REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1567/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Maja Buhin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 3. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja SV, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti tuženika, 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade neimovinske štete od 3.750,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva 20.6.2022. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto tna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.12.2023., a od 30.12.2023. se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnje te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade imovinske štete od 515,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva 20.6.2022. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.12.2023., a od 30.12.2023. se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnje te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR s osnova naknade neimovinske štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva 20.6.2022. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.12.2023., a od 30.12.2023. se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnje te godine, kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da naknadi tužitelju, CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.487,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.6.2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2.5.2022. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca HRVATSKE ŠUME d.o.o., PODRUŽNICA (ŠUMARIJA) SLATINA, na radnom mjestu šumara. Navedenog datuma, tužitelj se nalazio na svom radnom mjestu, te se ozlijedio tijekom radnog vremena, a prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka. Preciznije, tužitelju je tijekom radnog procesa noga proklizala, zbog neravnine te zbog zakrčenosti prolaza i površina na kojima se odvija rad, te je tužitelj iskrenuo nogu te uganuo desni gležanj. Tužitelj je zadobio dijagnozu dislokacije, iščašenja i nategnuća zglobova i ligamenata u području nožnog zgloba (gležnja) i stopala. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je nastalu ozljedu tužitelja kao ozljedu na radu. Obzirom da je poslodavac tužitelja u trenutku ozljeđivanja tužitelja, imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima prilikom obavljanja poslova njihovog radnog mjesta, to je isto osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu nastale štete tužitelju. Zbog iznimno jakih bolova u gležnju desne noge, tužitelj je bio primoran otići na hitni prijem Opće bolnice Virovitica, sve kako bi se istome pružila liječnička pomoć. Istome je postavljena dijagnoza dislokacije, iščašenja i nategnuća zglobova i ligamenata u području nožnog zgloba (gležnja) i stopala. Pojavila se jaka palpacijska bol u području desnog skočnog zgloba, otok u području ispod lateralnog maleola, bol pri kretnjama u TC zglobu. Isti je bilo primoran napraviti RTG pretragu desnog gležnja i desnog stopala. Tužitelj je morao mirovati, držati nogu na povišenome, stavljati hladne obloge, konzumirati analgetike te stavljati analgetske gelove. Isti je hodao uz pomoć štake. Usprkos obavljenih više ciklusa fizikalne terapije, isti i dalje ima bolne i ograničene pokrete u ozlijeđenoj nozi.

2. Slijedom navedenog, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 19.12.2025. tužitelj potražuje od tuženika isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.950,00 eura, i to:

- za pretrpljene fizičke bolove 1.550,00 eura,

- za pretrpljeni strah

1.200,00 eura,

- za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 1.200,00 eura, sve s kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 20.6.2022. do isplate, te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 515,00 eura (5 eura po satu) s kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 20.6.2022. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja od 2.5.2022., a osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti, a iz dostavljenih priloga uz tužbu nije razvidna odgovornost osiguranika u nastanku predmetnog štetnog događaja, pa samim time izostala je i odgovornost tuženika. Vezano za navode tužitelja u tužbi u svezi povrede pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega potražuje naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove, strah, naruženje i trajne posljedice, isto u cijelosti osporava, osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijske kriterije, te sudsku praksu. Glede tuđe pomoći i njege, ukazuje da tužitelju nije bila potrebna tuđa njega i pomoć, protivi se potraživanju zatezne kamate na naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, budući se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti na koju zatezna kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u odštetni zahtjev, Prijavu o ozljedi na radu, presliku spisa HZZO-a, medicinsku dokumentaciju, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Igoru Stipančiću od 18.11.2025., te je saslušan tužitelj, dok je tužitelj na ročištu 3.6.2026. izričito naveo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga te da predlaže zaključiti glavnu raspravu, uslijed čega sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka BV, obzirom je temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u smislu čl.8. ZPP-a, ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomice osnovan, kao u izreci presude.

6. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, te navode stranaka s ročišta dana 13.3.2023., među strankama nisu sporni pasivna legitimacija i štetni događaj, dok je među strankama sporna odgovornost i visina tužbenog zahtjeva.

7. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl.964. i 965. ZOO-a.

8. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušan je tužitelj kao stranka, te iz iskaza istoga proizlazi da je dana 2.5.2022. doživio nezgodu na radu gdje je kao radnik Hrvatskih šuma obavljao svoje redovne poslove šumara. To su bili njegovi redovni poslovi, obavljao ih je toga dana na uobičajen način kao i prije, a do nezgode je došlo poslije pauze kada je zbog neravnine i zakrčenosti prolaza u šumi gdje je radio stao na neravninu i proklizala mu je noga. To je bilo uobičajeno da je taj prostor u šumi neravan i zakrčen, tako je bilo i prije. Gledao je kuha hoda, nije ni s kim pričao, poslije toga više nije mogao stati na nogu te je pozvano dežurno vozilo i odvezen je liječniku. Imao je svu propisanu zaštitnu opremu, odnosno radne cipele, odijelo i rukavice, sve što je trebalo, bio je osposobljen za rad na siguran način kod poslodavca. Poslije nezgode trebala mu je tuđa pomoć i njega koju mu je pružala supruga, imao je štake, teško je hodao pa mu je trebala pomoć oko hranjenja, duljeg stajanja i slično, a ta ozljeda na radu priznata mu je od strane HZZO -a ( a što je vidljivo i iz preslike spisa HZZO).

9. Iskaz tužitelja sud je prihvatio u cijelosti, te iz istog proizlazi da se štetni događaj dogodio na način da je tužitelj obavljao svoj redovan posao, te da je postupao na uobičajen način, da je stao na neravninu i uganuo nogu, te da je koristio svu propisanu zaštitnu opremu,a isto proizlazi i iz Prijave o ozljedi na radu. Dakle, proizlazi da tužitelj svojim radnjama ni na koji način nije pridonio nastanku štete, niti da je ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed njegove nepažnje, već da poslodavac nije organizirao proces rada na način da se isti može odvijati bez opasnosti za sudionike samog procesa rada, budući je tužitelj bio dužan raditi u šumi, na naravnom i zakrčenom terenu, gdje mu se i dogodila nezgoda.

10. Iz navedenog proizlazi odgovornost poslodavca tužitelja, prema općim propisima obveznog prava, te s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl.964. i 965. ZOO-a.

11. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. Igoru Stipančiću. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj 2.5.2022. zadobio uganuće desnog gležnja. Toga dana je pregledan u OHBP- u OB Virovitica, gdje mu je utvrđena gore navedena ozljeda. Tad mu je uz uganuće desnog gležnja postavljena i dijagnoza bola u stopalu u području donožja desnog stopala. Iz opisanog kliničkog nalaza evidentno je da se radi o ozljedi tzv. lateralnog kompleksa (vanjske strane) gležnja. Ovakva ozljeda nastaje kad se stopalo izvrne prema unutra. Time se prekomjerno istegnu ili pucaju ligamenti na vanjskoj strani gležnja. Drži da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog događaja kako ga opisuje tužitelj i zadobivene ozljede. Činjenica je da je tužitelj sličnu ozljedu zadobio 3 mjeseca prije ovog događaja. Točnije 9.2.2022. je „krivo stao“ te mu je dan kasnije utvrđena ista ozljeda tj uganuće desnog gležnja. Do kakvih oštećenja ligamenata gležnja je došlo u tom ranijem događaju nije moguće utvrditi. Činjenica je da je nakon tog događaja znatno kraće liječen te je nakon 2,5 tjedna završio s bolovanjem i započeo raditi (26.2.2022.). Nakon te ozljede (9.2.2022.) nije liječen fizikalnom terapijom, što upućuje na blažu ozljedu, ali ne isključuje mogućnost da je već tada nastalo oštećenje ligamenata gležnja na koje je nova ozljeda (nastala 2.5.2022., koja je predmet ovog spora), dovela do većeg oštećenja. Nakon ove ozljede (2.5.2022.) provodio je dulje liječenje te je liječen i višekratnom fizikalnom terapijom. Upitno je da li bi provodio ovako liječenje da nije već ranije imao ozlijeđen gležanj. Drugim riječima, u konačnom ishodu nakon završenog liječenja, odnosno zaostalim tegobama koje tužitelj sada ima, valja uzeti u obzir i raniju ozljedu koja sigurno određenim dijelom participira u konačno zaostalim tegobama. Odnosno, zaostalo stanje i tegobe koje sada ima s desnim gležnjem je posljedica oštećenja nastalih u obje ozljede 9.2.2022. i 2.5.2022.

Trajne posljedice. U tužitelja postoje tegobe s desnim gležnjem u obliku bolova pri fizičkom opterećenju (dulje hodanje, stajanje) te blagim ograničenjem kretnji desnog gležnja. Nema kliničke nestabilnosti gležnja. Smanjenje njegove životne aktivnosti zbog tegoba s desnim gležnjem iznosi 5%.

Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Bol jakog intenziteta je trpio do 3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još oko 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti.

Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede i načina liječenja jakog intenziteta je trajao oko 2 dana, srednjeg oko 5 dana i manjeg oko 5 tjedna sveukupno uključujući i zabrinutost za zdravlje.

Tuđa pomoć mu je bila potrebna sveukupno kroz 2 tjedna 3 h dnevno zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda te korištenja štaka. Potom je još trebao pomoć sveukupno kroz 2 mjeseca 1 h dnevno zbog otežanog hoda i stajanja (nabava hrane, pripremanje hrane, dulje stajanje). Naruženje kao posljedica štetnog događaja nije uočljivo.

12. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 19.12.2025., navodeći kako na isti nema primjedbi, te je u skladu s istim i precizirao tužbeni zahtjev, dok se tuženik na nalaz i mišljenje vještaka uopće i nije očitovao.

13. Sud je nalaz i mišljenje liječnika vještaka stoga prihvatio u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano, na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja.

14. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta trpio do 3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još oko 6 tjedana sveukupno, dok povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 1.450,00 eura.

15. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužitelj trpio tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede i načina liječenja jakog intenziteta je trajao oko 2 dana, srednjeg oko 5 dana i manjeg oko 5 tjedna sveukupno uključujući i zabrinutost za zdravlje, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 1.200,00 eura.

16. Kako kod tužitelja postoje tegobe s desnim gležnjem u obliku bolova pri fizičkom opterećenju (dulje hodanje, stajanje) te blagim ograničenjem kretnji desnog gležnja, nema kliničke nestabilnosti gležnja, a smanjenje njegove životne aktivnosti zbog tegoba s desnim gležnjem iznosi 5%, to mu je valjalo po tom osnovu priznati iznos od 1.100,00 eura.

17. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć sveukupno kroz 2 tjedna 3 h dnevno zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda te korištenja štaka, a potom je još trebao pomoć sveukupno kroz 2 mjeseca 1 h dnevno zbog otežanog hoda i stajanja (nabava hrane, pripremanje hrane, dulje stajanje), pa mu je po tom osnovu, primjenom čl.223. ZPP-a, valjalo priznati 515,00 eura (103 sati x 5 eura).

18. Dakle, na ime neimovinske štete utvrđen je kao primjeren ukupan iznos od 3.750,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20.6.2022. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a sve sukladno odredbi članka 1103. ZOO - a) pa sve do isplate, a odbiti tužitelja s dijelom zahtjeva u iznosu od ukupno 200,00 eura, kao prekomjerno postavljenim. Također, na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege tužitelju je kao primjeren utvrđen iznos od 515,00 eura s kamatama od 20.6.2022. do isplate.

19. Kamate se dosuđene prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a (NN 35/05).

20. Trošak parničnog postupka dosuđen je tužitelju primjenom odredbe čl. 154.st.5. ZPP-a, a temeljem konačno određenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva prema Tbr.28. Odvjetničke tarife (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 , dalje: u tekstu OT ) u iznosu od 100 bodova, sastav tužbe prema Tbr. 7.1. OT u iznosu od 100 bodova, sastav podnesaka od 21.2.2023., 1.7.2024., 19.12.2025., u iznosu 100 bodova sukladno Tbr.8.1. OT, podneska od 7.8.2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr.8.3. OT), pristupa na ročišta 13.3.2023., 21.5.2025., 3.6.2026. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), ročište za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), što ukupno iznosi 875 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.750,00 eura, uvećano za PDV, odnosno 2.187,50 eura. Tome treba dodati trošak medicinskog vještačenja jer je bio nužan za postupak u iznosu od 300,00 eura, pa trošak iznosi 2.487,50 eura.

21. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 5.6.2025., 4.7.2025., 31.7.2025., 20.3.2026., obzirom isti nisu bili nužni za postupak u smislu čl.155. ZPP - a.

22. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, a prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. lipnja 2026.

Sutkinja:

Lidija Repar Habulinec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku