Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Ovr-414/2026-4

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Editi Jelčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mersiha Mulalić, odvjetnica iz Siska, protiv ovršenika ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Kokić, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe, dana 12. lipnja 2026.,

z a k l j u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju ovršene isprave – rješenja Općinskog suda u Sisku posl. broj R1 Ob-147/2019-5 od 27. kolovoza 2019. zbog razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. i 10. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podnio je 6. ožujka 2026., tada kao maloljetni po zz, zahtjev Financijskoj agenciji Zagreb za izravnu naplatu novčane tražbine, protiv ovršenika VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog suda u Sisku posl. broj R1 Ob- 147/2019-5 od 27. kolovoza 2019. i priložene specifikacije tražbine.

2. Ovršenik je 19. svibnja 2026. podnio prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom u kojem navodi da je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu kod Fine na temelju gore navedene ovršne isprave- rješenja Općinskog suda u Sisku posl. broj R1 Ob-147/2019-5 od 27. kolovoza 2019. i sukladno priloženoj specifikaciji tražbine kojom traži naplatu određenih mjesečnih iznosa uzdržavanja počevši od 01/2019 pa nadalje i ubuduće, a da ovršenik osporava postojanje tražbina s osnove i na način kako je z.z. i majka ovrhovoditelja specificirala u Specifikaciji tražbine temeljem osnove za plaćanje od 6. ožujka 2026. Ističe da je brak između ovršenika i majke i zz ovrhovoditelja razveden rješenjem Općinskog suda u Sisku, posl. br. R1 Ob-147-2019 od dana 27. kolovoza 2019. godine, pravomoćno od 16. rujna 2019. godine, da je istim rješenjem potvrđen i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a kojim planom je regulirana obveza uzdržavanja, da su u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 1. rujna 2019. ovršenik i z.z. i majka ovrhovoditelja još uvijek bili u bračnoj zajednici, da je u predmetnom razdoblju ovršenik radio u Njemačkoj, te uzdržavao cjelokupnu obitelj i otplaćivao sve kredite koje je obitelj imala otvorene, uzevši u obzir kako z.z. i majka ovrhovoditelja nije bila zaposlena niti je radila još od 1996. godine. Navodi da je u cijelosti samostalno otplatio kredit od 80.000,00 kuna kod Kent Banke u Zagrebu (otplaćen u cijelosti 2024. godine), te kredit od 50.000,00 EUR kod Commerzbank u Njemačkoj (otplaćen u cijelosti 2025. godine), a koja sredstva kredita su potrošena na zajednički život obitelji VE, da je ovršenik u navedenom razdoblju dodatno svaki mjesec za kućanstvo pridonosio po cca. 1.000,00 EUR, a s kojim novcem je z.z. i majka ovrhovoditelja slobodno raspolagala za potrebe domaćinstva i podizanja zajedničkog djeteta, slijedom čega je jasno kako su potraživanja ovrhovoditelja i njegove majke za predmetno razdoblje neosnovana. Nadalje ističe da je za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 1. siječnja 2022. ovršenik plaćao uzdržavanje za svoje dijete, ovdje ovrhovoditelja, u iznosima kako je naznačeno u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi odobrenog od strane Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: R1 Ob - 147/2019 od dana 27. kolovoza 2019., te ukazuje i na činjenicu kako je ovršenik nakon razvoda braka s NE istoj bezuvjetno darovao kuću u kojoj su zajedno živjeli kao obitelj, sve kako bi osigurao njihovom zajedničkom sinu – ovdje ovrhovoditelju – sigurnu budućnost. Ističe, da do rujna 2020. majka i zz ovrhovoditelja nije imala otvoren račun niti u jednoj banci u Hrvatskoj, zbog čega su plaćanja od strane ovršenika majci i zz ovrhovoditelja, davana izravno u njene ruke, gotovo isključivo u gotovom novcu, a ovršenik je nakon što je majka i zz ovrhovoditelja otvorila bankovni račun na svoje ime, pretežito vršio uplate iznosa od 3.000,00 kn (sukladno odobrenom Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi) na njen račun, iako bi povremeno predmetni iznos (a i više od toga) ostavljao i u gotovini prilikom posjeta svom sinu, ovdje ovrhovoditelju, te da je nejasno temeljem čega majka ovrhovoditelja NE potražuje različite iznose za različita razdoblja, osobito uzevši u obzir apsurdnost da bi ovršenik za neka razdoblja ostajao dužan iznose od 50 -ak, 60-ak eura, a da bi navodno ostatak potraživanja s osnove uzdržavanja podmirio, te da je ovršenik za pojedina razdoblja iznos za uzdržavanje svog sina plaćao u gotovom novcu majci ovrhovoditelja NE „na ruke“, pa se primjerice u Specifikaciji od 6. ožujka 2026. navodi kako ovrhovoditelj potražuje iznos od 398,17 eura za ožujak 2021. godine, kada je ovršenik došao iz Njemačke na rođendan svom sinu, te je upravo iznos od 3.000,00 kn (398,17 eur) dao u gotovom novcu izravno NE. Slijedom svega navedenog, ovršenik predlaže sukladno odredbi 210. OZ -a donijeti odluku kojom se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se kod Financijske agencije.

3. Podnesak ovršenika od 19. svibnja 2026. s prilozima dostavljen je ovrhovoditelju, koji je u cijelosti protivio prijedlogu. U bitnome navodi da se predmetni postupak vodi radi prisilnog ostvarenja tražbine uzdržavanja djeteta, da je riječ je o zakonskom pravu djeteta koje služi zadovoljenju njegovih osnovnih životnih potreba, da se primjenjuje načelo hitnosti, a pravo djeteta na uzdržavanje ima apsolutni prioritet pred svim drugim imovinskim odnosima, a da ovršenik u svojem prijedlogu iznosi navode koji se tiču podjele bračne stečevine, koji navodi su u ovom postupku potpuno neosnovani, irelevantni i pravno promašeni. Eventualni imovinskopravni sporovi bivših bračnih drugova ne ekskulpiraju ovršenika od njegove ustavne i zakonske obveze uzdržavanja vlastitog djeteta. Nadalje, u prilogu podneska dostavlja izliste prometa po računu NE, majke ovrhovoditelja na koji račun je ovršenik djelomično uplaćivao iznose na ime uzdržavanja ovrhovoditelja, navodi da ovršenik uz prijedlog nije priložio nikakav dokaz da je podmirio dospjele iznose uzdržavanja koji su predmet ove ovrhe, te da izostanak dokaza o plaćanju potvrđuje da je prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom podnesen isključivo s namjerom odugovlačenja postupka i izbjegavanja zakonske obveze na štetu djeteta, a navodi ovršenika da je iznose na ime uzdržavanja ovrhovoditelja plaćao na ruke majke ovrhovoditelja, NE su u potpunosti neosnovani s obzirom na činjenicu da ovršenik i majka ovrhovoditelja uopće ne kontaktiraju,a ovršenik boravi u [adresa] pa nije jasno kako bi onda te iznose plaćao na ruke majci. Ističe da bi odgoda ovrhe nanijela ovršeniku tešku i nenadoknadivu štetu, s obzirom na to da su sredstva uzdržavanja nužna za svakodnevni život, školovanje i razvoj djeteta, a da provođenje ovrhe za ovršenika ne predstavlja nikakvu zakonski neprihvatljivu štetu, već ispunjenje pravomoćne sudske odluke, slijedom čega ovrhovoditelj predlaže da sud hitno odbije prijedlog ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom kao potpuno neosnovan.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. (NN broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, u daljnjem tekstu: OZ-a) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz odredbe čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

5. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, dok je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a propisano da ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

7. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

8. Kako navodi ovršenika u predmetnom podnesku osporavaju postojanje tražbine s osnove i na način kako je specificirano u Specifikaciji tražbine dostavljenoj Fini na izravnu naplatu, te upućuju na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 10. OZ-a, a s obzirom da je ovrhovoditelj osporio navode ovršenika u cijelosti, a ovršenik osnovanost svojih navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, temeljem odredbe čl. 210. st. 2. OZ-a u svezi s odredbom čl. 52. st. 3. OZ-a odlučeno je kao u izreci, te je ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa odnosno predmetne izravne naplate nedopuštenim.

U Sisku, 12. lipnja 2026.

Sutkinja

Edita Jelčić

PRAVNA POUKA:

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punom.

2. Ovršeniku po punom. uz podnesak ovrhovoditelja od 10.06.2026. + prilozi