REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-69/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Pavičić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Santoriova ulica 24 a, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja PZ, odvjetničke vježbenice u uredu punomoćnice tužitelja te punomoćnice tuženice Tee Tončić, odvjetnice u Puli, 11. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužitelju TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike plaće iznos od 889,76 euro bruto, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 12,32 eura od 16.12.2020.

- na iznos od 24,64 eura od 16.01.2021.

- na iznos od 22,40 eura od 16.02.2021.

- na iznos od 33,06 eura od 16.03.2021.

- na iznos od 27,34 eura od 16.04.2021.

- na iznos od 29,20 eura od 16.05.2021.

- na iznos od 27,24 eura od 16.06.2021.

- na iznos od 29,87 eura od 16.07.2021.

- na iznos od 35,87 eura od 16.08.2021.

- na iznos od 24,32 eura od 16.09.2021.

- na iznos od 24,32 eura od 16.10.2021.

- na iznos od 25,40 eura od 16.11.2021.

- na iznos od 25,60 eura od 16.12.2021.

- na iznos od 27,00 eura od 16.01.2022.

- na iznos od 33,34 eura od 16.02.2022.

- na iznos od 19,20 eura od 16.03.2022.

- na iznos od 26,88 eura od 16.04.2022.

- na iznos od 29,73 eura od 16.05.2022.

- na iznos od 33,17 eura od 16.06.2022.

- na iznos od 31,67 eura od 16.07.2022.

- na iznos od 36,97 eura od 16.08.2022.

- na iznos od 33,60 eura od 16.09.2022.

- na iznos od 24,32 eura od 16.10.2022.

- na iznos od 25,60 eura od 16.11.2022.

- na iznos od 28,48 eura od 16.12.2022.

- na iznos od 34,00 eura od 16.01.2023.

- na iznos od 35,20 eura od 16.02.2023.

- na iznos od 31,17 eura od 16.03.2023.

- na iznos od 32,40 eura od 16.04.2023.

- na iznos od 38,00 eura od 16.05.2023.

- na iznos od 27,45 eura od 16.06.2023.

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,

i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.410,24 eura sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2020. do isplate.

II Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543 da tužitelju TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.525,00 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. lipnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odnosno za iznos od 281,25 eura, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženice i obavlja poslove magistra medicinske biokemije na Odjelu za biokemijsku djelatnost. Zahtijeva isplatu razlike plaće za razdoblje od 16. studenog 2020. do podnošenja tužbe (24. svibnja 2023.) za rad nedjeljom, na temelju čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne Novine" broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23 i 35/24) u svezi sa čl. 9. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima ("Narodne Novine" broj 3/97).

1.1. Osim toga, navodi da je u utuženom razdoblju tužitelj kontinuirano radio u smjenama pa mu pripada uvećanje plaće za smjenski rad, koji mu tuženica nije priznala ni isplatila.

1.2. Posljedično svemu navedenom, kako je tuženica pogrešno obračunavala i isplaćivala plaće tužitelja, posljedično je pogrešno isplaćivala i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Slijedom navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže tuženicu da tužitelju isplati iznos od 3.300,00 eura bruto sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2020. do isplate, uz napomenu da će tužbeni zahtjev urediti po provedenom financijskom vještačenju.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je u cijelosti osporila tužbeni zahtjev, kako po osnovu, tako i po visini. U bitnom navodi da je, kao javna ustanova, u obvezi primjenjivati važeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće , naknade plaće i drugih materijalnih davanja svojim radnicima, a osobito važeći Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u pojedinim situacijama i Odluke Vlade Republike Hrvatske o isplati plaće, materijalnih prava i drugih naknada.

3. Vezano za rad nedjeljom, s obzirom na to da je u Republici Hrvatskoj pokrenut veći broj istovjetnih postupaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Gop-1/2024-2 od 3. travnja 2024. dopustio pokretanje oglednog postupka, smatrajući da je rješenje o navedenom pravnom pitanju važno za jedinstvenu primjenu prava.

3.1. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Pr-69/2023-7 od 3. lipnja 2024. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari te je određeno da će se postupak nastaviti kada se objavi rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava u predmetu broj Gop-1/2024, sve na temelju čl. 213. st. 2. točke 3. i čl. 215. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

3.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi broj: Gop-1/2024-34 od 10. lipnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem radnici u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja imaju pravo na isplatu dodatka za rad nedjeljom od 35 %, odnosno 50 % počevši od 1. siječnja 2023. te da je moguća kumulacija dodatka za rad nedjeljom i dodataka za rad neradnim danom utvrđenim zakonom. Navedena presuda objavljena je na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova 21. lipnja 2024.

3.3. Nakon donošenja spomenute presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 215. st. 5. ZPP, raspravnim rješenjem od 22. listopada 2024. određen je nastavak postupka.

4. Kako je tuženica obračunavala rad nedjeljom u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka odustao od potraživanja razlike plaće za rad nedjeljom, ustrajući kod potraživanja razlike plaće s osnova naknade za smjenski rad i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

5. Podneskom od 16. prosinca 20258., nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući od tuženice isplatu bruto iznosa od 889,76 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa (naznačene u izreci presude) teku od njihova dospijeća (počevši od 16. prosinca 2020. do 16. lipnja 2023.) do isplate.

5.1. Ovakvo uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, s obzirom na to da je tužitelj u tužbi potraživao isplatu iznosa od 3.300,00 eura. S obzirom na to da se tuženica nije usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe, na temelju čl. 193. st. 2. ZPP smatra se da je pristala na povlačenje. Slijedom navedenog, na temelju čl. 293. st. 2. ZPP odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.

6. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu te je izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Bojani Galinac iz društva Galprom d.o.o., uz usmeno izlaganje nalaza i mišljenja.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 889,76 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa (naznačene u izreci presude) teku od njihova dospijeća do isplate, a koji iznos potražuje na ime razlike plaće, odnosno neisplaćene naknade za smjenski rad i razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, sve za razdoblje od studenog 2020. (dospijeće u prosincu 2020.) do svibnja 2023. (dospijeće u lipnju 2023.).

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu magistra medicinske biokemije, da je radio u prvoj (jutarnjoj) smjeni, te da je prosječno četiri puta mjesečno dežurao u vremenu od 16,00 sati do 08,00 sati sljedećeg dana. Nije sporno da mu je tuženica za rad u dežurstvu platila naknadu za noćni rad (od 22,00 sata do 06,00 sati).

9.1. Sporno je je li mu tuženica bila dužna isplatiti naknadu za rad u drugoj smjeni za razdoblje od 14,00 do 22,00 sata. Posljedično navedenom, sporan je i obračun naknade plaće tužitelja za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

10. Pritom, za ovaj postupak nisu relevantne tvrdnje tuženice da se plaća obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća), koji sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na taj izračun te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće na način da u sustav samo ubace podatke. Naime, sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 90. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje u tekstu ZR/14) poslodavac (ovdje tuženica) je obvezan radniku za obavljeni rad obračunati i isplatiti plaću. Tko je i na koji način izvršio obračun plaće za tužitelja nije relevantno, a pitanje odgovornosti za ispravnost obračuna može biti od značaja isključivo u regresnoj parnici ukoliko je tuženica po vlastitoj dispoziciji pokrene protiv osobe koju smatra odgovornom za taj propust.

11. Stalna sudska vještakinja financijske struke Bojana Galinac izradila je pisani nalaz i mišljenje (list 68-72 spisa) radi utvrđenja je li tuženica u razdoblju od 16. studenog 2020. do 24. svibnja 2023. pravilno obračunala i isplatila tužitelju dodatak za smjenski rad te, posljedično tome, naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

11.1. U nalazu i mišljenju vještakinja je navela da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u jednoj smjeni od 7,00 do 15,00 sati te da je prosječno četiri puta mjesečno obavljao dežurstvo u vremenu od 16,00 sati do 8,00 sati sljedećeg dana. Izračunala je da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario ukupno 928 sati noćnog rada te da mu je tuženica za te sate pravilno obračunala i isplatila osnovnu plaću uvećanu za 40 % sukladno čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Nadalje je navela da Kolektivni ugovor definira smjenski rad šire od Zakona o radu te da se, prema njegovim odredbama, smjenskim radom smatra i rad radnika koji mijenja smjene ili obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca. Polazeći od toga, vještakinja je zaključila da tužitelj za sate odrađene u dežurstvu ima pravo na dodatak za rad u drugoj smjeni za efektivno odrađene sate u vremenu od 14,00 do 22,00 sata po stopi od 10 %. Utvrdila je da je tužitelj u utuženom razdoblju ukupno 936 sati radio u drugoj smjeni te da mu je po toj osnovi manje isplaćena plaća u ukupnom iznosu od 889,76 eura , kako je prikazano u tablici na listu 71-72 spisa.

11.2. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja vještakinja je navela da je izračun dodatka za smjenski rad izvršila isključivo za sate provedene u dežurstvu u razdoblju od 14,00 do 22,00 sata te da u obračun nije uključila redovni rad tužitelja u vremenu od 7,00 do 15,00 sati (kada je radio u jutarnjoj smjeni). Pojasnila je da se jedan sat rada od 14,00 do 15,00 sati tijekom redovne (prve) smjene ne može smatrati smjenskim radom, već redovnim radnim vremenom. Istaknula je da je tuženica uredno obračunala i isplatila dodatak za noćni rad za sve sate odrađene u vremenu od 22,00 do 6,00 sati te da se spor odnosi isključivo na pravo tužitelja na dodatak za rad u drugoj smjeni tijekom dežurstva. Navela je da, ako je tumačenje Kolektivnog ugovora koje zastupa tuženica pravilno, tada tužitelju ne pripada nikakva razlika plaće, dok mu u protivnom pripada razlika obračunata u pisanom nalazu i mišljenju.

11.3. Sud je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje financijske struke Bojane Galinac, kao i njezinu usmenu dopunu, prihvatio u cijelosti, cijeneći ih stručnima, jasnima, argumentiranima i izrađenima u skladu sa zadatkom određenim rješenjem o vještačenju. Vještakinja je na temelju dokumentacije priložene spisu pravilno utvrdila broj sati koje je tužitelj ostvario u noćnom radu i tijekom dežurstava te je izvršila matematički točan obračun eventualne razlike plaće , uz napomenu da u tom dijelu ni stranke (uključujući tuženicu) nisu osporile nalaz i mišljenje. Međutim, sud napominje da se pitanje predstavlja li rad koji je tužitelj obavljao tijekom dežurstava smjenski rad u smislu Kolektivnog ugovora ne može smatrati pitanjem financijske struke, već pravnim pitanjem o kojem odlučuje sud primjenom mjerodavnih propisa. Stoga je sud prihvatio izračune vještakinje, dok će pravnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva dati u nastavku obrazloženja.

12. Naime, u utuženom razdoblju u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23, dalje u tekstu: KU/18).

12.1. Odredbom čl. 49. st. 1. KU/18 propisano je da se će osnovna plaća radniku uvećati, između ostalog, za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

12.2. Smjenski rad definiran je u čl. 49. st. 2. – 4. KU/18 te je propisano da je smjenski rad svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom mjeseca. Smjenski rad je i rad radnika koji mijenja smjene ili obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca. Smjenski rad je i rad radnika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, odnosno tjedan dana u mjesecu obavlja rad u drugoj smjeni.

12.3. Dakle, za ostvarivanje dodatka od 10 % dovoljno je da radnik ispunjava jedan od navedenih kriterija. S obzirom na to da je u utuženom razdoblju tužitelj tijekom jednog mjeseca obavljao poslove u prvoj i drugoj smjeni, po stavu ovoga suda, pripada mu zatraženi dodatak od 10 % za smjenski rad. Pritom za osnovanost tužbenog zahtjeva nije odlučno to što je tuženik drugu smjenu obavljao u vrijeme dežurstva, jer se prema čl. 51. st. 2. KU/18 vrijeme koje radnik provede u dežurstvu smatra radnim vremenom. Za vrijeme odrađeno u dežurstvu radniku (ovdje tužitelju) pripadaju svi dodaci kao i za rad u redovnom radnom vremenu pa tako i dodatak za noćni rad (koje mu tuženica i isplaćuje) te dodatak za smjenski rad (za vrijeme odrađeno u drugoj smjeni).

13. S obzirom na to da tuženica tužitelju nesporno nije isplatila dodatak za smjenski rad, posljedično tome, nastala je i razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Naime, odredbom čl. 34. KU/18 određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika. Dakle, kako je utvrđeno da je tuženica tužitelju u utuženom razdoblju pogrešno obračunala plaću i istu isplaćivala u umanjenom iznosu (neisplatom dodataka za smjenski rad za posao obavljen u drugoj smjeni tijekom dežurstva), posljedično tome došlo je do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora , sve u visini utvrđenoj u nalazu i mišljenju vještakinje, koji obračun stranke nisu osporile.

14. Kako je tužitelj uredio svoj zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem istog je valjalo prihvatiti i naložiti tuženici da tužitelju isplati iznos od ukupno 889,76 eura, pojedinačno po mjesecima kako je to naznačeno u izreci presude.

14.1. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu, što je tužitelj i učinio.

15. Odluka o zateznima kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO/05) prema kojem kamate teku na svaki pojedini mjesečni iznos plaće od dospijeća do isplate. Prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR/14 ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Slijedom navedenog, sud je tužitelju na pojedine mjesečne iznose manje isplaćene plaće dosudio zateznu kamatu koja na temelju čl. 29. ZOO/05 teče od 16. u mjesecu do isplate.

15.1. Pritom, tužitelju ne pripadaju zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.).

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Tužitelj je uspio u sporu pa mu je tuženica dužna naknaditi parnični trošak. Primjenom iste zakonske odredbe tuženici ne pripada pravo na trošak.

16.1. Tužitelju je, s obzirom na vrijednost predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva, priznat iznos od po 75 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 138/23 i 107/25, dalje u tekstu Tarifa), za sastav podnesaka od 10. prosinca 2023., 17. svibnja 2024. i 16. prosinca 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 22. listopada 2024. i 27. travnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 450 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 900,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 225,00 eura (Tbr. 46. Tarife), iznosi 1.125,00 eura. Pored navedenog, tužitelju pripada trošak predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 400,00 eura pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.525,00 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

16.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. listopada 2024. jer je navedeni podnesak zaprimljen u spis izvan roka predviđenog odredbom čl. 299.a ZPP, pa je tužitelj sadržaj tog podneska mogao izložiti i na ročištu. Nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 25. listopada 2024. jer po ocjeni suda nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP .

U Puli 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici po punomoćnici