Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj P-917/2025-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika EKI LOZA d.o.o., OIB: 01886160611, Funtana, Istarska 8, zastupanog po punomoćnici Matei Knežević, odvjetnici u Poreču, radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave zaključene 07. svibnja 2026. u punomoćnika i tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika VF, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku EKI LOZA d.o.o., OIB: 01886160611, Funtana, Istarska 8 da isplati tužitelju HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]/20, iznos od 2.557,23 eura (dvije tisuće petsto pedeset sedam eura i dvadeset tri centa) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ove tužbe tj. 15. studenog 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku od zatraženih 3.981,68 eura pa do dosuđenih 2.557,23 eura odnosno za iznos od 1.424,45 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 15. studenog 2019. do isplate.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 575,34 eura (petsto sedamdeset pet eura i trideset četiri centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio dana 15. studenog 2019. navodi da je tuženik sukladno njegovoj ponudi od 27. travnja 2019. preuzeo posao izvođenja građevinskih radova i montaže žičane ograde na lokaciji k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pri čemu je bila dogovorena izgradnja žičane ograde s metalnim stupovima na temelj ima i nadtemeljima od betona širine 60 cm u dužini od 200 m, na trasi i s otvorima koji su bili dogovoreni na licu mjesta. Navodi da je sa svojeg rezidentnog bankovnog računa u Austriji uplatio tužitelju iznos od 4.100 Eura, od 2.945 Eura i 3.800 Eura, a dodatno na ruke prokuristi tuženika isplatio je i iznos od 1.500,00 kuna. Navodi da je tuženik započeo s poslom, izlio je betonske temelje i nad temelje te postavio jedan broj metalnih stupova s time da su ti radovi izvedeni uz nedostatke koji su očiti i osobi koja nije stručnjak u građevinarstvu. Navodi da je nakon 5 mjeseci uputio zahtjev tuženiku da dovrši i popravi plaćene radove ali da je prokurista tuženika odgovorio da nema pravo ništa tražiti. Obzirom da radovi koje je platio nisu izvršeni ovim putem raskida ugovor te predlaže sudu da donese presudu kojom bi naložio tuženiku da mu isplati iznos od 30.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da neće nastaviti radove i završiti ih zato što mu je tužitelj rekao da ga je opljačkao, a novac koji mu je poslao nije bio dovoljan jer su se troškovi dvostruko povećali. Naveo je da ipak želi završiti posao ali prvo traži da s tužiteljem kao investitorom raščisti stvari na miran način, da se vidi tko je kome dužan te koliko je uloženo u posao.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: ponudu od 27.travnja 2019. (list 5), dopis pun. tužitelja tuženiku (list 6-7), obavio je uviđaj (list 16-17), pročitao je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka GF (list 28-35), saslušao je vještaka GF (list 47), izvršio je uvid u račune (list 49-56), saslušao je tužitelja (list 57-58) i zakonskog zastupnika tuženika VF (list 58).

4. U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

5. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj kao naručitelj s tuženikom kao izvođačem radova dogovorio izvođenje građevinskih radova na njegovoj nekretnini u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to izgradnju žičane ograde s metalnim stupovima, na temeljima i nadtemeljima od betona širine 60 cm, u dužini od 200 m, na trasi i s otvorima. Nije ni sporno da je tuženik izveo dio tih radova, a tužitelj mu je platio određeni novčani iznos.

6. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tuženik izveo dogovorene građevinske radove kvalitetno i prema pravilima struke, te da li tužitelju pripada pravo na naknadu.

7. Tuženik je započeo sa izvođenjem građevinskih radova, a tužitelj je u tijeku tog izvođenja prigovorio tuženiku da obavljeno ima nedostataka, što nije sporno. Naime to potvrđuje i iskaz zz tuženika VF (list 58) koji je izjavio da kada je tužitelj došao u [adresa] u srpnju 2019. i kad ga je pitao da li je zadovoljan, da je tužitelj izjavio da baš nije, ta da mu se je počeo miješati u posao govoreći da ne zna što radi, pa mu je (tuženik) rekao da si nađe drugog majstora. Da je tužitelj imao prim jedbi i da nije bio zadovoljan s izvedenim radovima, potvrđuje i njegov dopis od 30. kolovoza 2019. (list 6), koji je tuženik primio 02. rujna 2019. (list 7).U tom dopisu stoji da posao nije izveden, ada dio koji je da ima nedostataka koji da su očiti i osobi koja nije stručna. Predložio je da se u svrhu mirnog rješenja situacije zajednički angažira građevinski inženjer od obostranog povjerenja, te da se radovi dovrše prema uputama tog inženjera.

8. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog za osiguranje dokaza, očevid lica mjesta kako bi se utvrdilo točno stanje radova koje je izveo tuženik.

9. Sud je obavio uviđaj (list 16) na kojem je konstatirao da se oko cijelog dvornog mjesta u [adresa] nalazi započeta ograda, točnije betonski temelji i nadtemelji koji su kaskadastog oblika sa sjeveroistočne i južne strane, različite visine. Da postoje dva visoka betonska stupa kao priprema za kapiju (portun), a nasuprot i to na sjeverozapadnom dijelu ograde je manji otvor kao priprema za vrata. Na sjeveroistočnom dijelu ogradnih temelja postavljeni su zeleni stupovi na udaljenosti jedan od drugog cca 2,5 m. Zatim da se na dvorištu nalazi materijal za dovršetak ograde, zeleni stupići, pletena žičana ograda te metalna ograda s panelima. Tom prilikom je tužitelj pokazao nepravilnosti, ukazao je da ograda nije ravna, da temelji nisu iste širine, da su krivi, da postavljeni zeleni stupići nisu učvršćeni, pojedini su klimavi. ZZ tuženika je izjavio da priznaje te nedostatke, ali da je između tužitelja i njega bilo dogovoreno da se odradi manje kvalitetan posao, te je predložio mirno rješenja, da predmetni posao završi do kraja, ali da mu tužitelj uplati iznos od još 20.000,00 kn plus PDV, te da će sve nedostatke ukloniti ukoliko ih potvrdi građ. inženjer te ih otkloniti do kraja veljače 2020. Tužitelj takav prijedlog nije prihvatio.

10. Sud je proveo građevinsko vještačenje po vještaku GF iz [adresa], koji je u svom nalazu (list 28-35) ustvrdio da je ograda izvedena oko dvorišta na adresi [adresa], koja ograda je jednim dijelom s jugoistočne strane i potporni zid. Da je ograda s jugoistočne i sjeveroistočne strane izvedena na način da je ožbukana u širini od 35 cm, a zid u sjeveroistočnom dijelu da je izveden kaskadasto. Svi ostali zidovi izvedeni su od betona s ugrađenim nosačima žičane ograde koji su dužine 135 cm, od kojih je 10 cm ubetonirano u zidove, a 125 cm je iznad zida. Nosači su okrugle cijevi promjera 50 mm obojeni u zelenu boju s plastičnim poklopnim čepom. Procijenio je da vrijednost tih radova iznosi 60.155,50 kn (7.984,00 eura). Međutim, ustvrdio je da su izvedeni nestručno, izrazito neestecki, da su postavljeni stupovi (nosači žičane ograde) preplitko sidreni u betonski zidić, da nosači nisu postavljeni u liniji i da vrh nosača ograde nije u pravcu što onemogućava pravilnu postavu ograde. Betonski zidovi (osim jugoistočnog i sjeveroistočnog) su različite debljine ( 17 do 27 cm), vijugavi i završna linija nije u pravcu, kako po dužini tako i po visini, da je uočena postavljena armatura, ali da nije moguće utvrditi da li je postavljena na svim pozicijama, da su temelji na pojedinim mjestima širi od zida, a na pojedinim mjestima nisu vidljivi. Procijenio je i vrijednost radova koji su potrebni da se isprave uočeni nedostaci na iznos od 19.267,45 kn (2.557,23 eura).

11. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenja vještaka, dok je tuženik imao primjedbi. Radi toga sud je saslušao vještaka, koji je u svom iskazu (list 47) izjavio da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Pojasnio je da cijene koje je naveo u svom nalazu su bez PDV-a, a utvrdio ih je na osnovu stanja na tržištu građevinskih radova budući da se osim vještačenja građevinskih radova bavi i stručnim nadzorom i konzaltingom. Nadalje je pojasnio da je u svom nalazu zajedno obračunao cijenu betoniranja i cijenu radova. Što se tiče postavljanja armature koja na pojedinim mjestima nije vidljiva i koja se ne može se utvrditi bez probnih šliceva da li je postavljena i ukoliko je koja vrsta armature. Na pitanje da li je kod izračuna prosjeka uzeo u obzir škart i preklop mreže odgovorio je da kod takve vrste zidova nije predviđen neki veliki preklop. Pojasnio je da on to točno nije mogao utvrditi, već je to utvrdio na temelju prosjeka ugrađenog betona i vidljivih mrežnih armatura. Izjavio je da je u svome nalazu koristio prosječne cijene iz 2019.

12. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka kao stručan, a i sud se je osobno uvjerio uviđajem na licu mjesta da izvedeni radovi nisu kvalitetno izvedeni s obzirom da su nedostaci vidljivi prostim okom i vrlo su neestecki.

13. Odredba čl. 598.st.1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – u nastavku ZOO) propisuje da ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač radova ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjereni rok da svoj rad uskladi sa svojim obavezama. U st.2. istog članka propisano je da ako do isteka toga roka izvođač ne postupi po zahtjevu naručitelja, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

14. Tužitelj je upozorio tuženika na nedostatke do tada izvedenih radova, kao što je naprijed navedeno. Tužitelj je predložio da se ti nedostaci otklone , da posao završi s time da se angažira građevinski inženjer (osoba od obostranog povjerenja) prema čijim uputama bi se radovi dovršili.

15. Tuženik to nije prihvatio, naime do danas odnosno do dana uviđaja lica mjesta koje je bilo 20. siječnja 2020. ništa se nije promijenilo. Radi toga sud zaključuje da je tuženik odbio postupiti po zahtjevu tužitelja kao naručitelja radova.

16. Tužitelju u takvoj situaciji pripada pravo na raskid ugovora, što je on i učinio, u samoj tužbi, te se smatra da je ugovor o djelu između parničnih stranaka raskinut.

17. Tužitelj je prvotno pozivajući se na odredbu čl. 611. ZOO-a zahtijevao razmjerno sniženje naknade.

18. Razmjerno sniženje naknade nije moguće kod raskida ugovora. Kada dođe do raskida ugovora, naručitelju pripada pravo na naknadu štete.

Radi toga sud je pozvao tužitelja da razjasni činjeničnu osnovu zahtjeva koji je potom pojasnio da je osnov njegovog potraživanja sadržano u odredbi čl. 619. ZOO-a prema kojoj je obveza ta da naručitelj plati izvođaču ovdje tuženiku ugovorenu naknadu, ali umanjenu za iznos troškova koje izvođač nije ostvario kod djelomičnog ispunjenja obveze.

Navedena odredba odnosi se na situaciju kad naručitelj raskine ugovor zbog toga što naručeno djelo nije dovršeno, tada je on (naručitelj) dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, ali umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao (za iznos onoga što je ugovorena, a nije odrađeno).

U konkretnom slučaju to bi značilo da ovdje tuženik ima pravo tražiti isplatu za ono što je odradio. On to ne traži.

Znači temeljem te odredbe ovdje tužitelj nema pravo na naknadu, nema pravo ni na sniženje naknade temeljem odredbe čl. 611. ZOO-a kao što je naprijed navedeno.

19. Tužitelj bi imao pravo na naknadu štete.

20. Prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka GF vrijednost radova koji su potrebni da se isprave uočeni nedostaci iznose 19.267,45 kn (2.557,23 eura).

Znači ne radi se o nedostacima koji djelo čine neupotrebljivim u smislu odredbe čl. 609. ZOO-a, već o manjim nedostacima koji se mogu otkloniti u smislu odredbe čl. 610. ZOO-a.

U tom slučaju tužitelj kao naručitelj je obvezan dopustiti tuženiku kao izvođaču da nedostatke ukloni.

Tuženik tvrdi da je spreman nedostatke ukloniti, ali da mu to tužitelj onemogućava.

Međutim za to je tražio da mu tužitelj uplati još 20.000,00 kn (2.654,46 eura) plus PDV, što tužitelj nije prihvatio.

Iz takvog ponašanja tuženika sud zaključuje da nije spreman ukloniti utvrđene nedostatke.

Radi toga dužan je tužitelju naknaditi štetu koja se sastoji u novčanom iznosu u visini vrijednosti radova koje bi tužitelj kao naručitelj radova morao izvesti radi uklanjanja nedostataka.

21. Vrijednost tih radova iznosi 2.557,23 eura kao je to procijenio vještak, koji iznos je valjalo dosuditi zajedno sa zateznim kamatama zatraženim od dana podnošenja tužbe 15. studenog 2019. do isplate.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 3.981,68 eura, te s obzirom da stranke zastupaju punomoćnici koji su odvjetnici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelj je uspio sa 64% svojeg zahtjeva, a tuženik sa 36% svojih prigovora. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištima 20. siječnja 2020., 04. svibnja 2021., 14. listopada 2021. i 07. svibnja 2026. u iznosima od po 200,00 eura, trošak sastava podneska od 27. veljače 2021. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka) u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava žalbe na presudu u zatraženom iznosu od 250,00 eura, trošak uviđaja i vještačenja u iznosu od 345,97 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu na presudu u iznosima od po 86,27 eura, ukupno 2.054,78 eura.

Sud je tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 26. studenog 2019. i 17. prosinca 2019. kojim podnescima samo obavještava sud da je uplatio pristojbu na tužbu i predujam za vještačenje.

Trošak priznat tužitelju umanjuje se za razliku postotka dobivenog oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja od postotka uspjeha tuženika, koja razlika iznosi 28%, što znači da mu pripada 575,34 eura od priznatog troška.

23. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 12. lipnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

Presuda istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova 12. lipnja 2026.