelj i ranije upozoravan na povrede radnih obveza, uključujući i neovlašteno udaljavanje s radnog mjesta. Osim toga, kontinuitet nesavjesnog rada odnosno ustrajnost u povredama obveza iz radnog odnosa je razvidna i iz uvjerljivog, ranije citiranog iskaza svjedoka TA, a sve navedeno dodatno dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza tužitelja.
19. Točno je da iz medicinske dokumentacije proizlazi kako je tužitelju dana 31. listopada 2024. utvrđena privremena nesposobnost za rad te da mu je bolovanje otvoreno s tim datumom. Međutim, sama činjenica naknadno otvorenog bolovanja ne može opravdati njegovo prethodno postupanje, odnosno napuštanje radnog mjesta bez odobrenja i bez pravovremene obavijesti poslodavcu. Sud pritom posebno ističe da otvaranje bolovanja samo po sebi ne znači da tužitelj nije bio u mogućnosti, bez odgađanja obavijestiti poslodavca o razlozima svoje odsutnosti kako bi se omogućila organizacija procesa rada i osigurala zamjena na poslovima koje je obavljao. Pri tome treba imati u vidu da iz iskaza niti jednog svjedoka ne proizlazi da bi tužitelj doživio toliku razinu stresa da ne bi bio u mogućnosti to napraviti. Osim toga, odredbom članka 37. ZR-a propisana je obveza radnika da o privremenoj nesposobnosti za rad obavijesti poslodavca najkasnije u roku od tri dana od nastanka iste, što tužitelj nesporno nije učinio. Poslodavac je tek naknadno, posrednim putem, saznao da se tužitelj poziva na zdravstvene razloge svog odlaska.
20. Pri ocjeni svih izvedenih dokaza sud je imao u vidu i okolnost da je bolovanje otvoreno upravo na dan kada je tužitelju pokušana dostava odluke o otkazu ugovora o radu te neposredno nakon što je napustio radno mjesto. Iako sama ta okolnost ne može predstavljati dokaz zlouporabe prava na bolovanje, u povezanosti s činjenicom da je tužitelj radno mjesto napustio bez odobrenja, bez pravovremene obavijesti poslodavcu, da o svojoj navodnoj nesposobnosti za rad nije odmah izvijestio poslodavca te da su njegove tvrdnje o osiguranoj zamjeni i prethodnom odobrenju odlaska ostale nedokazane, sud zaključuje da izvedeni dokazi ne potvrđuju njegovu verziju događaja. Naprotiv, rezultati provedenog dokaznog postupka upućuju na zaključak da je tužitelj samovoljno napustio radno mjesto tijekom radnog vremena, protivno uputama poslodavca i obvezama iz radnog odnosa, čime je počinio osobito tešku povredu radne obveze koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu. Pri tome, odnosno upravo u tom kontekstu treba uputiti i na odredbu čl. čl. 102. Pravilnika o radu tuženika Radnici su dužni (t. 1.) poslove i radne zadatke, utvrđene opisom radnog mjesta obavljati osobno, savjesno i stručno u skladu s pravilima struke i obvezujućim propisima, (t. 3.) ne napuštati rad bez odobrenja nadređene osobe, (t. 8.) ponašati se na radu pristojno, korektno i susretljivo i dr. Konačno, sve navedeno dovodi i do jasnog zaključka da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti iz čl. 119. st. 2. ZR-a zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radniku (ovdje tužitelju) omogući da iznese svoju obranu.
21. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem njegove punomoćnice kao svjedoka. Naime, iz sadržaja tužiteljevih navoda proizlazi da je predložena svjedokinja trebala iskazivati o telefonskom razgovoru koji je s tužiteljem vodila neposredno prije napuštanja radnog mjesta te o okolnostima koje joj je tužitelj tom prilikom iznio. Takav dokaz nije bio odlučan za utvrđenje činjenica relevantnih za ovaj spor, budući da predložena svjedokinja nije neposredno nazočila događajima na radnom mjestu tužitelja dana 31. listopada 2024. niti je imala neposredna saznanja o tome je li tužitelj napustio radno mjesto uz odobrenje nadređene osobe, je li o tome obavijestio poslodavca te kakve su posljedice nastale za proces rada. Njezina saznanja o tim okolnostima mogla su se temeljiti isključivo na informacijama dobivenim od samog tužitelja. Osim toga, predložena svjedokinja tijekom postupka zastupa tužitelja kao njegova punomoćnica, pa je sud ocijenio da izvođenje takvog dokaza nije potrebno za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, osobito imajući u vidu da su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju provedenih personalnih i materijalnih dokaza.
22. Kako je, dakle, utvrđeno da je osporena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena na temelju opravdanog i zakonitog razloga te u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o radu, konkretno odredbom čl. 116. st. 1. ZR-a to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.
23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini 250 bodova te sastava podneska od 21.07.2025., zastupanja na ročištima održanim 10.11.2025., 10.02.2026., 20.03.2026., 14.05.2026. te 12.06.2026. što sveukupno i uvećano za PDV iznosi 1.375,00 eura.
Tuženiku nije prizna zatraženi trošak sudskih pristojbi budući iste nisu niti plaćene.
Zagreb, 12. lipnja 2026.
Suda c
Siniša Marinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
