REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1912/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Kristini Pavlić, odvjetnici u Zagrebu, Zrinjevac 17/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/502, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 20. kolovoza 2025., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/25-02/9466, URBROJ: 338-08-02- 01-25-8 od 9. lipnja 2025. te se tužitelju priznaje ozljeda nastala 31. ožujka 2025. kod poslodavca Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir, za dijagnozu Ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa MKB šifra S46.2. ozljedom na radu i u svezi s tim priznaju mu se i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5. 522,27 EUR (pet tisuća pet tisuća petsto dvadeset dva eura i dvadeset sedamcenti) u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude ovoga suda, dok se u preostalom dijelu do iznosa od 6.772,27 eura odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/502, URBROJ: 338-01-06-05-25- 04 od 20. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502- 03/25-02/9466, URBROJ: 338-08-02-01-25-8 od 9. lipnja 2025. kojim je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja, te mu se ozljeda nastala 31. ožujka 2025. kod poslodavca Srednja škola Hrvatski kralj Zvonimir, za dijagnoze Kontuziju lakta MKB šifra S50.0 i Ozljedu mišića i tetive drugih dijelova bicepsa MKB šifra S46.2. ne priznaju ozljedom na radu, u točki II. izreke rješenja, u svezi navedenih dijagnoza iz točke I. izreke, tužitelju nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, dok je u točki III. izreke rješenja određeno, da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/502, URBROJ: 338-01-06-05-25- 04 od 20. kolovoza 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502- 03/25-02/9466, URBROJ: 338-08-02-01-25-8 od 9. lipnja 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 4. listopada 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da iz osporavanog rješenja tuženika nije moguće utvrditi na temelju koje je dokumentacije tuženik zaključio da je uzrok nastanka predmetnih ozljeda kod tužitelja stečena predispozicija zdravstvenog stanja, a to tim više, što je sukladno načelu obrazloženosti upravnog akta, tuženik dužan izložiti utvrđeno činjenično stanje te razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, koji moraju biti dovoljno obrazloženi, objektivizirani i temeljeni na relevantnoj medicinskoj dokumentaciji, a čime tužitelj ukazuje na postojanje povrede iz odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta: ZUP).

3. Tužitelj smatra da je zaključak tuženika, da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju dijagnoze prema MKB šifri S46.2, ozljedom na radu pogrešan, jer nije potkrijepljen odgovarajućom medicinskom dokumentacijom, uz obrazloženje da ako se prihvati da je tuženik točno utvrdio uzrok nastanka predmetne ozljede (ponavljajuće pokrete i opetovano opterećenje kroz dulje vremensko razdoblje), tada, da opisani mehanizmi nastanka ozljede ili bolesti, koji su u uzročnoj vezi s obavljanjem radnih zadataka tužitelja (ponavljano opterećenje i podizanje tereta tijekom razdoblja od mjesec dana), u potpunosti odgovaraju opisu mehanizma i okolnostima koje je naveo sam tužitelj, a zbog čega tužitelj smatra da su predmetne ozljede nastale izravno kao posljedica obavljanja djelatnosti, na temelju koje je tužitelj osiguran u obveznom zdravstvenom osiguranju i da bi se navedene ozljede S46.2 i S50.0 trebale priznati tužitelju ozljedom na radu, u smislu članka 66. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, u nastavku teksta ZOZO).

4. Na navedene okolnosti iz tužbe tužitelj je predložio da se pribavi spis predmeta upravnog postupka, kao i da se izvede dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu, na okolnost nastanka ozljede tužitelja 31. ožujka 2025., te po vještaku medicine rada na okolnost utvrđivanja je li predmetna ozljeda tužitelja od 31. ožujka 2025. ozljeda na radu, uz zakazivanje usmene rasprave, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 20. kolovoza 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 9. lipnja 2025. te se tužitelju ozljeda pod dijagnozom šifre S46.2 prema MKB klasifikaciji nastala 31. ožujka 2025. prizna ozljedom na radu i u svezi navedene ozljede da mu se priznaju i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uz nadoknadu troška upravnog spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 7. studenog 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, budući su tužbeni navodi sadržajno jednaki žalbenim navodima tužitelja izjavljenim protiv prvostupanjskog rješenja od 9. lipnja 2025., a na koje je tuženik odgovorio u samom osporavanom rješenju, istaknuvši, da je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 8. srpnja 2025., koje je, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju tužitelja i žalbene navode tužitelja utvrdilo, da ozljede pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S50.0 (Kontuzija lakta) i S46.2 (Ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa) se ne mogu uzročno - posljedično povezati s opisanim događajem od 31. ožujka 2025. i priznati tužitelju ozljedom na radu, jer dijagnoza S.50.0 Kontuzija lakta opisuje površinsku ozljedu lakta koja nije opisana u mehanizmu ozljeđivanja niti je verificirana kliničkim pregledom, dok dijagnoza S46.2 opisana kao Ruptura distalne tetive bicepsa nadlaktice nastaje kod ekscentrične kontrakcije mišića (opterećenja kod kojeg dolazi do napinjanja - kontrakcije mišića uz njegovo izduživanje), pri jakom opterećenju ruke sa savijenim laktom, kao i pri podizanju tereta ili utega, a u opisanom mehanizmu ozljeđivanja, nije opisano jednokratno podizanje teškog tereta, već se radi o rupturi koja je nastala nakon ponavljajućih pokreta i opetovanih opterećenja kroz duže vremensko razdoblje (mjesec dana), što je oslabilo i oštetilo distalnu tetivu bicepsa desne nadlaktice te je u jednom trenutku, pri manjem opterećenju došlo do rupture iste.

6. U konkretnom slučaju radi se o ozljedi, koja je nastala u sklopu sindroma prenaprezanja, što predstavlja stečenu predispoziciju zdravstvenog stanja koja može imati za posljedicu bolest te sukladno članku 67. ZOZO-a ista se ne smatra ozljedom na radu, slijedom čega da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem tužitelju nastalih ozljeda ozljedom na radu, jer dijagnoza bolesti šifre S50.0 opisuje površinsku ozljedu lakta koja nije opisana u mehanizmu ozljeđivanja niti je verificirana kliničkim pregledom, zbog čega ne postoje uvjeti za priznavanje te dijagnoze tužitelju u smislu ozljede na radu prema članku 66. Zakona, dok vezano za drugu dijagnozu bolesti šifre S46.2 opisanu kao Ruptura distalne tetive bicepsa nadlaktice nastaje kod ekscentrične kontrakcije mišića (opterećenja kod kojeg dolazi do napinjanja - kontrakcije mišića uz njegovo izduživanje), pri jakom opterećenju ruke sa savijenim laktom, kao i pri podizanju tereta ili utega, a u opisanom mehanizmu ozljeđivanja, nije opisano jednokratno podizanje teškog tereta, već se radi o rupturi koja je nastala nakon ponavljajućih pokreta i opetovanih opterećenja kroz duže vremensko razdoblje (mjesec dana), što je oslabilo i oštetilo distalnu tetivu bicepsa desne nadlaktice te je u jednom trenutku, pri manjem opterećenju došlo do rupture iste, kao što je to gore opisano, zbog čega tužitelj podliježe primjeni odredbe članka 67. stavak 1. točka 5. ZOZO.

7. Naposljetku, tuženik je naveo, da je unatoč svemu navedenom, zatražio dopunu stručno medicinskog mišljenja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u tijeku ovog upravnog spora, koje je u očitovanju od 20. listopada 2025. u cijelosti ostalo kod prethodno iznesenih razloga te činjenica navedenih u Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 8. srpnja 2025. pa je tuženik predložio da se odbije zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. U ovom upravnom sporu 29. siječnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

9. Na istom ročištu za raspravu opunomoćenica tužitelja je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu po vještaku ortopedu, te je tužitelju naloženo da u roku od 8 (osam) dana na račun suda uplati predujam za izvođenje navedenog dokaznog prijedloga u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja koji se odnose na saslušanje tužitelja i saslušanje svjedoka dr. med. ŠT, kao i izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada, jer izvođenje istih nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora, pa je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 19. veljače 2026.

10. Na ročištu za raspravu održanom kod ovog suda 19. veljače 2026. u prisutnosti stranaka utvrđeno je, da je tužitelj uplatio predujam za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu, o čemu je u spis predmeta 6. veljače 2026. dostavio potvrdu o uplati pa je određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku dr. sc. Tomislavu Mađareviću, dr. med. spec. ortopedije iz Rijeke, kojem je data zadaća da nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka te po potrebi pregleda tužitelja utvrdi, može li se tužitelju tražena dijagnoza prema MKB klasifikaciji S46.2 Ruptura distalne tetive bicepsa nadlaktice priznat ozljedom na radu nastalom kod poslodavca Srednja škola Hrvatski kralj Zvonimir 31. ožujka 2025., odnosno jesu li činjenice utvrđene u Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 8. srpnja 2025. i dopuni tog nalaza od

20. listopada 2025. ispravno utvrđene.

11. U nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 27. travnja 2026., stalni sudski vještak dr. sc. Tomislav Mađarević, dr. med, specijalist ortoped iz Rijeke, naveo je, da iz priložene medicinske dokumentacije tužitelja prolazi da je 31. ožujka 2025. tužitelj doživio ozljedu na radnom mjestu kada je prilikom asistencije u izvođenju stoja na rukama i pridržavanju nogu učenika, osjetio naglu i jaku bol u području lakta, a prethodno je nekoliko sati na isti način asistirao učenicima prilikom izvođenja stoja na rukama, što mu je sastavni dio izvođenja nastave i poduke učenika te nakon opisane ozljede, tužitelj je da pregledan od strane obiteljskog liječnika koji utvrđuje dijagnozu S50.0 Kontuzija lakta, a već idući dan pregledan je od strane specijalista ortopedije u Klinici za ortopediju Lovran te je utvrđena ozljeda distalne tetive bicepsa nadlaktice desno pod šifrom S46.2, tada je učinjena i RTG dijagnostika koja nije utvrdila prijelom.

12. Nastavno, vještak je naveo da je specijalist opće kirurgije, ortopedije i traumatologije Klinike za ortopediju Lovran u nalazu od 2. travnja 2025. naveo, da tužitelj dolazi radi ozljede desnog lakta na radnom mjestu 31. ožujka 2025. i hook test da je pokazao rupturu distalne tetive bicepsa plus indicirano je operativno liječenje koje je i učinjeno 16. travnja 2025. - 18. travnja 2025. radi rupture distalne tetive bicepsa desne nadlaktice, odnosno sama operacija je učinjena 17. travnja 2025., nakon čega je 18. travnja 2025. tužitelj otpušten na kućnu njegu, a 7. svibnja 2025. po odstranjenoj imobilizaciji, upućen je na fizikalnu terapiju.

13. Vještak je mišljenja da je uvidom u medicinskoj dokumentaciji nedvojbeno utvrdio, da se radilo o akutnoj ozljedi i da je već inicijalnim pregledom utvrđena ruptura distalne tetive bicepsa desne nadlaktice, a tužitelj je imao simptome koji su odlika akutne ozljede kao nagla bol, oteklina, podljev i ograničena funkcija, a temeljna predispozicija za nastanak ozljede distalne tetive bicepsa su pušenje i prekomjerna upotreba distalne tetive bicepsa. Ističe, da je tužitelj profesor tjelesnog odgoja, savjesno radio svoj posao i podučavao učenike izvođenju stoja na rukama te svojim rukama pomagao da se učenici ne ozljede pri prebacivanju noge iznad glave, što je sigurno dovelo do toga da je pri kraju radnog dana tetiva bila podložnija ozljedi i što se može usporediti s češćim ozljedama sportaša pri kraju utakmice kada dođe do zamora mišića.

14. Prilikom pridržavanja nogu i eventualne nesigurnosti pri izvođenju stoja od strane učenika moglo je doći do pada nogu na podlakticu i do naglog trzaja kontrakcije bicepsa nadlaktice, a što je dovelo do puknuća tetive, dok prema podacima iz medicinske dokumentacije proizlazi, da tužitelj nije prethodno liječen radi sindroma prenaprezanja te ne postoji predisponirajući faktori za nastanak distalne rupture bicepsa desne nadlaktice, osim provođenje uobičajenih radnih aktivnosti koje su mogle dovesti do zamora tetive.

15. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 19. svibnja 2026. tužitelj je naveo kako je suglasan s gore navedenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka te nema primjedbi u svezi istog, dok je tuženik u podnesku od 28. svibnja 2026. očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka naveo da se ne slaže u potpunosti s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prvenstveno činjenicama pod točkama 6.-8.navedenim u podnesku tuženika od 28. svibnja 2026.

16. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog suda 3. lipnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, službene osobe tuženika i sudskog vještaka stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka dr. sc. Tomislava Mađarevića, dr. med. spec. ortoped iz Rijeke radi usmenog obrazlaganja i pojašnjenja nalaza i mišljenja donesenog 27. travnja 2026. te otklanjanja primjedbi koje je tuženik iznio u svezi istog.

17. Na istom ročištu za raspravu vještak je u cijelosti ostao kod datog Nalaza i mišljenja odgovarajući na pitanje tuženika i Suda, istaknuvši da je pogrešno tuženik utvrdio da je sindrom prenaprezanja bio predispozicija za nastanak ozljede uz pojašnjenje da su sindromi prenaprezanja medicinska stanja koja se razvijaju kroz nekoliko tjedana ili mjeseci uslijed ponavljajućih istih aktivnosti, što kod tužitelja nije bio slučaj, već je provodio svoje uobičajene radne aktivnosti, a uvidom u medicinski karton tužitelja i medicinsku dokumentaciju je vidljivo da tužitelj ranije nije bio liječen radi sindroma prenaprezanja, dok je na upit službene osobe tuženika, da li je predmetna ozljeda prema MKB klasifikaciji S46.2 mogla nastati bez prethodnog zamora tetive, odnosno da li je ista podložnija nastanku nakon zamora tetive, vještak odgovara da je mogla nastati i bez zamora tetive, ali je bila podložnija ozljedi uslijed provođenja radnih aktivnosti.Tužitelj nije imao pitanja za vještaka, nakon čega je na istom ročištu za raspravu izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

18. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je poslodavac osiguranika ovdje tužitelja Srednja škola hrvatski kralj Zvonimir, Krk, podnio 8. travnja 2025. za ovdje tužitelja prijavu ozljede na radu, u kojoj se kao datum ozljede navodi 31. ožujka 2025., a vrijeme ozljede 11 sati i radno vrijeme tužitelja navedenog dana bilo je od 8 do 11 i 25 sati, a kao mjesto gdje se ozljeda dogodila navodi se Krk, te je do ozljede ovdje tužitelja došlo tijekom redovitog rada na nastavnom satu Tjelesne i zdravstvene kulture prilikom izvođenja elementa iz gimnastike „stoja na rukama“ uz asistiranje u pridržavanju nogu učenika, a u kojem trenutku, je došlo do zvuka pucanja u području desnog lakta i kao uzrok ozljede u prijavi ozljede na radu navedene je šifra 891 Nepredvidivi uzrok, dok je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, a u svezi predmetnog događaja nije obavljen očevid od strane policije, odnosno nadzor od strane inspektora rada za zaštitu na radu.

19. U izvješću doktora obiteljske medicine tužitelja, kao sastavnog dijela prijave u rubrici pod rednim broja 57 navedena je dijagnoza šifre prema MKB S50.0, dok iz izjave tužitelja od 24. travnja 2025. proizlazi, da je zadobio ozljedu 31. ožujka 2025. tijekom četvrtog nastavnog sata, a do ozljede je došlo u velikoj sportskoj dvorani škole oko 11 sati na redovnom nastavnom satu Tjelesne i zdravstvene kulture drugom GA razredu, na kojem satu je tijekom ponavljanja elemenata gimnastike bila potrebna asistencija učitelja u izvođenju „stoja na rukama“ učenicima koji isto još nisu usvojili, te prilikom asistencije, u izvođenju „stoja na rukama“ jednom od učenika, došlo do pucanja u predjelu lakta i bola u desnoj ruci učitelja, a budući se ozljeda dogodila pred kraj nastavnog sata, učitelj je pričekao s učenicima do zvona i nakon toga potražio liječničku pomoć te je liječničkom obradom utvrđeno, da se radi o pucanju tetive mišića bicepsa desne ruke i upućen je na operativni zahvat, a isto je potvrđeno i izjavom poslodavca o okolnostima nastanka ozljede na radu od 24. travnja 2025., kao i svjedocima događaja.

20. Postupajući po zahtjevu tužitelja, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, pribavljan je Nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Zavoda, Regionalnog ureda Rijeka od 4. lipnja 2025., uvidom u kojeg je utvrđeno, da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju dijagnoze S50.0, jer ista se ne može dovesti u izravnu uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim događajem, uz pojašnjenje, da mehanizam ozljeđivanja isključuje kontuziju koja bi podrazumijevala pad na lakat, udarac, odnosno nagnječenje lakta, a klinički nalaz ne ukazuje na isto, dok je vezano uz kliničku verificiranu dijagnozu šifre S46.2 utvrđeno, da nije nastala jednokratnom aktivnošću kako je opisano u predmetnoj prijavi ozljede na radu te se ista ne može dovesti u uzročno-posljedičnu povezanost s predmetnim događajem, slijedom čega je prvostupanjskim rješenjem od 9. lipnja 2025. odbijen zahtjev tužitelja te tužitelju ozljeda nastala 31. ožujka 2025. kod poslodavca Srednja škola hrvatski kralj Zvonimir za dijagnozu kontuzija lakta MKB šifre S50.0 i ozljeda mišića tetive drugih dijelova bicepsa MKB šifre S46.2, nije priznata ozljedom na radu i u svezi navedenih dijagnoza iz točke I. izreke tužitelju nije priznato niti pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu (točke I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja).

21. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 9. lipnja 2025. tužitelj 20. lipnja 2025. izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 20 kolovoza 2025., na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 9. lipnja 2025., a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 8. srpnja 2025. uvidom u kojeg je utvrđeno, da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i žalbene navode tužitelja utvrdilo, da ozljede pod dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji S50.0 i S46.2 se ne mogu uzročno - posljedično povezati s opisanim događajem od 31. ožujka 2025. i priznati ozljedom na radu, jer dijagnoza S50.0 Kontuzija lakta opisuje površinsku ozljedu lakta koja nije opisana u mehanizmu ozljeđivanja niti je verificirana kliničkim pregledom, dok dijagnoza S46.2 opisana kao Ruptura distalne tetive bicepsa nadlaktice nastaje, kod ekscentrične kontrakcije mišića pri jakom opterećenju ruke sa savinutim laktom, kao i pri podizanju tereta ili utega.

22. U opisanom mehanizmu ozljeđivanja nije opisano jednokratno podizanje teškog tereta, već se radi o rupturi koja nastaje nakon ponavljajućih pokreta i opetovanih opterećenja kroz duže vremensko razdoblje (mjesec dana), što je oslabilo i oštetilo distalnu tetivu bicepsa desne nadlaktice te je u jednom trenutku pri manjem opterećenju došlo do rupture iste.

23. U konkretnom slučaju da se radi o ozljedi koja je nastala u sklopu sindroma prenaprezanja, što predstavlja stečenu predispoziciju zdravstvenog stanja koja može imati za posljedicu bolest te se sukladno članku 67. ZOZO, ista ne smatra ozljedom na radu.

24. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

25. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

26. Prema odredbi članka 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju , prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, prema istom Zakonu obuhvaćaju. 1, pravo na zdravstvenu zaštitu, 2. pravo na novčane naknadu.

27. Prema odredbi članka 66. Zakona ozljedom na radu prema Zakonu smatra se:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. istog članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

28. Prema odredbi članka 67. Zakona, ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radním odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

29. Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 75/14, 154/14) 79/15., 139/15, 105/16., 40717., 66/1, 109/17 „ 132/17., 119/18., 41/19., 22/20, 39/20. i 2/22; u daljnjem tekstu: Pravilnik), u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju uređuju se prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere specifične zdravstvene zaštite radnika, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti te postupak utvrđivanja i priznavanja druge/drugih bolesti kao posljedice već priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti osiguranih osoba, kao i opseg prava, uvjeti i način njihovog ostvarivanja.

30. Sukladno odredbi članka 10. Pravilnika, osiguraniku za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću pripada pravo na naknadu plaće u skladu s člankom 39. točkom 10. Zakona, ako je: 1. privremeno nesposoban za rad zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, odnosno radi liječenja ili medicinskih ispitivanja vezanih uz priznatu ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest smješten u zdravstvenu ustanovu 2. privremeno nesposoban za rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika 3. izoliran kao kliconoša, a što je posljedica priznate profesionalne bolesti. Pod privremenom nesposobnošću za rad u smislu ovog Pravilnika smatra se odsutnost s rada iz razloga navedenih u stavku Iv istog članka zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili pojedinačnim aktom.

31. Prema odredbi članka 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4, Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

32. Prema odredbi članka 37, Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

33. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

34. Sukladno odredbi članka 47. stavka 1. Pravilnika prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti podnosi se:

- za slučaj ozljede na radu u roku od 8 dana od dana nastanka ozljede na radu

- za profesionalnu bolest u roku od 8 dana od dana kada je osigurana osoba primila ispravu zdravstvene ustanove, odnosno ordinacije doktora specijaliste medicine rada u privatnoj praksi uključenih u mrežu ugovornih subjekata medicine rada, kojom joj je dijagnosticirana profesionalna bolest.

35. Prema stavku 2. članka 47. Pravilnika osigurana osoba za koju Zavodu nije podnesena prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti u roku od tri godine od isteka rokova iz stavka 1. istog članka Pravilnika gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti od strane Zavoda.

36. Sporno je, u ovoj upravnoj stvari, jesu li u pogledu pretrpljene tužiteljeve ozljede nastale 31. ožujka 2025. ispunjene zakonske pretpostavke da se navedena ozljeda S 46.2 Ruptura distalne tetive bicepsa nadlaktice, prizna ozljedom na radu te da se tužitelju u svezi s istom i priznaju i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

37. Naime, o zahtjevu za priznanje ozljede kao ozljede na radu te posljedično ostvarenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odlučuje se na temelju nalaza i mišljenja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, a što, osim za upravni postupak, vrijedi i za upravni spor pred Sudom, zbog čega se i meritorna odluka Suda također mora temeljiti na nalazu i mišljenju vještaka. Stoga je za drugačiju odluku Suda nego što je ona donesena u upravnom postupku, također potreban odgovarajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer Sud nema stručno- medicinska znanja kojima bi sam mogao otkloniti pogrešan nalaz i mišljenje vještaka ili eventualni nedostatak u izradi takvog nalaza i mišljenja koji je pribavljen u upravnom postupku.

38. Tužitelj je u tužbi predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku, a na okolnost mehanizma nastanka pretrpljene ozljede te postojanje predispozicije za takvu ozljedu, odnosno mogućnosti priznavanja navedene ozljede ozljedom na radu u smislu članka 66. stavak 1. Zakona, te čiji bi Nalaz i mišljenje eventualno doveo u sumnju odlučne medicinske činjenice utvrđene u Nalazu i mišljenju Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 8. srpnja 2025. pa je Sud u ovom upravnom sporu na prijedlog tužitelja, proveo medicinsko vještačenje i pribavio Nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je zaprimljen kod ovog Suda 27. travnja 2026., a u kojem je vještak naveo da je na temelju uvida u medicinskoj dokumentaciji tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka utvrdio da je nedvojbeno da se u konkretnom slučaju radilo o akutnoj ozljedi jer je, već inicijalnim pregledom utvrđena ruptura distalne tetive bicepsa desne nadlaktice, a tužitelj je imao simptome koji su odlika akutne ozljede poput nagle boli, otekline, podljeva i ograničene funkcije, da je tužitelj savjesno radio svoj posao i podučavao učenike izvođenju stoja na rukama te je svojim rukama pomagao da se učenici ne ozljede pri prebacivanju noge iznad glave, što je sigurno dovelo do toga da je pri kraju radnog vremena tetiva bila podložnija ozljedi, a što možemo usporediti s češćim ozljedama sportaša pri kraju utakmice kad dođe do zamora mišića, a prilikom pridržavanja nogu i eventualne nesigurnosti pri izvođenju stoja od strane učenika da je moglo doći do pada nogu na podlakticu i do naglog trzaja, kontrakcije bicepsa nadlaktice, što je dovelo do puknuća tetive, dok prema podacima iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelj prethodno bio liječen radi sindroma prenaprezanja, zbog čega vještak niti ne nalazi predisponirajući faktor za nastanak distalne rupture bicepsa desne nadlaktice, osim provođenja uobičajenih radnih aktivnosti koje su mogle dovesti do zamora tetive.

39. Istaknuo je, da je najčešći način rupture tetive distalnog bicepsa zbog nagle ekscentrične kontrakcije bicepsa tipično za dizanje utega kada tijekom savijanja lakta dođe, uslijed opterećenja teretom do naglog istezanja (ekstenzije) lakta, a isti je moguće utvrditi i ultrazvukom, magnetskom rezonancom, dok iz medicinske dokumentacije tužitelja razvidno je, da je isti 2. travnja 2025. napravio hook test rupture distalne tetive bicepsa te mu je indicirano operativno liječenje.

40. Sud je na ročištu održanom kod ovog Suda 3. lipnja 2026. saslušao vještaka radi pojašnjenja Nalaza i mišljenja i otklanjanja primjedbi koje tuženik je iznio u svezi istog, a na kojem je vještak naveo da u cijelosti ostaje kod datog Nalaza i mišljenja tvrdeći da kod tužitelja nije našao predisponirajuće faktore za nastanak distalne rupture bicepsa desne nadlaktice, odnosno da bi se u konkretnom slučaju radilo o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja koja može imati za posljedicu bolest sukladno članku 67. Zakona, a kako je to pogrešno utvrdio tuženik u Nalazu, mišljenju i ocijeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 8. srpnja 2025. istaknuvši, da je pogrešno tuženik utvrdio da je sindrom prenaprezanja bio predispozicija za nastanak ozljede uz pojašnjenje, da su sindromi prenaprezanja medicinska stanja koja se razvijaju kroz nekoliko tjedana ili mjeseci uslijed ponavljajućih istih aktivnosti, što kod tužitelja nije bio slučaj, već je provodio svoje uobičajene radne aktivnosti, a uvidom u medicinski karton tužitelja i medicinsku dokumentaciju je vidljivo da tužitelj ranije nije bio liječen radi sindroma prenaprezanja, dok je na upit službene osobe tuženika, da li je predmetna ozljeda prema MKB klasifikaciji S46.2 mogla nastati bez prethodnog zamora tetive, odnosno da li je ista podložnija nastanku nakon zamora tetive, vještak odgovara da je mogla nastati i bez zamora tetive, ali je bila podložnija ozljedi uslijed provođenja radnih aktivnosti.

41. Imajući u vidu usmeno izlaganje vještaka u kojem je obrazložio, dopunio i pojasnio razloge za donošenje Nalaza i mišljenja, ovaj Sud je istog u cijelosti prihvatio, jer je sačinjen sukladno pravilima struke, dodatno pojašnjen i obrazložen na gore održanom ročištu za raspravu, na kojem vještak otklonio primjedbe tuženika iznesene na nalaz i mišljenje, zbog čega ovaj Sud nije imao razloga ne pokloniti istom povjerenje, slijedom čega je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, a čime je meritorno riješen ovaj upravni spor.

42. Tuženik, odnosno prvostupanjsko tijelo će o priznatom pravu iz točke I. izreke presude biti u mogućnosti donijeti novo rješenje, u roku od 45 dana od dana primitka pravomoćne presude ovog Suda.

43. Točka II. izreke presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi s čl. 148. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano, pa imajući u vidu navedeno, kao i presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2279/18 od 9. travnja 2019. tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegova opunomoćenika sukladno 23. i 42 Tarife o nagradi o naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 u nastavku teksta: Tarifa) pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 Euro, koji je potrebno uvećati za trošak PDV-a u iznosu od 250,00 Eur-a, kao i trošak pristupa na ročišta za raspravu održana 29. siječnja 2026.,19. veljače 2026. i 3. lipnja 2026. , za svako u iznosu od 1.000,00 Euro (što daje iznos od 3.000,00 eura kojeg je potrebno uvećati za trošak PDV-a, za svako u iznosu od 250,00 Eur-a, a što daje iznos od 3. 750,00 eura), odnosno ukupno 5.000,00 eura, a koji trošak je bilo potrebno uvećati za trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 522,27 EUR-a, pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 5.522,27 EUR-a, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 6.772, 27 eura valjalo odbit zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora, koji se odnosi na trošak sastava podnesaka od 19. svibnja 2026. u iznosu od 1.250,00 eura, obzirom da se po mišljenju Suda ne radi o opravdanom izdatku, jer se tužitelj na ročištu za raspravu mogao očitovati o nalazu i mišljenju, što je u konačnici i učinio 3. lipnja 2026., slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

45. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Opunomoćenici tužitelja, Kristini Pavlić, odvjetnici u Zagrebu, Zrinjevac 17/II

- Tuženom Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb,

Margaretska 3