REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P Ob-143/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud po sucu Ani Vuković, u pravnoj stvari tužitelja TK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislav Beloša, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog PK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dragutinu Rendeliu, odvjetniku u Sesvetama, radi odluke o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa i uzdržavanju zajedničkog mlt. djeteta ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnom skrbniku TKP, magistri prava i djelatnici Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, Trg Nevenke Topalušić 1, uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dugo Selo (dalje: Zavod), nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 21. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice i Zavoda, 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Mijenja se Presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu od 17. ožujka 2023. poslovni broj P Ob-253/2021 pod točkama II, III, IV i V na način da ista sada glasi:

I. Zajedničko dijete stranaka, mlt. KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2012. stanovati će s majkom TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na njenoj adresi stanovanja u [adresa],

II. Majka TK OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ostvarivati će djelomično samostalnu roditeljsku skrb te joj za donošenja odluka o zdravlju, obrazovanju (uključujući promjenu škole), promjeni prebivališta i/ili boravišta djeteta, ishođenju osobnih dokumenta nije potrebna suglasnost drugog roditelja PK;

III. Osobni odnosi oca PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će prema željama i mogućnostima djeteta ovisno o njegovim školskim i izvanškolskim obvezama te prema dogovoru roditelja, a u slučaju izostanka istog, svaku drugu subotu u mjesecu od 10:00 sati do 18: 00 sati, te svaki drugi državni ili vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj od 10:00 sati do 18:00 sati, jedan tjedan u srpnju i jedan tjedan u kolovozu tijekom ljetnih školskih praznika, a polovicu zimskih školskih praznika.

IV. Nalaže se PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime uzdržavanja mlt. ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi mjesečno iznosom od 300,00 € počevši od 1. veljače 2025. godine pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], a u slučaju kašnjenja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

II./Svaka strana snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 31. siječnja 2025. podnijela tužbu ovome sudu u kojoj, a i tijekom postupka, u bitnom navodi da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi koji brak je razveden presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu 17. ožujka 2023. donesenom u predmetu P Ob-253/2021.

Istom odlukom da je odlučeno o roditeljskoj skrbi i sadržaju iste pa je tako zajedničko dijete stranaka, mlt. KK ostao stanovati s ocem na njegovoj adresi stanovanja budući je majka otišla izvan RH, točnije u Njemačku te je bio dogovor da dijete ostane s ocem u RH, a to je bila i želja djeteta. Stranke su prije podnošenja ove tužbe, sukladno članku 323. Obiteljskog zakona bezuspješno provele postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom koji postupak se vodio pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Dugo Selo. Tužiteljica dalje navodi da su vrlo brzo nakon donošenja sudske odluke, unatoč želji djeteta da ostane u RH, jer su mu tu ipak prijatelji, krenuli problemi u kućanstvu oca i neslaganje djeteta s ocem i njegovom suprugom te općenito nesnalaženje tuženika glede odgoja djeteta i općenito obavljanja svih sadržaja roditeljske skrbi. Najbitnija promjena koja se dogodila nakon donošenja sudske odluke jest da se tužiteljica vratila u RH i da mlt. KK od tog trenutka stanuje s majkom u Zagrebu. Tuženik se promjeni mjesta stanovanja i škole djeteta nije protivio te je potpisao specijalnu punomoć kojom daje suglasnost tužiteljici za promjenom istih. Tužiteljica od trenutka promijenjenih okolnosti obavlja sve sadržaje roditeljske skrbi, a s obzirom na činjenicu da se tuženik u niti jednom momentu nije protivio promjeni mjesta stanovanja i škole djeteta, bilo je potrebno sudskim putem regulirati promjenu dosadašnje odluke, uostalom i želja mlt. djeteta je bila da želi nadalje stanovati s majkom. Prepreka u sklapanju Plana zajedničke roditeljske skrbi i mirnog rješenja spora nastala je u visini uzdržavanja i općenito shvaćanju da je to obveza i dužnost roditelja koji je obveznik uzdržavanja. Mlt. dijete je u dobi od 13 godina, njegove potrebe su već samom činjenicom veće kronološke dobi porasle, tinejdžer je, te ima problema s govorom zbog čega ide kod logopeda. Nadalje, tužiteljica i tuženik imaju lošu međusobnu komunikaciju te je tužiteljici izuzetno teško doći do bilo kakve suglasnosti od strane tuženika te je za sve potrebno komunicirati preko zavoda ili eventualno odvjetnika. Stoga, tužiteljica predlaže da joj se dodijeli ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi u pogledu donošenja odluka o zdravlju djeteta, promjeni prebivališta/boravišta, školi i osobnim dokumentima. Tužiteljica ističe da od trenutka promjene mjesta stanovanja djeteta, tuženik nije izrazio želju da dijete vidi ili da ostvari bilo kakav kontakt s njime, no tužiteljica smatra da bi kao drugi roditelj ipak trebao ostvarivati barem minimum osobnih odnosa kako se veza oca i sina ne bi izgubila, no naravno sve to uz poštivanje želja djeteta koje je sada već svjesno cjelokupne situacije, nije niske kronološke dobi te jasno verbalizira što želi. Tužiteljica slijedom svega navedenog traži da izmjenu ranije odluke, da maloljetno dijete stranaka stanuje s njom, da ona samostalno donosi odluke koje se tiču zdravlja, školovanja, ishođenja osobnih dokumenata djeteta i promjene prebivališta/ boravišta i škole djeteta, a da dijete ostvaruje osobne odnose s ocem od kojeg na ime uzdržavanja potražuje iznos od 300,00 eura od podnošenja tužbe.

2.U odgovoru na tužbu od 19. veljače 2025. i tijekom postupka tuženi u bitnom ne spori činjenicu da su stranke bivši bračni drugovi, a da je presudom kojom je njihov brak razveden odlučeno da će maloljetni KK stanovati s ocem jer je majka otišla u Njemačku, a želja mlt. ĐK je bila stanovati s ocem. Tuženik nadalje ne spori da je mlt. KK, sada star 13 godina, živio sa ocem, te je čitavo vrijeme tuženik – otac PK, vodio računa o odgoju i uzdržavanju mlt. ĐK. Tužiteljica je nakon razvoda braka preselila u Republiku Njemačku, te je nakon toga iako je bila obavezna po presudi suda, plaćati na ime uzdržavanja svog mlt. sina ĐK, iznos od 1.500,00 kuna mjesečno (200 EUR), do danas nije isplatila niti jedan novčani iznos, te obavijestila tuženika da ona ima drugo dijete i da neće plaćati za mlt. KK za uzdržavanje. Imajući u vidu takav stav majke mlt. ĐK, tuženik je kao zakonski zastupnik podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i, ali do danas nije isplaćen niti jedan novčani iznos na ime uzdržavanja mlt. ĐK. S obzirom na tu činjenicu, tuženik je istaknuo prigovor prijeboja potraživanja na ime uzdržavanja mlt. ĐK, i zahtjeva tužiteljice, jer s obzirom na postavljeni zahtjev u iznosu od 300 EUR na ime uzdržavanja, tuženik smatra da s obzirom na svoje prilike i potrebe djeteta, nije suglasan prije svega sa povećavanjem iznosa uzdržavanja, a također se protivi i zahtjevu za to da se odredi uzdržavanje mlt. ĐK, dok se iznos duga koji je tužiteljica trebala platiti ne izravna sa iznosom koji je bila dužna za njegovo uzdržavanje odnosno dugom kojim ukupno iznosi 5.400,00 EUR, koliko je tužiteljica dužna na ime uzdržavanja koje je davao isključivo tuženik PK, te se protivi donošenju bilo kakve privremene mjere koja se odnosi na uzdržavanje mlt. ĐK, kako je to već i obrazloženo. Iako tužiteljica u tužbi navodi svoju obiteljsku situaciju, vidljivo je da je mlt. sina KK i potrebe za život i uzdržavanje, u potpunosti zanemarila i nije vodila o tome računa, pa su sve tvrdnje istaknute u tužbi kojima se nastoji prikazati drugačije, neistinite i lažne. Tuženik je suglasan sa prijedlogom da dijete mlt. KK živi sa majkom, na adresi stanovanja, te ne spori da je u siječnju 2025. dijete počelo živjeti sa majkom, čemu se tuženik ne protivi, ali kako su odnosi između tužiteljice i tuženika loši, a dijete je čitavo vrijeme dok je boravilo kod oca, bilo vođeno zbog zdravstvenih potreba logopedu, tuženik nema saznanja da li tužiteljica uredno vodi dijete za rješavanje tegoba koje ima mlt. KK. Što se tiče odnosa oca-tuženika sa mlt. KK, tuženik je svjestan činjenice da se formalno isti moraju odrediti, te će prihvatiti nakon određivanja prijedlog nadležnog zavoda, a iz razloga što sa tužiteljicom nije u mogućnosti u zajedničkom kontaktu iznaći praktična rješenja koja se tiču tih kontakata odnosno posebno imajući u vidu da je KK školske dobi, te se mora voditi računa o njegovim školskim obavezama kao i potrebama. Slijedom svega navedenog tuženik se ne protivi da KK živi sa majkom, dok se protivi svim drugim prijedlozima koji se odnose na vrijeme uzdržavanja koje se predlaže počev od 1. veljače 2025., zbog opisanih okolnosti, uz prijedloge za određivanje drugih radnji, a sve u interesu mlt. ĐK, s tim da se izričito protivi određivanju bilo kakove privremene mjere.

3. Rješenjem Zavoda od 1. srpnja 2025. mlt. BK imenovana je posebna skrbnica PKP, djelatnica Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, Trg Nevenke Topalušić 1, radi zaštite njegovih prava i interesa.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, Zavod je dostavio mišljenje i prijedlog koje je sud dostavio na očitovanje strankama, a proveden je i dokaz saslušanjem stranaka. Posebna skrbnica nije provodila razgovor s maloljetnim KK kako bi se utvrdilo njegovo mišljenje sukladno odredbi članka 240. Obz i članka 10. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, budući je tuženik već u odgovoru na tužbu učinio nespornim da će maloljetni KK stanovati s majkom, s kojom aktualno i stanuje, te je isti naveo da će biti suglasan s dinamikom ostvarivanja osobnih odnosa koju predloži Zavod.

5. Navedeni dokazi su provedeni radi utvrđivanja bitnih činjenica sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te je nakon ocjene istih sud našao tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

6. Iz stručnog mišljenja Zavoda od 29. listopada 2025. (str 44-47 spisa) u bitnom proizlazi da je isto sačinjeno temeljem uvida u podatke o rezultatima postupanja Zavoda u obitelji ovdje stranaka. Zavod ukratko navodi socioanamnestičke podatke stranaka iz kojih za TK u bitnom proizlazi da je ista rođena **.**.1992., da je po zanimanju konobarica, te da je trenutno nezaposlena, ali da aktivno traži posao. Urednog je zdravstvenog stanja. PK je rođen **.**.1987., te je završio tehničku školu i prekvalifikaciju za vozača, trenutno je zaposlen u HŽ Cargo na poslovima strojovođe, te ima oko 25 godina radnog staža, zdrav je. Mlt KK je rođen **.**.2012., rani razvoj, vrtići početak školovanja prošli su mu bez većih poteškoća, a aktualno je učenik 7 razreda osnovne škole po prilagođenom školskom programu. Majka je navela kako školu polazi redovito i nema poteškoća u školskom funkcioniranju. Uključen je u savjetodavni tretman '' ČK' , te u tretman logopeda. Majka je navela kako je škola zatražila timsku obradu kako bi se mlt. BK odredio prikladan program obrazovanja, odnosno kako bi KK dobio asistenta u nastavi. Trenira nogomet, četiri puta tjedno. TK i PK su faktički prekinuli zajednicu 2019. a razveli su se presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu od 17. ožujka 2023, kojom je odlučeno da će mlt KK stanovati s ocem, jer je majka otišla raditi i živjeti u [adresa]. Majka je u emocionalnoj vezi sa ĆK od lipnja 2021. u kojoj je rođen mlt. EK, a PK stanuje sa izvanbračnom partnericom, te s njom ima jedno zajedničko dijete mlt. HK, koja je rođena **.**.2022. te je urednog zdravlja i razvoja. U travnju 2024. proveden je razgovor u Zavodu s mlt. KK iz kojeg se zaključuje da isti otežano izvršava školske obaveze, a tijekom razgovora nisu dobivena saznanja od ĐK u vidu neprimjerenog odgojnih postupanja prema BK. Tokom 2024. mlt. KK je u više navrata hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu, te mu je bila određena i logopedska terapija, ali vježbe iz iste nije pohađao zbog nemogućnosti oca da organizira prijevoz. U studenom 2024. PK je pristupio u Zavod zajedno s mlt. KK navodeći da je mlt. KK nezainteresiran za bilo što, da odbija jesti i da spava na podu. Da ne želi ići u školu, te je izrazio nemoć u motiviranju mlt djeteta. U zavodu je tada obavljen razgovor s mlt. KK bez prisutnosti oca, te je tijekom razgovora uočeno da je mlt. KK ima tremor ruku, uz vidno prisutan otpor na spomen oca i ostalih ukućana, odgovarao je samo sa ''da'' i ''ne''. Istog dana otac je telefonski kontaktirao Zavoda da je mlt. KK pobjegao s adrese Varaždinska cesta 33, Popovec, a idućeg dana je mlt. KK hospitaliziran na odjel Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu. Krajem mjeseca studenog 2024. nakon otpusta iz bolnice KK je uz pristanak oba roditelja, otišao živjeti kod bake po ocu, LK., a roditelje je Zavod, nastavno na njihove narušene odnose upoznao sa njihovim pravima i dužnostima u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava. **.**.2024. TK se vratila iz Njemačke te je od tada preuzela brigu o maloljetnom BK. Majka TK stanuje na adresi u [adresa] , sa partnerom i zajedničkim maloljetnim djetetom, i mlt. sinom KK. U listopadu 2025. izvršen je terenski izvid na adresi majke, prilikom kojega je utvrđeno da stan u kojem živi TK ima sve uvjete za primjereno stanovanje, a majka je tom prilikom navela stručnim radnicima Zavoda da otkako mlt. KK stanuje kod nje, da otac PK nije niti jednom nazvao i pitao za KK, a da KK ne pita za oca niti izražava želju za susretima s ocem. Prilikom terenskog izvida proveden i razgovor s maloljetnim KK s kojim se lako uspostavio kontakt, a primijećene su govorne teškoće. KK je naveo da mu je s mamom lijepo, da se odlično slaže s očuhom i mlađim bratom, te kako bi volio ostati živjeti s majkom. Tijekom čitavog razgovora KK je bio smiren, veselog raspoloženja i komunikativan sa stručnim radnicima. Zavod je naveo u prijedlogu i mišljenju i bitne stavke iz tužbe i odgovora na tužbu, te je predložio da maloljetno dijete stranaka stanuje s majkom, s ocem ostvaruje osobne odnose , a da majka ima djelomično samostalnu roditeljski skrb glede donošenja odluka o zdravlju djeteta, promjeni prebivališta/ boravišta, škole i izradi osobnih dokumenata. Zavod je predložio da se oca obveže na uzdržavanje koji iznos će ovisiti o potrebama djeteta i mogućnostima roditelja, a sukladno Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta.

7. Sud je izvješće i mišljenje Zavoda dostavio strankama i posebnoj skrbnici na očitovanje te se tuženik podneskom od 27. studenog 2025. očitovao ističući da Zavod s njim nije obavio nikakav razgovor niti je bio pozivan na isti. Tuženik je suglasan da mlt. KK živi s majkom , te je suglasan da dijeli sa majkom TK odluke o roditeljskoj skrbi te da ista bude djelomično samostalna, ali se izričito protivi da donosi odluke samostalno o promjeni prebivališta, boravišta te školi kao i izradi osobnih dokumenata, jer uostalom to ne spada u uobičajenu roditeljsku skrb već djelomično u taksativno navedene odluke sukladne zakonu. Suglasan je da se osobni odnosi sa mlt. KK ostvaruju sukladno dogovoru roditelja, odnosno formalno kako to predlaže Zavod s obzirom da se radi o djetetu školske dobi. U pogledu uzdržavanja mlt. ĐK ukoliko Sud donese odluku da isti stanuje s majkom tuženik se izričito protivi da majka doprinosi za uzdržavanje dok tužiteljica TK s istog osnova ne isplati dužno uzdržavanje koje je Sud donio za vrijeme dok je mlt. KK živio sa ocem, a koje do danas tužiteljica nije isplatila na ime uzdržavanja svog mlt. sina ĐK temeljem presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Dugo Selo, P Ob-253/2021, pa je tuženikbio prisiljen podnijeti zahtjev za izravnu naplatu kod FINE.

8. Posebna skrbnica u svom očitovanju na prijedlog i mišljenje Zavoda navela je da su roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece, sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona koji propisuje da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djetetu i njegovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6. Obiteljskog zakona, narodne novine 103/15), te ukoliko bi stranke postigle sporazum o sadržajima roditeljske skrbi, ističe da bih načelno sa istim bila suglasna, a sve iz razloga što su roditelji u konačnici oni koji bi trebali potrebe djeteta staviti ispred svojih i isti bi trebali znati ono što je najbolje za njihovo dijete. Uvidom u prijedlog i mišljenje nadležnog HZSR-a ističe kako načelno nema primjedbi na isti.

9. Tužiteljica TK saslušana kao stranka u bitnom je iskazala da od kada se vratila iz [adresa], KK živi sa njom i to od prosinca 2024., od kada nema nikakvu komunikaciju sa Lukinim ocem, niti se KK s njim čuje. KK je po preporuci stručnog tima škole koju pohađa, u tretmanu logopeda i psihologa sa SUVAG-a, s time da je termin psihologa dobio 11.3. ove godine, a kod logopeda ide od prošle godine. S time u vezi nije imala nikakvu komunikaciju s Lukinim ocem, niti ga je obavještavala o rezultatima logopedskih terapija. KK ide i na tretmane u udrugu Luka Ritz od početka prošle godine. Koliko joj je poznato nije bio uključen u savjetovalište Luka Ritz kada je živio s ocem. Poznato joj je samo da je išao logopedu, ali i da su ti termini neredovito održavani. KK je fizički zdravo dijete, ali ima psihičkih problema. Nije protiv održavanja osobnih odnosa ĐK s ocem. KK će trebati i aparatić za zube. 60 eura plaća BK članarinu za nogomet, plus 300,00 eura za opremu za nogomet jednom godišnje, te kopačke jedan put do dva puta godišnje, jedne su oko 100,00 eura. Svakodnevno dobije džeparac 4,00 eura. 100,00 eura otprilike potroši mjesečno samo za KK na hranu. KK je u pubertetu pa mu za higijenu potroši otprilike 50,00 eura mjesečno. KK dobije mjesečno 100,00 eura uz ovih 4,00 eura dnevno, ali napominje da tih 100,00 eura dobije ako ima neke društvene aktivnosti u vidu rođendana i tako. Škola u koju KK ide, ima jedan poseban fond, iz kojega podmiruju troškove učenika za koje brine jedan roditelj. Kod upisa ĐK u školu koju je prethodno pohađao prije nego se preselio u [adresa], morala je dostaviti školi specijalnu punomoć, jer do Lukinog oca nije mogla doći. Udaljeni su oko pola sata, koliko joj je poznato, od Lukinog oca. Pokušavala je uspostaviti komunikaciju sa Lukinim ocem, kada ga je jednom nazvala da ga obavijesti o liječničkim terminima za KK, otac je rekao da ne želi imati veze s time. Od kada je KK kod nje otac nije pridonosio za uzdržavanje, niti je na bilo koji način kontaktirao KK. Ističe da je imala porodiljni dopust iz Njemačke do kraja prvog mjeseca ove godine i trenutno traži posao.

10. Tuženik PK, saslušan u svojstvu stranke u bitnom navodi kako protivi da se majci dodjeli djelomično samostalna skrb, zahtijeva da roditeljska skrb ostaje zajednička. Dok je KK stanovao sa njim nije postojala potreba za psihologom. KK je također išao logopedu, išao je redovito, ali ga je on zbog udaljenosti želio prebaciti logopedu u [adresa], što mu je znatno bliže mjestu stanovanja i kada je trebao tamo krenuti logopedu, majka se vratila iz Njemačke. Izbrisan mu je e-dnevnik, dva puta je u vezi toga kontaktirao školu. Želi sa KK imati osobne odnose i da se oni odvijaju kako je predložio Zavod. Zaposlen je u HŽ Cargo na mjestu strojovođa. Neto primanja mu ovise o broju sati, minimalno su 2.000,00 eura mjesečno. Drugih izvora prihoda nema. Ima još jedno mldb. dijete od 3 godine, zdravo je dijete. Kreditom je kupio nekretninu u kojoj sada živi. Oko 300,00 eura mjesečno mu je rata kredita. Zdrav je. Još ima jedan kredit kojim je prebio drugi kredit. Partnerica mu je tek danas počela raditi. Sa njim i partnericom žive još partneričinih dvoje djece iz prvog braka. Živi od plaće do plaće, nema ušteđevine. Financira svaki mjesec Lukin gablec u školi 4,00 eura. Nema Lukin broj i nije u mogućnosti s njim kontaktirati. Poštuje Lukinu želju da živi s majkom. Zbog svog opisa posla, činjenice da ima terenske poslove, noćne smjene, nije siguran kako će imati mogućnosti viđati KK. Dok je KK bio kod njega, majka nije pridonosila za njegovo uzdržavanje. Navodi da je u više navrata KK bio hospitaliziran u psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, dok je stanovao kod njega , i da je pobjegao nakon što se majka vratila iz Njemačke i počela ga nazivati, a KK je počeo biti pod negativnim utjecajem majke, a usmjereno na njegovu trenutnu partnericu. On je tražio pomoć za svoje dijete.

11. Zavod je ostao kod prijedloga i mišljenja iz listopada 2025., te kod prijedloga za djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb obzirom da majka i otac duže vrijeme nemaju gotovo nikakvu komunikaciju, a sve u cilju zaštite najboljeg interesa mldb. djeteta.

12. Nakon što su stranke saslušane, iz njihovih iskaza sud je utvrdio da su stranke postigle sporazum što se tiče odluke o tome s kime će maloljetni KK stanovati, odnosno da isti stanuje s majkom, te su se suglasile što se tiče načina ostvarivanja osobnih odnosa mlt. ĐK s ocem onako kako je to predložio Zavod. Isti dogovor stanaka i sud ocjenjuje da je u skladu s dobrobiti mlt. ĐK jer su roditelji ti koji bi trebali znati što je najbolje za njihovo dijete te u konačnici oni koji bi trebali staviti potrebe djeteta ispred svojih. Stranke su postignuvši navedeni dogovor pokazale roditeljsku zrelost i spremnost na suradnju, a sve imajući u vidu dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta, mlt. ĐK, jer iako se aktualno, i već duže vrijeme ne ostvaruju osobni odnosi mlt. ĐK s ocem, majka je tijekom čitavog postupka naglašavala spoznaju o važnosti ponovne uspostave osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem, a otac, iako nesiguran oko faktičnog održavanja, je suglasivši se s prijedlogom Zavoda pokazao da je, makar u deklarativnom smislu, spreman ponovno ostvarivati osobne odnose s mlt. KK. Iako je tuženik prigovarao prijedlogu i mišljenju Zavoda, budući isti Zavod nije proveo razgovor s njime, prije donošenja istog mišljenja, s tim u vezi, a nakon što je sud saslušao stranke, našao je činjeničko stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjenim da nije tražio dostavu novog prijedloga i mišljenja koje bi uključivalo dodatnu obradu stranaka. Iako su stranke suglasne oko toga s kime će maloljetni KK stanovati, sud je uzeo u obzir činjenicu da mlt. KK otkad stanuje kod majke uredno funkcionira u školi i kod obitelji majke, očuha i polubrata, a što je primijećeno i od strane stručnih djelatnika Zavoda. Ne ulazeći u razloge zbog kojih je majka, ovdje tužiteljica, otišla u Njemačku, nakon čega je KK ostao stanovati kod oca po svojoj želji, sud je mišljenja da je upravo navedena činjenica majčina odlaska u Njemačku zasigurno utjecala na psihofizički razvoj maloljetnog ĐK, te sud nema dovoljno elemenata pripisati činjenicu povremenih hospitalizacija ĐK u psihijatrijsku bolnicu, a kako to tužiteljica u tužbi navodi zbog tuženikova nesnalaženja u odgoju i neslaganje djeteta s ocem i njegovom partnericom, a na što u jednom dijelu upućuje i Zavod. Niti jedna faza razvoja maloljetnog djeteta, nije imuna na roditeljsko neslaganje i narušene odnose, a posebice kod djece kao što je maloljetni KK, koji ima utvrđene stanovite poteškoće u smislu potrebe za logopedom, za individualiziranim pristupom u nastavi. Tužiteljica i majka je po povratku iz Njemačke nastavila skrbiti o maloljetnom djetetu, te aktualno, kako je i Zavod prepoznao, na primjereni način vodi brigu o cjelokupnoj skrbi za dijete, a posebice pogledu zdravlja i u pogledu školovanja. Sud je iz neposrednog saslušanja stranaka stekao dojam da obje stranke jednako žele najbolje za svoje dijete. Međutim, obje stranke ne spore, da od kada mlt. KK stanuju s majkom, nemaju nikakvu komunikaciju, niti je izvjesno da bi se ista mogla u doglednoj budućnosti i uspostaviti, pa makar i preko punomoćnika ili putem maila. U tom smislu, sporno je ostalo treba li se majci, ovdje tužiteljici, dodijeliti djelomično samostalna roditeljska skrb u pogledu mlt. ĐK, kako to predlaže Zavod i s čime je tužiteljica suglasna. Za donošenje odluke o skrbi nad mlt. KK, sudu je odlučna bila upravo činjenica potpunog izostanka komunikacije između roditelja mlt ĐK. Ne ulazeći u razloge zbog kojih je to tako, tuženik nije tijekom postupka dokazao da se na bilo koji način raspitivao o maloljetnom djetetu, isti je priznao da mlt. KK nije vidio od prosinca 2024. od kad KK stanuje s majkom, te sud upućuje na odredbu članka 119. stavka 1. i 2. Obz-a po kojoj dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta. U ovom postupku sud je utvrdio da je od strane tuženika došlo do povrede njegove dužnosti kao roditelja u smislu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom te da da isti tuženik treba iskoristiti svoja prava kao roditelj koji ne stanuje s djetetom u narednom periodu od donošenja ove odluke, te sud smatra da je svakako u interesu malodobnog ĐK da viđa oca, što tužiteljica niti ne spori. Sud tijekom postupka nije utvrdio da bi na strani tužiteljice postojala ponašanja zbog kojih su u prethodnom periodu otežano ostvarivani osobni odnosi djeteta s ocem. Sud smatra da je prijedlog i mišljenje Zavoda izrađen stručno i objektivno, u svrhu postizanja stabilizacije života maloljetne ĐK, koji bi trebao biti primarni cilj njegovim roditeljima. Za pravilan psihofizički razvoj djeteta nužan je kvalitetan i prisan odnos s oba roditelja, što u konkretnom nije slučaj, jer roditelji uslijed narušene komunikacije nisu jednako angažirani u izvršavanju roditeljskih dužnosti, te je sva skrb aktualno na strani majke, što je poglavito vidljivo iz činjenice da tuženik jedan duži period, a kako i sam ističe, nema nikakav kontakt s maloljetnim djetetom niti s njegovom majkom.

13. Što se tiče zahtjeva tužiteljice da joj se dodjeli djelomično samostalna roditeljska skrb glede mlt ĐK sud upućuje na odredbu članka 104. Obz kojom je propisano da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, dok je stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno, a što u konkretnom slučaju između roditelja ne postoji. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta. Na temelju provedenog postupka, sud je utvrdio da je u najboljem interesu maloljetnog ĐK da majka djelomično samostalno vrši roditeljsku skrb, a isto je podržano i od stranke Zavoda te se s time složila i posebna skrbnica mlt. djeteta budući je između stranaka duže vrijeme komunikacija nepostojeća, te prema mišljenju suda u takvim okolnostima funkcioniranja roditelja nije u interesu maloljetnog djeteta da roditeljska skrb ostane zajednička, a posebice glede donošenja odluka koja se tiču zdravlja maloljetnog ĐK. Tuženik u tijeku postupka nije osporavao činjenice da je majka kod promjene škole mlt BK morala od Zavoda ishoditi specijalnu punomoć, osim što je inzistirao da skrb o djeci ostane zajednička. Pri donošenju odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi sud je također imao u vidu da maloljetn i KK aktualno stanuje s majkom i to od prosinca 2024 te da do zaključenja postupka isti uopće nije viđao oca, slijedom čega se može izvesti i zaključak da ocu nisu niti poznate sve potrebe vezano za skrb mlt. ĐK.

Stoga, kako je u ovom postupku potrebno ponajprije zaštiti dobrobit maloljetne djece, njihova prava, zdravlje i svekolike najbolje interese, sud je prihvatio mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, na koje mišljenje nije imala primjedbe niti posebna skrbnica . Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud se pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima djece stranaka i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine). Sud je stoga zaključio da je trenutno u interesu maloljetnog ĐK da majka, ovdje tužiteljica, ostvaruje djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb kako je to i određeno u točki I/ II. izreke ove presude s obzirom na to da ne surađuje s tuženikom oko navedenoga i zbog njihovih narušenih odnosa. Također, utvrđeno je da tužiteljica adekvatno brine o svim potrebama maloljetnog ĐK u odnosu na školu i zdravlje.

Pri tome se dodaje da roditeljska skrb obuhvaća odgovornost, dužnost i pravo roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti pa tako je roditelj dužan skrbiti o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, njegovom odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa i drugo, od čega nije utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava prethodno spomenuto, dok je tuženik svojevoljno odsutan iz djetetova života i uglavnom je skrb o mlt BK preuzela tužiteljica.

Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djeteta, te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djeci temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djece koja osjećaju svaki stres i neslaganje roditeljskih odnosa, što se snažno odražava na njihov kasniji razvoj, no djeca se mogu dobro prilagoditi na razdvojen život roditelja ako oba roditelja surađuju. Slijedom citiranih odredbi, ovaj sud je mišljenja da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao u čemu se sastoji njegova suradnja i briga oko dobrobiti mlt ĐK niti da surađuje s tužiteljicom oko navedenoga, a imajući u vidu da su između tužiteljice i njega očigledno teško poremećeni odnosi zbog čega tužiteljica ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti njegovu suglasnost u odnosu na pojedine hitne sadržaje roditeljske skrbi za djecu, slijedom čega tužiteljica i traži djelomičnu roditeljsku skrb. Slijedom navedenog, sud također upućuje stranke na nužnost razmjene informacija, te na odredbu članka 99, st. 4 Obz-a kako je u žurnim slučajevima, kad prijeti opasnost za život i zdravlje djeteta svaki od roditelja ima pravo poduzeti nužne pravne radnje u skladu s dobrobiti djeteta i o tome odmah obavijestiti drugog roditelja odnosno u hitnim slučajevima, kad prijeti neposredna opasnost za dijete, svaki od roditelja ima pravo, bez suglasnosti drugog roditelja, donijeti odluke o poduzimanju nužnih radnji u skladu s djetetovom dobrobiti i o tome u najkraćem mogućem roku obavijestiti drugog roditelja. Roditelji su stoga dužni postupati sukladno odredbi članka 111. stavka 1. Obz-a, odnosno dužni su međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja, dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, u ovom slučaju osnovnoškolskim obvezama mlt. ĐK, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na Luku.

14. U odnosu na uzdržavanje djeteta, iako je tuženik istaknuo već u odgovoru na tužbu prigovor radi prebijanja, sud glede navedenog upućuje na odredbu članka 200. točke 5. Zakona o obveznim odnosima ( ''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu ZOO) iz kojom je izrijekom propisano da ne može prestati prijebojem tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja. Ujedno sud upućuje da se uzdržavanje uvijek određuje u korist djeteta, a ne u korist roditelja s kojim dijete stanuje. Tuženik stoga eventualnu tražbinu može imati jedino prema majci osobno iz dosada neplaćenog uzdržavanja, a što predstavlja posebnu, od ovog postupka nezavisnu tražbinu.

15. Nadalje, sud upućuje na odredbu članka 288. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' 103/15, 98/19 ,47/20, 49/23 i 156/23; dalje ObZ-a) kojom je propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja. Odredbom članka 309. Obz -a propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a odredbom članka 310. Obz-a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb za dijete, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Odredbom čl. 315. st. 1. ObZ-a propisno je da ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima prihode koji premašuju prihod iz najvišega platnog razreda prema tablicama za uzdržavanje koje se donose na temelju odredbe čl. 314. st. 4. ovoga Zakona, sud može u parničnom postupku odrediti uzdržavanje u iznosu višem od najvišeg iznosa predviđenog tablicama zbog posebno opravdanih okolnosti, vodeći računa da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja. Temeljem odredbe čl. 311. st. 1. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2. propisno da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313. st. 1. ObZ-a propisno je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, st. 2. propisno je da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a dok je st. 4. propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2 ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja. Što se tiče novčanih obveza roditelja obveznika uzdržavanja, uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a na osnovi odredbe čl. 313. st. 5. ObZ-a.

18. Tužiteljica na ime uzdržavanja potražuje iznos od 300,00 EUR-a. Temeljem odredbe čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ -a sud je utvrdio da mlt. KK živi s majkom. Sud je utvrdio materijalne potrebe djeteta s osnova higijene, prehrane i zdravlja temeljem iskaza majke s kojom mlt. dijete aktualno stanuje te imajući u vidu najbolji interes djeteta.

19. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je zaključio da mlt. KK ima uobičajene životne troškove kao i druga djeca njegove dobi, a koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i zdravlja a da ima povećane materijalne potrebe u smislu odredbe čl. 312. ObZ -a, jer ide na logopedske terapije, a koji trošak tuženik nije sporio. Tužiteljica za uzdržavanje potražuje iznos od 300,0 Eura mjesečno, a koji iznos sud procjenjuje objektivnim i realnim, posebno imajući u vidu da je minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a za dijete od 13 do 18 godina 20% prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome i iznosi 290,00 EUR-a, a prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 75/25 od 14. ožujka 2025.)

20. Nadalje, Čl. 311. st. 2. ObZ-a je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Iz utvrđenih imovinskih prilika tuženika kao davatelja uzdržavanja mišljenje je ovoga suda da je otac u mogućnosti participirati u utvrđenim potrebama uzdržavanja mlt. djeteta u dosuđenom iznosu, jer je zdrav i radno sposoban, zaposlen, te ima obvezu uzdržavanja još jednog maloljetnog djeteta. Mlt. KK je u vrijeme zaključenja ovog postupka polaznik 7 razreda osnovne škole, pa pored elementarnih potreba, ima želju i interes i za društvenim životom, koji košta, tuženik ostvaruje mjesečne prihode kako sam navodi u iznosu od minimalno 2000,00 eura, a i potvrde Porezne uprave za 2025 i siječanj 2026. od 5. ožujka 2026. proizlazi da je tuženik ukupno u 2025. ostvario dohodak od 26. 196,50 eura i na ime neoporezivog primitka iznos od 3.263,16 eura, a u siječnju 2026. da je ostvario 2.347,00 eura na ime dohotka, slijedom čega je ovaj sud mišljenja da ukupan iznos od 300,00 Eura predstavlja iznos koji je u potpunosti u skladu s Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, kada se uzmu u obzir primanja tuženika, te okolnosti na strani mlt tužitelja. Po ocjeni ovog suda troškovi koje mlt. KK ima, su realni, nužni i opravdani te razumni obzirom na životne i materijalne okolnosti oba roditelja, a sud je uzdržavanje dosudio od podnošenja tužbe, jer su na temelju naprijed navedenih podataka, okolnosti zbog kojih je dosuđeno uzdržavanje u iznosu od 300, 00 eura postojale i u vrijeme podnošenja tužbe.

21. Sud je o troškovima postupka odlučio slobodno, sukladno odredbi čl. 366. ObZ-a, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odnosno odlučeno je kao pod točkom V. izreke ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2024.

Sudac:

Ana Vuković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA :

1. Tužiteljici po pun. uz platež na presudu

2. Tuženiku po pun.

3. Posebnoj skrbnici

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, PU Dugo SElo ( navedi Klasu)