R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15, Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-132/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužiteljice EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Aniti Pezer, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026., u nazočnosti tužiteljice EĐ, osobno, i punomoćnice tužiteljice Anite Pezer, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon javne objave presude, 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747 da tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 775,31 EUR (slovima: sedam stotina sedamdeset pet eura i trideset jedan cent) sa z.z. kamatama koje teku od dana 30. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747 da tužiteljici EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.071,06 EUR (slovima: jedna tisuća sedamdeset jedan euro i šest centi) na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se 27. svibnja 2025. godine u 19,30 sati u Zagrebu, na križanju ulica E [adresa] i [adresa] dogodila prometna nesreća u kojoj prometnoj nesreći je oštećeno vozilo tužiteljice marke „VW SCIROCCO“, reg.oznaka: SB997-HT. Prometnu nesreću prouzrokovao je BĐ koji je kritične zgode upravljao teretnim vozilom marke „Renault Master“, reg.oznaka: OS199-PC, a koji je kršeći prometne propise udario u vozilo tužitelja te prouzrokovao prometnu nesreću. Teretno vozilo marke „Renault Master“, reg.oznaka:

OS199-PC, u trenutku prometne nesreće bio je osiguran po polici automobilskog osiguranja broj: 08105665859. Na osobnom automobilu u vlasništvu tužiteljice nastala je imovinska šteta koja prema ponudi ovlaštenog servisa iznosi 3.876,55 EUR. Tuženik je u mirnom postupku nesporno priznao osnov te isplatio po njemu, nesporni iznos imovinske štete u iznosu od 3.101,24 EUR, slijedom čega tužiteljica predmetnim postupkom potražuje preostali dio imovinske štete u iznosu 775,31 EUR. Tužiteljica se tuženiku obratila s odštetnim zahtjevom, a kojem odštetnom zahtjevu je tuženik isplatio dio imovinske štete, dok je preostali dio imovinske štete otklonio. Budući da tuženik nema namjeru tužitelju isplatiti cjelokupnu naknadu imovinske štete, tužitelj je predložio Naslovnom sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 27. 05. 2025 g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Za tuženika nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, a nije sporna niti visina štete na vozilu tužiteljice. Za tuženika je isključivo sporno da li tužiteljica ima pravo na porez na dodanu vrijednost (dalje PDV) ukoliko ista nije svoje vozilo popravila. Prvotno je potrebno naglasiti da je tuženik ponudio tužiteljici popravak vozila u bilo kojem servisu po izboru tužiteljice, no tužiteljica navedeno vozilo nije željela popraviti. Tužiteljica je odbila popravak vozila u servisu po osobnom izboru. Tuženik još uvijek smatra da tužiteljica svoje vozilo može popraviti po vlastitom izboru, gdje god želi, te će tuženik snositi trošak navedenog popravka vozila. Tuženik smatra da kada vozilo nije popravljeno, niti ga tužiteljica namjerava popraviti, tada ista nema pravo na porez na dodanu vrijednost (PDV). Navedeni PDV pripada državi, a kako tužiteljica vozilo neće niti popraviti, odnosno nije ga popravila, tada neće niti nastati obveza plaćanja navedenog PDV-a. Tuženik posebno ističe da Zakon o obveznim odnosima predviđa slijedeće: Odsjek 7. POPRAVLJANJE ŠTETE 1. Popravljanje imovinske štete Uspostava prijašnjeg stanja i naknada u novcu Članak, 1085.: (1) Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. (2) Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Iz navedenog proizlazi da je tuženik u obvezi uspostaviti stanje koje je bilo prije nastanka štete, što znači vozilo popraviti. Tuženik je popravak vozila i ponudio tužiteljici, međutim tužiteljica nije htjela svoje vozilo popraviti. Ukoliko tužiteljica odluči izvršiti popravak svoga vozila, tada će tuženik platiti navedeni trošak PDV-a i na taj način nadoknaditi štetu tužiteljici u cijelosti. Dakle, u ovoj pravnoj stvari nije sporan nastanak štetnog događaja, te nije sporna visina štete na vozilu tužiteljice, već je isključivo sporno da li tužiteljica ukoliko ne želi popraviti svoje vozilo ima pravo na PDV, jer navedeni trošak PDV-a za tužiteljicu zapravo nije niti nastao. Naime, popravkom navedenog vozila u servisu i plaćanjem cjelokupne štete nastaje obveza servisera da uplati iznos PDV-a u državni proračun. Tuženik smatra da je pogrešan stav suda o tome da tužiteljica ima pravo na cjelokupan iznos za popravak vozila iako navedeno vozilo nije popravljeno, a sve to sukladno čl. 1090. ZOO -a. Potrebno je navesti navedeni čl. Zakona o obveznim odnosima: Potpuna naknada, Članak 1090.:

Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Popravak navedenog vozila nije izvršen, iako je tužiteljici ponuđen u bilo kojem servisu po izboru tužiteljice. Obveza plaćanja PDV-a nije nastala, a isto tako tužiteljica još uvijek može, nakon popravka vozila taj iznos zatražiti od tuženika, te je tuženik u obvezi isplatiti navedeni iznos, jer ukoliko je isti plaćen tada postoji i obveza plaćanja tuženika. Tužitelj je dostavio Ponudu br. 2025003744/1 Auto kuće Ćirić d.o.o. kao dokaz visine tužbenog zahtjeva. Navedena ponuda ne predstavlja račun, odnosno ne predstavlja stvarnu štetu koju je tužiteljica u predmetnom događaju pretrpjela. Tužiteljica nije platila popravak vozila, odnosno nije dostavila dokaz da je zaista i platila popravak vozila. Tako tužiteljica nije pretrpjela štetu u iznosu 775,31 € (što predstavlja iznos PDV-a). U prilog navedenom potrebno je citirati slijedeći Zakon o porezu na dodanu vrijednost: I. TEMELJNE ODREDBE, Članak 1.: (1) Porez na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) obračunava se i plaća prema odredbama ovoga Zakona. (2) PDV je prihod državnoga proračuna Republike Hrvatske. POREZNI OBVEZNIK, Članak 6.: (1) »Porezni obveznik« u smislu ovoga Zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. (2) »Gospodarska djelatnost« u smislu stavka 1. ovoga članka je svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda. NASTANAK OPOREZIVOG DOGAĐAJA I OBVEZE OBRAČUNA PDV-a, Članak 29.: (1) »Oporezivi događaj« je događaj na temelju kojeg su ispunjeni pravni uvjeti potrebni za nastanak obveze obračuna PDV-a. (2) »Obveza obračuna PDV-a« nastaje u trenutku kada Porezna uprava temeljem odredbi ovoga Zakona ima pravo potraživati PDV od osobe koja ga je obvezna platiti, iako je vrijeme plaćanja PDV-a odgođeno. Članak 30. (1) Oporezivi događaj i obveza obračuna PDV- a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Cijeneći norme koje definiraju sam PDV jasno je slijedeće: PDV je prihod državnog proračuna, te bi prihvaćanjem ovakvog zahtjeva iznos PDV-a postao prihod tužitelja, Oporezivi događaj nije nastao jer dobra nisu isporučena, odnosno usluge obavljene. Da je tužiteljica platila popravak vozila tada bi imala pravo i na iznos PDV-a jer bi joj u tom slučaju nastala šteta u iznosu 775,31 € i imala bi pravo od tuženika nadoknaditi i taj iznos na ime naknade štete. Tuženik se protivi svim dokaznim prijedlozima tužiteljice, naročito saslušanju tužiteljice i svjedoka CĐ jer za tuženika nije sporna okolnost nastanka štetnog događaja, već isključivo pravo tužitelja na porez na dodanu vrijednost. Navedeno je regulirano zakonom, pa se o tome nema potrebe saslušavati tužiteljica i svjedok. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ju obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Tijekom dokaznog postupka saslušana je svjedokinja CĐ i tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Nesporno je među parničnim strankama da se prometna nezgoda dogodila 27. svibnja 2025. u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika zaključen ugovor o osiguranju. Također, nesporna je odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štete. Nije sporno također ni visina štete na vozilu tužiteljice. Dakle, nesporno je među strankama da je šteta na vozilu 3.101,24 eur, da je PDV 775,31 eur, odnosno ukupno 3876,55 eur. Nesporno je da je tuženik isplatio tužiteljici štetu 3.101,24 eur.

6. Sporno je među parničnim strankama da li tužiteljici u sklopu naknade štete pripada i pravo na porez na dodanu vrijednost u utuženom iznosu.

7. Iz iskaza saslušane svjedokinje CĐ i tužiteljice utvrđeno je da utuženi PDV tužiteljici nije plaćen te da tužiteljica ima namjeru popraviti vozilo kada bude u financijskoj mogućnosti, kada joj tuženik isplati štetu.

8. Iskazu tužiteljice i svjedoka sud je poklonio vjeru jer su o bitnim činjenicama jednako iskazivale.

9. Stoga ovaj sud na temelju iskaza tužiteljice i svjedokinje utvrđuje da tužiteljica ima pravo odlučiti da li će svoje vozilo popraviti kod ovlaštene osobe ili će popravak izvršiti sama. Po mišljenju ovog suda, PDV je dio novčanog iznosa koji je potreban i nastaje kao trošak popravljanja oštećene stvari, odnosno trošak kojim se tužiteljičina materijalna situacija dovodio u stanje u kojem je bila prije štetne radnje. Nije bitno, po mišljenju ovog suda, što tužiteljica još nije popravila svoje vozilo nego je bitno da će ga popraviti nakon što joj bude isplaćen cjelokupan iznos štete. Stoga je odlučeno kao u izreci po članku 1085. i 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) glede glavne stvari. Tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata pobliže opisana u izreci, sukladno članku 29. ZOO-a uobzirujući da je odštetni zahtjev datiran 29.5.25. a što je vidljivo na strani 4. spisa.

10. Sud cijeni da nije odlučno to što tužiteljica nije popravila automobil jer prema članku 1090. ZOO-a pravo na naknadu u navedenom opsegu uključujući porez na dodanu vrijednost nije uvjetovano prethodnim popravljanjem stvari, odnosno plaćanjem izdataka potrebnih za popravak.

11. Sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno je o troškovima postupka. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu 1.071,06 eur koji troškovi su osnovani i sukladno Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastava tužbe prema Tbr.7.točka 1.OT 150,00 eur, sastava podnesaka 2. rujna 2025. i 14. studenog 2025. 2x150,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 23. listopada 2025. i 12. svibnja 2026. 2x150,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, ročište za objavu odluke prema Tbr.9.točka 3.OT 75,00 eur. Tužiteljici su dosuđeni i troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 13,27 eur i troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu 26,54 eur, a PDV iznosi 206,25 eur.

12. Stoga je riješeno kao u izreci.

[adresa], 11 lipnja 2026.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.