REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-279/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja mldb. ŽH iz [adresa], Glavna c. 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zakonski zastupnik, otac ZH, a kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Petković, odvjetnica u Zagrebu protiv tužene ŽHC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 8. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice zakonskog zastupnika tužitelja, odvjetnice Zrinke Petković i punomoćnice tužene, odvjetnice Marije Tabain, 12. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj ŽHC isplatiti tužitelju mldb. ŽH na iznos od 7.981,08 EUR (sedamtisućadevetstoosamdesetjedan eur i osam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 199,08 EUR od 15.01.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.02.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.03.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.04.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.05.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.06.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.07.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.08.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.09.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.10.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.11.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.12.2023.,
- na iznos od 262,50 EUR od 15.01.2024.,
- na iznos od 720,00 EUR od 15.02.2024.,
- na iznos od 720,00 EUR od 15.03.2024.,
- na iznos od 720,00 EUR od 15.04.2024.,
- na iznos od 720,00 EUR od 15.05.2024.,
- na iznos od 720,00 EUR od 15.06.2024.,
- na iznos od 720,00 EUR od 15.07.2024.,
- na iznos od 312,00 EUR od 15.08.2024.,
sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženoj ŽHC naknaditi tužitelju mldb. ŽH trošak parničnog postupka u na iznosu od 2.065,02 EUR (dvijetisućešezdesetpet eura i dva eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tužene ŽHC za naknadu parničnog troška, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj mldb. ŽH podnio je 13. ožujka 2025. ovom sudu tužbu protiv tužene LH u kojoj je naveo da je sin tužene i ZH, da boluje od bolesti iz spektra autizma, da je zbog toga imao pravo na isplatu osobne invalidnine (sada inkluzivnog dodatka), no da njegova majka negira ovu trajnu promjenu njegovog zdravstvenog stanja i da je neosnovano prestala ostvarivati ovo njegovo pravo na način da je 28. studenog 2022. prekinula ostvarenje prava na osobnu invalidninu izjavljujući da je on zdrav pa da tako on ovo pravo u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 13. srpnja 2024. nije ostvarivao. Naveo je i da su se potom bili stekli uvjeti da njegov otac pokrene postupak priznanja ovog prava što je on i učinio. Naveo je i da se ova invalidnina isplaćuje do 15. dana u mjesecu za prošli mjesec, da je 2022. na iznosila 1.500,00 HRK (199,08 EUR) mjesečno, 2023. 262,50 EUR mjesečno, a da od 1. travnja 2024. na iznosi 720,00 EUR mjesečno. Također je naveo da je kod ovog suda u tijeku postupak radi promjene odluke sa kim će od roditelja živjeti i ostvarenja isključivog roditeljskog prava, a da se vodio i postupak radi izdavanja privremene mjere u kojem je pravomoćnom sudskom odlukom odlučeno da on boravi kod svog oca. Konačno je naveo i kako smatra da mu je tužena uzrokovala štetu jer neopravdano nije ostvarivala njegovo pravo na osobnu invalidninu i to u ukupnom na iznosu od 7.981,08 EUR pa je slijedom svega navedenog predložio da sud presudom naloži tuženoj da mu (na račun oca i zakonskog zastupnika) ovaj na iznos isplati, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni na iznos od 15. dana u mjesecu do isplate kao i da joj naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tužena ŽHC podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela da tužbu i tužbeni zahtjev spori kao neosnovane, da je inkluzivni dodatak novčana naknada, a ne prihod u smislu zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, da zakonom nije propisana obveza roditelja tražiti ovaj dodatak ukoliko im dijete ima oštećenja koja mu to omogućuju, da je to samo pravo i da je osobni izbor roditelja te da stoga smatra da propuštanje ostvarenja tog prava ne povlači nikakve pravne posljedice. Dalje je navela kako smatra neosnovanim zahtjev da se ovaj dodatak plati na račun oca tužitelja, da se otac na iskrivljen način želi okoristiti stanjem njihovog djeteta i sebi priskrbiti materijalnu korist, a da zanemaruje pravi smisao i svrhu predmetnog dodatka koja je omogućiti roditeljima ko ji nemaju dovoljno financijskih sredstava ublažavanje svakodnevnih troškova brige o djetetu. Još je navela kako smatra da sina nije oštetila, da je izabrala da dijete ne prima ovaj dodatak obzirom na njena primanja i mogućnosti, a i da se otac djeteta tome nije bio protivio (i o sinu tada nije brinuo) sve dok nije odlučio pokrenuti postupak radi promjene roditeljske skrbi i tako omogućiti da se ovaj dodatak isplaćuje njemu. Navela je i da je ovo pravo tužitelja bila koristila, a da se u trenutku kada je zasnovala novu bračnu zajednicu i materijalno se oporavila na način da je mogla samostalno i bez ovog dodatka sina uključiti u brojne aktivnosti i terapije koje mu pomažu, odlučila da joj takva pomoć više ne treba , a i da ju Zavod za socijalni rad nije upozorio da to nije ispravno. Navela je da je tužitelj pohađao sve što je bilo potrebno i da je adekvatno skrbila o svim njegovim potrebama. Slijedom svega navedenog predložila je tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti da joj naknadi trošak ovog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike rješenja (list 5, 18 spisa), presliku nalaza (list 6 i 7 spisa), presliku tužbe (list 10 do 12 spisa), preslike izvješća i mišljenja (list 23 do 109, 116 spisa), presliku potvrde (list 111 spisa), preslike izjava (list 113 do 115 spisa), preslike dopisa (list 118 do 120 spisa), preslike fotografija (list 121 do 125 spisa), dio spisa ovog suda poslovni broj P Ob-60/2023 (list 141 do 241 spisa) i spis ovog suda poslovni broj R1 Ob-105/2023 te je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja ZH (list 242 spisa) i tuženu (list 244 spisa), a primjenom odredaba čl. 299. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je pri donošenju ove odluke uzeo u obzir i sadržaj isprave koju je tužitelj predložio čitati i dostavio kao dokaz nakon zaključenja prethodnog postupka jer već iz tog sadržaja nedvojbeno proizlazi da je ista sastavljena nakon zaključenja prethodnog postupka pa tako i da ju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao predložiti čitati kao dokaz niti dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Tužitelj od tužene zahtijeva naknadu imovinske štete koja mu je nastala uslijed odricanja tužene kao njegove majke od njegovog prava da u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 13. srpnja 2024. primi osobnu invalidninu (kasnije inkluzivni dodatak) u utuženom na iznosu, a među strankama nema spora o činjenicama da mu je ovo pravo u ovom razdoblju pripadalo i da se tužena tog prava odrekla kao niti da utuženi na iznos predstavlja zbroj mjesečnih na iznosa ove invalidnine u navedenom razdoblju. Sporno je je li tužitelju uslijed odricanja njegove majke od ovog prava nasta la šteta i to kao izmakla korist u smislu odredaba čl. 1046. te čl. 1089. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO).
6. Stav je ovog suda da već sama činjenica da je tužitelj imao pravo na isplatu ove invalidnine u utuženom razdoblju, a koja među strankama nije sporna i koja nedvojbeno proizlazi iz sadržaja isprava koje je sudu dostavio tužitelj, dokazuje da je tužitelju u utuženom razdoblju izmakla korist u smislu odredaba čl. 1046. i čl. 1089. st. 3. ZOO-a obzirom primitak mjesečnog novčanog iznosa svakako predstavlja korist, a ovaj je primitak, među strankama nesporno, bio potpuno izvjestan, osobito uvažavajući također među strankama nespornu činjenicu da je tužitelj ovo pravo ostvario i ovu invalidninu primio i prije i nakon ovdje utuženog razdoblja.
7. Činjenica da su odredbama u utuženom razdoblju važećeg Zakona o socijalnoj skrbi (NN 152/14, 99/15 i 130/17) i Zakona o inkluzivnom dodatku (NN 156/23) kao zapreke za priznavanje ovog prava propisane i okolnosti da osoba sa invaliditetom iz vlastite imovine, smještajem u odgovarajućem smještaju ili primitkom druge vrste novčane pomoći može osigurati sredstva za zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice odnosno puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, a na koje prema stavu ovog suda ukazuju navodi tužene kako ona smatra da je smisao i svrha predmetnog dodatka omogućiti roditeljima koji nemaju dovoljno financijskih sredstava ublažavanje svakodnevnih troškova brige o djetetu, a da je ona tih sredstava u utuženom razdoblju imala dovoljno, u situaciji kada je ovdje tužitelju za utuženo razdoblje (a i ranije i kasnije) ovo pravo odlukom nadležnog tijela izričito priznato i to upravo na temelju odredaba ovih zakona pa tako i utvrđenja da prethodno navedenih niti kakvih drugih zapreka za priznavanje predmetnog prava nema, prema stavu ovog suda bez sumnje ne dokazuje da tužitelju u predmetnoj situaciji korist od primitka predmetne invalidnine nije izmakla odnosno da mu šteta nije nastala, kako to tvrdi tužena.
8. Pri tome, međutim, valja reći i da tužena prema ocjeni suda istinitost svog navoda da je u utuženom razdoblju imala dovoljno sredstava da tužitelju osigura sve što mu je bilo potrebno nije niti dokazala. Naime, količina novčanih sredstava koju je ista tada imala na raspolaganju za tužitelja ne proizlazi iz isprava koje je sudu dostavila i predložila čitati kao dokaz dok iz njenog iskaza kao stranke da tada nije bila zaposlena već na porodiljnom dopustu radi mlađeg djeteta koje je rođeno 2024. godine, da prije utuženog razdoblja nije bila financijski jaka i da si nije mogla priuštiti sve što je tužitelju bilo potrebno, a da sada izrađuje i potom prodaje igračke za djecu sa posebnim potrebama, da radi kao slikarica i čistačica i da zarađuje između 400,00 i 800,00 EUR mjesečno dok njen suprug ima plaću od 1.300,00 EUR prema ocjeni ovog suda bez sumnje proizlazi da tužena danas ne raspolaže novčanim sredstvima u količini iznad društvenog prosjeka već čak upravo suprotno, znatno ispod društvenog prosjeka, obzirom na javno objavljen podatak o prosječnoj plaći zaposlenika u Republici Hrvatskoj, da je prije utuženog razdoblja svakako bila bez dovoljno novčanih sredstava da tužitelju omogući sve što mu je bilo potrebno, a i da u ovdje utuženom razdoblju , ovih sredstava bez sumnje nije imala više od dovoljno, kako to sudu navod obzirom ih je kao nezaposlena majka na porodiljinom dopustu imala manje nego danas.
9. Ni činjenica da je tužena tužitelju u utuženom razdoblju bila osigurala sve što mu je bilo potrebno, a koju ona navodi, sama po sebi, sve kada bi bila i dokazana, ne dokazuje da tužitelju u predmetnoj situaciji korist od primitka predmetne invalidnine nije izmakla odnosno da mu šteta nije nastala obzirom je sasvim notorno da mjesečni prihod i pored baš svih zadovoljenih potreba osobe sa invaliditetom predstavlja korist, a ni zakonom ni odlukom nadležnog tijela na temelju kojih je tužitelj predmetno pravo mogao ostvariti nije propisano da bi činjenica da su mu sve potrebe zadovoljene ovo njegovo pravo dokinula.
10. Tužena je tako prema stavu ovog suda bez sumnje ovdje nespornim odricanjem od prava tužitelja na primitak osobne invalidnine/inkluzivnog dodatka u utuženom razdoblju istome uzrokovala štetu koju je slijedom odredaba čl. 1045. ZOO- a dužna naknaditi i to u, među strankama nespornoj, utuženoj visini, a slijedom odredaba čl. 1086., čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana po redovnom tijeku stvari očekivanih isplata predmetne invalidnine/dodatka, koji među strankama također nisu sporni, do isplate, po zakonom propisanoj stopi.
11. Navod tužene kako smatra da se tužiteljev otac želi okoristiti isplatom ove invalidnine prema stavu ovog suda nije od utjecaja na prethodno utvrđenje nastanka štete za tužitelja, a među strankama nesporna činjenica da je zakonski zastupnik tužitelja njegov otac i da tužitelj sa istim stanuje kao i činjenica da je nadležno tijelo odredilo da se isplata predmetnog inkluzivnog dodatka za razdoblje nakon ovdje utuženog vrši upravo na račun oca tužitelja, a koja jasno proizlazi iz sadržaja isprave koju je tužitelj sudu dostavio (list 18 spisa), prema stavu ovog suda dokazuju osnovanost zahtjeva tužitelja da mu tužena i ovdje dosuđenu naknadu štete isplati na račun oca kao njegovog zakonskog zastupnika i roditelja sa kojim stanuje.
12. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
13. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom je u ovoj parnici uspio, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, u daljnjem tekstu: OT) pa tako trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 26.3.2025., 20.5.2025. i 4.5.2026. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1), sastava podneska od 30.1.2026. od 25 bodova (tbr. 8/4) i zastupanja na ročištima 18.9.2025., 11.2.2026., i 8.5.2026. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) pa tako sveukupno 725 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR te uvećano za PDV iznosi 1.812,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 126,26 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 199,81 EUR pa mu je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.065,02 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tužene za naknadom parničnog troška je ocijenjen neosnovanim jer ista nije uspjela u ovom sporu. Stoga je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke ove presude.
U Zagrebu, 12. lipnja 2026.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju mldb. ŽH po punomoćnici zz
2. Tuženoj ŽHC po punomoćniku
