Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Ovr-1014/2026-4

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja AGRAM BANKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 74, OIB 70663193635, protiv ovršenika UN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Matijević, odvjetnik iz Rijeke, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 12. lipnja 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st. 1. točka 7. i 9., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 8. lipnja 2026. predlaže da sud donese rješenje kojim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju ovršne isprave - zadužnice ovjerene u javnobilježničkom uredu ŽN i UNG u [adresa] **.**.2007., pod brojem Ov-7717/07 proglašava nedopuštenim. Ovršenik ističe kako je protekom općeg zastarnog roka od 5 godina nastupila zastara za naplatu eventualno nepodmirene tražbine te za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu temeljem zadužnice iz 2007., a koju je ovrhovoditelj podnio Agenciji punih 18 godina od njena izdavanja, odnosno 14 godina od dospjelosti tražbine navedene u prijedlogu i prvom podnesenom prijedlogu (18.11.2011), to ovršenik da nakon obustave po čl. 12. OPONS-a ističe materijalnopravni prigovor/ prigovor zastare, te traži od Suda da proglasi pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Da, mogućnost uporabe zadužnice i naplate tražbine sudskim putem (a time i putem Agencije), da je prestala prvom obustavom ovrhe 2018., kada je Agencija pozivom na odredbu čl.12. ZPONS-a obustavila ovrhu, dakle obustavom po čl. 12. ZPONS-a, da je prestala mogućnost daljnje naplate tražbina iz osnovnog pravnog posla za koji je izdana zadužnica kao sredstvo osiguranja. Nadalje, da unatoč formalnim pretpostavkama nastalim prilikom ispunjavanja zadužnice, samo ovjera potpisa na zadužnici ne daje ispravi kvalitetu ovršne isprave predviđene odredbom čl. 23. OZ-a u vezi čl. 233 ZOO-a, jer zadužnice koje nisu potvrđene od strane javnog bilježnika (bez solemnizacije), da nisu izjednačene s presudama. Naime, tražbine iz zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., kao i tražbine na kojima je tuženik samo ovjerio svoj potpis i koja nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sedme sjednice Građanskog odjela poslovni broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018, zastarijevaju za pet godina. Čak i kad bi za mjerodavne rokove uzeli desetogodišnji zastarni rok ( koji ipak nije mjerodavan ), i u tom slučaju da je također nastupila zastara, najkasnije dana 13.11. 2017. Da se u Registar zadužnica i bjanko zadužnica upisuju isključivo one zadužnice koje su izdane (odnosno potvrđene/solemnizirane) nakon uspostave tog Registra, što je regulirano Ovršnim zakonom iz 2012. godine. Ovršenik drži da Agencija nema uporište za svoje postupanje, odnosno provedbu naplate po zadužnici iz 2007., odnosno da Agencija nije mogla 2020. a još manje 2026., crpiti to ovlaštenje niti iz jednog postojećeg propisa i postupati po predmetnoj zadužnici kao strogo formalnoj ispravi / ovršnoj ispravi.

2. Prijedlog je dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju koji se istom usprotivio.

3. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. toga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Ovršenik se u svojemu prijedlogu sadržajno poziva na razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. točka 7. i 9. OZ-a.

5. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljednibe i prijenosa nedopuštenim dostavljen je u smislu čl. 52. st. 1. OZ-a na očitovanje ovrhovoditelju, koji je zaključak primio temeljem odredbe čl. 143.c stavka 5. ZPP-a te se istom usprotivio.

6. Odredbom čl. 52. st. 3. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Nadalje, stavkom 4. istog članka određeno je da sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7. Stoga, obzirom da je prijedlog ovršenika za proglašenje pljednibe i prijenosa nedopuštenim izjavljen iz žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, kojeg ovršenik nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima temelji žalbu općepoznate te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskom predmnijevama, a ovrhovoditelj je osporio žalbene navode, valjalo je na temelju citiranog čl. 52. st 3. u svezi čl. 210. stavak 2. OZ-a odlučiti kao u izreci.

U Rijeci 12. lipnja 2026.

Sudac

Velimir Radošević

Viša sudska savjetnica

Ivana Tomić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).

DNA:

- pun. ovrhovoditelju

- ovršeniku uz podnesak ovrhovoditelja od 11.6.2026.