Poslovni broj: Povrv-165/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja OBALA I LUČICE D.O.O., Andrije Medulića 2/2, Zadar, OIB: 92410865062 zastupano po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Korljan i partneri d.o.o., protiv tuženika ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri d.o.o., u Zadru, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 28. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Borisa Grgića, odvjetnika u Zadru i zamjenice punomoćnika tuženika LO, odvjetničke vježbenice u OD Kotlar, Vidov i partneri iz Zadra, te objave 12. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

1. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijet od strane javnog bilježnika Mirele Paro iz Novalje, pod posl. brojem Ovrv-357/2025 od 19. veljače 2025. kojim se nalaže tuženiku NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Obala i Lučice d.o.o., OIB: 92410865062, Andrije Medulića 2/2, Zadar, iznos od 19,91 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje od 16. rujna 2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu podmiri troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 163,27 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan., sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, radi naplate iznosa od 19,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Mirela Paro iz [adresa] je donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-357/2025, UPP/OS-Ovrv-29/2025 od 19. veljače 2025.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je naveo da iz vjerodostojnih isprava koje su podnesene uz prijedlog za ovrhu nije vidljiva pravna osnova po kojoj ovrhovoditelj tereti ovršenika za predmetni iznos. Ovršenik nema nepodmirenih potraživanja prema ovrhovoditelju niti je ikad bio u bilo kakvom poslovnom odnosu sa ovrhovoditeljem.

4. Ovaj sud je rješenjem gornji poslovni broj od Povrv-165/2025 od dana 30. lipnja 2025. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U navedenom rješenju su stranke upozorene na odredbu članka 461. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

5. Tužitelj je u podnesku od 17. srpnja 2025. uredio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, te je naveo da je u konkretnom slučaju izvršio radnju premještanja vozila registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika na temelju naredbe broj PR 123069 od 8. srpnja 2020., Grad Zadar, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjek za prometno redarstvo, a koja naredba je izdana na temelju prethodne suglasnosti RH MUP, Odjel za sigurnost cestovnog prometa broj: 511-01-24-60392/2- 03 P.D. od 8. prosinca 2003. i Zaključka Poglavarstva grada [adresa] o davanju ovlasti TD Obala i lučice d.o.o., sve u skladu s člancima 84., 85. i 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23). Dakle da je ovlašteni prometni redar na temelju članka 84. st. 1. t. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama naredio tužitelju premještanje predmetnog vozila. Tužitelj je dužan postupati po nalogu ovlaštene osobe i nije ovlašten ocjenjivati opravdanost ili neopravdanost naloga koji mu je dan, već postupiti po nalogu, što je i učinio izvršivši naloženu radnju premještanja vozila tuženika slijedom čega ima i pravo na naplatu tih troškova, a ukoliko tuženik smatra da nalog tužitelju za premještanje vozila dan od ovlaštene osobe nije bio osnovan, to njegovu neosnovanost može isticati jedino prema davatelju naloga koji je utvrdio potrebu premještanja - Gradu Zadru (odnosno njegovom ovlaštenom odsjeku). Tužitelj je izlaskom na teren izvršio radnju premještanja vozila tuženika i shodno tome izdao predmetni račun koji je tuženik bio dužan podmiriti obzirom da je člankom 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito propisano kako troškove premještanja ili pokušaja premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. navedenog Zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila. Sukladno izvatku MUP-a od 17. srpnja 2025. razvidno je kako je upravo tuženik vlasnik predmetnog vozila. U odnosu na navode tuženika iz prigovora od 15. svibnja 2025., a koji se odnose na to da nije vidljiva pravna osnova isprava koje su podnesene uz prijedlog za ovrhu, tužitelj ističe kako su takvi navodi tuženika neosnovani obzirom da je sasvim jasna pravna osnova po kojoj tužitelj tereti tuženika za predmetni iznos.

6. Tuženik u postupku navodi da iz zapisnika broj 202001715 za preuzimanje vozila od 8. srpnja 2020. proizlazi da ga nije potpisao nitko, ni vlasnik, ni korisnik, ali niti ovlaštena osoba tužitelja. U tom pravcu ukazuje na Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (NN 134/2008, 98/ 2018 2/2019) u kojem u članku 8. jasno stoji: „zapisnik potpisuje vlasnik ili korisnik koji preuzima vozilo i ovlaštena osoba pravne ili fizičke osobe koja je premjestila vozilo“. Tuženik nadalje osporava da bi vozilo bilo nepropisno parkirano, a pored toga osporava da je uopće i izvršeno premještanje vozila kao i da je ikad dostavljen račun za to navodno premještanje vozila. U odnosu na ove sve bitne činjenice, tužitelj nije dostavio nikakve dokaze odnosno nije dostavio dokaz da je vozilo bilo nepropisno parkirano, nije dostavio dokaz da je izvršeno premještanje vozila te pogotovo nije dostavio nikakav dokaz da je tuženiku ikada dostavljen račun za tu navodno izvršenu uslugu. Tuženik nije nikada niti bio obaviješten da bi vozilo Ž bilo nepropisno parkirano 8. srpnja 2020.

7. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem priloženih isprava, i to: izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj 3607 od 10. siječnja 2025. (l.s. 6), Zapisnik broj 202001715 od 8. srpnja 2020. (l.s. 38), fotografije (l.s. 39), Izvadak MUP-a koji sadrži informaciju o vlasniku vozila za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] od 17. srpnja 2025. (l.s. 41) naredbu Grada Zadra, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjek za prometno redarstvo, broj: PR 123069, Klasa: 340-01/20-03/01878, Ur. broj:

2198/01-9/5-20-2 od 8. srpnja 2020. (l.s. 42) i presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pp-5737/2021 od 10. listopada 2022. (l.s. 51-53).

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja se odnosi na potraživanje u novcu od 19,91 eura slijedom čega se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi naplate troškova za započetu radnju premještanja vozila u vlasništvu tuženika.

11. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja broj 3607 od 10. siječnja 2025. (l.s. 6) slijedi da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje od 19,91 eura po računu 1095/PAUKIS/2, koja tražbina je dospjela 15. rujna 2020.

11.1. Iz zapisnika 202001715 od 8. srpnja 2020. (l.s. 38) sastavljenog od Obala i lučice d.o.o. za preuzimanje vozila [registarska oznaka] slijedi da je na temelju prethodne suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova, Odjela za sigurnost cestovnog prometa broj 511-01-24-60392/2-03 P.D. od 8. prosinca 2023. i zaključka Poglavarstva Grada Zadra o davanju ovlasti Obala i lučice d.o.o. za deponiranje osobnog vozila započeto premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] te da se stranka poziva na uplatu iznosa od 150,00 kn (19,91 eura) za uslugu dolaska pauka po osobno vozilo. Uz zapisnik su dostavljene i fotografije iz koje slijedi da je osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] zaustavljeno na parkirnim mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom (l.s. 39-40 i 42).

11.2. Tužitelj je u spis dostavio naredbu Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjek za prometno redarstvo, broj: PR 123069, Klasa: 340-01/20-03/01878, Ur. broj: 2198/01-9/5-20-2 od 8. srpnja 2020. (l.s. 42) kojom je naređeno premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] zbog zaustavljanja ili parkiranja na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila s invaliditetom.

11.3. Iz presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pp-5737/2021 od 10. listopada 2022. (l.s. 51-53) proizlazi da je tamo okrivljeni, ovdje tuženik, oslobođen optužbe da nije dostavio Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti, Odsjeku za prometno redarstvo, vjerodostojne podatke o osobi koja je u vrijeme počinjenja prekršaja dana 8. srpnja 2020. u 11:03 sati upravljala vozilom registarske oznake [registarska oznaka] na lokaciji [adresa].

12. Ponajprije, tuženik ne osporava da se protiv njega, ili koga drugog tko je eventualno upravljao predmetnim vozilom, nije vodio prekršajni postupak zbog navodno nepropisnog parkiranja, već je prekršajni postupak Pp-5737/2021 vođen radi toga što tuženik nije dostavio podatke o osobi koja je upravljala vozilom za vrijeme počinjenja tog prekršaja.

12.1. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], a to proizlazi i iz Izvatka MUP-a (l.s. 41)

13. Sporno je li predmetno vozilo u vlasništvu tuženika dana 8. srpnja 2020. bilo parkirano na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom na adresi [adresa] kod čega tuženik upire i na to da mjesto za invalide nije označeno prometnim znakom. Analizom fotografija sud zaključuje da su na kolniku jasno vidljive žute oznake pristupačnosti i linije na kolniku koje predstavljaju oznake mjesta za invalide (fotografije u boji vidljive su u e-spisu kao prilog podneska tužitelja od 17. srpnja 2025.), pa nepostojanje odgovarajućeg prometnog znaka, u ovom konkretnom slučaju, ne oduzima značaj mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom obzirom da je čl. 38. Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti („Narodne novine“ broj 78/2013; na snazi od 4. srpnja 2013. do 28. lipnja 2025.), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, alternativno propisano da parkirališno mjesto mora imati oznaku pristupačnosti ili odgovarajući znak. Stoga je sud cijenio kao neosnovane navode tuženika da nije parkirao na mjestu za osobe za invaliditetom.

14. Odredbom čl. 82. st. 1. toč. 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19., 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24; dalje: ZSPC) je propisano da vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu rezervirano za parkiranje vozila osoba sa invaliditetom. Iz priloženih fotografija parkiranog vozila tuženika evidentno je da se isto nalazi zaustavljeno i parkirano na takvom mjestu. Isto tako je čl. 84. st. 1. ZSPC propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinica lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na mjesto rezervirano za osobe sa invaliditetom.

14.1. Nadalje, Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ili jedinica lokalne samouprave, može osnovati pravnu osobu ili obavljanje tih poslova povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku koja ispunja propisane uvjete (čl. 85. st. 1. i 2. ZSPC-a). Troškove premještanja vozila snosi vlasnik vozila (čl. 86. st. 1. ZSPC-a).

15. Nije sporno da nije izvršeno premještanje vozila tuženika, ovo stoga što je korisnik vozila preuzeo vozilo prije nego je dovršena radnja premještanja. Odredbom čl. 9. st. 3. Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila („Narodne novine“ broj: 134/08, 98/18 i 2/19) je propisano da se premještanje smatra započetim ako je izdan nalog za premještanje, iako je specijalno vozilo pauk došlo na mjesto gdje je vozilo nepropisano zaustavljeno, dok je st. 2. istog čl. propisano da tada vlasnik vozila plaća 50 % naknade za premještanje.

16. Dakle, u konkretnom slučaju je izdana naredba za premještanje vozila i da je specijalizirano pauk vozilo pristupilo na mjesto prekršaja i sačinilo fotografije vozila u prekršaju, te da je odmah potom korisnik preuzeo vozilo o čemu je sastavljen zapisnik s uplatnicom na iznos od 150 kuna i brojem računa za uplatu. Stoga je neosnovan prigovor tuženika kako mu osobno nikada nije dostavljena uplatnica za premještanje vozila jer je ista sadržana u zapisniku o preuzimanju koji mu je uručen ili je uručen osobi kojoj je on povjerio vozilo. S obzirom da je račun izdan te je upravo tuženik vlasnik predmetnog vozila, slijedom čega je temeljem članka 86. st. 1. ZSPC dužan kao vlasnik snositi trošak premještanja vozila.

17. Ovaj sud ocjenjuje da nije odlučno što tuženik nije potpisao, a možda čak nije ni preuzeo račun i zapisnik o preuzimanju vozila broj 202001715 od 8. srpnja 2020. (l.s. 38), jer jer je njegova obaveza namiriti troškove započete radnje premještanja vozila i u vezi toga nastale troškove pa je prihvatio tužbeni zahtjev, kao u izreci ove presude.

18. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka pri čemu zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude.

18.1. O parničnim troškovima sud je donio odluku na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje Tarifa) a vodeći računa o zahtjevu tužitelja. Naime, tužitelj prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife ima pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova odnosno 100,00 eura, što uz PDV od 25 % iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat i kao osnovan zatraženi trošak javnobilježničke nagrade uzu uvećanje za PDV u iznosu od 12,50 EUR, te ostatak naknade uz uvećanje za PDV u iznosu od 12,50 (čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/2021, 18/2022, 154/2022; dalje: Pravilnik), te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 13,27 EUR. Prema tome, tužitelju pripada ukupni parnični trošak u iznosu od 163,27 EUR, te pravo na zatraženu zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška, a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP u vezi s čl. 29. ZOO-a.

U Zadru, 12. lipnja 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnicima

- Tuženiku po punomoćnicima