REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1507/2021-33

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

D O P U N S K O R J E Š E NJ E

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja RŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, 12. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 22. svibnja 2023. djelomično povukao tužbu radi isplate iznosa od 6.517,73 kn / 865,05 EUR.

II Odbija se tuženikov prijedlog za donošenje dopunske presude od 22. siječnja 2026., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda posl. broj P-1507/2021 od 7. siječnja 2025. utvrđeno je ništetnim dio odredbe iz članku 7. Ugovora o kreditu broj 041-50-3681750, od 20. rujna 2006., ovjeren kod javnog bilježnika Ignaca Vuger pod brojem: OU-1556/2006 20. rujna 2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“ te je naloženo tuženiku da tužitelju zbog navedene ništetne odredbe isplati iznos od 4.053,42 EUR s pripadajućim kamatama.

2. Žalbom protiv presude od 22. siječnja 2026. tuženik među ostalim navodima ističe da tužitelj podneskom od 22. svibnja 2023. nije djelomično povukao tužbu već je raniji zahtjev izrazio u važećoj valuti EUR, stoga se ne može smatrati da se tuženik propustio protiviti djelomičnom povlačenju. Smatra da je inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe mjerodavan za odluku u sporu pa predlaže donošenje dopunske presude kojim će se odlučiti o preostalom dijelu zahtjeva tužitelja, sukladno čl. 339. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP).

3. Prijedlog za donošenje dopunske presude je neosnovan.

4. Prije svega potrebno je naglasiti da su stranke ovlaštene tijekom cijelog postupka disponirati svojim zahtjevima stavljenim tijekom postupka (načelo dispozitivnosti - čl. 3. ZPP-a), dakle stranke se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika, nagoditi se pa tako i povući tužbu (u cijelosti i djelomično). Tužba se može povući bez pristanka tuženika ako se još nije upustio u raspravljanje o glavnoj stvari , a ako se u raspravljanje upustio, tada se može povući uz pristanak tuženika, s tim da se smatra da je tuženik pristao na povlačenje ako se ne izjasni o tome (ogluši) u roku od 15 dana računajući od dana zaprimanja obavijesti o povlačenju (čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a). U konačnici tužitelj može i nakon donošenja prvostupanjske odluke sve do trenutka pravomoćnosti povući tužbu ali tada je potrebna izričita suglasnost tuženika. Forma obavijesti o povlačenju nije propisana odredbama ZPP-a stoga je dovoljno da je tuženik zaprimio podnesak iz kojeg se to jasno i nedvosmisleno može zaključiti. Povlačenje tužbe, kao procesna radnja tužitelja, nije apsolutna i ograničena je, između ostalog zaštitom tuženika od šikaniranja (neograničeni broj istih tužbi protiv tuženika). S obzirom na navedeno, a nakon upuštanja u raspravljanje, tuženik ima pravni interes da se postupak okonča donošenjem meritorne odluke (tako i VSRH Rev 2175/2019 od 19. svibnja 2021). Upravo iz tog razloga tuženiku se pruža mogućnost da procjeni svoj položaj u parnici i donese odluku hoće li se protiviti povlačenju ili će pristati na povlačenje (i tražiti trošak) i zbog toga je nužno o svakoj takvoj dispoziciji obavijestiti tuženika. Ako se tuženik protivio povlačenju tužbe, tada se postupak u odnosu na povučenu tužbu nastavlja kao da nije bilo povlačenja i sud treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen prije tog povlačenja (povlačenje prestaje biti pravno relevantno). Pojednostavljeno rečeno, parnica teče dalje, a stranke se nalaze u istom položaju u kakvom su bile prije pokušaja povlačenja.

4.1. Procesna radnja povlačenja tužbe iscrpljuje se u trenutku na koji se ona odnosi. Svaki put kada tužitelj izjavi da povlači tužbu to predstavlja samostalnu procesnu radnju, zaseban pravni događaj koji se prosuđuje prema trenutnom stanju stvari u postupku i držanju stranaka. Ako je tužitelj ranije tijekom postupka pokušao povući tužbu (u cijelosti), čemu se tuženik pravovremeno protivio, uslijed čega parnica teče dalje, on i dalje ne gubi pravo kasnije tijekom postupka ponovno (pokušati) povući tužbu (u cijelosti). Dakle, tužitelj je ovlašten ponovno povući tužbu, a sud je dužan o svakoj toj novoj dispoziciji obavijestiti tuženika. Ranije tuženikovo protivljenje povlačenju ne djeluje pro futuro (ne podrazumijeva protivljenje svim budućim povlačenjima). Ovo iz razloga jer se tuženiku daje za pravo da svakom novom dispozicijom tužitelja ponovno procijeni svoj položaj u parnici, pruža mu se mogućnost da se predomisli i pristane na povlačenje (i traži trošak), a u konačnici omogućava se strankama da spor riješe mirnim putem (izvansudski – dogovorenim povlačenjem tužbe).

4.2. Nadalje, prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) sa sjednice održane 26. travnja 2021."Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

4.3. Polazeći od gornjeg shvaćanja, sve što vrijedi za povlačenje tužbe (u cijelosti) vrijedi i za djelomično povlačenje tužbe. Dakle, tužitelj svaki put kada smanji tužbeni zahtjev djelomično povlači tužbu i tuženika se uvijek mora o tome obavijestiti i pružiti mu mogućnost da prema tome uskladi svoje držanje u parnici. Prema tome, ako tužitelj tijekom postupka djelomično povuče tužbu (smanji tužbeni zahtjev za određeni novčani iznos), kojem se tuženik pravovremeno protivi, tužitelj je ovlašten tijekom postupka ponovno povući tužbu (čak i za isti novčani iznos) te se to tretira kao posebna radnja , neovisna o ranijoj (ranije povlačenje kao da ga nije bilo) o čemu je sud dužan obavijestiti tuženika. Kao što je gore obrazloženo, ranije protivljenje djelomičnom povlačenju neodlučno je za kasnije dispozicije tužitelja. Dispozicije stranaka u parničnom postupku su strogo definirane i jasno određene upravo kako bi se isključila kasnija mogućnost njihovog tumačenja. Ne predmnijeva se da kad se tuženik ranije protivio povlačenju da se ponovno protivi povlačenju (čak i kad se radi o istom novčanom iznosu). U protivnom onemogućilo bi se tuženika u raspravljanju (hipotetski je moguće da je tuženik tijekom postupka djelomično udovoljio zahtjevu i to upravo u iznosu u kojem tužitelj ponovno povlači tužbu). Svako drugo tumačenje bilo bi protivno načelu dispozitivnosti kao i raspravnom načelu. Naime, kad bi se uzimalo da tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe djeluje ne samo na konkretnu dispoziciju tužitelja, već da djeluje pro futuro to bi značilo i da se tuženik protivi svim djelomičnim povlačenjima u manjem novčanom iznosu (jer se protivio i većem, a manje je sadržano u većem) ili ako bi tužitelj nakon toga povlačio tužbu u cijelosti smatralo bi se da se tuženik ranije protivio jednom dijelu, a za ostali dio je potrebna njegova suglasnost, što je pravno neodrživo i protivno navedenim osnovnim načelima ZPP-a, i sprječava se stranke da slobodno disponiraju svojim zahtjevima pa čak i da se nagode.

5. Nadalje, izmjena valute u kojoj se isplata potražuje (konverzija zahtjeva iz kn u EUR), a kada se radi o istom iznosu (vrijednosti) iz iste činjenične osnove, ne predstavlja preinaku tužbe (tako i VSRH Rev 587/24 od 29. svibnja 2024., Rev 3209/19 od 12. travnja 2022. i dr.) niti povlačenje tužbe ako je utuženi iznos preračunat prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22) (tako i VSRH Rev 153/21 od 25. svibnja 2021.). Prema tome, u potonjem slučaju konverzija zahtjeva neutralnog je karaktera u ocjeni dispozicije tužitelja.

6. Dakle, a kako je i obrazloženo u presudi ovog suda posl. broj P-1507/2021 od 7. siječnja 2025. (točki 3. – 3.1.), inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe od 3. ožujka 2021. tužitelj je tražio isplatu na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 37.058,22 kn / 4.918,47 EUR.

7. Podneskom od 6. lipnja 2022. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da je tražio isplatu na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 30.540,49 kn, kojoj dispoziciji se tuženik pravovremeno protivio, stoga je u tom trenutku djelomično povlačenje bez učinka i mjerodavan je bio inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe (37.058,22 kn / 4.918,47 EUR).

8. Skoro godinu dana kasnije, a kada je bio mjerodavan zahtjev za isplatom 37.058,22 kn / 4.918,47 EUR, tužitelj je podneskom od 22. svibnja 2023. specificirao tužbeni zahtjev na način da je tražio isplatu na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.053,42 EUR (smanjio je zahtjev za 6.517,73 kn / 865,05 EUR). Tuženik je zaprimio navedeni podnesak 20. rujna 2023., te mu nije moglo ostati nepoznato da je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe (ovo osobito jer ga zastupa kvalificirani punomoćnik), a kojem se nije protivio pa se smatra da je pristao na isto, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a. Ponavlja se, u ocjeni dispozicije tužitelja konverzija zahtjeva je neodlučna (v. supra t. 5.), a ranije protivljenje povlačenju ne djeluje pro futuro na sve buduće radnje (povlačenja) tužitelja. Prema tome, za odluku u sporu mjerodavan je konačno specificirani tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 22. svibnja 2023..

9. Slijedom navedenog, budući da sud prilikom donošenja presude nije posebnim rješenjem utvrdio da je tužitelj podneskom od 22. svibnja 2023. djelomično povukao tužbu radi isplate iznosa od 6.517,73 kn / 865,05 EUR (rješenje o povlačenju je deklaratornog karaktera), valjalo je odlučiti kao u točki I izreke. Nadalje, a s obzirom da je sud presudom posl. broj P-1507/2021 od 7. siječnja 2025. odlučio u cijelosti o postavljenom tužbenom zahtjevu, neosnovan je prijedlog tuženika za donošenjem dopunske presude, u smislu čl. 339. ZPP-a, stoga valjalo je odlučiti kao u točki II izreke.

10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 12. lipnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.;

- tuženiku po pun.