Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-3051/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja Vodovod i odvodnja Brača i Hvara d.o.o., Podružnica Hvar, Jelsa, Jelsa 1041, OIB: 96577868636, kojeg zastupa opunomoćenik Boran Bušurelo, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi prigovora protiv odluke o utvrđenoj nepravilnosti, 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, klasa: UP/I-442-01/24-01/57, ur.broj: 517-09-1-25-3 od 21. studenog 2025. i odluke o utvrđenoj nepravilnosti Hrvatskih voda, klasa: 983 - 09/22-03/9, ur.broj: 374-1-11-24-25 od 11. travnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, klasa: UP/I-442-01/24-01/57, ur.broj: 517-09-1-25-3 od 21. studenog 2025. odbijen je, kao neosnovan, prigovor tužitelja izjavljen protiv odluke o utvrđenoj nepravilnosti Hrvatskih voda, klasa: 983-09/22-03/9, ur.broj: 374-1-11-24-25 od 11. travnja 2024.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika ne sadrži sve elemente u pogledu propisanog oblika i sadržaja iz članka 98. Zakona o općem upravnom postupku te smatra da se u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije postupalo prema pravilima postupka, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te su pogrešno primijenjeni pravni propisi na temelju kojih je rješenje doneseno.

3. Navodi kako nije sporno da je s trgovačkim društvom Domus-gradnja d.o.o., Split, OIB: 32727968259, kao izvođačem radova, sklopio 22. listopada 2019. ugovor o građenju, i to za izvođenje radova na izgradnji fekalne kanalizacije južnog dijela naselja Sućuraj, broj 222/19-8, na iznos od 7.100.518,00 HRK (942.963,88 EUR) bez poreza na dodanu vrijednost. Nastavno na potpisani ugovor o građenju, izvođač je tužitelju, kao naručitelju radova, predao bankarsku garanciju za dobro izvršenje ugovora, broj 58026212, izdanu od strane Addiko Bank d.d. dana 24. listopada 2019., u iznosu od 710.051,80 HRK, s rokom valjanosti do 22. studenog 2020. Nakon sklapanja ogovora o građenju, a tijekom njegova izvršenja, tužitelj i izvođač su sklopili pet dodataka (aneksa) ugovoru, kojima se mijenjao se rok za završetak radova, povećala vrijednost ugovora o građenju, odnosno izvršilo usklađivanje povećanja cijene radova.

4. Tužitelj tvrdi kako ugovorom o građenju nije predviđena obveza izvođača da preda jamstvo za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi u povećanom iznosu. Naime, netočno je, kako to navodi tuženik, da u dokumentaciji za nadmetanje stoji da je u slučaju povećanja vrijednosti radova potrebno povećati vrijednost garancije . Isto tako, niti ugovorom o građenju nije propisano niti se upućuje na to da u slučaju povećanja ugovorene cijene treba dostaviti jamstvo u povećanom iznosu. Tužitelj stoga nije imao ugovornu osnovu da isto traži od izvođača radova.

5. Osim toga, tužitelj pojašnjava kako je njegova pozicija prema izvođaču radova bila izravno uvjetovana njegovim odnosom prema Hrvatskim vodama budući da je predmetni ugovor o građenju sufinanciran na temelju ugovora o sufinanciranju za građenje vodnih građevina na području vodoopskrbnog sustava Hvar, koji su sklopljeni s Hrvatskim vodama, a koji nisu obuhvaćali ukupne predviđene troškove investicije, već samo njen mali dio, pri čemu je postojala neizvjesnost kako će se razvijati situacija oko osiguranja sredstava te je postojala mogućnost raskida ugovora od strane izvođača radova. S tim u vezi, tužitelj tvrdi kako je nedvojbeno da su on i izvođač radova postupajući u dobroj vjeri, kao dobri gospodarstvenici, nagodbom zajednički rješavali novonastale okolnosti, a sve s ciljem održavanja na snazi ugovorenog pravnog posla te sprječavanja nastanka značajne štete svim subjektima uključenim u ovaj proces, a ponajprije društvenoj zajednici. Naime, raskid ugovora o građenju rezultirao bi obvezom naknade štete Izvođaču sukladno članku 368. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima .

6. Nadalje, tužitelj ukazuje na to kako se u odluci o utvrđenoj nepravilnosti, kao ni u osporavanom rješenju tuženika ne navodi niti jedan razlog u čemu se u konkretnoj situaciji sastojalo narušavanje ekonomske ravnoteže u korist izvođača, odnosno u kojem omjeru ili iznosu. Naime, ekonomska ravnoteža mogla bi biti dovedena u pitanje isključivo u odnosu na trošak bankarske garancije, a što u predmetnom slučaju predstavlja zanemariv iznos u odnosu na privremene situacije čije je plaćanje izvođač pokušao osigurati dogovorom s tužiteljem. Tužitelj pritom ukazuje na to da u konkretnom slučaju ne samo da nije bilo narušavanja ekonomske ravnoteže u korist izvođača, nego je zajedničkim naporom izvođača i tužitelja, kao naručitelja radova, predmetni ugovor o građenju održan na snazi te je u cijelosti uspješno konzumiran na način da su radovi izvedeni u skladu s pravilima struke te je nastala velika dodatna vrijednost za lokalnu zajednicu. Da je bankarska garancija produljivana onako kako to tuženik smatra da je trebalo biti, kumulativni trošak produljenja bankarske garancije za izvođača bi iznosio 11.653,93 HRK, odnosno 1.546,74 EUR. Na projekt ukupne aproksimativne vrijednosti u iznosu od milijun eura, postavlja se logično pitanje kakvo bi to narušavanje ekonomske ravnoteže bilo u situaciji u kojoj za Izvođača nije nastao trošak u iznosu od oko jednog promila ukupne vrijednosti ugovorenih radova, odnosno kakva bi to šteta za proračun Europske Unije uopće mogla nastati da bi bilo razloga za penalizaciju tužitelja. Pritom tužitelj ukazuje na to i kako izvođač radova tužitelju nije naplatio kamatu u iznosu od 55.821,40 HRK, odnosno 7.408,77 EUR, kao ni troškove u iznosu od 44.769,50 HRK, odnosno 5.941,93 EUR, a što je s obzirom na kašnjenje tužitelja i produljenje ugovorno roka trebalo biti naplaćeno.

7. Tužitelj navodi da tuženik u svojem obrazloženju ne precizira o kojoj vrsti financijske korekcije je riječ, jednostavnoj ili paušalnoj. Ne objašnjava na koji način je navodno nezakonito postupanje tužitelja utjecalo na temeljna načela javne nabave, poput transparentnosti, jednakog postupanja, nediskriminacije i razmjernosti. Nije obrazložena ni ozbiljnost navodne povrede propisa u odnosu na stvarni i potencijalni financijski učinak na proračun iz kojeg se financira ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, kao ni posljedice na tržišno natjecanje te moguće odvraćanje potencijalnih ponuditelja od sudjelovanja u postupcima javne nabave. Nije razmotren značaj dijela ugovora na koji se nepravilnost odnosi u kontekstu same prirode ugovora, udio tog dijela u ukupnoj vrijednosti ugovora te pitanje je li nepravilnost rezultirala sklapanjem pravnog posla s ponuditeljem s kojim se inače ne bi sklopio. Konačno, izostaje analiza posljedica nepravilnosti, odnosno bi li ishod projekta bio isti i u njezinom odsustvu, kao i svih drugih okolnosti konkretnog slučaja koje mogu utjecati na cjelokupni postupak dodjele bespovratnih sredstava i provedbu ugovornih obveza, a što je izričito predviđeno člankom 7. stavkom 8. Pravila o financijskim korekcijama.

8. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, kao i odluku o utvrđenoj nepravilnosti Hrvatskih voda te da obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora.

9. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti ostaje kod činjeničnih i pravnih utvrđenja iznesenih u osporavanom rješenju te smatra da su tužbeni navodi paušalni i pogrešni. Navodi da se tužitelj nije držao uvjeta propisanih u dokumentaciji za nadmetanje, odnosno nije raspolagao valjanim jamstvom za uredno ispunjenje ugovora na traženi iznos jamstva iz točke 7.7.2. dokumentacije za čitavo vrijeme trajanja ugovora. Posljedično tome, tužitelj nije poštivao odredbe članka 313. stavaka 1. i 2. Zakona o javnoj nabavi, sukladno kojima ugovorne strane izvršavaju ugovor o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom te da je javni naručitelj obvezan kontrolirati je li izvršenje ugovora o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom. Tuženik navodi kako je takvo postupanje tužitelja dovelo do izmjene ekonomske ravnoteže u korist odabranoga ponuditelja, odnosno izvođača radova, čime je počinjena nepravilnost broj 21. Izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji o nabavi suprotno relevantnim pravilima. Za takvu je nepravilnost Pravilima o financijskim korekcijama određena financijska korekcija u visini od 25% od ugovorenog iznosa .

10. Naime, nije sporno da je prilikom izvršenja Ugovora za izvođenje radova na izgradnji cjevovoda Jelsa-Sućuraj, poddionica Jelsa – Poljica, postojao vremenski period od 576 dana, od 22. studenoga 2020., kada je isteklo jamstvo, do 21. lipnja 2022., kada je dostavljeno novo jamstvo, koje nije bilo pokriveno jamstvom za uredno izvršenje ugovora. Također se ističe da nije bilo pokriveno ni vremensko razdoblje od 31. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., a s obzirom na to da je istekla Bankarska garancija broj 58029254 za dobro izvršenje ugovora od 24. listopada 2019. izdana od Addiko Banke d.d., a radi se o vremenskom periodu od 154 dana. Naime, zaključenjem dodataka Ugovoru o javnoj nabavi povećana je ugovorena cijena radova koju nije pratilo odgovarajuće jamstvo za uredno ispunjenje ugovora pa je nedvojbeno da je postupanjem tužitelja bila izmijenjena ekonomska ravnoteža u korist izvođača radova .

11. Tuženik s tim u vezi ukazuje na to da je tužitelj sklopio ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava kojim je u članku 1. stavku 2. Posebnih uvjeta ugovoreno da se bespovratna sredstva dodjeljuju korisniku, ovdje tužitelju, u skladu s uvjetima utvrđenima u Općim uvjetima iz Priloga II ugovora i u ugovoru, za koje Korisnik izjavljuje da ih je u cijelosti primio na znanje i prihvatio. Sastavni dio ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava čini, među ostalim, Prilog II Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz Mehanizma za oporavak i otpornost kojima je u članku 20. stavkom 20.6. ugovoreno da korisnik razumije i prihvaća da izvršavanje ili neizvršavanje ugovornih obveza, a posljedica kojih je nastavak nepravilnosti prema članku 26. Općih uvjeta, predstavlja osnovu za jednostrani raskid ugovora, uslijed čega je dužan vratiti financijska sredstva koja je primio na temelju ugovora. Stavkom 20.7. pritom je ugovoreno da se, ako okolnosti slučaja to opravdavaju, umjesto raskidanja ugovora može primijeniti blaža mjera primjenom Pravila o financijskim korekcijama, koja su sastavni dio ugovora. Pritom su Pravilima o financijskim korekcijama jasno utvrđeni iznosi korekcija koji se primjenjuju na pojedine nepravilnosti pa je, s obzirom na utvrđenu nepravilnost, iznos korekcije u konkretnom slučaju nedvojbeno ispravno određen.

12. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

13. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

14. U sporu je rasprava održana 20. svibnja 2026. uz nazočnost tužiteljeva zakonskog zastupnika direktora HF te tužiteljeva opunomoćenika, odvjetnika Borana Bušurela, kao i ovlaštene službene osobe tuženika, JF.

15. Opunomoćenik tužitelja ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi i svih dokaznih prijedloga, a posebno u saslušanju nazočnog zakonskog zastupnika te u saslušanju svjedoka KF, zakonskog zastupnika Domus gradnje d.o.o., društva koje je bilo izvođač radova na predmetnom projektu. Opunomoćenik tužitelja ukazuje na činjenicu da je tužitelj u predmetnom postupku realizacije projekta postupao upravo onako kako tuženik navodi da je to trebalo biti učinjeno. Naime, tužitelj je postupajući s pažnjom dobrog gospodarstvenika produljivao ugovorni odnos s izvođačem iz razloga što zbog postupanja Hrvatskih voda nije bio u mogućnosti izvršiti plaćanje u rokovima određenim inicijalno sklopljenim ugovorom. Tužitelj je time spriječio nastup signifikantne štete za tužitelja samog, jedinicu lokalne samouprave u cjelini, kao i izvođača jer bi u protivnom došlo do raskida ugovora, a konzekvenca čega bi bio prestanak radova i nemogućnost izgradnje kanalizacije za područje Sućuraj jug. Tužitelj je malo komunalno poduzeće koje ne može samostalno izvesti ovakve infrastrukturne projekte i u cijelosti ovisi o financiranju Hrvatskih voda ili EU fondova, Tužitelj nije mogao propustiti aplicirati za ovakav projekt iz razloga što da jest nikada ne bi bio realiziran što bi u naravi predstavljalo umanjenje komunalne infrastrukture za lokalnu zajednicu. Budući da je nesporno da dinamika plaćanja od strane Hrvatskih voda nije bila onakva kakva je inicijalno predviđena, to je jasno da je tužitelj produljivanjem rokova spriječio nastanak značajne štete i zaštitio sredstva namijenjena financiranju projekta. Predmetni je projekt dobio uporabnu dozvolu što pokazuje uspješni dovršetak. Navodi tuženika iz odgovara na tužbu, a posebno u točki 7 istoga prema kojima u konkretnom slučaju ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun fonda pokazuje upravo ono što tužitelj tvrdi. Naime, u konkretnom slučaju ne samo da je projekt uspješno realiziran i da nije nastala nikakva materijalna šteta, nije ni nastupio nikakav gubitak sredstava. Nije dopušteno tumačiti svako formalno odstupanje ako automatsku bitnu izmjenu ugovora. Bilo je potrebno utvrditi konkretan učinak na tržišno natjecanje, ekonomsku ravnotežu i rizik za javna sredstva. Tuženik nije dokazao da bi rezultat javne nabave bio drugačiji, a posebno je nejasno iz kojeg razloga u slučaju eventualnog propusta manje formalne naravi je izrečena penalizacija u iznosu 25 posto. Kako je obrazloženo u tužbi, ukupni trošak predmetne bankarske garancije bi iznosio 11 tisuća kuna za izvođača, a isti je tužitelju otpustio kamatu u iznosu većem od 55 tisuća kuna. Dakle nisu postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koji bi se na bilo koji način mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije. Opunomoćenik tužitelja popisao je trošak za sastav tužbe i pristup na današnje ročište , za svaku radnju od 500 bodova, uvećano za porez na dodanu vrijednost.

16. Službena osoba tuženika navela je da se ni u kojem slučaju ne radi o manje formalnom propustu te je bitno istaknuti da je tužitelj sam u dokumentaciji propisao uvjete vezano za dostavu jamstva koje je predmet ovog postupka, a izostavljanjem tih uvjeta u ugovoru o građenju te daljnjim sklapanjem pet aneksa istoga ugovora, izmijenio je uvjete koje je sam propisao u postupku javne nabave. Što se tiče potencijalnog štetnog učinka za proračun EU, pri tome se uzimaju svi parametri vezani za narušavanje tržišnog natjecanja i ekonomske ravnoteže u korist odabranog ponuditelja te se u ovom konkretnom slučaju radilo o uvjetu koji je izmijenjen na način da isto nije bilo poznato potencijalnim ponuditeljima koji bi se javili u predmetnom postupku javne nabave, a odabrani ponuditelj je ujedno i ponudio cijenu višu od procijenjene vrijednosti nabave . Službena osoba tuženika popisala je trošak za pristup na današnje ročište u visini cijene povratne autobusne karte i jedne dnevnice.

17. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje, odluku o utvrđenoj nepravilnosti, prigovor, očitovanje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

18. Sud nije smatrao potrebnim provesti ostale dokaze predložene na raspravi ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.

19. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

20. Odredbom članka 22. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/241 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost Službeni list Europske unije L 57/17) propisano je da pri provedbi Mehanizma države članice, kao korisnice ili zajmoprimateljice sredstava u okviru Mehanizma, poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi zaštitile financijske interese Unije te kako bi osigurale da je upotreba sredstava u vezi s mjerama koje se podupiru Mehanizmom u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom, osobito u pogledu sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja prijevara, korupcije i sukoba interesa. U tu svrhu države članice osiguravaju djelotvoran i učinkovit sustav unutarnje kontrole i povrat nepropisno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih iznosa. Države članice mogu se osloniti na svoje redovne nacionalne sustave upravljanja proračunom.

21. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je u postupku utvrđivanja nepravilnosti utvrđena izmjena elemenata ugovora u pozivu i dokumentaciji o nadmetanju u odnosu na jamstvo za uredno ispunjenje ugovora čime je narušena ekonomska ravnoteža u korist izvođača radova, a za koju nepravilnost je propisana financijska korekcija od 25 %.

22. Naime, među strankama u ovom upravnom sporu nije prijeporno da je tužitelj 22. listopada 2019. sklopio ugovor o javnoj nabavi na iznos od 7.100.518,00 HRK (942.400,69 EUR), bez poreza na dodanu vrijednost, a nakon čega je sklopio pet dodataka tom ugovoru. Dodatkom od 9. rujna 2020. produžen je rok građenja za dodatnih 365 dana, odnosno do 22. studenoga 2021. Dodatkom od 26. ožujka 2021. povećan je iznos ugovorenih i novih radova na 7.209.407,54 HRK bez poreza na dodanu vrijednost. Dodatkom od 5. studenoga 2021. produljen je rok za dodatnih 180 dana do 20. travnja 2022. Dodatkom od 4. svibnja 2022. produžen je rok do 31. srpnja 2022. te je povećan iznos ugovorenih i novih radova na 7.735.896,42 HRK bez poreza na dodanu vrijednost. Dodatkom od 27. srpnja 2022. produžen je rok građenja do 31. prosinca 2022.

23. Odabrani izvođač radova je uz sklopljeni (osnovni) ugovor o javnoj nabavi dostavio bankarsku garanciju broj 58026212 izdanu od Addiko Bank d.d. 24. listopada 2019. na iznos od 710.051,80 HRK i rok valjanosti do 22. studenoga 2020., dok je uz dodatak tom ugovoru od 4. svibnja 2022. dostavio bankarsku garanciju broj 58029254 od Addiko Bank d.d. od 21. lipnja 2022. na iznos od 773.589,64 HRK i s rokom valjanosti do 31. srpnja 2022.

24. Iz navedenog proizlazi da razdoblje nakon 22. studenoga 2020. do 21. lipnja 2022. nije bilo pokriveno jamstvom za uredno ispunjenje ugovora, kao ni razdoblje nakon 31. srpnja 2022. do isteka roka za izvođenje radova 31. prosinca 2022. Dakle, tužitelj nije za čitavo vrijeme trajanja ugovora o javnoj nabavi radova raspolagao jamstvom za uredno ispunjenje ugovora na iznos od 10% ugovorene vrijednosti bez poreza na dodanu vrijednost.

25. Tužitelj tvrdi da iz odredbi dokumentacije za nadmetanje ne proizlazi obveza da u slučaju sklapanja dodatka ugovoru o javnoj nabavi radova treba dostavljati jamstvo za uredno ispunjenje ugovora zbog povećane cijene radova niti je to propisano ugovorom o javnoj nabavi radova. Osim toga, ako se u odnos stave, s jedne strane, iznosi jamstva za koje tuženik tvrdi da ih je trebalo dostaviti te iznosi troškova i kamata koje je izvođač imao pravo naplatiti, uz korist za lokalnu zajednicu zbog dovršetka izgradnje cjevovoda, s druge strane, tužitelj smatra kako se u konkretnom slučaju ne može govoriti o narušavanju ekonomske ravnoteže u korist izvođača radova.

26. Međutim, Sud je utvrdio da je u dokumentaciji za nadmetanje, točka 7.7.2., propisano da je ponuditelj dužan u roku od osam dana od dana zaključivanja ugovora o javnoj nabavi (a prije isteka jamstva za ozbiljnost ponude) naručitelju uručiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, i to bankarsku garanciju ili novčani polog na iznos od 10% bez poreza na dodanu vrijednost. Nadalje, propisano je ako odabrani ponuditelj ne završi ugovorene poslove u ugovorenom roku, obvezan je naručitelju dostaviti produljeno jamstvo ili novo jamstvo i to za naredno razdoblje u kojem će završiti ugovorne poslove , s tim da je novo jamstvo odabrani ponuditelj obvezan dostaviti najkasnije pet dana prije isteka roka važenja jamstva za uredno ispunjenje ugovora, koje naručitelj ima pravo naplatiti u slučaju nedostavljanja novog, odnosno produljenog jamstva.

27. Sukladno članku 11. ugovora o javnoj nabavi radova, ponuditelj je dužan u roku od osam dana od dana zaključivanja ugovora predati naručitelju bankarsku garanciju na iznos od 10% ugovorenog iznosa bez poreza na dodanu vrijednost, kao jamstvo za dobro izvršenje svojih ugovornih obveza te s rokom valjanosti za cijelo vrijeme trajanja ugovora.

28. Sukladno članku 313. stavcima 1. i 2. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 120/16., 114/22.), ugovorne strane izvršavaju ugovor o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom te je javni naručitelj obvezan kontrolirati je li izvršenje ugovora o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom.

29. Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o javnoj nabavi, Sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da predmetni ugovor o javnoj nabavi radova nije izvršen u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji za nadmetanje jer je tužitelj prilikom sklapanja dodataka ugovoru o javnoj nabavi postupio protivno navedenim zakonskim odredbama i odredbama dokumentacije u pogledu pokrivenosti jamstvom za uredno ispunjenje za čitavo vrijeme trajanja ugovora. Time je u konkretnom slučaju, nasuprot tužbenim navodima, počinjena nepravilnost broj 21 - „Izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji o nabavi suprotno relevantnim pravilima“, zbog koje se određuje korekcija od 25% sukladno Pravilima o financijskim korekcijama.

30. Ovdje treba ukazati na to da, u skladu s pravnim stajalištima koja su dosljedno izražena u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi, u predmetnom slučaju nije bilo potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je dovoljno da su postojale nepravilnosti, odnosno povrede pravila javne nabave koje se mogu dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Europske Unije. Naime, ovdje je utvrđeno da je tužitelj propustio voditi računa o tome da sva razdoblja izvršavanja ugovora o izvođenju radova budu pokrivena jamstvom za uredno ispunjenje ugovora, a takvo je postupanje protivno uvjetima nadmetanja, odnosno odredbama dokumentacije za nadmetanje i Zakona o javnoj nabavi, čime su ostvarena obilježja nepravilnosti pod brojem 21, u pogledu koje se ne može isključiti mogućnost utjecaja na proračun.

31. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu . Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

32. Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano.

33. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS -a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

34. Tuženiku je, s druge strane, priznat trošak upravnog spora u iznosu od 50,00 EUR, koji se odnosi na prijevoz službene osobe tuženika na relaciji Zagreb-Split-Zagreb najekonomičnijim javnim prijevoznim sredstvom u visini cijene jedne povratne autobusne karte koja, prema dostupnim podacima, iznosi 20,00 EUR, kao i trošak jedne dnevnice u iznosu od 30,00 EUR, kako je i zatraženo. Stoga je riješeno kao u III. točki izreke.

U Splitu 11. lipnja 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv odluke o troškovima spora u II. i III. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.