REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-537/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužiteljice ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika DČ, A. i Đ 7, Poznanovec, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, Nova Ves 50, radi poništenja nasljedničke izjave, nakon dana 13. svibnja 2026. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Natalija Đuran Tršinski i zamjenice punomoćnice tuženika Tee Nuić, odvjetnice u Zagrebu , dana 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ĐČ, koji glas i: "Poništava se nasljednička izjava tužiteljice ĐČ, dana pred javnim bilježnikom IČ, [adresa], u ostavinskom postupku poslovni broj UPP-OS-139/20, O-1058/2020, iza pokojnog oca SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojom se tužiteljica ĐČ prihvaća zakonskog nasljednog dijela i ustupa ga u korist tuženika.“

II. Nalaže se tužiteljici ĐČ da tuženiku DČ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.788,16 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućima od 12. lipnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. Tužiteljica je u tužbi navela da je rješenjem ovog suda, poslovni broj O - 80/2023 od 20. veljače 2023. upućena na parnicu radi utvrđenja da je između nasljednika postignut sporazum o diobi nasljedstva te da je tužiteljica kao nasljednica dala nasljedničku izjavu u zabludi.

1. 2. Tužiteljica je navela da se nije odrekla nasljedstva u korist brata, već da su njih dvoje postigli sporazum o diobi nasljedstva na način da će tuženik tužiteljici isplatiti iznos od 10.603,05 EUR/80.000,00 kn u roku od dvije godine od sporazuma o diobi i načinu diobe, sklopljenog kod javnog bilježnika KČ, a da tuženiku u tom slučaju pripadne sva ostala imovina iza pokojnog SČ. Navela je da nije imala namjeru odreći se imovine u korist brata, već da je prihvatila nasljedstvo, a nakon toga su se stranke sporazumjele o načinu diobe nasljedstva na ranije opisani način. Navela je da u zapisniku nije navedeno točno očitovanje nasljednice i njezina prava volja, a niti tuženika, što je potvrdio i javni bilježnik na zapisniku od 8. travnja 2021.

1. 3. Tužiteljica je navela da traži poništenje izjave jer da je istu dala u zabludi. Navela je da ako je nasljednička izjava bila dana tako da je postojala neka od mana volje, ona je pobojna pa se može tražiti njezino poništenje. Nadalje, navela je da prividnost (simulacija) kao mana volje uzrokuje ništavost, a ne pobojnost pravnog posla, jer se radi o obliku svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, pa takav pravni posao ne proizvodi pravne učinke, koje bi, da je valjan, trebao proizvesti. Stoga se s takvim pravnim poslom (apsolutno ništavim) postupa kao da nije niti sklopljen, kao da pravno niti ne postoji, zbog čega ništavost nastaje ex tunc, tj. od samog trenutka njegovog sklapanja.

1. 4. Tužiteljica tvrdi da je bila u zabludi kada je potpisala nasljedničku izjavu na zapisniku u ostavinskom postupku iza pokojnog oca SČ jer je smatrala da potpisuje sporazum kojim su se stranke sporazumjele o diobi i načinu diobe ostavinske imovine.

1. 5. Tužiteljica je tužbenim zahtjevima zatražila da se utvrdi ništetnom njezina nasljednička izjava dana u ostavinskom postupku iza pokojnog oca te da se utvrdi da je između stranaka sklopljen sporazum o diobi i načinu diobe ostavinske imovine, kako je gore navedeno.

1. 6. Tužiteljica je istaknula i eventualni tužbeni zahtjev, kojim je zatražila da se poništi njezina nasljednička izjava dana u ostavinskom postupku iza pok. oca SČ, kojom se odrekla nasljedstva u korist svog brata, ovdje tuženika.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije bilo potrebe za upućivanjem tužiteljice na ovu parnicu jer su navodi tužiteljice da je dala nasljedničku izjavu u zabludi i da je između stranaka sklopljen sporazum o diobi i načinu diobe nasljedstva iza pok. oca SČ u cijelosti neosnovani, netočni i promašeni.

2. 2. Tuženik je osporio da bi bio postignut sporazum stranaka o diobi i načinu diobe ostavinske imovine kako je to navela tužiteljica, a da to potvrđuje i rješenje ovog suda od 20. veljače 2023. u ostavinskom predmetu poslovni broj O -80/2023 u kojem je navedeno da je sunasljednik DČ izjavio da je voljan isplatiti sestru prema procjeni vještaka, a da osporava da je postignut sporazum jer je njegova sestra uzela traktor. Naveo je da sporazum između stranaka ne postoji dok se stranke ne sporazume oko svih bitnih elemenata, a što se u ovom slučaju nije ostvarilo. Nije izvršena nikakva procjena vještaka prema kojoj bi tuženik bio voljan isplatiti tužiteljicu i to upravo iz razloga jer se stranke nisu niti usuglasile o tome.

2. 3. Nadalje, naveo je da su neosnovane tvrdnje tužiteljice da javni bilježnik na zapisniku u ostavinskom postupku nije zabilježio pravu volju nasljednika da su sklopili sporni sporazum te da je javni bilježnik osoba od povjerenja suda, kojoj je sud povjerio provođenje ostavinske rasprave te da on taj postupak provodi sukladno odredbama zakona i podzakonskih propisa. Naveo je da je odredbom čl. 226. Zakona o nasljeđivanju propisano da ukoliko u ostavinskom postupku svi nasljednici i zapisovnici sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će i taj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju. Sukladno tome, javni bilježnik je ovlašten donijeti samo i isključivo rješenje o nasljeđivanju temeljem danih nasljedničkih izjava, ukoliko sporazum između stranaka ne postoji jer se stranke nisu usuglasile ili se prijedlogu sporazuma jedna od stranaka protivila.

2. 4. Tuženik je osporio da bi tužiteljica bila u zabludi i da njezina nasljednička izjava, kojom se odrekla ostavinske imovine iza pokojnog oca, ne predstavlja njezinu pravu volju, već da bi ista bila uvjerena da potpisuje sporazum o diobi ostavinske imovine. Naveo je da ostavinski sud i javni bilježnik prije davanja nasljedničkih izjava napominje nasljednicima da se radi o neopozivoj izjavi. Nasljednička izjava, kao i nasljednički sporazum, imaju svoj sadržaj i formu te se bitno razlikuju, zbog čega je nejasan navod tužiteljice da je potpisala nasljedničku izjavu misleći da potpisuje sporni sporazum, a imajući u vidu da se i zapisnik, i nasljednička izjava čitaju i predočavaju stranci prije potpisa. Navodi tužiteljice kako nije imala namjeru odreći se imovine u korist tuženika, već da je prihvatila nasljedstvo iza svog oca, a da su se nakon toga stranke sporazumjele o načinu diobe nasljedstva su, prema tvrdnji tuženika, u suprotnosti s materijalnim dokazima iz ostavinskog predmeta iza pok. SČ . Smatra stoga da je neosnovan tužbeni zahtjev postavljen na poništaj nasljedničke izjave te da u tužbi nije istaknut niti jedan razlog koji bi dokazao mane volje.

2. 5. Nadalje, tuženik je naveo da je prema čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a predmetna nasljednička izjava nije protivna Ustavu, prisilnim propisima, niti moralu društva, ista ima valjani sadržaj i formu, dana je uz zakonska upozorenja pred javnim bilježnikom te je tužiteljica bila upozorena na neopozivost iste.

2. 6. Što se pak tiče navoda tužiteljice o prividnosti, odnosno simulaciji kao mani volje koja uzrokuje ništavost, tuženik je naveo da posljedica prividnosti kada bi postojala nije ništetnost pravnog posla. Tuženiku je nejasno na koju se točno prividnost tužiteljica poziva jer prividnost pretpostavlja pravni posao koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao voljom stranaka o stvaranju lažnog, prividnog dojma o sklopljenom pravnom poslu, a takvi elementi u konkretnom slučaju nisu ostvareni.

2. 7. Tuženik zaključno smatra da suštinski razlozi za pokretanje ovog postupka nisu niti zabluda, niti ništetnost, simulacija ili neka druga mana volje, već da tužiteljica pokretanjem ove parnice želi naslijediti dio ostavinske imovine iza pok. oca, a koje se neopozivom nasljedničkom izjavom odrekla u korist tuženika.

2. 8. Tuženik je stoga predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. 1. Presudom ovog suda, poslovni broj: P-157/2023-10 od 10. svibnja 2024. odbijeni su kao neosnovani glavni tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti nasljedničke izjave tužiteljice i za utvrđenje da je između stranaka sklopljen sporazum o diobi i načinu diobe nasljedstva iza pok. SČ te je odbijen eventualni tužbeni zahtjev za poništenje nasljedničke izjave tužiteljice.

3. 2. Presudom Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: Gž-673/2024 od 11. prosinca 2025. potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na glavne tužbene zahtjeve, čime su pravomoćno odbijeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti nasljedničke izjave i za utvrđenje da je između stranaka sklopljen sporazum o diobi i načinu diobe nasljedstva iza pok. SČ. Rješenjem Županijskog suda u Sisku istog poslovnog broja ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na zahtjev za poništaj nasljedničke izjave te u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka te je u nastavku postupka prvostupanjski sud ponovno odlučivao o zahtjevu za poništaj nasljedničke izjave i o naknadi troškova postupka.

4. Nakon donošenja ukidnog rješenja Županijskog suda u Sisku, tužiteljica je na ročištu 5. ožujka 2026. izmijenila prijašnji eventualni tužbeni zahtjev na način da je umjesto opisa nasljedničke izjave, koji je glasio: "kojim se odriče nasljedstva u korist tuženika" navela opis: "kojim se prihvaća zakonskog nasljednog dijela i ustupa ga u korist tuženika".

5. Tuženik se protivio opisanoj preinaci tužbe, a sud je dopustio takvu preinaku tužbe jer se ista temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i u tužbi, nedvojbeno je koja je i kakva nasljednička izjava predmet spora, a izvršenoj preinakom tužbe tužiteljica je opis iste samo uskladila sa sadržajem zapisnika o održanom ročištu na kojem je tužiteljica dala nasljedničku izjavu.

6. 1. U dokaznom postupku sud je saslušao stranke u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u ostavinski predmet ovog suda, poslovni broj O-80/2023, pročitao je zapisnike o ročištima tijekom ostavinske rasprave provedenima kod javnog bilježnika, saslušao je javnog bilježnika KČ iz [adresa] u svojstvu svjedoka te je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama 17-18 spisa.

6. 2. Sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tužiteljice za dopunsko saslušanje stranaka na okolnost tko je od stranaka inicirao sporazum koji se spominje u tužbi, a to iz razloga što su stranke saslušane u postupku koji je prethodio donošenju prijašnje prvostupanjske odluke i tužiteljica je tada tvrdila da je tuženik dao inicijativu za sklapanje tog sporazuma, dok iz iskaza tuženika proizlazi da se tužiteljica njemu obratila s takvim prijedlogom na kojeg on nije pristao. Kako su se stranke o toj okolnosti već izjasnile prilikom saslušanja, nepotrebno je dopunski ih saslušavati na tu istu okolnost.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. 1. Uvidom u predmet ovog suda, poslovni broj O-80/2023 (ranija oznaka O- 1089/2021) utvrđeno je da je u istome vođen ostavinski postupak iza pok. SČ iz [adresa], umrlog **.**.2020. Provođenje ostavinskog postupka povjereno je javnom bilježniku KČ, kao sudskom povjereniku. Utvrđujući rodoslovlje, na ročištu održanom 1. veljače 2021. javni bilježnik je utvrdio da je ostavitelj u trenutku smrti bio udovac te da su njegovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda njegova djeca: tužiteljica ĐČ i tuženik DČ. Utvrđeno je da ostavitelj nije oporučno raspolagao svojom imovinom. Nakon što je utvrđena ostavinska imovina (nekretnine ostavitelja, potraživanje prema HZMO-u s osnova neisplaćene mirovine, novac na računu kod Zagrebačke banke i pravo korištenja grobnog mjesta), nasljednici su poučeni prema odredbama Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. – u daljnjem tekstu: ZN) i o neopozivosti jednom danih nasljedničkih izjava te su dali nasljedničke izjave i to ĐČ da prima svoj zakonski nasljedni dio i da ga u cijelosti ustupa bratu DČ, a DČ da prima svoj zakonski dio i dio koji mu je ustupila sestra. Na istom ročištu je javni bilježnik donio rješenje da se nasljednikom ostavitelja temeljem zakona i ustupa utvrđuje DČ, sin ostavitelja, u cijelosti.

Oboje nasljednika potpisali su zapisnik.

8. 2. Javni bilježnik je istoga dana izradio pisani otpravak rješenja o nasljeđivanju u skladu s utvrđenjima na ostavinskoj raspravi te je rješenje istoga dana neposredno uručeno nasljednicima, što su oni potvrdili svojim potpisima na izvorniku rješenja o nasljeđivanju.

8. 3. Dana 9. veljače 2021. nasljednica ĐČ je predala na poštu preporučeno prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju, navodeći da se nije odrekla svog nasljednog dijela u korist brata i da ne zna iz kojega razloga je samo brat proglašen nasljednikom jer su nasljednici imali sporazum da će naslijediti ostavitelja u jednakim dijelovima, a da će potom podijeliti ostavinu na način da ju tuženik isplati iz ostavinske imovine. Tužiteljica je navela da je neuka stranka i da joj nisu bile razjašnjene sve okolnosti davanja nasljedničke izjave i što to znači te da je prihvatila ostavinu, ali da je s bratom dogovorila da će ju on nakon toga isplatiti u diobi. Navela je da pred javnim bilježnikom očitovanje nije zabilježeno u skladu s voljom nasljednika te da bi nasljedničku izjavu trebalo poništiti zbog mana volje, odnosno isto ukinuti i donijeti novo rješenje u skladu s voljom nasljednika o prihvaćanju nasljedstva i podjelom ostavinske imovine između nasljednika na jednake dijelove.

8. 4. Nakon primitka prigovora javni bilježnik je odredio ročište za dan 8. travnja 2021. radi pokušaja postizanja sporazuma između nasljednika, navodeći da je ročište odredio jer se sjeća da je na ostavinskoj raspravi između stranaka bilo govora o tome da kćerka ostavitelja ĐČ ustupi sinu ostavitelja DČ svoj zakonski dio, a da će joj on isplatiti 80.000,00 kn u roku od oko dvije godine. Javni bilježnik je naveo da je problem bio u tome da ako ĐČ prihvati nasljedstvo i nakon isplate prenese svoj dio na brata, tada podliježe obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina. Punomoćnica DČ izjavila je da je ostaviteljeva kćerka ĐČ iz dvorišta ostavitelja otuđila traktor IMT, koji nije bio predmet ostavinske rasp rave, jer nije bio registriran te trimer za šišanje trave. Navela je da je DČ voljan isplatiti sestru prema procjeni vještaka, a da su rješenjem o nasljeđivanju raspoređene neke nekretnine koje više nisu u posjedu ostavitelja. Ukoliko bi nasljednica ĐČ vratila traktor, tada bi se moglo govoriti o sporazumu. Spomenute su i neke vrijednije pokretnine u kući ostavitelja, koje će nasljednik specificirati podneskom. ĐČ je izjavila da je ostavitelj njezinom sinu povjerio traktor dvije godine prije svoje smrti, da je traktor bio neispravan i da mu ga je dao radi popravka te da je isti i sada kod njezinog sina, odnosno ostaviteljevog unuka. Javni bilježnik je strankama dao rok od 15 dana za očitovanje na iznesene navode.

8. 5. Na ročištu održanom 2. lipnja 2021. nasljednik DČ naveo je da je nasljednica ĐČ uzela traktor te da nikakvog sporazuma između njih nema. Javni bilježnik je potom dostavio predmet sudu, radi donošenja odluke o prigovoru protiv rješenja o nasljeđivanju.

8. 6. Pravomoćnim rješenjem ovog suda, poslovni broj O-80/2023 od 20. veljače 2023. ukinuto je rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika KČ, poslovni broj UPP-OS-139/20, O-1058/20 od 1. veljače 2021., prekinut je ostavinski postupak iza pok. DČ te je ĐČ upućena na parnicu radi utvrđenja je li između nasljednika postignut sporazum o diobi i načinu diobe nasljedstva te je li nasljednica ĐČ nasljedničku izjavu dala u zabludi.

9. 1. Tužiteljica ĐČ iskazala je da su se tijekom ostavinske rasprave kod javnog bilježnika KČ, tuženik DČ i ona dogovorili da će se ona odreći nasljedstva u njegovu korist, a da će joj on za uzvrat isplatiti 80.000,00 kuna u roku od dvije godine. Takav dogovor postignut je na temelju inicijative tuženika, odnosno on je dao takav prijedlog. Ona je prihvatila takav prijedlog brata i tražila je da se taj njihov dogovor zabilježi na zapisnik o ostavinskoj raspravi. Kada je kasnije vidjela da to nije zabilježeno na zapisniku, podnijela je prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju. Navela je da je potpisala zapisnik o održanoj ostavinskoj raspravi, a tek kada je dobila rješenje o nasljeđivanju, uočila je da dogovor između nje i brata nije zabilježen na tom zapisniku. Navela je da se ostavinska rasprava odvijala na način da je javni bilježnik uzeo osobne podatke od nje i brata, konstatirano je što ulazi u ostavinsku imovinu, a potom je javni bilježnik rekao da brat i ona imaju zakonske nasljedne dijelove i to svaki jednu polovicu. Nakon što ih je javni bilježnik poučio o pravu na zakonsko nasljeđivanje, brat je dao prijedlog da se ona odrekne u njegovu korist, a da će joj on isplatiti gore navedeni iznos novca. Ona je povjerovala svom bratu, s time da se ne bi odrekla svog zakonskog nasljednog dijela u njegovu korist da on nije iznio takav prijedlog. Javni bilježnik im je rekao da mogu prihvatiti svaki svoj zakonski nasljedni dio ili se pak istoga odreći. Javni bilježnik nije im ništa rekao o tome mogu li naknadno promijeniti svoje nasljedničke izjave ili ne. Vezano uz činjenicu da je u zapisniku navedeno da su poučeni o neopozivosti nasljedničke izjave, izjavila je da ne zna što to znači. Brat joj je ponudio isplatu iznosa od 80.000,00 kuna kao iznosa kojeg joj on može platiti na ime njezinog zakonskog nasljednog dijela u ostavinskoj imovini i ona je to prihvatila. Na toj ostavinskoj raspravi nije se spominjala nikakva procjena ostavinske imovine ili slično.

9. 2. Nasljednica je navela da je otprilike dvije godine prije svoje smrti ostavitelj svom unuku, odnosno njezinom sinu, darovao traktor marke Ferguson, koji nije bio u voznom stanju i od tada se traktor nalazi u posjedu njezinog sina koji ga je u međuvremenu popravio. Stoga taj traktor nema veze s njom. Taj traktor niti od strane nje, niti od strane tuženika nije spomenut na ostavinskoj raspravi kao dio ostavinske imovine.

9. 3. Izjavila je da se s tuženikom nije ništa posebno posvađala i ne zna koji je razlog i povod što joj ne želi isplatiti iznos novca koji joj je ponudio, a nakon što je podnijela prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju, izvrijeđao ju je zajedno sa svojom suprugom.

9. 4. Prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju podnijela je jer je shvatila da ju je brat prevario i doveo u zabludu te je shvatila da ju neće isplatiti kao što je to predložio na ostavinskoj raspravi. Svoj zakonski nasljedni dio ustupila je bratu jer mu je vjerovala i on je predložio da ostavinska imovina odmah u cijelosti pripadne njemu kako ne bi kasnije prilikom diobe naslijeđene imovine trebao plaćati porez.

9. 5. Odgovarajući na pitanja, tužiteljica je izjavila da kad su brat i ona dogovarali isplatu kod javnog bilježnika, ona je bila uvjerena da je to zabilježeno u zapisniku.

9. 6. Prije početka ostavinske rasprave njezina namjera vezano uz davanje nasljedničke izjave i podjelu ostavinske imovine bila je takva da ostavinska imovina pripadne na jednake dijelove bratu i njoj. Na pitanje je li od početka ostavinskog postupka iza pok. oca pa do danas itko od nasljednika spominjao procjenu vještaka u svrhu isplate iznosa od strane brata u njezinu korist, izjavila je da se nikakva procjena vještaka nije spominjala. Što se tiče dinamike isplate iznosa od 80.000,00 kuna, brat je rekao da će ju isplatiti u tom iznosu u roku od dvije godine, ali ništa posebno nisu dogovorili hoće li to biti u više rata ili odjednom, spomenut je samo krajnji rok isplate od dvije godine. Na pitanje temeljem čega je zaključila da ju brat neće isplatiti s iznosom kojeg je predložio izjavila je da je nakon primitka rješenja o nasljeđivanju, a prije podnošenja prigovora protiv istoga, otišla kod brata da se dogovore o isplati i tada su ju brat i šogorica izbacili iz kuće, a šogorica je izjavila da ništa neće dobiti. Nakon toga je podnijela prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju jer je shvatila da ju brat neće isplatiti kao što je to obećao.

10. 1. Tuženik DČ iskazao je da se tijekom ostavinskog postupka iza pokojnog oca tužiteljica odrekla nasljedstva, da bi nakon toga došla s ispravom od svoje odvjetnice te je tražila da ju isplati jer da ne bi bilo u redu da on ima više nego što ima ona. Tužiteljica je postavljala različite zahtjeve, prvotno je postavila zahtjev na 200.000,00 kuna, da bi kasnije tražila isplatu od 80.000,00 kuna, ali on nije pristao na nikakav njezin zahtjev za isplatu. Ona nije htjela na navedenu ispravu navesti iznos isplate već da će to naknadno dopisati, što znači da je on teoretski mogao potpisati obvezu za isplatom, a tužiteljica bi kasnije prema svojoj volji mogla u tu ispravu upisati iznos koji bi htjela.

10. 2. Odgovarajući na pitanja, tuženik je izjavio da mu se tužiteljica obratila sa zahtjevom za isplatom nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju. Prije donošenja rješenja o nasljeđivanju nije kontaktirao nikakve vještake radi procjene ostavinske imovine već je to bio prijedlog tužiteljice. Prije davanja nasljedničkih izjava u ostavinskom postupku javni bilježnik ih je upozorio da su nasljedničke izjave neopozive. On tužiteljici nije potpisao nikakvu ispravu kojom bi se obvezao na isplatu bilo kojeg iznosa.

10. 3. Nadalje, tijekom prvog ročišta ostavinske rasprave tužiteljica i on nisu razgovarali ništa u smislu toga da bi joj on isplatio 10.000,00 eura, a da se ona zauzvrat odrekne nasljedstva u njegovu korist. Pošto mu je predočen sadržaj zapisnika od 8. travnja 2021. u dijelu u kojem je javni bilježnik rekao da se sjeća da je na ostavinskoj raspravi između stranaka bilo govora o tome da kćerka ostavitelja sinu ostavitelja ustupi svoj zakonski dio, a da će joj on isplatiti 80.000,00 kuna, izjavio je da se bilježnik nema pravo miješati u njihove razgovore, a zašto je to naveo u zapisniku, to bi trebalo pitati njega.

10. 4. Na pitanje zbog čega bi se tužiteljica uopće odrekla nasljedstva iza pokojnog oca, izjavio je da zbog toga jer je to uvijek bio takav dogovor između njih, oni su joj pomagali graditi kuću i sada kada su roditelji umrli, ona bi odjednom htjela da joj se isplati novac. Naveo je da su pokrali sve što se dalo pokrasti, npr. traktor, trimer za kositi travu, miješalicu i sl. Ponovio je da s javnim bilježnikom na ostavinskoj raspravi nisu razgovarali o nikakvim isplatama.

11. 1. Svjedok IČ, javni bilježnik u [adresa], iskazao je da je po primitku poziva za raspravu pronašao ostavinski predmet iza pok. SČ, u kojem je provodio ostavinski postupak kao sudski povjerenik. Utvrdio je tako da u spisu postoji zapisnik o održanom ročištu od 8. travnja 2021. te sve što je bilo bitno sadržano je u tom zapisniku i on u cijelosti ostaje kod navoda iz tog zapisnika. Napomenuo je da stranke danas više ne bi mogao prepoznati. S obzirom na sadržaj zapisnika od 8. travnja 2021. može reći da je na ročištu koje je prethodilo tom zapisniku bilo govora o tome da će sin ostavitelja isplatiti sunasljednicu s iznosom od 80.000,00 kn u roku od dvije godine, a nakon tog razgovora sjeća se da je kći ostavitelja dala nedvosmislenu nasljedničku izjavu da svoj zakonski dio ustupa u korist sina ostavitelja. Nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju zaprimio je prigovor nasljednice te je poznao nasljednike na ročište radi mogućeg dogovora i mirnog rješenja eventualnog spora. Stranke su bile prisutne tom ročištu uz svoje punomoćnike i tada su iznosile svaka svoje tvrdnje te je sin ostavitelja, između ostalog, spomenuo da bi bio voljan isplatiti sunasljednicu pod određenim uvjetima, ali više nije bilo govora o nekom određenom iznosu, već je upućivao na eventualnu procjenu vještaka. Kako sporazum nije postignut, on je predmet ustupio sudu povodom prigovora na daljnji postupak.

11. 2. Odgovarajući na pitanja, javni bilježnik je izjavio da se ne može sjetiti tko je od stranaka inicirao raspravu o isplati određenog iznosa, zna da su stranke raspravljale o tome i da je bilo govora o nekoj poreznoj obvezi. Na pitanje je li rasprava između stranaka bila prije ili nakon davanja nasljedničkih izjava, javni bilježnik je izjavio da je tijekom ostavinske rasprave pustio stranke da jedno vrijeme međusobno raspravljaju, potom ih je upozorio na njihovo pravo na nasljeđivanje i na neopozivost nasljedničkih izjava te su stranke dale svoje nasljedničke izjave ne postavljajući pri tome bilo kakve uvjete jedna drugoj. Da je davanje nasljedničkih izjava bilo uvjetovano bilo čime, on takve nasljedničke izjave ne bi prihvatio i ne bi bilo doneseno rješenje o nasljeđivanju. Dakle, nasljedničke izjave dane su bezuvjetno i izričito na način kako je to navedeno u zapisniku. Na pitanje je li stekao dojam da su se stranke nešto konkretno dogovorile prije davanja nasljedničkih izjava, ponovio je da ih je pust io da međusobno raspravljaju i nakon toga su valjano upozorene te su dale nedvosmislene i bezuvjetne nasljedničke izjave.

12. Među strankama je bilo nesporno da je tužiteljica u ostavinskom postupku iza pok. SČ na ročištu kod javnog bilježnika održanom 1. veljače 2021. dala nasljedničku izjavu kojom prihvaća zakonski nasljedni dio iza svoj pokojnog oca te ga ustupa u korist sunasljednika, svog brata, ovdje tuženika. Sporno je bilo je li tužiteljica navedenu nasljedničku izjavu dala u zabludi.

13. 1. Prema odredbi čl. 135. st. 1. i 2. ZN-a, izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može se opozvati. Nasljednik može izjavu iz stavka 1. toga članka pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje.

13. 2. Prema odredbi čl. 280. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23), zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

13. 3. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, ne zahtijeva se da zabluda bude skrivljena već je dovoljno da ista bude bitna.

14. 1. Tužiteljica je zahtjev za poništenje nasljedničke izjave u tužbi činjenično obrazložila na način da je nasljedničku izjavu dala u zabludi jer je smatrala da potpisuje sporazum o diobi ostavinske imovine iza pok. SČ tako da tuženiku pripadne sva ostavinska imovina, a da se on obvezao isplatiti joj iznos od 80.00,00 kn u roku od dvije godine od sklapanja sporazuma. U svom iskazu tužiteljica je navela da je imala namjeru prihvatiti i zadržati svoj zakonski nasljedni dio, ali da je tuženik inicirao da će ju isplatiti u gore navedenom iznosu te da mu je zbog toga ustupila svoj zakonski nasljedni dio.

14. 2. Tuženik je osporio da bi se obvezao tužiteljici isplatiti bilo kakav iznos novca te da bi o tome njih dvoje raspravljali tijekom ostavinske rasprave.

14. 3. Iz zapisnika od 8. travnja 2021., sastavljenom kod javnog bilježnika u ostavinskom predmetu poslovni broj UPP-OS-139/20, O-1058/2020 te iz iskaza javnog bilježnika utvrđeno je da je na ročištu ostavinske rasprave, koje je održano 1. veljače 2021., između stranaka bilo govora o tome da bi tužiteljica svoj zakonski nasljedni dio ustupila tuženiku, a da bi joj on isplatio iznos od 80.000,00 kn u roku od oko dvije godine te da je bio problem u tome da bi u slučaju kad bi tužiteljica prihvatila nasljedstvo i nakon isplate svoj dio prenijela u korist tuženika, nastala obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Iz iskaza javnog bilježnika utvrđeno da su stranke o tome razgovarale prije davanja nasljedničkih izjava i javni bilježnik im je omogućio da o tome međusobno raspravljaju. Kako je javni bilježnik nepristrana osoba, nije zainteresiran za ishod ovog postupka, a ima neposredna saznanja o toj činjenici, a to je i konstatirao na zapisniku od 8. travnja 2021., sud je njegov iskaz u cijelosti prihvatio, dok nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo da s tužiteljicom o tome ništa nije razgovarao, a što je protivno iskazu javnog bilježnika i sadržaju zapisnika od 8. travnja 2021. Pored toga se ističe da je na ročištu 8. travnja 2021. tuženik izjavio da je voljan isplatiti sestru prema procjeni vještaka, pa je životno nelogično da bi tada, doduše pod određenim uvjetima, pristao na tu isplatu, ako o tome doista nije bilo nikakvog razgovora na prethodnom ročištu ostavinske rasprave kao što to tvrdi u ovoj parnici.

14. 4. Nadalje, iz iskaza javnog bilježnika, a što proizlazi i iz sadržaja zapisnika od 8. travnja 2021., utvrđeno je da se spomenuti razgovor između stranaka vodio prije davanja nasljedničkih izjava. Nakon što je određeno vrijeme omogućio strankama da o tome raspravljaju, javni bilježnik ih je poučio o pravu na nasljeđivanje i upozorio na neopozivost jednom danih nasljedničkih izjava, a potom su stranke dale bezuvjetne nasljedničke izjave. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je tvrdila da je prije davanja nasljedničkih izjava izostalo upozorenje javnog bilježnika o neopozivosti nasljedničkih izjava, jer je to u suprotnosti s iskazom javnog bilježnika i sa sadržajem zapisnika od 8. travnja 2021.

14. 5. U dosadašnjem tijeku postupka, pravomoćno je utvrđeno da nasljednička izjava tužiteljice nije ništetna niti zbog relativne simulacije, odnosno sklapanja prividnog ugovora o prijenosu nasljednog dijela, niti zbog drugih razloga ništetnosti, odnosno utvrđeno je da tužiteljica nasljedničku izjavu nije dala protivno svojoj volji, a također je pravomoćno utvrđeno da stranke nisu sklopile niti ugovor o diobi i načinu diobe ostavinske imovine prema kojem bi tuženik bio dužan tužiteljici isplatiti 80.000,00 kn u roku od dvije godine, a da bi njemu pripala cjelokupna ostavinska imovina. Pri tome se dodaje da su tužiteljica i tuženik na ostavinskoj raspravi mogli sklopiti ugovor o podjeli ostavinske imovine, ali tek nakon davanja nasljedničkih izjava o prihvaćanju zakonskog nasljednog dijela, da bi se potom mogli sporazumjeli o diobi naslijeđene imovine na način da bi tužiteljici na ime njezinog nasljednog dijela tuženik isplatio određeni iznos novca u dogovorenom roku, a da bi njemu pripala u vlasništvo cjelokupna ostavinska imovina. Takav sporazum među strankama nije sklopljen jer je tužiteljica prihvatila svoj zakonski nasljedni dio te ga je istovremeno ustupila u korist tuženika, koji ga je prihvatio, nakon čega nije bilo osnove da se njih dvoje sporazumijevaju o diobi ostavinske imovine jer tužiteljica nije naslijedila niti jedan dio ostavinske imovine da bi se mogla sporazumijevati o diobi iste.

14. 6. Za donošenje odluke o eventualnom tužbenom zahtjevu za poništaj nasljedničke izjave relevantna je činjenica je li ona prije davanja nasljedničke izjave bila u zabludi da će joj tuženik, u slučaju da mu ustupi svoj zakonski nasljedni dio, isplatiti iznos od 80.000,00 kn u roku od oko dvije godine ili da ju je eventualno tuženik svjesno doveo u takvu zabludu, u kojem bi se slučaju radilo o njegovom prijevarnom ponašanju jer izazivanje zablude kod drugoga predstavlja prijevaru. Teret dokaza postojanja zablude je na tužiteljici, a da bi dokazala postojanje zablude, morala bi dokazati da je bila u zabludi o sadržaju izjave koju daje ili u pogledu okolnosti koje su utjecale na njezinu volju. Iz provedenih dokaza proizlazi da tužiteljica nije bila u zabludi o sadržaju izjave koju daje jer je njezina volja bila prihvatiti i potom ustupiti zakonski nasljedni dio tuženiku, ali tvrdi da je motiv davanja takve izjave bilo tuženikovo obećanje da će joj isplatiti spomenuti iznos novca, odnosno tvrdi da je bila u zabludi o okolnostima koje su bile odlučujuće za njezinu volju. Iz provedenih dokaza nije bilo moguće s potrebnom sigurnošću utvrditi tko je od stranaka inicirao raspravu o isplati iznosa od 80.000,00 kn na ročištu 1. veljače 2021. jer su iskazi stranaka o tome suprotni, javni bilježnik se toga više ne može sjetiti, a u zapisniku od 1. veljače 2021. nije navedeno ništa o tome, dok na zapisniku od 8. travnja 2021., u dijelu u kojem javni bilježnik konstatira da se sjeća da je na ostavinskoj raspravi bilo govora o spomenutoj isplati, nije navedeno tko je od stranaka iznio takav prijedlog (je li tužiteljica ponudila tuženiku ustup zakonskog nasljednog dijela pod uvjetom da joj tuženik isplati određeni iznos novca, ili je tuženik predložio da mu tužiteljica ustupi zakonski nasljedni dio, a da će joj on zauzvrat isplatiti određeni iznos). U svakom slučaju, nakon rasprave o tome, stranke su dale izričite, jasne i bezuvjetne nasljedničke izjave, prethodno valjano poučene o pravu na nasljeđivanje i o neopozivosti nasljedničke izjave. Pri tome se ističe da se nasljednička izjava ne može dati pod nikakvih uvjetom. U zapisniku od 1. veljače 2021. nije unesen nikakav sporazum stranaka, niti sadržaj njihovog razgovora koji je prethodio davanju nasljedničkih izjava, a da se radilo o stvarnom dogovoru stranaka, a ne samo o njihovom načelnom razgovoru, javni bilježnik bi taj dogovor unio u zapisnik u zakonom propisanoj formi (ili kao ugovor o prijenosu nasljednog dijela u formi javnobilježničkog akta ili kao sporazum o podjeli ostavinske imovine, poučivši ih prije toga kakve nasljedničke izjave mogu dati ako se žele dogovorit i o diobi), a u cilju da se zabilježi i provede stvarna volja stranaka kao zakonskih nasljednika u ostavinskom postupku. Pored toga se ističe da je na zapisniku od 1. veljače 2021. sadržan i dio izreke rješenja o nasljeđivanju, kojim je nasljednikom iza ostavitelja temeljem zakona i ustupa utvrđen tuženik u cijelosti, a neposredno ispod tog rješenja na zapisniku nalaze se potpisi stranaka, pa tako i tužiteljice te je neuvjerljiva njezina tvrdnja da je smatrala da potpisuje sporazum o diobi ostavinske imovine, a ne zapisnik na kojem je dala nasljedničku izjavu o prihvaćanju i ustupu zakonskog nasljednog dijela tuženiku, temeljem koje je izjave tuženik proglašen univerzalnim nasljednikom ostavitelja. Temeljem svih navedenih okolnosti, a posebno iz razloga što u zapisniku od 1. veljače 2021. nije navedeno da bi stranke sklopile bilo kakav konačni sporazum kojim bi se tuženik obvezao tužiteljici isplati neki iznos novca, sud je ocijenio da je njihov razgovor prije davanja nasljedničkih izjava bio samo načelni, a ne njihov konačni dogovor te da tužiteljica nije na dovoljno pouzdan način dokazala da bi nasljedničku izjavu dala u zabludi, odnosno da bi postojale mane volje zbog kojih bi se njezina nasljednička izjava trebala poništiti.

15. Sud je stoga odbio kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev za poništaj nasljedničke izjave.

16. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te je tužiteljici, koja je izgubila parnicu, naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove.

16. 2. Tuženiku su odmjereni parnični troškovi s osnova zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, po tbr. 8./1 Tarife,

- za zastupanje na ročištima 7. prosinca 2023., 13. veljače 2024., 29. ožujka 2024., 5. ožujka 2026. i 13. svibnja 2026. u visini od po 100 bodova za svako ročište,

- što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosi ukupno 1.400,00 EUR, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 350,00 EUR, pa ukupni troškovi tuženika iznose 1.750,00 EUR.

Navedenom iznosu dodan je trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 38,16 eura, pa ukupni tuženikovi troškovi iznose 1.788,16 eura.

17. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaboku 12. lipnja 2026.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, Županijskom sudu u Sisku. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Natalija Đuran Tršinski, [adresa]

2. Odvjetnica Zrinka Prlić, Zagreb, Nova Ves 50