REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-2048/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29. travnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice, dana 12. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 3.338,83 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

26,54 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

5,84 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

9,29 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

33,45 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

36,90 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

43,80 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

5,84 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

12,74 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

26,54 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

75,81 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

32,49 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

86,64 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

81,23 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

93,54 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

90,09 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

71,88 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

105,38 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

128,53 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

144,30 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

70,40 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

48,74 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

81,23 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

61,53 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

95,51 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

71,94 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

27,08 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

30,53 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

54,15 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

77,78 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

64,98 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

71,40 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

92,06 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

86,64 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

109,79 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

142,86 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

89,14 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

95,51 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

92,06 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

68,91 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

48,74 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

81,23 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

69,65 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

34,83 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

31,06 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

31,06 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

12,03 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

15,21 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

18,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

12,00 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

24,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

24,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

18,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

36,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

24,00 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

15,00 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

21,00 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

18,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

15,00 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

12,00 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

18,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

12,00 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

36,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

27,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

42,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.11.2018.godine do 30.9.2024.godine u ukupnom iznosu od 1.241,23 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku na iznos od:

-26,54 EUR od 15. prosinca 2018. godine do isplate,

-5,84 EUR od 15. siječnja 2019. godine do isplate,

-9,29 EUR od 15. veljače 2019. godine do isplate,

-33,45 EUR od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

-36,90 EUR od 15. travnja 2019. godine do isplate,

-43,80 EUR od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

-5,84 EUR od 15. lipnja 2019. godine do isplate,

-12,74 EUR od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

-26,54 EUR od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,

-7,43 EUR od 15. rujna 2019. godine do isplate,

-3,19 EUR od 15. listopada 2019. godine do isplate,

-8,49 EUR od 15. studenog 2019. godine do isplate,

-7,96 EUR od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

-15,40 EUR od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR od 15. veljače 2020. godine do isplate,

-13,27 EUR od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

-56,54 EUR od 15. travnja 2020. godine do isplate,

-128,53 EUR od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

-110,11 EUR od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

-6,90 EUR od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

-4,78 EUR od 15. kolovoza 2020. godine do isplate,

-7,96 EUR od 15. rujna 2020. godine do isplate,

-2,92 EUR od 15. listopada 2020. godine do isplate,

-12,48 EUR od 15. studenog 2020. godine do isplate,

-2,65 EUR od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

-6,11 EUR od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

-5,31 EUR od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

-4,51 EUR od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

-6,37 EUR od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,

-22,56 EUR od 15. rujna 2021. godine do isplate,

-9,03 EUR od 15. listopada 2021. godine do isplate,

-8,49 EUR od 15. studenog 2021. godine do isplate,

-16,99 EUR od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

-30,53 EUR od 15. siječnja 2022. godine do isplate,

-30,53 EUR od 15. veljače 2022. godine do isplate,

-12,48 EUR od 15. ožujka 2022. godine do isplate,

-9,03 EUR od 15. travnja 2022. godine do isplate,

-0,53 EUR od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

-4,78 EUR od 15. lipnja 2022. godine do isplate,

-11,15 EUR od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

-31,06 EUR od 15. studenog 2022. godine do isplate,

-31,06 EUR od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

-12,03 EUR od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

-15,21 EUR od 15. veljače 2023. godine do isplate,

-18,00 EUR od 15. ožujka 2023. godine do isplate,

-12,00 EUR od 15. travnja 2023. godine do isplate,

-24,00 EUR od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

-24,00 EUR od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

-18,00 EUR od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

-36,00 EUR od 15. kolovoza 2023. godine do isplate,

-24,00 EUR od 15. rujna 2023. godine do isplate,

-15,00 EUR od 15. listopada 2023. godine do isplate,

-21,00 EUR od 15. studenog 2023. godine do isplate,

-18,00 EUR od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

-15,00 EUR od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

-12,00 EUR od 15. veljače 2024. godine do isplate,

-18,00 EUR od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

-12,00 EUR od 15. travnja 2024. godine do isplate,

-36,00 EUR od 15. svibnja 2024. godine do isplate,

-27,00 EUR od 15. lipnja 2024. godine do isplate,

-42,00 EUR od 15. srpnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.890,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku ovaj parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 6.prosinca 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radom mjestu zdravstveni djelatnik- medicinska sestra/ tehničar pri Klinici za kožne i spolne bolesti, te da ima prebivalište na adresi [adresa], (Općina Dugi Rat), koja je udaljena 16,70 km od mjesta rada Šoltanska 1, Split. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada III.tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 61,05 EUR- a/460,00 kuna mjesečno. Tužitelj da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. . Poziva se na odredbu iz čl.67.st.18.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), čl.66.st.18. TKU-a (NN br.24/2017), čl.66.st.9.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020), čl.65.st.11.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23). Tužitelj citira i odredbe iz čl.66.st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjivao od 01.12.2017.g. do 30.04.2022.g.; kao i odredbu iz čl.65.st.14.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuje od 01.05.2022.godine. Obzirom na činjenicu da Općina Dugi Rat (kojoj pripada mjesto prebivališta tužitelja) nije potpisala ugovor s javnim prijevoznikom, trgovačkim društvom PROMET d.o.o. Split, autobusna linija br.60 da se u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. nije zaustavljala na autobusnim stajalištima na području Općine Dugi Rat, slijedom čega da tužitelj nije imao organizirani međumjesni prijevoz, pa da je bio prisiljen koristiti osobni automobil, te sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, da ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenom kilometru. Tužitelj napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovila linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Nadalje, tuženik da je pogrešno vršio umanjivanje naknade troškova prijevoza; pa se poziva na odredbu čl.66.st.16.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te čl.65.st.21.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g. Sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a troškovi naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru da se mogu umanjiti samo za određene dane i to kada tužitelj nije u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Nadalje, u razdoblju kada tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te čl.65.st.23.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23), koje se primjenjuju od 01.12.2017.g., a kojima je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, tužitelju da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Međutim, tuženik da je protivno svim prethodno citiranim odredbama TKU-a, pogrešno obračunavao i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza. Radi navedenog, tužitelj potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g., a u razdoblju od 01.11.2018.g. do 07.08.2019.g., te od 01.09.2022.g. do dana udovoljenja nalogu u visini mjesečne pokazne karte. Tužitelj postavlja manifestacijski zahtjev, predlaže da sud naloži tuženiku dostaviti cjelokupnu radnopravnu dokumentaciju potrebnu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva na isplatu odnosno potrebnu za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, tužitelj da nije ovlašten podnijeti stupnjevitu tužbu, a ističe da je tužba nepodobna za raspnvljanje jer nije razvidno što tužitelj potražuje pa se predlaže vratiti tužbu tužitelju radi dopune iste.

3. U svom podnesku od dana 20.siječnja 2025.godine tužitelj navodi da nije sporno da se linija br.60 javnog prijevoznika PROMET d.o.o. u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. nije zaustavljala na području Općine Dugi Rat. Isto tako, da nije sporno da sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada III. tarifnoj zoni. S obzirom da je sud vratio tužbu na dopunu radi postavljanje određenog zahtjeva, tužitelj postavlja određeni zahtjev na isplatu pa potražuje iznos od 1.988,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, potražuje razliku troškova prijevoza za period od 1.studenog 2018.godine do 30.rujna 2024.godine.

4. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je zaista prije pokretanja ovog postupka opunomoćila ovdje prisutnu odvjetnicu da je zastupa u ovom postupku i da podnese tužbu i isto tako da na svoj račun prima troškove postupka. Navodi da se autobusna linija broj 60 nekoliko godina nije zaustavljala na autobusnom stajalištu na području općine Dugi Rat jer je došlo do nekakvog spora između Prometa d.o.o. i između Općine Dugi Rat. Isto tako da u vrijeme Ć nije uopće bilo autobusa već da su se snalazili kako su znali. Za razdoblje prije i nakon onoga u kojem je postojao spor između Prometa i Općine Dugi Rat, autobusna linija broj 60 da je stajala na stajalištima na području općine Dugi Rat, ali da njoj tuženik nije isplaćivao trošak prijevoza u punom iznosu, da se radi o trećoj tarifnoj zoni, ali da ima problem što radi u turnusu i da su općepoznate gužve u prometu, na magistrali, pogotovo u ljetnom periodu, a da ona radi i po noći, kada su isto velike gužve. U takvim situacijama da ne može redovito stići na posao ukoliko ide bilo kojim autobusom magistralom već da koristi osobno vozilo i ide okolnim putem preko Gata, Tugara i Žrnovnice da bi redovito stigla na posao. Iz navedenih razloga, da uvijek ide na posao osobnim vozilom. Navedene gužve da su stalno, s tim da su ljeti veće i vikendima kada radi u dežurstvu. Navodi da radi - 12, 12, 24, dakle danas dan, sutra noć i onda iz dežurstva slobodan dan pa opet dan i noć i tako da joj je radno vrijeme bilo organizirano u cijelom razdoblju. Tuženik da joj isplaćuje trošak prijevoza ali po nekoj čudnoj tarifi koju ona ne razumije te da joj taj trošak koji joj tuženik plaća ne pokriva niti prvu zonu. Navodi da je zvala pravnu službu, ali da su joj kazali da to tako ide, nadalje, kada ne bi išla na posao, da joj tada trošak prijevoza uopće ne bi bio isplaćen, pa tako ni onda kada je koristila slobodne dane.

5. Nakon provedenog dokaza vještačenjem od strane sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije dipl.oecc GL, tužiteljica je u svom podnesku od dana 22.rujna 2025.godine uredila svoj glavni tužbeni zahtjev i postavila podredni tužbeni zahtjev, te predlaže da sud prihvati podredni tužbeni zahtjev ukoliko glavni odbije kao neosnovan. Glavni i podredni zahtjevi glase kao u izreci ove presude. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, istaknuo je prigovor zastare potraživanja. Za navesti je da se tuženik ne može sa uspjehom protiviti preinaci tužbe nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj je ovlašten povećati zahtjev, preinačiti tužbu, postaviti podredni zahtjev i tome se tuženik ne može sa uspjehom protiviti, a za povećani dio zahtjeva i podredni zahtjev, prigovor zastare nije osnovan, već se smatra da su isti postavljeni već u tužbi. O tome se već izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske, za navesti je još i to da je podredni tužbeni zahtjev u biti zahtjev za isplatu kao i glavni te da je po iznosu manji od glavnog, pa, sve i da tužitelj nije postavio podredni tužbeni zahtjev, sud bi prihvatio glavni zahtjev u dijelu odnosno iznosu u kojem je našao podredni zahtjev osnovanim.

6. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.listopada 2018.goidne do 30.rujna 2024.godine.

7. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom podataka HAK-a o udaljenosti od [adresa] do Šoltanske 1, Split te tarifnih zona trgovačkog društva Promet d.o.o. Split sa cjenikom (list 7-10 spisa); obračunskih platnih lista za tužiteljicu; obavijesti trgovačkog društva Promet d.o.o. Split putnicima sa područja Općine Dugi Rat; Odluke tuženika Klasa: 121-01/22-01/392, Ur. broj: 2181-147-47/JŠ- 22-2 od 22. rujna 2022. godine; Odluke tuženika Klasa: 121-01/22-01/392, Ur. broj:

2181-147-47/JŠ-22-1 od 18. kolovoza 2022. godine; Odluke tuženika Klasa: 121- 01/22-01/391, Ur. broj: 2181-147-47/IŠ-22-1 od 18. kolovoza 2022. godine; Odluke tuženika Klasa: 121-01/18-01/07, Ur. broj: 2181-147-02/ZD-18-1 od 20. lipnja 2018. godine; saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke; pregledom evidencije radnog vremena za tužiteljicu za utuženo razdoblje te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oecc. GL.

8. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

9. Glavni zahtjev tužiteljice nije osnovan, podredni zahtjev je osnovan.

10. Naime, nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužiteljica radnica tuženika, da ima prebivalište na adresi [adresa] (Općina Dugi Rat), a mjesto rada je u Splitu, Šoltanska 1. Nije sporno ni to, a to je i utvrđeno, da autobusna postaja blizu prebivališta tužiteljice 4, 22203 Podorljak, kao što nije ni sporno da je prebivalište tužiteljice unutar III. zone trgovačkog društva PROMET d.o.o. Split, autoprijevoznika. Nije sporno ni to da za vrijeme lockdowna radi pandemije bolesti COVID-19, nije bilo organiziranog prijevoza od prebivališta tužiteljice do mjesta rada, dakle, tužiteljica je u tom periodu trebala dolaziti na posao i odlaziti sa posla automobilom.

11. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

12. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

13. Tuženik je u sudski spis priložio Odluku Klasa: 121-01/18-01/07, Ur. broj: 2181- 147-02/ZD-18-1 od 20. lipnja 2018. godine, kojom se tužiteljici priznaje pravo na naknadu za trošak prijevoza za relaciju od adrese prebivališta odnosno boravišta – [adresa], do mjesta rada u Splitu – Šoltanska 1, visina naknade za trošak prijevoza računa se sukladno broju dolazaka na posao i cijeni pokazne karte za III. zonu javnog prijevoznika tvrtke Promet d.o.o.. Tužiteljica protiv ove Odluke nije u roku od 15 dana podnijela zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je priložio i odluke od 18. kolovoza 2022. godine koja se primjenjuje počevši od 1. kolovoza 2022. godine. Također je tuženik priložio i odluku od 18. kolovoza 2022. godine po kojoj je radnicima tuženika priznato pravo na naknadu za trošak prijevoza od adrese prebivališta do mjesta rada u visini cijene mjesečne pokazne karte tvrtke Promet d.o.o. Split, a kojima se prebivalište nalazi na području [adresa], počevši od 1. srpnja 2022. godine, naknada za trošak prijevoza isplaćivati će se u visini cijene pojedinačne karte tvrtke DALMATINAC BUS d.o.o. za relaciju od prebivališta radnika do mjesta rada i natrag, ova odluka primjenjuje se počevši od 1. srpnja 2022. godine, a vrijedi do opoziva. Pregledom Odluke tuženika od 22. rujna 2022. godine, razvidno je da se ukida citirana odluka tuženika od 18. kolovoza 2022. godine, te se odlučuje kako se radnicima čije se prebivalište nalazi na području [adresa], počevši od 1. rujna 2022. godine naknada za trošak prijevoza isplaćuje u visini cijene mjesečne pokazne karte tvrtke Promet d.o.o. Split od prebivališta do mjesta rada i natrag.

14. Dakle, iako tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 3.338,83 EUR za period od 1. studenog 2018. godine do 30. rujna 2024. godine, vezano za plaćanje troška prijevoza po kilometru od prebivališta do mjesta rada i natrag, sud drži da taj glavni tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, tužiteljici prema stavu ovog suda pripada pravo na cijenu mjesečne karte trgovačkog društva Promet d.o.o. Split za period kada je ista mogla koristiti autobus tog prijevoznika, odnosno po cijeni karte prijevoznika DALMATINAC BUS, kada nije mogla koristiti autobus trgovačkog društva Promet d.o.o. Split. Ove okolnosti proizlaze iz svih provedenih dokaza, pa i iz iskaza same tužiteljice te odluka tuženika. Tužiteljici ne pripada pravo na putni trošak po kilometrima udaljenosti od prebivališta do mjesta rada i natrag, ali je podredni tužbeni zahtjev osnovan, jer je tuženik postupio protivno citiranim odredbama TKU-a te cijenu mjesečne karte III. zone odnosno cijenu mjesečne karte od prebivališta tužiteljice do mjesta rada umanjio odnosno umanjivao vezano za nazočnost tužiteljice na radu u svakom pojedinom mjesecu, a prema stavu ovog suda je trebao platiti odnosno isplatiti tužiteljici trošak po punom iznosu cijene koštanja mjesečne karte autoprijevoznika, osim za onaj mjesec u kojem je koristila pretežiti dio godišnjeg odmora. Tužiteljica nije dokazala da joj sukladno citiranim odredbama TKU- a pripada pravo na isplatu troška po kilometru cjelokupne udaljenosti, to ne proizlazi iz izvedenih dokaza, a tužiteljica je zaista mogla koristiti osobni automobil čitavo vrijeme za dolazak na posao i odlazak s posla, ali nije obveza tuženika da joj takav način obračuna troška isplati. Za ponoviti je da je tuženik tužiteljici trebao za svaki mjesec, bez umanjenja radi nenazočnosti na radu, isplatiti cijenu mjesečne karte autoprijevoznika od prebivališta do mjesta rada, osim za mjesec u kojem je koristila pretežiti dio godišnjeg odmora. U postupku je utvrđeno u kojem periodu tužiteljica nije mogla koristiti usluge autobusnog prijevoza društva Promet d.o.o. Split, ali je u tom periodu mogla koristiti usluge autobusnog prijevoza društva DALMATINAC BUS.

15. Sud je radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl. oecc. GL, sudski vještak izradio je dvije varijante obračuna putnog troška tužiteljici, varijantu po kilometrima, koju sud ne prihvaća jer tužiteljica nije ničim dokazala da joj ovaj način obračuna putnog troška pripada za utuženi period, vještak je izradio varijantu obračuna troška po visini mjesečne karte Promet d.o.o. Split i DALMATINAC BUS, pa je dao, za utuženi period, visinu troška mjesečne putne karte i onoga što je tuženik tužiteljici isplatio za svaki pojedini mjesec. Na ovaj način sud drži utvrđenim da je tuženik tužiteljici zaista plaćao manje od onoga što joj je na ime putnog troška pripadalo, umanjivao je cijenu visine mjesečne autobusne karte, neosnovano, pa je tuženik u obvezi tužiteljici za svaki mjesec u kojem je nastala razlika na štetu tužiteljice, isplatiti tužiteljici iznos razlike za taj mjesec, sukladno izračunu sudskog vještaka, po kojem je tužiteljica i postavila svoj podredni tužbeni zahtjev. Radi se o iznosu od 1.241,23 EUR ukupno, i to za period od 1. studenog 2018. godine do 30. rujna 2024. godine, podredni tužbeni zahtjev je osnovan. Dakle, u ovom periodu, utuženom periodu, sud je obvezao tuženika da tužiteljici plati razliku putnog troška od iznosa koji joj pripada po cijeni mjesečne autobusne karte do iznosa koji joj je isplaćivao, a za period lockdowna, sud je, s obzirom da nije postojao autobusni prijevoz, a radi se o ožujku, travnju i svibnju 2020. godine, obvezao tuženika da tužiteljici plati realno nastali trošak po cijeni kilometra od prebivališta do mjesta rada i natrag, a sukladno nazočnosti tužiteljice na radu u tim mjesecima. Sudski vještak GL izračunao je ovu varijantu za ta tri mjeseca, pa je razlika za ožujak 2020. godine u iznosu od 105,38 EUR, travanj 2020. godine u iznosu od 128,53 EUR i svibanj 2020. godine u iznosu od 144,30 EUR. Za ova tri mjeseca tužiteljici pripada pravo, s obzirom na utvrđenu udaljenost od kuće do posla te visinu troška po kilometru, upravo izračunati iznos od strane sudskog vještaka.

16. Dakle, radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu, postavila manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužiteljici dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužiteljica napravila podneskom od 20.siječnja 2025.godine, za period od 1.studenog 2018.godine do 30.rujna 2024.godine zatražila je iznos od 1.988,00 EUR. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom od 22.rujna 2025.godine tužiteljica je preinačila tužbu te povećala zahtjev (sada glavni) na iznos od 3.388,83 EUR, na što je ista ovlaštena i sud je to obrazložio, dakle, nakon provedenog dokaza vještačenjem na okolnosti visine zahtjeva tužiteljica je ovlaštena preinačiti tužbu i povećati zahtjev, pa sud odlučuje po tako uređenom zahtjevu. Tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj nema, prije toga i prije vještačenja tužitelji i nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužiteljica u ovom postupku ovlaštena nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti, a isto tako je ovlaštena i postaviti podredni tužbeni zahtjev, iako nakon zaključenja prethodnog postupka. Podredni tužbeni zahtjev na isplatu, pored ovlaštenja da tužiteljica isti uopće i postavi nakon provedenog dokaza vještačenjem, kvalitativno je manji od glavnog i u biti je u većem i sadržano manje, realno. Svakako, sud drži da je tužiteljica bila ovlaštena nakon vještačenja urediti i glavni i postaviti podredni tužbeni zahtjev i da za to nije ni potrebna suglasnost tuženika, tuženik se tome ne može sa uspjehom protiviti, pa je sud bio dužan odlučiti o takvim zahtjevima tužiteljice, iz njenog podneska od 22.rujna 2025.godine.

18. Dakle, sud je obvezao tuženika da tužitelju na ime naknade razlike putnog troška isplati iznos od 1.241,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos razlike koji zajedno tvore glavnicu, plati tužiteljici zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, tužitelj je u cijelosti uspio u podrednom tužbenom zahtjevu, a vezano za odbijanje glavnog zahtjeva tuženiku nije nastao nikakav trošak. Obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 2.rujna 2024.godine i 22.rujna 2025.godine (kao dva potrebna obrazložena podneska, jedan nakon odgovora na tužbu tuženika, a drugi nakon provedenog dokaza vještačenjem); zastupanja na ročištima održanim dana 20.ožujka 2025.godine, 21.svibnja 2025.godine i 29.travnja 2026.godine; za svaku radnju po 200,00 EUR (100 bodova x 2,00 EUR po bodu); pristupa na dva odgođena ročišta od 4.rujna 2024.godine i 16.siječnja 2025.godine (25% - 50,00 EUR); 25% PDV-a u iznosu od 325,00 EUR; trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; što konačno zbrojeno daje iznos od 1.890,45 EUR. Ovaj iznos je na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženik obvezan isplatiti tužiteljici zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljici nije naknađen jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužiteljica ispustila punomoć svojoj punomoćnici za zastupanje u ovom postupku, to je i potvrdila u svom iskazu, navela je i to da je ovlastila punomoćnicu da na svoj račun prima troškove postupka. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužiteljici. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnica tužiteljice ovlaštena primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 12. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku