REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

52000 PAZIN, Dršćevka 1

Povrv-32/2026-141

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Pazinu, po sucu pojedincu Damiru Rabaru, u pravnoj stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kožul, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „ROVINJ“, OIB 32376606721, Rovinj, 43. Istarske divizije 36, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Alide Crljenice poslovni broj Ovrv-998/2018 od 27. studenog 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „ROVINJ“, OIB: 32376606721, Rovinj, 43. Istarske divizije 36, isplatiti tužitelju WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, iznos od 30.819,40 kn / 4.090,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. ožujka 2018. do isplate, kao i u dijelu kojim je naložena naknada troška ovršnog postupka, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, da tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „ROVINJ“, OIB: 32376606721, Rovinj, 43. Istarske divizije 36, naknadi trošak parničnog, žalbenog i revizijskog postupka u iznosu od 3.758,27 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. studenog 2018. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Alidi Crljenici, koji je prihvaćen rješenjem o ovrsi Ovrv-998/2018 od 27. studenog 2018., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 30.819,40 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio dopušten, pravodoban i obrazložen prigovor kojim je rješenje o ovrsi pobijao u cijelosti. U prigovoru je osporio osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja, naveo da nema dugovanja prema tužitelju po bilo kojoj osnovi te osporio vjerodostojnost izvoda otvorenih stavki i postojanje bilo kakvog ugovornog ili izvanugovornog odnosa s tužiteljem.

3. Povodom prigovora tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u ovom postupku potražuje regresnu isplatu iznosa od 30.819,40 kn / 4.090,44 eura, navodeći da je njegov osiguranik CONNECTO MARE d.o.o. pretrpio štetu na vozilu Opel Vivaro registarske oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći od 18. srpnja 2017. nastaloj naletom vozila na srnu na cesti D-303, 1. dionica, 11 km + 500 m, na području lovišta kojim gospodari tuženik. Tužitelj navodi da je, temeljem police kasko osiguranja, svom osiguraniku naknadio štetu prijebojem, a zatim od tuženika zatražio isplatu isplaćenog, odnosno prebijenog iznosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U bitnome je isticao da za predmetnu štetu ne odgovara tuženik, nego osoba koja upravlja javnom cestom, jer je tuženik još 22. kolovoza 2011. od Hrvatskih cesta d.o.o. zatražio označavanje cesta na području lovišta prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, uključujući opasna mjesta na kojima se događa nalet vozila na divljač, a na predmetnoj cesti, unatoč učestalim naletima na divljač, nije bila postavljena zaštitna oprema kojom bi se spriječio prodor divljači na cestu. Tuženik je isticao i da divljač nije opasna stvar, da nije bilo provođenja lova te da vozač svojim postupanjem, odnosno neprilagođenom brzinom, doprinosi nastanku štete.

6. U postupku je na strani tuženika sudjelovao umješač CROATIA OSIGURANJE d.d., koji se u cijelosti pridružio navodima i prijedlozima tuženika.

7. Presudom i rješenjem ovog suda Povrv-799/2018-105 od 31. svibnja 2022. pod točkom I. izreke presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu glavnice od 30.819,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 23. studenog 2018. do isplate, pod točkom II. izreke presude odbijen je dio zahtjeva za zatezne kamate od 1. ožujka 2018. do 22. studenog 2018., a pod točkom III. izreke presude odbijen je zahtjev za kamatu po stopi koja prelazi stopu iz točke I. izreke presude. Točkom III. izreke rješenja odlučeno je o troškovima postupka.

8. O žalbama stranaka protiv navedene odluke odlučio je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlukom Pž-3321/2022-4 od 5. rujna 2024. Nakon dopuštene revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev-1000/2025-2 od 7. listopada 2025. ukinuo je drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom drugostupanjskom postupku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem Pž-5/2026-9 od 19. veljače 2026. ukinuo je točke I. i II. izreke presude i točku III. izreke rješenja ovog suda Povrv-799/2018-105 od 31. svibnja 2022. te predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje. O troškovima postupka u povodu žalbe i revizije odlučuje se u ovoj konačnoj odluci.

9. U ponovljenom postupku, na ročištu od 5. svibnja 2026., stranke su ostale kod svojih dosadašnjih navoda. Tužitelj je isticao da iz zahtjeva od 22. kolovoza 2011. ne proizlazi da bi tuženik tražio postavljanje zaštitne ograde niti da bi se zahtjev odnosio upravo na spornu dionicu ceste, te da eventualno nepostupanje osobe koja upravlja cestom ne oslobađa tuženika odgovornosti prema tužitelju jer su lovoovlaštenik i osoba koja upravlja cestom solidarni obveznici. Tuženik je isticao da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske upućuje na zaključak da se lovoovlaštenik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala radnjom treće osobe, odnosno propuštanjem osobe koja upravlja javnom cestom da po zahtjevu lovoovlaštenika postavi potrebnu prometnu signalizaciju i opremu, odnosno zaštitnu opremu kojom bi se spriječio prodor divljači na cestu.

10. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu, i to izvoda otvorenih stavki tužitelja (list 6 spisa), police kaska cestovnih vozila (list 26 spisa), skice prometne nesreće (list 27 spisa), potvrde MUP-a (list 28 spisa), podataka o lovištu Rovinj (list 29- 31 spisa), izjave o prijeboju broj 713-2017 (list 32 spisa), izjave o prijeboju broj 898- 2017 (list 33 spisa), troškovnika tužitelja s fotografijama (list 34-37 spisa), troškovnika tužitelja s fotografijama (list 38-43 spisa), troškovnika tužitelja sa skicama (list 44-51 spisa), računa društva Autowill d.o.o. (list 52-53 spisa), regresnog zahtjeva tužitelja od 28. siječnja 2018. (list 54 spisa), regresnog zahtjeva tužitelja od 28. svibnja 2018. (list 55 spisa), police osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 83 spisa), dopisa tuženika od 22. kolovoza 2011. s povratnicom (list 95-97 spisa), dopisa MUP-a od 1. lipnja 2019. s prilozima (list 105-107 spisa), dopisa MUP-a od 24. lipnja 2019. (list 111 spisa), zapisnika o uviđaju na licu mjesta (list 127-129 spisa), iskaza svjedoka ĆH (list 128 spisa), nalaza i mišljenje vještaka Antona Radolovića (list 141-147 spisa), iskaza vještaka Antona Radolovića (list 226-227 spisa), iskaza svjedoka BH (list 227-228 spisa), iskaza svjedoka EH (list 228-229 spisa), te iskaza zakonskog zastupnika tuženika ZH (list 229-230 spisa).

11. Sud je u ponovljenom postupku, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku, ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, imajući u vidu i pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1000/2025-2 te uputu iz ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-5/2026-9.

12. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP/14., sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.090,44 eura (30.819,40 kn) koji iznos potražuje od tuženika kao povrat već isplaćenog iznosa na ime naknade štete svom osiguraniku CONNECTO MARE d.o.o.

14. Među strankama je sporna osnova i visina tužiteljeva potraživanja. Sporno je i je li se predmetna prometna nesreća dogodila na području lovišta tuženika, odgovara li tuženik za štetu po načelu objektivne odgovornosti, postoji li isključiva odnosno podijeljena odgovornost treće osobe te postoji li isključiva odnosno podijeljena odgovornost vozača vozila osiguranika tužitelja.

15. Odredbom članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05., 75/09., 153/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16., 62/17.; u daljnjem tekstu - ZL) propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu toga zakona bio obvezatan poduzeti. Dakle, osoba koja gospodari lovištem, odnosno ovdje tuženik, odgovora po pravilima o objektivnoj odgovornosti temeljem općih pravila iz odredaba članka 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; u daljnjem tekstu – ZOO) o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari, budući da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-1135/2021-3 od 7. ožujka 2022.).

16. Sukladno odredbi članka 2. alineja 14. ZL-a, lovište je određena površina zemljišta koje je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova. Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a. Odredbom članka 1063. ZOO-a propisano je da se za štetu koja je nastala u vezi s opasnom stvari, smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Slijedom toga, lovoovlaštenik kao vlasnik srne koja se smatra opasnom stvari, za štetu odgovora po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti. Svoje odgovornosti lovačko društvo može se u cijelosti ili djelomično osloboditi ako dokaže da je šteta nastala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (odredba članak 1067. stavak 1. ZOO-a), isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, kao i ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (odredbe članak 1067. stavka 2. i 3. ZOO-a). Dakle, teret dokazivanja da postoji neki od ekskulpacijskih razloga leži na tuženiku kao lovoovlašteniku predmetnog lovišta.

17. Iz izvoda otvorenih stavki tužitelja na dan 12. studenog 2018. (list 6 spisa) proizlazi da tuženik duguje tužitelju iznos od 30.819,40 kn, s dospijećem 28. veljače 2018.

18. Policom kaska cestovnih vozila, polica broj [broj police]-0412582-01 (list 26 spisa), osiguranik CONNECTO MARE d.o.o. osigurao je svoje osobno vozilo marke Opel Vivaro 1.6 CDTI, broj šasije [broj šasije] u razdoblju od 5. svibnja 2017. do 5. svibnja 2018.

19. Prijavom štete od 18. srpnja 2017. (list 27 spisa), društvo CONNECTO MARE d.o.o. prijavilo je štetu, broj MAK 1703703, koja se dogodila u mjestu Kurili izletom srne pred vozilo. Sastavni dio prijave štete čini i skica prometne nesreće.

20. Potvrdom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Rovinj – Rovigno, broj 511-08-28/2-61/72-2017. od 26. srpnja 2017. (list 28 spisa), potvrđeno je da se 18. srpnja 2017. u 4,50 sati, na kolniku ceste D -303, 1. dionica 11 km + 500 m, dogodila prometna nesreća, nalet na divljač. U prometnoj nesreći sudjelovao je ĆH od oca Ć, OIB [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1983. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, nositelj vozačke dozvole B kategorije, br. dozvole [broj dozvole], položeno 2002., vrijedi do 2026., koji u nesreći nije zadobio ozljede, dok je koristio sigurnosni pojas. U prometnoj nesreći sudjelovalo je vozilo Opel Vivaro registracijske oznake [registarska oznaka], vlasnik CONNECTO MARE d.o.o., prometna dozvola broj [broj prometne dozvole], osigurano u Wiener osiguranje broj police [broj police], prometna dozvola i tehnički pregled vrijede do 18. travnja 2018. Navodi se i kako su na vozilu nastala oštećenja u vidu oštećenja prednjeg branika, hladnjaka i nosača tablice. Kao poduzete mjere navodi se da je nad ĆH izvršeno alkotestiranje te da je tes t bio negativan te da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača. Na mjestu događaja je izašao higijeničar iz Komunalnog servisa Rovinj koji je preuzeo divljač, a navodi se i kako je na dionici D-303 postavljen znak opasnost od naleta na divljač.

21. Zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Istarska, broj: 511-08- 28/2-61-72/17. od 18. srpnja 2017. (list 107 spisa), utvrđeno je kako je kod vozača ĆH **.**.2017. u 05,29 u naselju Kurili BB, izmjerena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg.

22. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Istarska, Policijska postaja Rovinj – Rovigno, je dopisom broj: 511-08-28/2-61-72-2017. od 24. lipnja 2019. (list 111 spisa) obavijestilo ovaj sud kako je uvidom u službene evidencije Policijske postaje Rovinj – Rovigno utvrđeno da su na državnoj cesti D 303, 1. dionica, 11 kilometara plus 500 metara (+- 2 km) u 2014. evidentirane dvije prometne nesreće naleta na divljač, 2015. devet prometnih nesreća naleta na divljač, dok 2016. nisu evidentirane prometne nesreće naleta na divljač na toj dionici.

23. Iz podataka o lovištu Rovinj (list 29-31 spisa) vidljivo je kako cesta D 303 prolazi kroz lovište Rovinj, dok se naselja Pilkovići i Kurili nalaze izvan područja lovišta Rovinj.

24. Iz izjava o prijeboju (kompenzaciji) br. 713-2017 (list 32-33 spisa) proizlazi da dužnik WIENER OSIGURANJE d.d. ima dospjele obveze prema vjerovniku CONNECTO MARE d.o.o. u ukupnom iznosu od 30.819,40 kn, dok vjerovnik ima dospjele obveze prema dužniku u ukupnom iznosu od 30.819,40 kn, što daje razliku od 0,00 kn.

25. Sud je prihvatio kao vjerodostojne izjave o prijeboju (kompenzaciji) budući su iste ovjerene od strane tužitelja te su u skladu s drugim ispravama u spisu, i to s računom društva AUTOWILL d.o.o. (list 52-53 spisa), izvidima štete (list 34-51 spisa) te policom kaska cestovnih vozila (list 26 spisa).

26. Iz izvida štete s fotografijama od 22. srpnja 2017. (list 34-37 spisa) proizlazi da troškovi popravka predmetnog vozila iznose 13.123,56 kn bez PDV-a. Zatim, iz izvida štete s fotografijama od 24. srpnja 2017. (list 38-43 spisa) proizlazi da troškovi popravka predmetnog vozila bez PDV-a iznose 28.270,07 kn, dok iz izvida štete s fotografijama od 17. rujna 2017. (list 44-51 spisa) proizlazi da troškovi popravka predmetnog vozila bez PDV-a iznose 29.294,73 kn. Račun društva AUTOWILL d.o.o. broj: 1202/21/8 od 25. kolovoza 2017. (list 52-53 spisa), koji glasi na ime društva CONNECTO MARE d.o.o., a odnosi se na vozilo Vivaro 14, broj šasije: [broj šasije], iznosi sveukupno 30.819,40 kn bez PDV-a.

27. Iz regresnih zahtjeva (list 54-55 spisa) proizlazi da je tužitelj pozivao tuženika na uplatu iznosa od 30.819,40 kn na ime naknade štete zbog prometne nesreće koja se dogodila 18. srpnja 2017. u mjestu Kurili.

28. Sud nije prihvatio kao vjerodostojne regresne zahtjeve tužitelja budući uz iste ne prilaže povratnice odnosno druge odgovarajuće dokaze pomoću kojih se može utvrditi je li tužitelj uputio te regresne zahtjeve tuženiku, niti je li tuženik iste primio. Osim toga, temeljem iskaza zakonskog zastupnika tuženika ZH, a kojeg je sud pozitivno vrijednosno ocijenio te koji se iznosi u nastavku obrazloženja, sud je utvrdio kako je tuženik tek pokretanjem ovog postupka saznao za potraživanje tužitelja.

29. Zahtjevom od 22. kolovoza 2011. s povratnicom (list 95-97 spisa) tuženik je zatražio od Hrvatskih cesta d.o.o. označavanje prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima cesta kojima upravljaju Hrvatske d.o.o. na području lovišta tuženika broj XVIII/132. U prilogu zahtjeva stoji popis posebno opasnih mjesta, među kojima se navode dionica ceste Rotonda – Konceta, dionica ceste Rovinj – Sošići, dionica ceste Sošići – Rovinj, dionica ceste Sošići – Rovinj, dionica ceste Sošići

– Pilkovići, dionica ceste Pilkovići – Sošići. Kao obrazloženje zahtjeva navodi se kako se divljač kreće po cijelom području lovišta, pa je moguće da se u svako doba zatekne na javnim cestama u cijeloj njihovoj duljini.

30. Svjedok ĆH u svome je iskazu (list 128 spisa) naveo kako se prilikom nastanka prometne nesreće kretao iz smjera Rovinja prema smjeru Istarskog ipsilona, brzinom između 60 i 70 km/h, pri čemu ističe da je u jednom trenutku osjetio udarac te je mislio da je udario u kamen, a zatim je vidio da je to bila manja srna, koja je nakon udarca odbačena pet do deset metara u desno. Svjedok je pokazao mjesto naleta na divljač, no istaknuo je kako se ne sjeća gdje je nakon toga zaustavio auto. Navodi i da je imao uključena oborena svjetla zbog prometa. Ističe i da nije vidio znak divljač na cesti dok je vozio, pri čemu ističe i da se tom dionicom ne vozi često, možda dva do tri puta godišnje. Navodi kako nije upoznat da na predmetnoj dionici ceste ima divljači, niti se sjeća s koje je strane došla divljač. Što se tiče uvjeta na cesti, svjedok navodi kako se sjeća da je bio mrak, oko 4 sata ujutro, suho i neosvijetljeno. Ističe još i da mu se čini da je na cesti bilo ograničenje brzine 70 ili 80 km/h, a nakon nesreće je došla policija te je provedeno alkotestiranje i utvrđeno da nije imao alkohola u krvi. Nastavno navodi i da nije prekršajno odgovarao. U vezi štete na vozilu, navodi da je bio razbijen branik i da je curila voda iz hladnjaka. Ne zna je li bilo izvida štete nakon toga jer je vozilo bilo od društva u kojem je radio.

31. Sud je pozitivno vrijednosno ocijenio te je, stoga, u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ĆH. Njegov iskaz bio je u skladu s ispravama u spisu, a prije svega s ispravama Policijske postaje Rovinj – Rovigno (list 28 i 107 spisa). Svjedok nije imao interesa za uspjeh u ovom sporu, niti su stranke imale primjedbi na njegov iskaz.

32. Vještak Anton Radolović u svome je nalazu i mišljenju (list 141 -147 spisa), prije svega, naveo kako se 18. srpnja 2017. dogodila prometna nesreća naleta osobnog automobila na srnu, na cesti D 303, 1. dionica, 11 km + 500 m (oko 150 metara od raskrižja za naselje Kurili). Pri tome navodi kako je bila noć te kako je bilo suho. Što se tiče vrste i stanja kolnika, navodi da je asfalt širine 6,60 metara neosvjetljen, a što se tiče ograničenja brzine navodi kako je iznosilo 60 km/h. Dalje navodi da zaustavni položaj vozila nije utvrđen, kao što nisu utvrđeni ni tragovi naleta jer djelatnici policije nisu obavili očevid. Ističe da je kolnik pregledan do pokazanog mjesta naleta u dužini od oko 100 metara, a po smjeru kretanja vozila postavljen je prometni znak opasnosti od divljači. Što se tiče brzine kretanja vozila, vještak navodi da na osnovu opisanih i prikazanih oštećenja na vozilu proizlazi da se je isto u času naleta kretalo brzinom od oko 70 km/h, pri čemu je za zaustavljanje vozila pri toj brzini bila potrebna dužina puta od oko 44,50 metara i vrijeme od oko 3,7 sekundi. Ističe i da bi vozilo u reagiranju kočenja savladalo put od oko 19,44 metra, a u kočenju put od oko 25 metara. U vezi naletnog položaja i mjesta naleta, vještak navodi da na osnovu opisanih i prikazanih oštećenja na vozilu proizlazi da je isto prednjim središnjim dijelom naletjelo na srnu, pri čemu se pokazano mjesto naleta nalazi na desnoj kolničkoj traci, po smjeru kretanja, od PTM u smjeru Rovinja za 11,00 metara i lijevo od desnog ruba kolnika za 1,95 metara. Pod pretpostavkom da je srna prelazila kolnik s lijeva u desno u odnosu na smjeru kretanja vozila, ista se je do mjesta naleta kretala na putu dužine od oko 6 metara i u vremenu od oko 1,1 sekundi, a tada je vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta za oko 21,40 metara pa je ista u trenutku stupanja na prometnicu sigurno bila osvijetljena oborenim svjetlima vozača. Vještak pri tome navodi da je na dužini puta od 21,40 metara moguće zaustavljanje vozila za sve brzine niže od 43,65 km/h pa da kretanjem dopuštenom brzinom i pravovremenom reakcijom na kočenje nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta na srnu. Pod pretpostavkom da je srna prelazila kolnik s desna u lijevo, ista se je do mjesta naleta kretala na putu dužine od oko 2,4 metra i u vremenu od oko 0,43 sekundi, a tada je vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta za oko 8,40 metara pa je ista u trenutku stupanja na prometnicu sigurno bila osvijetljena oborenim svjetlima vozača. Vještak pri tome navodi da vrijeme nastanka opasnosti od 0 ,43 sekunde nije omogućavalo vozaču poduzimanje nikakve radnje s ciljem izbjegavanja naleta pa je nalet dio neizbježan. Vještak u svome nalazu i mišljenju zaključuje i da je cijena popravka točno obračunata i iznosi s uračunatim PDV-om, 38.524,25 kn, a bez PDV-a 30.819,40 kn.

33. U svome usmenom iskazu vještak Anton Radolović (list 226 -227 spisa) navodi da je točno da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije raspolagao s podacima djelatnika Policije koju se trebali obaviti očevid, a što znači koji su trebali sačiniti zapisnik o očevidu i situacijski plan lica mjesta prometne nesreće. Pri tome ističe da kada bi ti dokumenti postojali jedino tada bi se precizno mogla izraditi analiza prometne nesreće. Dalje navodi kako u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, kao i u vrijeme očevida, njemu je bilo poznato da ti dokumenti nedostaju pa da je upravo zbog toga i ispitao vozača vozila uz prisustvo svih na očevidu te je upravo i zbog toga izrađena analiza na način da se je srna kretala s desna na lijevo i s lijeva na desno. Navodi i kako je točno da bi možda i nalaz i bio drugačiji kada bi postojala dokumentacija Policije. Dalje ističe da je naletna brzina utvrđena na osnovu prikazanih oštećenja vozila, znači fotografija i izvida štete koja opisuje sva oštećenja na vozilu. Za izračun brzine prije naleta, vještak navodi da bi mu bilo potrebno saznanje da li je to vozilo bilo kočeno ili nije bilo kočeno. Pri tome pojašnjava da je predmetno vozilo opremljeno ABS sustavom kočenja, a da taj sustav kočenja ne ostavlja prikazane tragove kočenja na kolniku pa je moguće da je ovo vozilo bilo kočeno, a moguće je i da nije bilo kočeno. U vezi pravovremenog uočavanja stupanja divljači na prometnicu, vještak navodi kako je sigurno postojala ta mogućnost ako je divljač uočena na udaljenosti od 21,4 metra, pri čemu ističe i da je na mjestu prometne nesreće kolnik ravan od 80 do 100 metara. Navodi i da, ako je imao mogućnost uočavanja, onda je imao i mogućnost kočenja, a ako je imao mogućnost kočenja, što je tehnički moguće, njegova brzina bila je za neku nepoznatu vrijednost veća od brzine u trenutku naleta. Imajući u vidu broj evidentiranih prometnih nesreća naleta na divljač, vještak ističe kako sa sigurnošću može reći da je predmetna cesta nesigurna, a bila bi sigurna za prometovanje samo uz uvjet da postoji ograda koju divljač ne može preskočiti i s lijeve i desne strane kolnika. Ističe kako je brzina kretanja vozila u trenutku naleta sigurno bila 70 km/h.

34. Sud je pozitivno vrijednosno ocijenio te je, stoga, u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Antona Radolovića budući je isti izrađen stručno i u skladu s pravilima znanosti i iskustva. Naime, vještak svoj nalaz i mišljenje temelji na dokumentaciji koja prileži spisu te na iskazu svjedoka ĆH kojeg je sud u cijelosti prihvatio. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Antona Radolovića, dok je na tuženikove primjedbe i pitanja vještak odgovorio pri usmenom izlaganju nalaza i mišljenja, nakon čega tuženik više nije isticao prigovore niti primjedbe na nalaz i mišljenje.

35. Svjedok PH u svome je iskazu (227-228 spisa) u bitnome naveo kako je u Lovačkom društvu Rovinj, prema njegovu sjećanju od 2010., pri čemu navodi da je u srpnju 2017. bio tajnik u Lovačkom društvu Rovinj. Kada dođe do prometne nesreće kojoj je uzrok nalet na divljač, svjedok navodi kako misli da Policija dođe na uviđaj i zatim pozove lovočuvara, no on u tim postupcima nikad nije sudjelovao. Što se tiče prometne nesreće koja se dogodila 18. srpnja 2017. oko 4:50 sati na cesti Rovinj-Kanfanar kod skretanja za naselje Kurili, a u kojoj je sudjelovalo vozilo Opel Vivaro, ističe kako mu taj događaj nije poznat. Prema njegovim saznanjima, na toj dionici ceste kod sretanja za naselje Kurili znaju se događati prometne nesreće, ali ne može točno procijeniti u kojem bi to broju bilo. Ne zna sa sigurnošću je li postavljena neka prometna signalizacija odnosno prometni znakovi u vidu upozorenja od naleta na divljač na toj dionici ceste, no čini mu se kako sada takva signalizacija postoji, ali da ista 2017. nije postojala. Navodi i kako uz cestu nije postavljena nikakva zaštitna ograda. Misli kako je još 2011. upućen zahtjev Hrvatskim cestama radi zaštite prometa od naleta na divljač, a kada mu sud pokazuje dopis s lista 95-96 spisa ističe kako je mislio na taj zahtjev. Pri tome navodi kako mu se čini da je tim zahtjevom obuhvaćena i sporna dionica ceste. Ističe kako nije vršen skupni lov u blizini te prometnice na dan nastanka prometne nesreće zbog toga što se isti vrši tijekom zimskih mjeseci, a s obzirom na to da se prometna nesreća dogodila u utorak ujutro, ističe i kako toga dana nije bilo nikakvih drugih aktivnosti na području njihova lovišta. Navodi još i da u blizini te prometnice nisu postavljeni nikakvi lovno tehnički objekti, hranilice ni pojilice s obzirom na to da se radi o području blizu prometnice gdje se niti ne vrši skupni lov. Svjedok dalje ističe i kako se svake godine vrši nadzor od strane Lovne inspekcije Ministarstva poljoprivrede, a navodi kako tijekom 2017. nisu utvrđene nikakve nepravilnosti od strane te inspekcije.

36. Sud je pozitivno vrijednosno ocijenio te je, stoga, u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka PH budući je isti iskazivao životno, logično, uvjerljivo te u skladu s iskazima svjedoka EH i zakonskog zastupnika tuženika, dok stranke nisu imale nikakvih primjedbi na iskaz svjedoka PH.

37. Svjedok EH u svome je iskazu (list 228-229 spisa) naveo kako je on lovac u Lovačkom društvu Rovinj od 1990., pri čemu ističe kako je, po njegovu sjećanju, na funkciju lovočuvara imenovan 2015. ili 2016. Kada dođe do prometne nesreće kojoj je uzrok nalet na divljač, Policija pozove lovačko društvo da dođu na mjesto nastanka prometne nesreće, pri čemu oni stavljaju markicu na uginulu divljač i istu preuzimaju. Što se tiče prometne nesreće koja se dogodila 18. srpnja 2017. oko 4:50 sati na cesti Rovinj-Kanfanar kod skretanja za naselje Kurili, a u kojoj je sudjelovalo vozilo Opel Vivaro, ističe kako ne zna ništa o toj prometnoj nesreći. nastavno navodi da on nije pozvan na nikakav očevid niti je na bilo koji drugi način obaviješten o nastanku te prometne nesreće. Ističe i da, ukoliko je netko od njegovih kolega iz lovačkog društva pozvan na takav očevid, njega o tome nitko nije obavijestio. Ne zna jesu li se događale prometne nesreće u kojima je bio uzrok nalet na divljač, a da on o tome nije bio obaviješten. Što se tiče prometnih nesreća kojima je uzrok nalet na divljač na spornoj dionici ceste, ističe kako se takve prometne nesreće znaju događati, no ne bi znao reći u kojem broju bi to bilo. Pri tome ističe kako zna doći do naleta na vepra, srnu, zeca, ali ne zna točan broj takvih prometnih nesreća. Ističe još i da su na predmetnoj dionici ceste postavljena upozorenja od naleta na divljač, no ne zna jesu li ista bila postavljena i 2017. Nastavno navodi kako su tek nedavno na jednoj drugoj dionici ceste postavljene odgovarajuće naprave koje odbijaju divljač od prelaska ceste, no takve naprave nisu bile postavljene na spornoj dionici ceste 2017. Ističe kako je upravo na traženje njihova lovačkog društva odnosno tuženika nedavno postavljena signalizacija koja odbija divljač od pristupa na cestu. Navodi da su se i ranije slali neki dopisi radi poboljšanja sigurnosti prometnica, a kada mu sud pokazuje i čita dopis s lista 95-96 spisa ističe kako se sjeća da je slan nekakav dopis Hrvatskim cestama, ali ne može to sa sigurnošću potvrditi. Kada mu se navode posebno opasna mjesta navedena na listu 96 spisa ističe kako ista obuhvaćaju i dionicu ceste kod skretanja za naselje Kurili, odnosno kako se naselje Kurili nalazi u blizini naselja Pilkovići. Navodi da u blizini sporne prometnice nisu postavljeni nikakvi lovno tehnički objekti, hranilice niti pojilice, a s obzirom na to da se prometna nesreća dogodila u utorak ujutro tijekom ljetnih mjeseci, ističe i kako se tada u blizini te prometnice nije vršio skupni lov niti su se poduzimale bilo kakve druge aktivnosti na području njihova lovišta.

38. Sud je pozitivno vrijednosno ocijenio te je, stoga, u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka EH budući je isti iskazivao životno, logično, uvjerljivo te u skladu s iskazima svjedoka PH i zakonskog zastupnika tuženika, dok stranke nisu imale nikakvih primjedbi na iskaz svjedoka EH.

39. Zakonski zastupnik tuženika ZH u svom je iskazu (list 229-230 spisa) naveo kako je član Lovačkog društva Rovinj od 1975., a da je od 2015. i predsjednik tog Lovačkog društva. Ističe kako je o prometnoj nesreći koja je predmet ovog postupka saznao tek kada su dobili tužbu, dok prije toga nije znao ništa o nekakvom naletu na divljač koji se dogodio 18. srpnja 2017. oko 4:50 sati na cesti Rovinj-Kanfanar kod skretanja za naselje Kurili, a u kojem je sudjelovalo vozilo Opel Vivaro. Zna da se na toj dionici ceste događaju prometne nesreće kojima je uzrok nalet na divljač i to najmanje dvaput godišnje. Pri tome ističe kako je uzrok tih prometnih nesreća najčešće nalet na vepra ili srnu, a da je znalo biti i naleta na zeca. Dalje navodi kako je na toj dionici ceste postavljena signalizacija u vidu upozorenja od naleta na divljač, a misli i kako ispod stoji znak da to upozorenje vrijedi 2000 m. Nastavno ističe kako je taj znak postavljen na njihovo traženje iz 2011., a iako isti nije postavljen odmah, misli da je postavljen prije 2017. Navodi da uz cestu nije postavljena nikakva zaštitna ograda. Kada mu se pokazuje dopis sa lista 95-96 spisa ističe kako je mislio na taj dopis te kako je sudjelovao u sastavljanju istog budući je 2011. bio tajnik tuženika. Kada se navode posebno opasna mjesta na listu 96 spisa, ističe kako se radi i o mjestu nastanka sporne prometne nesreće. Misli da je bilo i drugih dopisa upućenih Hrvatskim cestama vezano uz povećanje sigurnosti prometnica od naleta divljači, a misli i da su za tu konkretnu dionicu ceste tražili da se poduzmu i daljnje radnje radi povećanja sigurnosti prometnice. Dalje navodi kako u blizini te prometnice nisu postavljeni nikakvi lovno tehnički objekti, hranilice niti pojilice budući se izbjegava postavljanje istih barem 500 m od ceste. Što se tiče skupnog lova ističe kako se skupni lov može vršiti sve do prometnice, no preporuka je da se to ne čini. Smatra kako je uzrok prelaska divljači preko te dionice ceste prirodna migracija, odnosno kako divljač ima svo je prirodne potrebe, a ističe i kako je ista uznemirena zbog sve većih gužvi, šetanja s psima i ograničavanja njihovog prirodnog staništa. Dalje još ističe i kako po zahtjevu tuženika iz 2011. uz spornu dionicu ceste nije postavljena nikakva oprema. Što se tiče preuzimanja divljači prilikom nastanka sporne prometne nesreće ističe kako nitko od strane Lovačkog društva nije bio obaviješten niti pozvan da dođe preuzeti divljač koja je nastradala u toj prometnoj nesreći. Dalje ističe i kako prilikom nastanka prometne nesreće, odnosno 18. srpnja 2017 u jutarnjim satima nije bilo nikakvih aktivnosti u lovištu. Što se tiče inspekcijskog nadzora, ističe kako se isti vrši dvaput godišnje, a kako prilikom nadzora za 2017. nisu utvrđene nikakve nepravilnosti niti bi bile istaknute primjedbe na rad tuženika. Dalje još ističe kako tuženik stalno vrši aktivnosti u vidu povećanja sigurnosti prometa na cestama te kako je upravo na zahtjev tuženika tek nedavno postavljena oprema u vidu katadioptera koji sprječavaju nalet divljači na cestu. Vezano uz navedeno navodi i kako je ta oprema, kao uostalom i prometni znakovi, kupljena sredstvima Lovačkog društva te Lovačkog saveza Istarske županije.

40. Sud je pozitivno vrijednosno ocijenio te je, stoga, u cijelosti prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika ZH budući je isti iskazivao životno, logično, uvjerljivo te u skladu s iskazima svjedoka PH i EH, dok stranke nisu imale nikakvih primjedbi na iskaz zakonskog zastupnika tuženika.

41. Na temelju podataka o lovištu Rovinj (list 29-31 spisa), potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Rovinj – Rovigno, broj 511-08-28/2-61/72-2017. od 26. srpnja 2017. (list 28 spisa) te iskaza svjedoka PH, svjedoka EH i zakonskog zastupnika tuženika ZH, sud je utvrdio kako se predmetna prometna nesreća dogodila na području lovišta Rovinj odnosno na području lovišta tuženika. Naime, iz podataka o lovištu Rovinj (list 29-31 spisa) vidljivo je kako se skretanje za naselje Kurili nalazi unutar područja lovišta tuženika, dok su svjedoci PH i EH te zakonski zastupnik tuženika ZH iskazali kako se zahtjev tuženika radi povećanja sigurnosti prometnica od naleta divljači odnosi i na tu dionicu ceste. Osim toga, svjedoci PH i EH te zakonski zastupnik tuženika ZH iskazali su kako se na toj dionici ceste često događaju prometne nesreće radi naleta na divljač, te su dobro upoznati sa stanjem lovišta oko spornog područja pa je, sukladno navedenome, sud utvrdio kako se prometna nesreća u kojoj se sudjelovao vozač ĆH dogodila na području lovišta tuženika.

42. Temeljem Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Rovinj – Rovigno, broj 511-08-28/2-61/72-2017. od 26. srpnja 2017. (list 28 spisa), Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Istarska, broj:

511-08-28/2-61-72/17. od 18. srpnja 2017. (list 107 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Antona Radolovića te iskaza svjedoka ĆH, sud je utvrdio da je uzrok štetnog događaja izlazak divljači na prometnicu.

43. Iako je vještak Anton Radolović u svome nalazu i mišljenju utvrdio kako je brzina vozila osiguranika tužitelja u trenutku naleta na divljač iznosila 70 km/h, a ograničenje brzine na spornoj dionici ceste 60 km/h, utvrdio je i kako za sve brzine iznad 43,65 km/h nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta na divljač, dok temeljem nalaza i mišljenja vještaka nije utvrđeno da bi nastala šteta bila manjeg opsega pod pretpostavkom da je brzina vozila osiguranika tuženika bila niža od ograničenja. Osim toga, sud je na temelju ranije navedenih dokaza utvrdio kako su u trenutku nastanka prometne nesreće bili povoljni uvjeti na cesti odnosno kako je bilo suho. Iako je na predmetnoj dionici ceste postavljen znak upozorenja od naleta na divljač, takva činjenica ne može ekskulpirati tuženika u konkretnom slučaju budući bi, čak i da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo znatno ispod ograničenja brzine, došlo do naleta na divljač. Pri tome se napominje kako se u Potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova (list 28 spisa) navodi da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača ĆH. Osim toga, tuženik nije dokazao niti da je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe odnosno osobe koja gospodari predmetnom cestom, već je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je jedini uzrok štete iznenadni izlazak odnosno istrčavanje srne na cestu.

44. Što se tiče visine štete, sud je temeljem izjave o prijeboju (kompenzaciji) br. 713-2017 (list 32-33 spisa) te računa društva AUTOWILL d.o.o. broj: 1202/21/8 od 25. kolovoza 2017. (list 52-53 spisa), utvrdio kako ukupna šteta nastala na vozilu osiguranika tužitelja zbog naleta na divljač iznosi 4.090,44 eura (30.819,40 kn) bez PDV-a. Vještak Anton Radolović u svome je nalazu i mišljenju utvrdio da je cijena popravka točno obračunata i da bez PDV-a iznosi 4.090,44 eura (30.819,40 kn).

45. Među strankama, dakle, nije sporno, a proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da se štetni događaj dogodio 18. srpnja 2017. u 4,50 sati na kolniku ceste D -303, 1. dionica, 11 km + 500 m, kao prometna nesreća naletom vozila Opel Vivaro registarske oznake [registarska oznaka] na srnu.

46. Nije sporno da je vozilom upravljao ĆH, da u nesreći nije ozlijeđen, da je alkotestiran s rezultatom 0,00 g/kg alkohola u krvi te da u odnosu na njega nije utvrđena prekršajna odgovornost. Nije sporno ni da je vozilo bilo u vlasništvu društva CONNECTO MARE d.o.o., da je bilo osigurano kod tužitelja te da su na vozilu nastala oštećenja prednjeg branika, hladnjaka i nosača tablice.

47. Iz dopisa MUP-a i dokumentacije u spisu proizlazi da je na dionici ceste D- 303 bio postavljen prometni znak opasnosti od naleta na divljač, a da je ograničenje brzine na toj dionici iznosilo 60 km/h. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Antona Radolovića proizlazi da se vozilo u trenutku naleta kretalo brzinom od 70 km/h, ali i da bi nalet na srnu bio neizbježan i da se vozilo kretalo dopuštenom brzinom od 60 km/h, jer bi vozač na raspoloživom putu pravodobnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo prije mjesta naleta tek pri brzini koja nije veća od 43,65 km/h. Stoga prekoračenje dopuštene brzine nije u uzročnoj vezi s nastankom predmetne štete.

48. Sud ne prihvaća tuženikov prigovor da je za štetu odgovoran vozač. Iako je brzina vozila bila veća od dopuštene, nalazom prometnog vještaka utvrđeno je da štetni događaj ne bi bio izbjegnut ni pri kretanju vozila najvećom dopuštenom brzinom. Prema tome, prekoračenje brzine nije odlučan uzrok štete, niti je dokazano da je šteta nastala isključivo radnjom vozača ili njegovim doprinosom u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima.

49. Nije sporno da se u trenutku štetnog događaja nije provodio lov. Međutim, navedena okolnost sama po sebi ne isključuje primjenu općih pravila odštetne odgovornosti. Budući da Zakon o lovstvu, koji je bio mjerodavan u vrijeme štetnog događaja, ne uređuje u cijelosti odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač kada se lov ne provodi, odgovornost se prosuđuje primjenom Zakona o obveznim odnosima, u vezi s odredbama Zakona o lovstvu.

50. Divljač koja se zatekne i kreće na javnoj cesti u uvjetima odvijanja prometa predstavlja opasnu stvar u smislu pravila o objektivnoj odgovornosti. Tuženik je lovoovlaštenik lovišta u kojem divljač stalno živi, pa se njegova odgovornost u odnosu na štetu nastalu naletom vozila na divljač prosuđuje po načelu uzročnosti iz članka 1063. Zakona o obveznim odnosima, u vezi s člankom 83. stavkom 1. Zakona o lovstvu.

51. Međutim, objektivna odgovornost nije apsolutna. Prema članku 1067. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, vlasnik odnosno imatelj opasne stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

52. Za ovaj ponovljeni postupak odlučno je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju Rev-1000/2025-2. Prema tom shvaćanju, tuženik se, iako načelno odgovara po pravilima objektivne odgovornosti, može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je uzrok štete propust Hrvatskih cesta d.o.o. da postupe po njegovu zahtjevu za postavljanje opreme, odnosno zaštitne ograde, na predmetnoj cesti, u smislu članka 50. stavka 2. Zakona o cestama u vezi s člankom 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama.

53. Člankom 50. stavkom 1. Zakona o cestama propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok je stavkom 2. istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

54. Člankom 93. točkom 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisano je da su zaštitne žičane ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a člankom 94. istog Pravilnika propisano je da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste, brze ceste i ostale ceste prema potrebi.

55. Iz dopisa tuženika od 22. kolovoza 2011., upućenog Hrvatskim cestama d.o.o., proizlazi da je tuženik, pozivom na članak 50. Zakona o cestama, zatražio „označavanje prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima cesta kojima upravljate na području našeg lovišta broj XVIII/132“. U dopisu je navedeno da su u prilogu označena posebno opasna mjesta o kojima tuženik ima saznanja da su se i ranije događali naleti vozila na divljač, a tuženik je dodatno istaknuo da se divljač kreće po cijelom području lovišta i da je moguće da se u svako doba zatekne na javnim cestama u cijeloj njihovoj duljini.

56. U prilogu zahtjeva navedena su posebno opasna mjesta, među kojima su dionice cesta na području lovišta tuženika, uključujući dionice koje obuhvaćaju prometni pravac na kojem se dogodio predmetni štetni događaj. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka saslušanih tijekom postupka proizlazi da je predmetna dionica ceste Rovinj – Kanfanar kod skretanja za naselje Kurili obuhvaćena područjem na kojem se učestalo događaju naleti vozila na divljač te da na toj dionici u vrijeme štetnog događaja nije bila postavljena zaštitna oprema kojom bi se spriječio prodor divljači na cestu.

57. Sud ne prihvaća tužiteljev prigovor da zahtjev od 22. kolovoza 2011. nije relevantan zato što se u njemu izričito ne spominje „zaštitna ograda“. U zahtjevu se izričito traži ne samo prometna signalizacija, nego i „oprema sukladno posebnim propisima“. Zaštitna žičana ograda prema članku 93. Pravilnika jest oprema namijenjena zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a prema članku 94. Pravilnika postavlja se i uz ostale ceste prema potrebi. Stoga zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i opreme obuhvaća i zahtjev za postavljanje one opreme koja je prema posebnim propisima potrebna radi sprječavanja prodora divljači na cestu, uključujući zaštitnu ogradu, ako je prema okolnostima konkretne dionice takva oprema potrebna.

58. Potreba za postavljanjem takve opreme u konkretnom slučaju proizlazi iz više izvedenih dokaza. Iz dopisa MUP-a, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Rovinj – Rovigno, proizlazi da su na državnoj cesti D-303, 1. dionica, 11 km + 500 m (+/- 2 km), u 2014. evidentirane dvije prometne nesreće naletom na divljač, u 2015. devet prometnih nesreća naletom na divljač, dok za 2016. nisu evidentirane takve nesreće na toj dionici. U postupku je, nadalje, isticana i nesporna učestalost naleta na divljač na predmetnoj dionici, odnosno ukupno 14 naleta u promatranom razdoblju koje su stranke raspravljale u žalbenom i revizijskom postupku.

59. Prometni vještak Anton Radolović je, osobito u usmenom očitovanju, imajući u vidu broj evidentiranih prometnih nesreća naleta na divljač, naveo da predmetna cesta nije sigurna za prometovanje te da bi bila sigurna samo uz uvjet da postoji ograda koju divljač ne može preskočiti s lijeve i desne strane kolnika. Sud prihvaća taj nalaz i mišljenje kao stručan, obrazložen i sukladan ostalim izvedenim dokazima, jer upravo broj i učestalost naleta na divljač na istoj dionici upućuju na potrebu postavljanja zaštitne opreme koja fizički onemogućuje ili bitno smanjuje mogućnost prodora divljači na kolnik.

60. Iz utvrđenog slijedi da je tuženik kao lovoovlaštenik pravodobno, šest godina prije predmetnog štetnog događaja, obavijestio osobu koja upravlja cestama o opasnosti naleta vozila na divljač i zatražio označavanje cesta prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Hrvatskim cestama d.o.o. je, dakle, bila poznata ili im je morala biti poznata opasnost prodora divljači na javne ceste na području lovišta tuženika, kao i potreba da se na posebno opasnim dionicama postavi odgovarajuća oprema radi zaštite prometa.

61. Unatoč navedenom zahtjevu, na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja bio je postavljen samo prometni znak opasnosti od naleta na divljač, dok nije bila postavljena zaštitna ograda ili druga zaštitna oprema koja bi spriječila prodor divljači na cestu. Upravo je nepostojanje takve zaštitne opreme, prema nalazu prometnog vještaka i prema utvrđenoj učestalosti naleta, u uzročnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja.

62. Sud stoga utvrđuje da je tuženik dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga iz članka 1067. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. Šteta nije nastala zbog propusta tuženika u gospodarenju lovištem niti zbog provođenja lova, nego zbog propuštanja treće osobe, pravne osobe koja upravlja javnom cestom, da nakon zahtjeva lovoovlaštenika i uz postojanje objektivne potrebe za zaštitnom opremom postavi opremu kojom bi se spriječio prodor divljači na cestu.

63. Tuženik takvu radnju treće osobe nije mogao spriječiti, izbjeći ni otkloniti. Postavljanje zaštitne ograde ili druge zaštitne opreme na javnoj cesti u nadležnosti je osobe koja upravlja cestom, a ne tuženika kao lovoovlaštenika. Tuženik je poduzeo radnju koju je u okviru svojih ovlasti mogao poduzeti, odnosno uputio je zahtjev osobi koja upravlja javnom cestom za označavanje prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

64. Nije osnovan ni tužiteljev prigovor da bi tuženik i osoba koja upravlja javnom cestom prema tužitelju odgovarali solidarno, pa da tuženik ne bi mogao biti oslobođen odgovornosti. Takvo shvaćanje nije prihvatljivo u okolnostima ovog predmeta, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u upravo ovom predmetu zauzeo pravno shvaćanje da se tuženik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je uzrok štete propust Hrvatskih cesta d.o.o. da postupe po njegovu zahtjevu za postavljanje opreme, odnosno zaštitne ograde, na predmetnoj cesti. Budući da su u ovom postupku utvrđene upravo te činjenice, nema mjesta primjeni pravila o solidarnoj odgovornosti na način koji bi isključio ekskulpaciju tuženika.

65. Slijedom navedenog, iako divljač na cesti u načelu predstavlja opasnu stvar, a odgovornost lovoovlaštenika se u takvim okolnostima prosuđuje po pravilima objektivne odgovornosti, tuženik je u ovom predmetu dokazao da šteta potječe isključivo od radnje, odnosno propusta treće osobe, koju tuženik nije mogao predvidjeti u smislu njezina nepostupanja po zahtjevu, niti je posljedice tog propusta mogao izbjeći ili otkloniti.

66. S obzirom na utvrđeno oslobođenje tuženika od odgovornosti, tužbeni zahtjev nije osnovan. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Alide Crljenice Ovrv-998/2018 od 27. studenog 2018. valjalo ukinuti u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, kako je odlučeno pod točkom I. izreke.

67. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen zbog nedostatka odgovornosti tuženika za predmetnu štetu, nije odlučno raspravljati osnovanost zahtjeva za zakonske zatezne kamate. Sud ipak, radi potpunosti obrazloženja i u skladu s uputom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, navodi da bi u slučaju osnovanosti regresnog zahtjeva osiguratelju, prema članku 963. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, pripadalo pravo zahtijevati kamate na iznos isplaćene naknade od dana isplate, odnosno od dana kada je ispunjenjem obveze prema osiguraniku stupio u osiguranikova prava prema odgovornoj osobi. Međutim, kako odgovornost tuženika nije utvrđena, tužitelj nema pravo ni na glavnicu ni na akcesornu tražbinu zateznih kamata.

68. O troškovima postupka odlučeno je na temelju članaka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužitelj mu je dužan naknaditi potrebne troškove postupka, uključujući troškove prvostupanjskog, žalbenog i revizijskog postupka o kojima je odlučivanje ostavljeno za konačnu odluku.

69. Tuženiku su priznati troškovi koji su bili potrebni za vođenje postupka, i to: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 26. ožujka 2019., 21. svibnja 2019. i 8. siječnja 2020. u iznosu od 600,00 eura (za svako ročište po 200,00 eura), zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku dana 14. svibnja 2019., 7. studenog 2019., 14. siječnja 2021. i 19. travnja 2022. u iznosu od 800,00 eura (za svako ročište po 200,00 eura), zatim trošak sastava žalbe od 1. lipnja 2022. u iznosu od 166,00 eura, trošak sastava odgovora na žalbu od 28. srpnja 2022. u iznosu od 133,00 eura, trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 25. listopada 2024. u iznosu od 300,00 eura, trošak sastava revizije od 15. srpnja 2025. u iznosu od 300,00 eura, te trošak zastupanja na ročištu od 5. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 674,75 eura, trošak sudskih pristojbi za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,60 eura, za žalbu u iznosu od 87,36 eura, odgovor na žalbu u iznosu od 21,84 eura, prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 87,36 eura i reviziju 87,36 eura, odnosno sveukupno 3.758,27 eura.

70. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen je jer tužitelj nije uspio u sporu.

71. Zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak postupka teku od dana donošenja ove odluke do isplate, na temelju članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona u vezi s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Pazinu, 12. lipnja 2026.

Sudac

Damir Rabar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- umješaču po pun.