Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg B.J.Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-1242/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika GS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Jurici Barbarić, odvj. u [adresa] , radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 22. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tuženika Juricu Barbarić, odvj. u Vinkovcima, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 12.lipnja 2026. godine, dana 12.lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji gIasi :

"I/ Nalaže se tuženiku GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici RS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.620,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12.04.2016. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici RS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju RS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku BS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.614,80 eura (slovima: pettisućašestočetrnaest eura i osamdeset centi).

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 5.614,80 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je na sastanku održanom dana 25. siječnja 2016. god. u [adresa] tuženik iznio tužiteljici ideju u vezi namjere otvaranja salona namještaja, te istoj predložio da u ovom pothvatu zajedno sudjeluju i to na način da tužiteljica uloži vlastita financijska sredstva u ovaj projekt. Medu strankama je pritom postignut dogovor da će tužiteljica osigurati i predati novac tuženiku u svrhu pokretanja poslovnih procesa, opremanja poslovnog prostora, nabave materijala, angažiranja radne snage i svih ostalih radnji potrebnih za početak djelovanja društva na tržištu, i to u ukupnom iznosu od 30.000,00 eura, dok je obveza tuženika bila prenijeti na tužiteljicu 33% poslovnih udjela u trgovačkom društvu koje će biti nositelj gore navedenog projekta.

1.1. Nadalje navodi da je prema prvotnom dogovoru tužiteljica trebala biti upisana kao imatelj poslovnih udjela u trgovačkom društvu Marojević d.o.o., preko kojeg društva se trebalo organizirati poslovanje salona namještaja, međutim zbog blokade računa i ostalih problema u poslovanju tog društva, bilo je nužno osnovati novo društvo u čiju vlasničku strukturu će kao imatelj 33% poslovnih udjela biti upisana tužiteljica. Sukladno ovom usmenom dogovoru između tužiteljice i tuženika, društvo je trebalo započeti s radom dana 01. travnja 2016. godine. Dana 11. travnja 2016. godine tuženik je upisao trgovačko društvo Major Decoris d.o.o. u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, međutim tužiteljicu, protivno dogovoru nije ovlastio kao imateljicu poslovnih udjela u tom trgovačkom društvu te se isključivo tuženik upisao kao imatelj 100% poslovnih udjela ovog društva.

1.2. Tužiteljica je u razdoblju od siječnja 2016. god. do osnivanja trgovačkog društva Maroj Decoris d.o.o. u vlasništvu tuženika, u kojem je tužiteljica trebala sukladno dogovoru imati 33% poslovnih udjela, na ime troškova pokretanja poslovanja ukupno platila iznos od 18.620,00 eura. Jedan dio iznosa predan je izravno tuženiku, dok je jedan dio isplaćen sukladno ovim nalozima i prema zajedničkom dogovoru strana a izravno trećim osobama.

1.3. S obzirom na postupanje tuženika prilikom osnivanja društva bilo je očito jasno da isti ne namjerava ispuniti svoju obvezu upisa tužiteljice kao vlasnika 33% poslovnih udjela društva, nakon čega ga je tužiteljica u više navrata pozivala na povrat svojih sredstava koja su mu predana na ime ispunjenja njene obveze po predmetnom dogovoru. Tužiteljica se s tom svrhom obratila tuženiku međutim tuženik je svoju obvezu otklonio osporavajući postojanje bilo kakovog odnosa medu strankama. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 18.620,00 eura, kao i da joj naknadi troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući je očito da se ovdje radi o potraživanju od pravne osobe a ne od tuženika, te ističe i prigovor zastare. Nadalje navodi kako između tužiteljice i tuženika nije bilo nikakvog dogovora u vezi poslovnog odnosa, niti tužiteljica nudi konkretne materijalne dokaze kako bi potvrdila navode tužbe. Ističe da je istina da se tužiteljica i tuženik poznaju budući je ona radila u Wusternot štedionici gdje je tuženik imao deponiranu štednju , da je tužiteljica znajući za njegove poslovne planove, sve nastojala prikazati kao partnerski odnos te se tuženiku nametnuti u njegov privatni biznis a sve ovo jer je poznavala njegove financijske prilike. Tužiteljica je tuženiku samo pomogla oko pronalaska lokacije za salon namještaja, međutim tuženik nije dužan tužiteljici nikakav novčani iznos, jer s njom nikad nije bio u nekakvim partnerskim odnosima.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u povijesni izvadak (list 5-7 spisa), potvrde (list 8-10 spisa), e-mail prepisku (list 11-13 spisa), pročitani su iskazi tužitelja i tuženika sa zapisnika od 2.prosinca 2019. (list 30-31 spisa), potvrde (list 41-44 spisa), pročitani su iskazi svjedoka sa zapisnika od 5.listopada 2022. (list 49 -51 spisa), pročitani su iskazi svjedoka sa zapisnika od 7.studenog 2022. ( list 55-57 spisa) i sa zapisnika od 28.veljače 2023. o održanom ročištu kod OS u Sesvetama (list 65 -69 spisa), i sa zapisnika od 17.listopada 2023. o održanom ročištu kod OS u Sesvetama (list 82-84 spisa), i pročitani je spis predmeta K-DO-2251/16.

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Sporno je je li među parničnim strankama sklopljen usmeni Ugovor temeljem kojeg je tužiteljica trebala izvršiti novčana ulaganja u posao tuženika, a tuženik bio u obvezi izvršiti na tužiteljicu prijenos 33% poslovnih udjela trgovačkog društva Maroj decoris d.o.o.

6. Na okolnost činjenica navedenih u tužbi izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, kao i svjedoka. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je tuženika upoznala u rujnu 2013. kada je bila djelatnica tvrtke Wusstenrot, te radila na programu za iseljenike. Radilo se o kreditiranju osoba koje su hrvatski državljani, a nalaze se u inozemstvu. Tuženik je došao kod nje u ured i imao je namjeru u Hrvatskoj kupiti zemljište, kuću ili nekretninu, a u to vrijeme je već imao tvrtku koja se zvala Marojević d.o.o. S tuženikom je vodila različite intenzivne pregovore, a 2016. godine njoj je tuženik predložio da zajednički otvore salon namještaja. Tom prigodom našli su se kod nje kući, a s njima su još bili njen suprug ŽS, te ES. Tom prigodom postigli su dogovor da bi tužiteljica trebala pribaviti 30.000,00 eura, a zauzvrat bi dobila 33% udjela u firmi Marojević d.o.o., na što je ona pristala i rekla da će novac osigurati. Nakon toga je podigla kredit od 10.000,00 eura u Erste banci. Tri dana nakon što je novce podigla nazvao ju je tuženik da ZS preda te novce, a na ime tromjesečne zakupnine za najam poslovnog prostora u iznosu 8.750,00 eura. Tom ZS ona je dala 8.750,00 euro i to dana 26. veljače 2016., a tom prigodom on joj je i potpisao potvrdu o primitku tog novca. Tri dana nakon toga došao je g. BS i dala je njemu 1.000,00 eura na ruke, za različite troškove. Također, 250,00 eura dala je ZS da očisti prostor u koji je trebao doći namještaj i koji je trebao biti njihov poslovni prostor. Ragip Fana bio je zastupnik vlasnika poslovnog prostora. 1.000,00 eura koje je dala BS prethodno je promijenila u kune i predala mu iznos od 7.500,00 kuna. Tvrtka Marojević d.o.o. bila je u blokadi zbog financijskih problema, odnosno računa koji nije bio plaćen, te nije bilo podnijeto financijsko izvješće za 2013. i 2014. godinu. Od sestre i njenog supruga tj. FS i ĆS pozajmila je iznos od 10.000,00 eura i to ubrzo nakon što je potrošila 10.000,00 eura od kredita. U međuvremenu, u salon je došao namještaj koji je naručio i platio tuženik. Obzirom je s tvrtkom Marojević d.o.o. bilo puno problema, došli su na ideju da otvore novu tvrtku te su u tom smislu i postigli dogovor. U salonu namještaja pred svjedoc ima ČS i ĐS na pultu dala je ĐS iznos od 3.000,00 eura da ode u mjenjačnicu i iste promjeni kako bi imali za polog od 20.000,00 kuna za temeljni kapital za novu tvrtku. PS je promijenio 3.000,00 eura te je njoj vratio iznos koji prelazi 20.000,00 kn, odnosno vratio joj je oko 300,00 eura. Taj dan potom odlaze kod javnog bilježnika Ignaca Vuger kako bi izvršili registraciju firme. Javni bilježnik im je potom odradio dio koji se njega ticao i osnovana je firma Maroj Decoris d.o.o., ali ona nije bila uvedena kao vlasnica udjela. Ona je na to pristala jer je bila prenaivna i imala je povjerenje u tuženika. Potom je tuženik otišao sam u banku otvorio račun i potpisni karton gdje nigdje ona nije bila navedena. Za direktora tvrtke postavljen je brat tuženika PS koji je bio i odgovorna osoba. Ta tvrtka je počela raditi, salon namještaja je zaživio pod tim imenom. Ona je TS dala 1.000,00 kn na ime raznoraznih poslova koje je prethodno obavio u salonu, a radi se o namještanju i premještanju namještaja. Ona ne zna kome je još sve davala novce i koje iznose, a sveukupno je potrošila 18.620,00 eura. Navodi kako joj tuženik nikada ništa nije potpisao da bi zaprimio bilo kakav iznos novca od nje, te nema nikakvu priznanicu da bi PS ili društvo Maroj Decoris zaprimilo bilo kakav novac od nje. Ona je tek nakon otvaranja računa i potpisom kartona saznala tko je odgovorna osoba u firmi. Ona nije sudjelovala u poslovanju tvrtke Major Decoris u razdoblju od 2016. do 2019. Osim ovog parničnog postupka nema drugih parničnih postupaka protiv tuženika iako su međusobno jedno protiv dugog ponijeli kaznene prijave, a također ni je pokretala nikakav postupak protiv ĐS i tvrtke Maroj Decoris.

6.1. Tuženik saslušan kao stranka izjavio je da ima prebivalište u [adresa], ali s obitelji već dugi niz godina živi u [adresa] gdje ima i svoju tvrtku. U kontakt s gđom. ŽS došao je 2013. godine kada je ista radila u Wusstenrot stambenoj štedionici na programu kreditiranja hrvatskih državljana koji žive u inozemstvu. U Wusstenrot stambenoj štedionici on je htio podignuti kredit za kupnju nekretnine u Republici Hrvatskoj, te je gospođi ŽS pričao i o svojim poslovnim planovima. Nikada s tužiteljicom nije bilo dogovora niti razgovora da bi ista imala udijele u njegovoj tvrtki. 2016. godine rekao je gospođi ŽS kako želi otvoriti salon namještaja u Zagrebu, te mu je ista rekla da je zainteresirana za taj projekt i našli su se u njenoj kući. Tamo kratko vrijeme je bio njen suprug, te g. ES. Tom prigodom nisu ništa dogovorili. Nakon toga on je samostalno krenuo u realizaciju svoje ideje, osnivanja tvrtke, naručivanja namještaja i sl. Gospođa ŽS mu je pomogla u dijelu da je pronašla prostor za salon namještaja, te je obavila i još određeni niz dodatnih poslova. Ona je njemu te poslove obavila jer se jednostavno nametnula, a on je stalno bio na relaciji Salzburg - Zagreb i nije imao puno vremena. On je sam u dva navrata njoj dao ukupno oko 2.000,00 kn za te različite troškove. Od iste nikada ni je zaprimio nikakve novce. Navodi da poznaje OS koji je obavljao određene radnje za JS, a koji je bio vlasnik prostora gdje je on imao namjeru otvoriti salon namještaja. Navodi da njemu nije poznato je li istom tužiteljica predala kakav novac. Mjesečni najam prostora s PDV-om iznosio je oko 4.500,00 eura. Najam poslovnog prostora dogovarao je s JS. Nikada nije bio u društvu s OS i tužiteljicom niti s njima dogovarao zajednički neki poslovni odnos. Privatno se n ije družio s tužiteljicom, iako je kod iste bio dva ili tri puta u njenoj kući. Od tužiteljice nije zaprimio iznos od 1.000,00 eura, niti neki drugi iznos bilo u eurima ili u kunama. On je osobno uplatio iznos od 20.000,00 kn na ime temeljnom kapitala kao polog u banci. Tužiteljica nije dala iznos od 3.000,00 euro njegovom bratu kao polog za osnivanje tvrtke. Kod javnog bilježnika s njim je išla i tužiteljica jer se jednostavno ona nametnula, ali ona tamo nije ostala dugo. Poznaje osobu po imenu TS, a to je osoba koja je bila djelatnik tvrtke Maroj Decoris, a njemu nije poznato da bi RS bilo što njemu isplatila. Ništa nije dogovarao sa sinom od RS.

6.2. Iz iskaza svjedoka AS, supruga tužiteljice proizlazi da isti poznaje tuženika, kao i cijelu njegovu obitelj obzirom su isti u nekoliko navrata boravili kod njih, a njegov stariji sin i brat su bili na spavanju kod njih po par dana. Stariji sin s zove R, a brat se zove PS. GS živio je u Salzburgu u Austriji. Njega je s GS upoznala supruga obzirom je ista radila u Wüstenrot stambenoj štedionici gdje je upoznala GS. Jednom prigodom kod njih u kući bili su na sastanku u mjesecu siječnju 2016., njegova supruga, GS, IS i on. Tema je bila osnivanje firme i to salona namještaju. Njegova supruga je trebala osigurati i dati 30.000,00 eura, a za uzvrat bi dobila udio od 33% u navedenoj firmi. Na tom sastanku tako je dogovoreno, a na to su pristali i njegova supruga i GS. Potom je tužiteljica u Erste banci podignula kredit u iznosu od 10.000 eura, taj novac je dala kao polog za najam obzirom ju je GS zvao i rekao da treba ostaviti polog za 3 mjeseca i to u visini od 7.500,00 eura uvećano za PDV. Navedeni prostor bio je od JS, a novci su predani njegovom pomoćniku ZS. Za najam prostora sa JS i OS pregovarala je njegova supruga, odnosno tužiteljica. Nakon toga tužiteljica je GS dala iznos od 1.000,00 eura, a to je bilo za tekuće potrebe. Nakon toga su posudili od suprugine sestre FS iznos od 10.000,00 eura koji je bio potreban za daljnje tekuće troškove. Od tog iznosa tužiteljica je 7.000,00 eura dala GS, a svjedok ne zna u koje je svrhe GS to iskoristio. Ne zna je li još kome i koliki iznos još njegova supruga dala za pokretanje te firme. Njegova supruga nije upisana kao suvlasnik firme od 33%, a on ne zna razlog zašto nije upisana. Nije mu poznata osoba pod imenom NS niti mu je poznata osoba po prezimenu G. Nije mu poznato kako se zvalo kada je osnovano trgovačko društvo, a zna da je njegova supruga išla kod javnog bilježnika Ignaca Vugreca u [adresa]. Završno ističe, da GS nikakav novac nije dao njegovoj supruzi.

6.3. iz iskaza svjedoka ŠS, sina tužiteljice, proizlazi da isti poznaje tuženika preko tužiteljice jer je u nekoliko navrata skupa sa svojom obitelji boravio kod njih u kući, a njegov brat čijeg imena se ne sjeća je isto u par navrata spavao kod njih u kući, ako stariji sin tuženika. Njemu je poznato da su njegova majka, odnosno tužiteljica i tuženik GS vodili pregovore oko osnivanja firme koja bi se bavila prodajom namještaja, da su bili dogovorili poslovni prostor od g. JS, a radilo se o Europatrade zgradi u [adresa]. Par puta je bio u toj zgradi kada su tamo bili tužiteljica i tuženik i tamo je bio neki namještaj, iako taj salon koliko se sjeća službeno nikada nije profunkcionirao. Njemu je kroz priču majke poznato da je ona i davala neke novce no on u ovom trenutku ne može reći koliko točno, misli da je bilo između 10.000,00 i 20.000,00 eura, ali ne zna točno. Njemu je poznato da je majka trebala dati određeni iznos novca kako bi u toj firmi imala određeni vlasnički udio, no je li do toga došlo odnosno je li majka postala suvlasnik u toj firmi li ne njemu nije poznato. U toj firmi on je trebao voditi marketinški dio i zato je bio nazočan u nekim pregovorima. Poznato mu je ime LS koji je bio pomoćnik kod g. JS. Dakle, on je trebao obavljati tehnički dio vezano za telefone i instalacije. Pregovore oko poslovnog prostora g. JS vodila je tužiteljica, a ona je i povezala tuženika sa g. JS. Njemu nije poznato ime pod kojim se salon namještaja trebao voditi, ne može percipirati ni koje godine je to bilo niti mu je poznato tko je bio direktor društva. Nije mu poznato da bi GS davao bilo kakve novce njegovoj majci. Ne poznaje osobu pod prezimenom G.

6.4. Iz iskaza svjedoka DS, proizlazi da je on voditelj financija u podružnici Zagrebački digitalni grad u sklopu Zagrebačkog holdinga, tužiteljicu je upoznao preko njenog supruga, dok BS ni je nikada upoznao, a kasnije pojašnjava da kada je to rekao misli na trenutak kada je njegova firma trebala biti prebačena na adresu u [adresa]. Obzirom je tužiteljica znala kakvim se poslom bavi, zamolila ga je da provjeri na koji način bi GS mogao izvršiti promjenu adrese njegove firme koja je, misli imala adresu u [adresa], te da bi adresu prebacio u Zagreb. On je izvršio provjeru u Poreznoj upravi i konzultirao jednu njihovu djelatnicu te im rekao svoje mišljenje na koji način to mogu napraviti. Njega je obitelj ŠS jednom prigodom zvala na večeru kod njih a na toj večeri bio je nazočan i GS kojega je tada prvi puta i vidio i upoznao. Nakon toga više ga nikada ni je niti vidio niti susreo. Na toj večeri oni su mu pričali kako žele otvoriti salon namještaja odnosno trgovinu namještajem, time da bi robu, tj. namještaj uvozili iz Bosne jer je GS poznavao neke proizvođače namještaja iz Bosne. Na večeri se pričalo načelno što bi oni radili i na koji način. Njemu je tek kasnije RS rekla da je uložila određeni iznos novaca u osnivanje te nove firme no ne sjeća se o kojem iznosu novaca se radi. Nikada nije bio nazočan i nije vidio da bi tužiteljica davala neke novce tuženiku. On ne zna je li RS novac koji je dala BS dala na ime svog udjela u firmi ili na ime pozajmice.

6.5. Iz iskaza ĐS proizlazi je on brat tuženika, koji ga je upoznao sa tužiteljicom te ju je predstavio kao svoju prijateljicu. On je jednom bio u kući kod gđe. Mišić i tamo je čak jednom prigodom i prenoćio. Nije mu poznato na koji je način tuženik došao u kontakt s tužiteljicom. Inače on je bio direktor tvrtke Maroj Decoris. Navedena tvrtka bavila se prodajom namještaja, obzirom se u naravi radilo o salonu namještaja. Ne može točno reći u kojem vremenskom periodu se tvrtka bavila tom prodajom namještaja. Salon namještaja bio je u [adresa], a vlasnik navedenog prostora bio je MS. Dakle, tvrtka je bila u zakupu tog poslovnog prostora. Nije mu poznato koliko je iznosio zakup poslovnog prostora, iz razloga jer je o tome vodio računa knjigovođa koji je vodio poslovne knjige. On nije pregovarao s JS oko visine najma odnosno zakupnine za navedeni poslovni prostor već je to činio tuženik. Od tužiteljice nikada nije dobio bilo kakve novce. Nije mu ništa poznato o iznosu od 3.000,00 eura vezano za temeljni kapital za novu tvrtku. Tvrtku Maroj Decoris osnovao je tuženik obzirom je on bio prokurist u navedenoj tvrtki. Inače tužiteljica je dolazila u taj poslovni prostor minimalno jednom tjedno a poznato mu je da je ona bila dobra s vlasnikom tog prostora, tj. JS. Ista bi, kada bi došla, obišla cjelokupan poslovni prostor, a što je radila on ne zna jer je imao kupce s kojima je dogovarao poslove. Namještaj se dovozio iz Brčkog, BiH. On ne zna do kada je točno radio u toj firmi. Završno ističe kako firma Maroj Decoris danas ne postoji, a on nikada nije bio nazočan bilo kakvoj predaji novca od strane tužiteljice nekim trećim osobama. Nikada nije potpisao nikakvu potvrdu kao svjedok da bi gđa. RS nekome dala bilo kakve novce.

6.6. Iz iskaza svjedoka OS proizlazi da je on pomoćnik JS vlasnika poslovnog prostora te da je njegov broj telefona bio objavljen na svijetlećem displeju zgrade Europa trade, a kojim se oglašavao najam poslovnog prostora, te ga je na isti broj nazvala gospođa RS, čijeg prezimena se ne sjeća te se raspitivala oko najma prostora u prizemlju, i tom prilikom ga upitala je li voljan ići u Osijek kako bi dogovorili sve pojedinosti sa tuženikom. Nakon toga su se on i MS našli sa tuženikom koji mu je predao na ruke bez potpisa bilo kakvog ugovora iznos od 5.000,00 eura, što je odgovaralo iznosu za dvije rate najma, a tuženik im je rekao kako namjerava biti u najmu poslovnog prostora barem godinu dana, te da ima namjeru otvoriti još poslovnih prostora s namjenom prodaje namještaja. Nakon toga se, nakon tjedan dana od primitka novca našao u restoranu Gallus sa RS koja mu je dala da potpiše ugovore i potvrdu o primitku novca a tu potvrdu nitko osim njega nije potpisao, jer se tuženik u to vrijeme družio sa JS te imao u njega povjerenja, a predaji novca svjedočili su on, MS i tuženik. Nadalje navodi da on nije čistio poslovni prostor, da je u taj prostor došao brat tuženika sa tri čovjeka, popisali su stanje struje, a on im je predao ključeve, te su nakon toga sve daljnje radnje vezano za taj prostor vršili oni. Ističe kako je dio iznosa najma plaćen preko firme Poslovanje Zagreb d.o.o. dok je ostatak uzajamno kompenziran nakon čega su kasnije, kada je Poslovanje Zagreb d.o.o. otišlo u stečaj, daljnje uplate najamnine išle preko novo otvorene firme vlasnika JS, Marijan nekretnine d.o.o. Ističe kako mu ništa nije poznato o poslovnom odnosu između tužiteljice i tuženika. On je naime tužiteljicu vidio jedan jedini put u restoranu Gallus kada mu je donijela potvrde i ugovore na potpis i rekla mu da je tuženik morao otići u Austriju pa da mu je zato ona donijela potvrde i ugovore na potpis. Navodi da mu RS tom prigodom nije dala nikakve novce. Nadalje navodi da je u potvrdi navedeno da je od RS primio 8750,00 eura, iako je on primio iznos od 5.000,00 eura na ruke od tuženika a ostatak iznosa do 8.750,00 eura je plaćen na račun firme od strane tuženika jer tuženik u tom trenutku nije imao otvorenu firmu. Ponovno ističe da mu RS nije predala nikakve novce a da je odnos JS i tuženika bio odnos povjerenja, a on sam je novac primio u ime svog šefa JS.

6.7. Iz iskaza svjedoka KS proizlazi da ista nikada nije obavljala poslove za RS a za tuženika, odnosno njegovu firmu Marojević d.o.o. vodila je knjigovodstvo 2016., 2017. godine. Ističe da nikakvih transakcija nije bilo po žiroračunu između Marojević d.o.o. i RS. Završno ističe da joj je RS poznanica, i ona je poslala njoj tuženika kako bi istom vodila knjige za njegovu novu firmu Marojević d.o.o. Tužiteljica je svratila još par puta kod nje, nakon sklapanja ugovora o knjigovodstvu sa tuženikom, no to je bilo vezano za druge poslove. Ističe da je isključivo tuženik dolazio kod nje vezano za njihovu poslovnu suradnju i poslovanje firme Marojević d.o.o., a nikada nisu bili zajedno.

6.8. Iz iskaza svjedoka JS proizlazi kako su pregovore vezano za zakup poslovnog prostora vodili isključivo Ragip Fana i tuženik, te da njemu o tome ništa nije poznato. Nadalje iskazuje da je OS njegov osobni asistent te da se on sastajao sa tuženikom te jednako tako nema nikakvih saznanja o tome tko je preuzimao novce i u kojem iznosu. Ističe da je RS vidio jedanput u životu, a tuženika svega par puta te ništa ne zna o tome šta su se oni međusobno dogovarali, ili pregovarali niti dali su bili u ikakvom poslovnom odnosu. Završno ističe kako je OS za njega i za njegov račun znao primati novac, pogotovo u vrijeme kada se nalazio u bolnici, te mu nije poznato da bi Ragip Fana potpisao potvrdu RS da je primio nekakav iznos sa mjesečnu zakupninu i depozit, niti mu je poznato kolika je bila mjesečna zakupnina za njegov poslovni prostor.

7. Uvidom u spis Općinskog kaznenog odvjetništva u Zagrebu posl. br. K -DO- 2251/2016, utvrđeno je da je tuženik dana 04. lipnja 2016.g. podnio kaznenu prijavu protiv tužiteljice, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisano i kažnjivo po čl. 140 st. 1 Kaznenog zakona . Kaznena prijava je odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u zagrebu posl. br. K-DO- 2251/6 od 29. rujna 2016.g.

8. Iz ovako provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi tužiteljica i tuženik bili u poslovnom odnosu, odnosno da bi sklopili usmeni Ugovor o poslovnoj suradnji, temeljem kojega je ona trebala uložiti u posao tuženika novčani iznos od 30.000,00 eura, a tuženik njoj prenijeti 33% poslovnih udjela u trgovačkom društvu, Marojević d.o.o., a preko kojeg društva se treba lo organizirati poslovanje salona namještaja. Naime iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi itko imao konkretna saznanja o ovakvom usmenom dogovoru parničnih stranaka, osim iz iskaza AS, supruga tužiteljice, koji u svom iskazu potvrđuje dogovor parničnih stranaka, ali sud nije njegovom iskazu u tom dijelu poklonio vjeru budući isti nije u suglasnosti sa iskazima ostalih svjedoka a i zbog činjenice što je ovaj svjedok osobno zainteresiran za ishod ovog spora. Jednako tako, niti jedan svjedok ne potvrđuje da bi nazočio predaji novca od strane tužiteljice tuženiku, niti nekoj trećoj osobi u svrhu realizacije Ugovora o poslovnoj suradnji, niti je tužiteljica dostavila sudu materijalnu dokumentaciju iz koje bi to proizlazilo.

8.1. Nadalje, iz potvrde na listu 8 spisa proizlazi da je OS u ime svog direktora JS primio novčani iznos od 7.000,00 eura + PDV na ime kapare za prvu ratu zakupnine poslovnog prostora koji se nalazi u robnoj kući Europatrade, dana 26. veljače 2016., na kojoj potvrdi se nalazi pečat Marijan nekretnine d.o.o. Iz ove potvrde nije razvidno tko je ZS dao novac koji se u potvrdi spominje niti je potvrda potpisana. Iz potvrde na listu 9 proizlazi da je netko od potpisanih, a to su RS, PS , ČS i TS, preuzeo od RS iznos od 1.000,00 kuna, na osnovu dogovora sa tuženikom da mu se isplati iznos od 900,00 kuna, te da je time prekinuta daljnja usmena suradnja. Iz potvrde o uvjetima otplate s lista 10 spisa proizlazi da je tužiteljica imala gotovinski kredit kod Erste banke, te da je odobreni iznos kredita bio 10.000,00 eura. Međutim iz ovih dokaza ne proizlazi da bi parnične stranke bile u poslovnom odnosu niti da bi tužiteljica na ime tog poslovnog odnosa, odnosno u svrhu realizacije posla predala tuženiku ili nekoj trećoj osobi novčani iznos koji potražuje tužbom.

8.1. Odredbom čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, - nastavno ZPP-a) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice pa je tužitelj u okviru citiranih zakonskih odredbi, odnosno u okviru načela o teretu dokazivanja, trebao iznijeti i činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, međutim, i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj ica je tijekom dokaznog postupka dostavila određenu dokumentaciju, međutim, bez obzira na pribavljenu dokumentaciju, i sve provedene dokaze u ovom postupku očito ista nije bila dovoljna za utvrđivanje osnovanosti i visine postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se, kako ona tvrdi, odnosi na uložena novčana sredstva u posao tuženika. Budući da egzistirajuća i pribavljena dokumentacija nije bila dovoljna za utvrđivanje osnovanosti i visine navedenog tužbenog zahtjeva, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelji8ce jer tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala visinu uloženih novčanih sredstava u posao tuženika, niti je dokazala da je sa tuženikom sklopila bilo kakav Ugovor o poslovnoj suradnji.

9. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tuženiku za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 5.614,80 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav odgovora na tužbu = 250 bodova, te pristup na sedam ročišta održanih kod suda svako po 250 bodova Tbr. 9 toč. 1. Odvjetničke tarife, te pristup ročištima održanim dana 24.09.2019., 10.06.2020.g., 24.08.2020., 19.11.2021., koja ročišta su bila odgođena prije početka raspravljanja po 50 bodova svako Tbr. 9 toč. 5 Odvjetničke tarife, odnosno sveukupno 2.200,00 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 4.400,00 eura, što uz 25% PDV-a u iznosu od 1.100,00 eura, čini iznos od 5.500,00 eura. Tuženiku je priznat i iznos od 114,80 eura na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu, tako da sveukupno dosuđeni trošak iznosi 5.614,80 eura.

10.1. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročišta održana dana 24.09.2019 i 24.08.2020.g. u punom iznosu, budući su ročišta odgođena prije početka raspravljanja, pa je tuženiku za ova ročišta priznato 50 bodova. Nije priznat niti trošak pristupa na ročište od 18.01.2023.g., budući uvidom u spis nije utvrđeno da je dana 18.01.2023.g u ovom predmetu uopće održano ročište, kao niti trošak pristupa na ročište za objavu presude budući tuženik istom nije pristupio.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 12.lipnja 2026.godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelj RS, [adresa]

2. tuženik po punomoć. Jurici Barbarić, odvj. u Vinkovcima